www.tebe-trazim.com

..učenici..moji...
..u jednom stadu..
..svaka ovca , drugačije razmišlja..
..iako zajedno...jedu istu travu....

..ja kao , pas čuvar ovčar..
..dužan sam da vas vratim u stado..

.--vau..vau...vau...

Dragi Timoteju, slažem se da moramo blago opomenuti one za koje mislimo da su u krivu...
..Pa tako i ja tebe sad želim blago ne opomenuti, nego ZAMOLITI u ime našeg Gospodina Isusa Krista da se ne iščuđavaš toliko često nad "glupostima" koje se ovdje pišu. Želim te zamoliti da, kako je rekao Učenik, pišeš SRCEM...Odmori i srce i glavu od silnih teologa...Od beskrajnih citata... Lijepi su i dobri to citati, ali mislim da nas sve više dira i zanima tvoja osoba, a ne citati koje nam tako često podastireš...

No, ipak nisu citati ono što me zasmetalo... Zasmetao me način tvog pisanja...U zadnje si vrijeme počeo pisati u stilu: O, s kim se i ja tu raspravljam...Pojma nemaju ni o čemu...
Ja samo želim da postaneš malo blaži i malo otvorenijeg srca - učini nježnijom oštricu svojih riječi.. Jer često mi se učini da ne primijećuješ svoju bahatost u pisanju...Bahatosti i tvrdoglavosti svih nas drugih odmah registriraš, ali svoje nesavršenosti u ophođenju s drugima kao da ne vidiš...
..Pokušaj s malo više ljubavi slagati svoje rečenice i misli... Pokušaj napisati jedan post bez ičijeg citata...
..Pokušaj u drugima prvenstveno vidjeti ono Dobro, a ne "mutnost"...
Sigurna sam da svatko tko je upoznao Učenika osobno, tko ga je vidio u molitvi, tko je proveo s njim ma makar nekoliko minuta - ne nalazi riječi kojima bi opisao blagost, poniznost i LJUBAV koje isijavaju iz njega.
Bijah jednom prilikom zajedno u molitvi s Učenikom i evo Nebo mi je svjedok da ovo nema veze sa slatkorječivošću niti s mojom tobožnjom naivnošću koju mi uvijek pripisuješ: nikad nitko nije molio s toliko Ljubavi i brige za mene. Nikad se nisam osjetila voljenijom od Oca i bliže Isusu nego kad se moj brat Učenik pomolio za mene.
Sigurna sam da to može posvjedočiti svaka osoba koja je ikad imala ikakav osobni kontakt s njim.
Da, teško je dobro i pravilno shvatiti svaku našu riječ ovdje - pa se ni ne čudim da se tebi možda nešto i učinilo "mutnim", ali ipak - mislim da bi bilo bolje da malo biraš riječi koje koristiš.. Jer riječ "mutan" nikako ne ide uz Učenika...Isto kao ni riječ "glupost"...

Iz obilja srca usta govore.... I ispunimo ta srca Ljubavlju...Prema Bogu, prema sebi i prema bližnjemu..Sve što možemo na ovom svijetu je LJUBITI i MOLITI...


Da, bio je i Isus ponekad oštar, ali dooobro razmisli prije negoli se ti ideš poslužiti oštricom svojih kritika i prosuđivanja drugih. Zapravo, nemoj razmišljati - pomoli se Duhu Svetome...

Što se tiče pozdrava "Bogec!" - to je i mene kao osobu koja voli jezik i koju zanima osobito naš hrvatski jezik - zanimalo. Pa sam malo istražila... To je stari pozdrav svojstven za kajkavsko govorno područje...Učenik ga je čuo kad je bio u posjetima nama sjevernjacima i to mu se učinilo simpatičnim..I vjerujte - taj pozdrav Učenik upućuje s TOPLINOM i LJUBAVLJU, bez ikakvih negativnih konotacija...
To vam je kao današnja umanjenica u slengu od pozdrava "Bok!" - danas mnogi mladi govore "Bokić!"
No, pozdrav "Bogec!" u sebi nosi dah prošlih vremena i nije sleng.
Stvarno nema potrebe da bilo kome taj pozdrav para uši - ja se uvijek nasmijem kad vidim Učenikov "Bogec!"!!
Odmah se vratim u ona stara vremena za koja nam se tako često čini da su bila bolja od današnjih...

