www.tebe-trazim.com

..daj se odluči..
..dal si crna ovca..
.ili koza

Izvstan razum, draga moja! I potpuno si u pravu u svemu što si napisala.

Vjera je (nezasluženi) Božji dar i moramo stajati u njoj da bi ju potpuno shvatili. Nadnaravna je i nadracionalna (tj. transcendentna), ali nije iracionalna. Vjera nadilazi i prosvjetljuje razum, a razum pak, dosljedan samom sebi, uvijek provjerava i misli vjeru, jer nerazumna i nepromišljna vjera nije vjera, nego opasna samoobmana utemeljena u mašti i osjećajima.

Svaki koji vjeruje, misli; kad vjeruje, misli, i kad misli, vjeruje. Kad vjera nije mišljena, ona je ništa. (Sv. Augustin)

Vjera i razum su poput dva krila kojima se ljudski duh uzdiže k promatranju istine.
...
Iluzorno je misliti da vjera u sprezi sa slabim razumom može biti prodornija; naprotiv, ona tako dospijeva u veliku opasnost da se prometne u mit ili praznovjerje.

(enciklika "Fides et ratio", pape Ivana Pavla II.)

..mene napasti spopadnu uglavnom poslije ispovijedi....

..daleko je Nebo..
..ne vidiš mu kraja..
..tamo u daljini ..
..sa suncem se spaja..

..a mi dolje ..ispod..
..gmižemo..
..nesvjesni..kratkoće našeg zemaljskog postojanja..
..i mažemo se sjajem zlatnog zemaljskog kala..
..kiteći se na svojim zemaljskim prijestoljima..
..glumeći..privrženost..i ljubav prema NJEMU.
..s visoka..
..a od tamo..se Gospodina..
..NEMOŽE DOTAĆI..

OK, kad je već tema čistoća i kad sam se već aktivirala na temi, mogla bih postaviti par pitanjaca.

Dakle, pročitala sam temu od početka, ovih zadnjih par stranica se vrte većinom oko pitanja da li je nečistoća najveći grijeh i koliko je lako ili teško obdržavati čistoću. Međutim, meni se postavlja pitanje kako biste vi uopće obrazložili zašto je nečistoća grijeh?

Rekla bih da to pitanje uopće nije blesavo, štoviše – prilično je važno. Da ilustriram to jednim primjerom. Svojevremeno sam išla na jedan od ovih susreta mladih kršćana i bili smo smješteni po obiteljima. Jedna bakica je u ladanjsku kuću sa četiri slobodne sobe primila nas osmero, mene, prijateljicu i još tri para (nevjenčana, da napomenem). Svaki par je posve prirodno i bez premišljanja zauzeo svoju sobu. No svako jutro su svi redovito išli na pričest. Da napomenem, neki od tih ljudi dolaze iz prilično religioznih obitelji, nekima su roditelji čak vjeroučitelji, a sami su prilično aktivni u crkvi. A imam i prijateljicu deklariranog ateista, potječe iz nevjerničke kuće, mislim da nije ni krštena. Ona se sad viđa (i intimno) s jednim likom, iz različitih su gradova, ne planiraju od početka ozbiljno ni on ni ona (makar joj ja kažem da bi to moglo izaći na ozbiljno). Neka su vrsta onog što se danas naziva 'prijatelji s povlasticama'. I sad ja vas pitam, kako biste vi recimo toj mojoj prijateljici pokušali približiti kršćanski nauk da to ne valja? Kako zapravo i samim kršćanima približiti taj nauk, što je očito vrlo potrebno sudeći po ovom mom prvom primjeru?

Koliko sam razabrala na temi, postoje uglavnom tri različita pristupa.

Prvi pristup uključuje ove prigovore o nedovoljnom roditeljskom odgoju. Mislim, roditeljski odgoj svakako pripomaže, u biti služi čovjeku da ga očuva od zla dok sam ne stasa. No kao i u svim drugim aspktima života, tako i u vjeri, dođe vrijeme da čovjek sam misli svojom glavom i preuzme odgovornost za sebe. To je trenutak kad čovjek preispituje vrijednosti i stavove pod kojima ga je odgoj čuvao, te da ih prihvati ili odbaci. Očito je i s ove teme i iz mojeg primjera, da tu propadnu stvari. Većina vas, pogotovo starijih, je odrasla u okruženju u kojem se na to nije blagonaklono gledalo, pa opet većina priznaje spolne odnose prije braka.

Drugi pristup je strašenje posljedicama – sve ovo o bolestima, abortusima i sl. Tu je Timotej posve u pravu kad kaže da čovjek može izbjeći sve te posljedice a svejedno biti bludnik. Pravo u metu. Samo zamišljam reakciju ove moje prijateljice da joj počnem tako obrazlagati crkveni nauk (a inače mi to nije ni na kraj pameti jer ni sama ne shvaćam). Pogledala bi me i rekla 'Helou, u kojem stoljeću je crkva ostala, pa postoji kontracepcija i bla bla'. I ima potpuno pravo. Ako su bolesti i neželjena trudnoća jedino obrazloženje za grešnost takve seksualnosti, onda je puno logičniji svjetovni pristup kojim se nešto po njima dobro (seks, jer je užitak) nastoji odvojiti od loših posljedica. Crkveni pristup bi u takvom okviru bio jednako smislen kao paljenje štale da se čovjek riješi miševa, dakle prilično besmislen. Uostalom, ako usporedimo to s gradnjom kuće recimo, i pri gradnji kuće se mogu dogoditi mnoge nezgode. Može netko pasti sa skele, može netko otpilati sebi ruku i sl. No nitko iz crkve neće ići tvrditi da zbog toga ne treba raditi kuću, nego da se trebaju poduzeti mjere sigurnosti – upravo isti pristup kao svjetovni pristup seksu. Dakle, očito je razlika u tome što je za crkvu sama gradnja kuće u sebi dobra, a neuredna seksualnost u sebi loša. No onda ostaje pitanje zašto.

