www.tebe-trazim.com

sjedim za istim stolom s mnoštvom ljudi,stojim na trgu s grupicom poznanika...svi naočigled jednaki,srodnih duša....
ali moj osjećaj je drugačiji...
osjetim neku težinu,ponegdje lahor ljubavi,a negdje ratove ...
susreli se duhovi naših tjelesa...
ponekad su skoro pa vidljivi ti susreti....
objašnjenje...neznam ...nepraštanje ,ljubomora,zavist,sržba ....grijeh na grijeh...
nije ugodno vidjeti tu nevidljivu silu koja se bori ko će pobijediti...boli..pa doslovce i fizički...na momente me lovi tuga ...zašto...
da li ljudi prepoznaju svoj duh..kakav je ..
neki da neki ne ...
molim Gospodina da svih u duhu ujedini ,da odagna od svih ono što ne dolazi od Njega ,sve zamke koje imaju, da ne prepoznaju grijeh...
sadašnjica tako olako zavlada ljudima ...pa i onima koji su "jaki" u vjeri ...ali i dalje ne vide ili ne prepoznaju...a u njima se duh bori da pobijedi ljubav,da Bog bude Kralj ...
i ja sam vodila tu borbu....bilo je ranjenih ,bilo je pobjeda i poraza...bilo je svega ...stoga mi je sad teže gledati kako su oči i srca sljepi ...
a samo treba malo ...treba pružiti ruku bratu,sestri....kroz njih pružiti ruku Isusu...

I ja sam neki dan osjetila tu borbu,.. u subotu, na krstenju,.. samo sam imala nagon za placom,... bila sam tuzna,..
neka cudna spoznaja me uhvatila.--- pokusala sam je objasniti muzu,.. ali je tesko,.. pokusati cu ovdje:
osjecala sam nekako kao da je prabaka te krstene djevojcice bila tu,.. prisutna,.. a tuzna,.. ona je bila velika vjernica,.. i razumijem da je normalno da pogleda na svoju obitelj danas da je tuzna,.. eto i ja sam bila,.. gledam ih,.. znam da potjecu iz vjerskih obitelji,.. ali ni to krstenje za njih nije bio neki veliki Sakrament,.. vec vise razlog da se svi nadju,.. niti su mnogi, ukljucujuci roditelje, ucestvovali u pricesti,... je me iznenadila jedna,. koja se neki dan dicila koliko je godina proslo a da se nije ispovjedila,.. ali nisam tko da sudim ikoga,...
vecina zena se obuklo sa haljinama koje su tako oskudno prekrivale tijela,... tregerace-otkrivena ledja,... brrrrr,...
onda na samoj veceri,.. djedovi te djevojcice se ne pricaju,.. pa je jedan zavrsio sa otecenom usnom,.. kaze alergija na neko jelo,.. moze biti,.. jer stvarno nikada nisam vidila toliku oteklinu,.. ali po meni je vise bilo neprastanje - nezadovoljstvo,... ali kako da im propovijed drzim tu,. kad su bila dva svecenika na veceri,.. ah!!! NITKO SE NIJE SJETIO BLAGOSLOVITI STOL!!! ja sam to kao i uvijek sa mojim muzicem tiho za ruke izvela,...
a ovi ostali,.. koji se zovu katolici-praktikanti,... Boze moj,.. pogledaj ih i prosvjetli ih,.. daj im da cuju i vide,..
jer bas sam jednoj rekla,.. jeste culi propovijed,.. napokon je i svecenik rekao da ne treba biti toliko moderan i progresista.... vec da se sjetimo i tradicije,.. i Biblije,.. i pocnem pricati o tome,.. jer smo dan prije o tom pricali na rodjendanu moje zaove,..
i kaze ona: NISI DOBRO RAZUMILA! SVECENIK JE BAS REKAO SUPROTNO!
poslije pitam muza,.. kaze mi on da sam dobro razumila,.. cak mi se priblizio i muz te tetke,... kaze: TVRDA JE ONA,.. NE MOZES JE UVJERITI!!!
kako sam bila tuzna,... evo mi se otegao post,.. ne zelim biti naporna,.. a toliko bi toga mogla napisati o tom danu,..
uglavnom je bio prekriven tugom,.. jer tolika je zetva a radnika malo,....

Borba duhova je stvarna i dogadja se svakodnevno...po meni ne mora nužno biti između ljudi koje vode različiti duhovi nego se vrlo često događa u nama samima...
Kako prepoznati zloga kada se tako vješto zna preobući u anđela svjetlosti? Zavarati nas i pod krinkom da činimo dobro baciti nas na samo dno...
Iskreno više problema tu nalazim kod sebe i u sebi nego u odnosu sa drugim ljudima...jer svi smo mi jedinke za sebe...a drugima nastojim prilaziti otvorena srca..teško je jer me i tu napadaju moji duhovi koje nekad prepoznam a nekad me i prevare, zavedu i na krivi put usmjere...pa onda i prema ljudima koje susrećem osjećam odbojnost, strah ili netrpeljivost...
Molimo Gospodina da uvijek bude pored nas i da nas uči kako prepoznati dobro i zlo.