Gle, po pitanju čistoće ja imam malo ili nimalo problema. U apsolutnom smislu, pa to ne znači da sam svetija od drugih jer kažu da Bog sudi relativno – kome je više dano, od njega se više i traži. No to ne znači da potcjenjujem svu muku i rad koji je potreban da se čistoća postigne, pogotovo muškarcima (znam se zamisliti u tuđoj koži). Timotej još manje od mene, prilično sam sigurna u to. Ali to ne mijenja činjenicu da su i Timotej i Lewis posve u pravu kad kažu da to nije najgori grijeh, da su grijesi duha gori i opasniji od grijeha tijela. Uostalom, i u evanđelju se vidi da su se prostitutke lakše obraćale od farizeja.

Možda takav komentar nije na mjestu, jer je tema čistoća kako je netko rekao, ali je ispravan. A sudeći po reakcijama na njega izgleda da i nije toliko neumjesan. Zbilja se danas i previše naglaska stavlja na to, pa je prva asocijacija prosječno informiranog građanina, kad čuje riječ crkva, da zabranjuje seks. A to zblja nije u središtu ni crkvenog nauka, ni crkvenog morala. Koliko se meni čini, u središtu crkvenog nauka je ‘kraljevstvo nebesko’ tj. duhovna stvarnost. Uzmimo za primjer ovo moje pitanje kako objasniti zašto je čistoća uopće grijeh. Lijepo je i posvjedočiti svojim primjerom, rasplakati se što netko ne razumije je više iskrena emotivna reakcija nego što pomaže, ali Timotej je mislim najbolje odgovorio. Čistoća se može braniti samo u okviru cjelokupnog nauka crkve, samo u okviru duhovne stvarnosti. (Iako od tog odgovora opet malo koristi ako čovjek ne shvaća tu ljubav Božju.) Kužiš? Sve to bacanje u trnje sv. Frane i ribnjake koga ono bješe i sl. odgovara na pitanje KAKO to postići, ali nauk odgovara na pitanje ZAŠTO uopće tome težiti.


A sad stvarno ne mogu a da ne upitam – čemu ovo? Prvo, ti ne možeš poučavati nekog crkvenom nauku, a da ga ne poučavaš teologiji jer je to skoro pa ista stvar. Druga stvar je što se to ne mora naučiti iz knjiga, pa npr. postoje brojni sveci koji nisu uopće bili učeni a ipak ih je resilo veliko razumijevanje teologije. Je li itko tvrdio da ti to činiš loše? Sorry, ali iz ovog tvog pisanja, a i onog komentara ‘nađimo se uživo, pa ću vam srušiti svu tu teologiju’, ispada kao da si ljubomoran, osjećaš se ugroženo ili kako već da to opišem. Ima pod kapom crkvenom za sve mjesta, za svaku vrstu poučavanja i služenja, samo da je ispravno. Bilo bi mi dapače drago da ti kažeš nešto što će mi pomoći da shvatim neke stvari, otvorim srce ili whatever, pa sa citatima ili bez njih.


Kao što sam ti rekla za Lewisa, to jest moje vlastito mišljenje samo ga je Lewis puno ljepše izrazio nego što bih to ja znala.


Hm, ovo je teško pitanje. Dobro, zanemarimo ovaj dio o osobnom mišljenju, to je jasno, to jest moje osobno mišljenje samo je najbolje izraženo riječima koje sam našla u nekog drugog autora. Ali ovo o pisanju iz srca i raspravljanju...