I treći pristup je ono što neki spominju da treba moliti za takve ljude da spoznaju Boga i istinske vrijednosti. Što se zapravo i meni čini jedini učinkoviti pristup i što me frustrira. Zar je zbilja jedini način da čovjek spozna neke stvari da ga prosvijetli munja s neba? Mislim, zapravo, uvijek je na kraju to shvaćanje osobno, trenutak kad čovjek ugleda istinu, stvarnost. Kao i u matematici, možeš je nekome samo pokazati, on sam mora ugledati ono što mu pokazuješ, ali opet postoje objašnjenja i objašnjenja koja olakšavaju to shvaćanje.

Tako da me zanima – kako biste vi to objasnili?

da,da, dajem ti potpuno pravo u ovome. čini mi se da sam, otkad sam na ovom forumu, izgubila svaki dar i i želju za raspravom. ovdje se jednostavno ne može naći nitko s kime se čovjek ne slaže u nekim pogledima
(a i ako ima, ljudi to zaobilaze u širokom luku )

Maron po meni su sva tri pristupa ok.
U 1. pristupu ne možeš isključiti sredinu tj. uz roditeljski odgoj moraš 'računati' i na utjecaj društva u kojem se osoba nalazi. Ako je društvo pa nazovimo ga 'vjerničko' mislim da su puno veće šanse da se izbjegnu spolni odnosi prije braka, a ako je nazovimo ga 'liberalnije' znamo što slijedi.
U 2. pristupu ja bih nadodao što nama naš fra Tomislav naglašava - "rasti u ljubavi". Ako sam ga ja dobro shvatio - on kaže da kada osobe stupe u spolne odnose prestaje rasti 'ljubav' i počine rasti samo ono tjelesno. Sada će vjerojatno ovdje mnogi koji su u braku i koji su ušli u spolne odnose prije braka reći da to baš i nije tako itd. Ali pitaju li se te osobe (pa i one za koje Timotej kaže da mogu izbjeći sve te posljedice...) kakve bi blagoslove imali da su se čuvali do braka? (uz te koje sada imaju). Još u čitavom pristupu je stavljen naglasak samo na tjelesne posljedice, ali što je sa unutarnjim ranama koje takvi grijesi ostavljaju?

A ono što mene ovdje zanima je ova tvoja 'situacija' sa tim parovima što su nevjenčani... Jeli se nama računa kao grijeh ako mi njih ne upozorimo na taj grijeh?

Pa eto ja imam dvije prijateljice koje tako živei baš sam jučer raspravljala s njima i rekla im bez pametovanja svoje mišljenje odnosno više od toga moj životni put koji je čistoća....Bitno je kod njih spoznati da zapravo oni nisu svjeni da čine išta zlo, da su se prilagodile svijetu u kojem žive i pomodarstvu i da zbilja neznaju bolje....Kod takvih situacija je veoma delikatno, jer ukoliko se počne pametovati i osuđivati onda će te oni pitati o tome kakav si ti to katolik kada sudiš???? Eto baš je P. Linić pričao o tome u jednoj propovjedi, mnogi nisu svjesni što rade da zapravo rade veliki grijeh protivan 6. zapovjedi Božjoj ....ali to je tako i jedino što možemo napravciti osim im reći svoj stav i argumente jest iskreno moliti za njih.... a što se tiče grijeh ili ne....pa mislim da valja reći svoje mišljenje ali ne nikako navaljivati i biti agresivan u pristupu.....

Ja uvijek osjetim da se meni to uračuna u grijeh i ja ih uvijek blago upozorim. Više zbog njih i njihove sreće, nego zbog toga da se meni ne uračuna u grijeh.

Nedavno bijah u pomalo delikatnoj situaciji. Bit ću vjenčana kuma dragoj prijateljici koja spava sa svojim zaručnikom. Objasnih joj svoje (ne moje, nego Božje) stavove o grijehu predbračnih spolnih odnosa... Dugo sam je, godinu dana gnjavila time... Nije prihvatila..To za njih nije grijeh..A oboje su vjernici...Pa sam joj prije par dana govorila o čistoći bračnih spolnih odnosa..Učinilo joj se to i ludim i smiješnim...

Jaako me to zaboljelo, ali znam da sam izvršila što sam MORALA. Ne mogu šutjeti i gledati kako se netko upropaštava. Pa makar mi i nije jako blizak prijatelj. Bliske prijatelje neprestano upozoravam...

I znam da sad između mene i nje postoji mali jaz jer joj se ne sviđa što joj kuma to sve govori..Ali ja ne mogu šutjeti... Znala sam se i rasplakati kad bih vidjela kako ona uporno tvrdi da to nije grijeh...

pa Elice ne daje gospodin svima jednako ona to ne vidi kao takvo ti si svoje napravila upozorila i ne jednom i nevalja zbog toga više gubiti mir, moli se za nju prikaži pokoju devetnicu na tu nakanu iskreno u srcu-zapravo ne za tu nakanu već da se otvori Isusu i da sama spozna gdje je griješila i da se valajno pokaje..... BTB i ne više zato plakati.... -ne, ne