Boriti se sa sobom....boriti se protiv onog što sam ranije smatrala svojim karakterom, osobnom crtom koja me čini drugačijom.....bilo je lakše ne misliti i ne boriti se...samo se prepustiti...kao tikva niz vodu....plutati pa gdje me izbaci......no kako ne željeti biti bolji kada te Gospodin zovne.....kako ostati gluh na sve to????....niti želim niti hoću opet biti u onom lažnom miru.....da je sve OK, da sam dobra osoba....da vjerujem u Boga, a toliko sam ga puta uvrijedila, iznevjerila, zaboravila, gurnula u stranu......zato je svaki dan u mom životu borba....da ne pokleknem, da se ne vratim na "staro"....da ostanem na putu koji vodi prema Istini.....krivudav je i uzak taj put....prepreke na njemu kadkad su na izgled nepremostive....no milost Gospodinova veća je od svega....

Sjetih se obećanja koje je Padre Piu dao Isus: "Drži otvorene oči jer će to tajnovito biće pokušavati pridobiti te na prepad. Ne boj se njegovih napada ili njegova užasnog izgleda. Upamti što sam ti obećao: Uvijek ću ti biti blizu, tako da ćeš ga uvijek uspjeti nadvladati."

Kada borba nastupi nastojim se sjetiti da nas Isus ne ostavlja....da samo trebamo zatražiti pomoć i on će ju po svojoj milosti i svom milosrđu dati.

A što kad se borimo protiv svijeta....

Ne znam dal vam se događa da osjećate da vam Gospodin približava neke osobe, a druge udaljava od vas....u takvim trenucima često osjećam grižnju savjesti, osjećaji i ljubav prema toj osobi nisu se promijenili pa razum govori da se ne udaljavam, a duša drugačije reagira.....zbunjujuće je jer se događa da su to meni jako bliski ljudi....ili pak članovi obitelji....
Pročitah jednom da je razlog tomu upravo ovo što maranatha piše borba duhova....da nas Gospodin ne miče trajno iz nečijeg života, nego nas priprema da možemo prihvatiti tu osobu onakvom kakava jeste i uz milost Gospodina da joj pomognemo (ili ona nama) kad Gospodin bude smatrao da to možemo......meni se ovo objašnjenje čini razumnim.....no što maranatha reče bolno je i teško....

Borba je sveprisutna jer Zlo nikad ne posustaje... Molitvu 'U ime Isusovo' uvijek molim kad se uznemirim ...

Jednom sam na ulici prisustvovala sceni kad otac vuče kćer u bolnicu jer je ovisnica i želi je, po tko zna koji put, ostaviti na odvikavanju a ona se trese, dere na njega i na mnoštvo ljudi koje se skupilo... Ja sam joj otišla kupiti sok, dala joj ga i nakon što je otpila gutljaj, zagrlila je i u sebi molila ' U ime Isusovo'... Ona se polako smirila i na zaprepaštenje svog oca sasvim lagano krenula put bolnice dok sam je držala pod ruku... Ostavila sam je u bolnici s ocem i majkom (koja je ostala u bolnici kad je kći pobjegla) i vratila se na posao...

Tako sam bila sretna i zahvalna što mi je Isus i tada pokazao kolika je njegova moć...

Cinjenica je da smo cesto predmet napada,i uznemirenja. znaci da si u bozanskoj sluzbi,nasem vjerskom zivotu i kako sve vise rastemo u vjeri i sto vise postajemo Bozji prijatelj i tezimo da postanemo Njegovo dijete, sve vise ce kusnje dolaziti , salijetati.Ali Isus kaze...Ne ,boj se.. Hrabrosti, i ne boj se. ON nas Bog je vjeran i nece dozvoliti da budemo u kusnjama vise nego sto mozemo podnijeti,sav taj nemir ,sve kusnje ,nece moci nista, nego ce se udruziti s dusom u borbi da mozemo podnijeti i pobijediti bitku.
Blagoslovljen je covjek koji je stavljen na kusnju i koji trpi za pravdu, kaze Mudrost, a ne onaj koji ostaje miran i neuznemiravan!Jer,lalo je biti dobar u dobru..
stoga mi je sad teže gledati kako su oči i srca sljepi ...
a samo treba malo ...treba pružiti ruku bratu,sestri....kroz njih pružiti ruku Isusu...Blagoslovljen je covjek koji ustraje u kusnjama .koje postaju njegov kriz.Nije jakost duse, koja bjezi od Kriza i boji se zla; ali ovako je i nagrada za radost, a to ce biti placa onima koja ce biti dana samo onima koji ustraju u podnosenju , uznemirenja, poteskoca i strahova kusnji: jer kada je ustrajao u kusnjama, primit ce krunu zivota (Jas 1, 12b).

dobra tema
to se meni svakodnevno dogadja
vuce me zlo u meni da nesto lose uradim, ali sjetim se Boga i svega dobroga i lijepoga sto me drzi na zivotu, i onda opet zlo mi ponudi svoju ponudu, a dobro opet svoju

i odluka je na kraju moja
pomozi mi Boze

Kao da u tebi žive dvije osobe, jedna hoće jedno a druga hoće drugo.
Sad treba učiniti pravu stvar.
Treba ostati na božjem putu...
Teško je kad taj put još tražiš...

..to je pravi osjećaj...

..trebaš smršaviti ko i ja...
..to ti je to...

ha,ha

pa stalno kažem brate, " baci" se na koji post...možda smršaviš