Ima još i ohoho godina da se ja bakćem ovim temama, i sjećam se da sam jednom svećeniku na ispovijedi spomenula da primjećujem te neke osjećaje u cijeloj priči, a da meni to ne ide. A on me je pogledao i rekao, nema tu problema, nije to ništa krivo, ti si samo racionalna osoba, postoje emotivne osobe i racionalne osobe, a ti si racionalna. I zaista, mislim da će uvijek moje pisanje i djelovanje biti više racionalno nego emocionalno. Ali svejedno mislim da imam problema sa zatvorenošću srca. Međutim, misliš li ti da ovaj tvoj pristup pomaže u otvaranju tog mog srca? Lako je pisati oduševljeno kad te Bog obasipa slatkim osjećajima, mislim da bi to čak i meni išlo da se kojeg dana dogodi to čudo , i lako je lijepo misliti o onima koji osjećaju to isto pa se naslađuješ i iz njihovog pisanja, i lako je družiti se s njima i misliti da si zato otvorena srca. Ali pravo srce nije to, bar meni nije. Dobro napisa onaj – ljubav nije osjećaj, nego služenje.

I to je prava stvar kad služiš drugačijima, onima koji ti nisu najugodniji. Sveta mala Terezija u svom životopisu piše da je u samostanu postojala jedna susestra koja joj je po naravi bila izuzetno odbojna. Postoji ona prirodna simpatija kad ti netko paše, a i prirodna antipatija kad ti je netko odbojan. Ne mora biti loš, ali jednostavno nije tvoj tip. E tako je njoj bilo s tom susestrom. Ali ona je rekla – tko zna koliko je ta sestra draga Bogu, i potrudila se biti ugodna kao da joj je ta sestra po prirodi najsimpatičnija. I toliko je uspjela u tome da ju je ta sestra na kraju pitala – dobro, što se to vama toliko sviđa na meni da me toliko volite. Nije mukte postala ‘najveća’ svetica modernog doba.

No dobro, sad sam već debelo zabrazdila u neka svoja razmišljanja, (o nečemu u čemu ni ja nisam pretjerano jaka ), nema ovo puno veze ni s temom ni s tobom.

.

Posve si u krivu. Ako išta dobro vidim onda je to moje vlastito sebeljublje i oholost. Bahatost je samo jedna blaža varijanta oholosti, ima i puno gorih manifestacija tog "grijeha velikoga" (Ps 19,13). Uostalom, bar ti bi trebala znati što o tome mislim, još negdje u siječnju sam ti opširno o tome pričao.

Kad nekome nešto spočitnem, u ovom slučaju učenikovu bahatost, uopće ne znači da mislim da sam ja savršen. Jesam li ja bahat ili ne (a jesam) - to ni na koji način ne mijenja činjenicu da je učenik tu gore bio bahat, i to prilično.


Kršćanska ljubav nije osjećaj. Osjećati naklonost prema nekome može pomoći dok vršimo djela ljubavi, ali može i odmoći. Primjerice, mnoge majke uništavaju svoju djecu onim životinjskim instinktom koji posve pogrešno nazivamo "majčinska ljubav". Taj instinkt privrženosti potomstvu (imaju ga sve ženke) sam po sebi je dobar, kao i svaki drugi instinkt stvoren od Boga na razini naravi (instinkti za hranjenjem i razmnožavanjem, primjerice), ali ako nije pod kontrolom volje i razuma može se izopačiti jednako kao i hranjenje ili seksualnost. Ja korim i odgajam one koje ljubim. (Otk 3,19) Tko ne zna s ljubavlju "koriti i odgajati" svoju djecu, nije im roditelj nego najgori neprijatelj.


Rekoh već, pišem onako kako najbolje znam i umijem. Biti racionalan i "hladan" nije grijeh, a isto tako biti sklon oduševljavanju i nježnim osjećajima nije nikakava posebna vrlina. Ono što činimo jedino je bitno. Misliš da je meni ugodno napisati mail poput ovoga gore? Ili ponekih PM-ova koje sam ti poslao? Ne, napisao sam sve to jer sam osjetio dužnost da tako učinim. I savjest mi je mirna pred Bogom.

