trinity napisao:
Bok svima,
evo kao što kaže naslov ne pridružujem se s lijepim vijestima.
Naime prije par tjedana saznala sam da me muž vara s drugom ženom.Nakon početnog šoka, muke i najgore noćne more i nakon što se sav moj svijet srušio, sve ono u što sam ulagala cijelu sebe i sve u što sam vjerovala,; pokušavam se sabrati i krenuti dalje.
BVB
Draga Trini...Bog te blgoslovio cuvao u miru i ljubavi...
Tesko je svakoj zeni i tesko je svakom muskarcu,kada sazna da ga je bracni drugi prvario..Nevjerean bio..
Obicno ljudi uvjek kazu,kada netko nesto radi ,najcesce ima razloga za to...Nevjerstvo ,nema razloga.(?)..Ako nesto nije uredu u braku,onda se treba razgovarati..rijesiti te probleme,i promjeniti neke stvari u zivotu...
Nas krscanski zivot ima veliku vrijednost u "prastanju"
Onaj tko ljubi Boga, uvjek je duzan oprostiti,ma koliko god to bilo tesko...
pa maker se radiilo i o nevjerstvu..
Citat:
Moj muž jako žali zbog svega što se desilo, vidim da mu je teško i da ima veliku grižnju savjesti. Čak mu je ponekad i gore nego meni. Žao mi ga je, uz svu ovu bol koju osjećam da mi razara srce...
Ovo pokazuje da je ljubav prisutna u vasem braku...i s njegove strane i s tvoje....Budite strpljivi i Pouzajte se u Boga..i Njegovu pomoc,i sve ce biti dobro...Svi brodolomi , koji se prebrode jacaju covjeka u svim njegovim razinama..pa tako i u braku...i postajete sve jaci...
Citat:
Imamo dvoje male djece, pripremali smo se na kršćanski brak i pokušavali živjeti kršćanski... gdje je sve otišlo niz brdo neznam ni ja sama.
A koliko je meni poznato,nevjerstvo se dogadja najcesce u mladim danima braka..samom pocetku...Djeca nisu razlog za to...
Razlog lezi u vama, i nikada ne smijemo mjesati djecu za nase probleme,ili ono sto nije dobro..A isto tako i njih ne koristiti za obranu,ili zbog njih vidjeti ,da se pod svaku cijenu mora ostati u braku...
Jedna bracna nevjera nece nastetiti djeci nista...
Nego su bracni drugovi,koji poslje pred djecom ...ogovaraju ,i prepricavaju ...i tako stvaraju jako losu sliki tog koji je sgrijesio...
Citat:
Sada svaki dan kroz molitvu i puno puno razgovora pokušavamo iz ovog nešto naučit i dignuti se iz blata još jači. Teško je ... Ima dobrih dana, ima jako loših dana.
Kad puno pričamo o svemu meni bude puno lakše, pa čak i kad mi priča sve što se dešavalo posljednjih mjeseci, što je mislio i kako se osjećao,ali imam osjećaj da je njemu onda još teže. Neznam kako naći ravnotežu.
Uvjek u braku je vrlo vazno da se prica o svemu,i to treba ciniti...
Ali ovo je nseto drugo....Dogodilo se nesto nepredvidjeno,nesto sto je nanijelo stete,nesto sto ste oboje skokirani...i ne znate kako dalje...
ovdje mislim da je potrebna velika "mudrost"..na kakav nacin rijesiti i oprostiti,i sta dalje uciniti...JEDNO VRIJEME JE POTREBO SUTITI..
Tebi je vjerojatno lako pricati,jer si takav tip, ali njemu ne...Pogotovo u ovakvaj situciji...kada cijeli tak kaos mora da sredi a ne zna kako..
Kada bi ja bila u pitanju,ja bi se trudila da pokusam da se ponasam,kao da se nista nije dogodilo.tesko je to..Jer, dok srce oprosti..potrajt ce..oohh hhooo vremena..Usta brzo reknu, ali srce treba vremena,dok to stvarno ucini...
On nije tvoje vlasnistvo...da nije tebe bila bi jedna druga zena na tvojem mjestu...ljudski gledano...S vjerske strane gledano,to se nije smjelo dogoditi,jer smo se zakleli na vjernost...Sada je gotovo..??
Sada treba samo gledati,kako sto prije popraviti...da se uspostavi normalan zivot u braku...Ako ljubite jedno drugo,ako vjerujete..
ako ljubite Gospodina Isusa Krista..onda cete uvjek i u svakoj situaciji ...prvo se boriti,da oprostiti jedno drugom,u ovom slucaju Ti..
Budi hrabra..daj mu vrijeme da u miru odluci ,kako ce tu stetu nadoknaditi i popraviti...Ono sto odgovara tebi,ne mora da znaci da i njemu odgovara...Ono s cim si ti sretna,ne mora da znaci da je i on sretan...MI U BRAKU PRIHVACAMO JEDAN DRUGOGA ,I MNOGE SITUACIJE A STO NE ZNACI DA SE S TIM SLAZEMO...
Znaj da je SRECA u braku,tamo gdje je sloboda i ljubav,a ne uvjet i ultimatum...
Citat:
Molim vas ima li netko slično iskustvo? Da li je netko prošao kroz ovaj očaj? Ima li šanse da se sve završi na obostrano zadovoljstvo?
Kako poviti rane? Kako vratiti izgubljeno povjerenje? Kako se othrvati svim ovih iskušenjima koja me sada nemilosrdno napadaju? Svakakve misli mi dolaze.
Ne prestajem govoriti: Isuse čista i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.
Nadam se da nema nikog a opet bilo bi mi jako drago kada bih imala s nekim podijeliti iskustvo.
A sta mislis,koliko je takvih bilo ..prije,koliko ima sada i koliko ce biti u buduce...Tamo gdje je Bog ispalati se OPROSTITI...
Nemoj traziti od sbe da to sutra ucinis, to ti nije moguce...
Ali oslobodi se toga...sto te..navodi na sumnje..
Kada uzvjerujes DA BOG PREOKRCE SVE NA DOBRO...TADA CE I TVOJE SRCE DRUGACIJE MISLITI I VJEROVATI...
MIR I BLAGOSLOV VASEM BRAKU...