Nadam se da će se moja ćud smekšati tokom vremena (možda i utjecajem vas tt-ovaca), ali sumnjam da će se znatnije promijeniti. I ne treba uostalom.

I još nešto, mislim da "uživo" ipak nisam toliko "oštar i opasan" kako se može učiniti na osnovu mog pisanja. Pero je opasno, "oštrije od mača", morat ću uistinu pripaziti kako mašem njime...

evo,.. ja cu vam na ovo prepiranje - odgovoriti citatom....
volim kad se opomene,.. jer kako cemo inace nauciti,.. to je ok,..
volim kad se pise srcem,... jer tako inace pisem,...
volim citate,.. jer netko je vec jednom bio ponesen Duhom i na bolji nacin izrazio ono sto ja sada osjecam,... i zahvaljujem na svim ovim nacinima na koji jedni drugima dokazujemo da nam je stalo da rastemo u Gospodinu,.. onako kako je on rekao,.. da budemo NALIK NA NJEGA,.. DA TEZIMO ZA TIM, DA SLICIMO NA NJEGA,....
EVO CITATA,.. JER JE SVETI PAVAO, POVEDEN INSPIRACIJOM DUHA SVETOGA, TO BOLJE OBJASNIO OD MENE:
I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom.
Različiti su dari, a isti Duh;
i različite službe, a isti Gospodin;
i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.
A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, drugomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.
A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće.
Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.
Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?
A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!
Ne može oko reći ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače? Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
=LJUBAV=

[quote="Timotej
Kršćanska ljubav nije osjećaj. Osjećati naklonost prema nekome može pomoći dok vršimo djela ljubavi, ali može i odmoći. Primjerice, mnoge majke uništavaju svoju djecu onim životinjskim instinktom koji posve pogrešno nazivamo "majčinska ljubav". Taj instinkt privrženosti potomstvu (imaju ga sve ženke) sam po sebi je dobar, kao i svaki drugi instinkt stvoren od Boga na razini naravi (instinkti za hranjenjem i razmnožavanjem, primjerice), ali ako nije pod kontrolom volje i razuma može se izopačiti jednako kao i hranjenje ili seksualnost. Ja korim i odgajam one koje ljubim. (Otk 3,19) Tko ne zna s ljubavlju "koriti i odgajati" svoju djecu, nije im roditelj nego najgori neprijatelj.[/quote]


....mislim da ti ovo nije trebalo...sad malo pak pretjeruješ...
eto možete me zvat ženka ...sa svim životinjskim instinktima ...osim majčinskih...rasplodna..hrani djecu kad stigne i čime ima,tj,instinktivno..
kako ja kao ženka mogu voljet svoju djecu kad u meni leži divlja zvijer...koja sve čini instinktivno...
..

ma daaaaj molim te timotej...izađi iz tog svijeta u kojem trenutno živiš...uopće ti ne čini dobro...u tebe sve nedefinirano kolko god se trudiš definirati ...ČAHURA...velika
pusti leptira da poleti....


BTB

Prave kršćanke su najbolje majke, oko toga nema spora - upravo zbog toga što znaju da ne mogu uvijek udovoljavati svome majčinskom instinktu. Nego se prema djeci ponekad ponašaju strogo, kad istinska ljubav (ona koja želi istinsko dobro svome djetetu) tako nalaže. A i Božja ljubav prema nama je upravo takva, roditeljski stroga:

Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje
i ne kloni kad te on ukori.
Jer koga Gospodin ljubi,
onoga i stegom odgaja,
šiba sina koga voli.
Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. (Heb 12,5-6)

U svojoj široj obitelji imam slučaj gdje je "prevelika majčinska ljubav" temeljito upropastila dijete, sada već skoro tridesetogodišnjaka, koji je prvenstveno zbog te popuštajuće "majčinske ljubavi" prošao pakao droge (njegova majka, a moja tetka, nije htjela ni čut da je njen sinčić drogeraš, dok nije bilo kasno), i sad je olupina od čovjeka s hepatitisom C, i mržnjom na Boga koji ga je tako usosio u životu. (Za ovo zadnje mislim da je najodgovornija protestantska zajednica u Španjolskoj gdje je proveo nekoliko godina "drogirajući se" štetnom protestantskom duhovnošću umjesto običnom drogom.)

Ali današnji svijet ne razumije što je odgoj, jednako kao što ne razumije ni što je ljubav...

Tko miluje sina svoga,
zavijat će mu rane
i na svaki će mu se njegov jauk
potresati srce.
Neukroćen konj postaje ćudljiv,
a zapušten sin postaje tvrdoglav.
Razmazi dijete svoje, pa će te zaprepastiti;
igraj se s njim, pa će te u tugu zaviti.
Ne smij se njim ako ne želiš plakati s njim
i na koncu škrgutati zubima.
Ne daj mu slobode u mladosti
i ne praštaj mu pogrešaka njegovih.
Savij mu šiju dok je mlad
i nagnječi mu rebra dok je malen,
da ti ne bude buntovan i neposlušan
i ne ožalosti te duboko. (Sir 30, 7-12)

draga sestro evo sama biblija nam nudi jasni odgovor na tvoje prvo i drugo pitanje

1 Kor 6,15 Ne znate li, da su tjelesa vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i od njih načiniti udove bludničine? Bože sačuvaj!

Ef 5,5-6 5 Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne.

Otk 2,21 Dadoh joj vremena za obračenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje

1 Kor 6,18-19 Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.

nikako se ne mogu složiti s tvrdnjom da je bludnost grijeh zbog nekih mogućih bolesti i mogučeg pobaćaja pa ako se koriste neka sredstva protiv toga da nije grijeh bludnost je bludnost i gotovo nema tu ni ljevo ni desno .Bludnost je grijeh jer se to gadi u Božjim očima i gotovo.Nemože se služiti dvojici gospodara isto vrijedi za bogatstvo ali vrijedi i za blud. Evo nam jedno upozorenje koje nam Gospodin daje:

Iz 5,20 Jao vama, koji zlo zovete dobro, i a dobro zlo! Koji pravite od tmine svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji pravite od gorkoga slatko, a od slatkoga gorko!

Niti na jednom forumu na kojemu sam pisao, a ni dok sam pisao na Usenetu 90-tih, nikad se nisam volio striktno držati teme. Što to uopće znači? Pa sve je međusobom povezano... Ne možeš pričati o čistoći a da se ne dotakneš kušnji općenito i molitve kao najboljeg lijeka...

Što se tiče "velikog grijeha" na kojeg sam skrenuo pažnju, tko god razumije što je oholost zna da je ona uvijek prisutna, kod svakog grijeha, pa tako i kod bludnosti. Dapače, kod mnogih svetaca sam pročitao da je na određeni način bludnost kazna za oholost, a u isto vrijeme i lijek - u smislu pretrpljenog ponižanja, jer to je nešto što oholice ne mogu smisliti i izbjegavaju pod svaku cijenu.

Drugo "skretanje" s teme bila je ona moja kritika učenikovog stava prema teologiji, citiranju i koječemu drugome. Iako sam bio ponesen strašću, braneći nešto do čega mi je vrlo stalo, mislim da sam bio posve u pravu što sam reagirao. Jednako kao što je svojedobno i Sv. Pavao bio u pravu što se usprotivio Sv. Petru, iako je on bio poglavar i vođa.

A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu. (Gal 2,11)

Za suvišak ostrine se ispričavam. Znam da sam to mogao i trebao napraviti blažim riječima...

Ipak, mislim da ću morati pokrenuti posebnu temu za "razmirice i nadmudrivanja". I unaprijed upozoravam sve osjetljive i lako uvredljive neka je se klone.