www.tebe-trazim.com

Isusova ustrajnost i nepopustljivost može biti iznenađujuća. Prvo slijepac iz Jerihona, a sada jedan od najbogatijih i najomraženijih ljudi u gradu; čovjek koji je prevario mnoge i prouzročio siromaštvo mnogih obitelji. Isus je izabrao da ostane u kući najomraženijega čovjeka. Čovjek koga su najviše mrzili promijenio se i vratio što je nepravedno uzeo od drugih. Isusovo evanđelje - ako smo iskreni u njegovu čitanju - uvijek će nam biti izazov da mijenjamo svoj način ponašanja.

već ni traga od one smokve...na koju sam se onda jedva uspela...
...nakon bezuspješnih pokušaja penjanja...da bi me ugledao...

...kad su me ipak moj vapaj da me primjetiš već jednom...
...i ruke onih koji su se našli na mom Putu ...
...uprtile gore... privukla te nemoć i Želja u mom pogledu...
...želja da pružiš ruke...a ja da se skočim u to Naručje...
...u tu Sigurnost...
...kad su moje oči dotakle Tvoje...istopila se prošlost u njima..
..sva moja nedjela natopila su smokvu...i pokopala ih je zemlja...
...ni traga više od njih ni od smokve nema...

...a ja...?..
..nakon što si me držao podugo u svom krilu...
...i jačao Ljubavlju da oživim...
..otposlao si me u svijet...odnosno u moj Dom...
...da budem svjedok i Glas Tvoj...

...Koliko se toga promijenilo odonda...
...i koliko puta poželim vratiti se na tu smokvu...
...koliko puta se bojim da me prerastaju događanja...
...i da je Tvoj Glas u meni preslab...da ne stane u mene malu...
...al znaš...kad god se pobojim toga...
...sjetim se da je dovoljno ...sad samo uspet se na prste...
...i gle...već me vidiš...

...ni smokva više nije potrebna da bi me ugledao...
...ni visine...
...jer...toliko sam željna Tvog pogleda i Tvojih ruku..
...da Te moja želja vuče...
..da me udomljavaš u mom domu...
...pod križem Tvojim...
...tu ...u mojim nizinama gdje mi je biti....

Čitam Božju riječ polako, i po nekoliko puta,
i slušam što mi Bog govori.

Lk 19,11-28

Kako su oni to slušali, dometnu Isus prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.' Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili. Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!' Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.' Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'"

Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

U ovoj Isusovoj priči osjeća se odlazak. Uskoro će i otići; u stvari, on i priča ovu priču kada se je približio Jeruzalemu gdje će uskoro biti ubijen. Ugledan čovjek daje svojim slugama ono što ima i kao da im povjerava da nastave njegov započeti posao. Isto vrijedi za Isusa i za nas sada: mi smo ti kojima je povjereno poslanje i Isusov život za današnje vrijeme. U molitvi možemo razmišljati o darovima i talentima koje možemo staviti u službu Bogu, ovdje i sada - danas.

talenti koje nam je Gospodin darovao Njegovi su darovi nama Njegovoj djeci. Putem njih nam On pomaže da dođemo do Njega da Ga slijedimo..a što su zapravo ti darovi? Jesu li to neke izvanredne sposobnosti kojima se ističemo a koje možemo i na dobro ali i na zlo iskoristiti..? Moja mama je neki dan rekla da ona ne posjeduje neke posebne darove i pomalo je bila tužna zbog toga...a onda je taj isti dan na misi svećenik rekao:
Darovi, talenti i zadaci koje smo od Gospodina dobili su sadržani u našim životima, u djeci koje nam je On na odgoj povjerio, u bližnjima za koje terbamo moliti i ljubiti ih...to su naši darovi, svaki od naših staleža već sa sobom nosi svoje darove, talente i puteve koji nas Njemu vode. Molimo Gospodina da nam da snage, ljubavi i strpljenja da Njegovu volju vršimo, Njemu služimo i slavimo Ga svojim životima''.

Isus plače nad Jeruzalemom

41Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim 42govoreći: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! 43Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. 44Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja."

Budućnost Jeruzalema izaziva suze na Isusovu licu. Njegova ljubav prema gradu bila je jaka; znao je da će mu se nešto gadno dogoditi. »Jeruzalem« je ime za mnoge gradove danas. Kao što je Isus bio žalostan što oni nisu prepoznali Božji pohod kada je došao, tako i sada Isusovo srce čezne za našom ljubavlju i priznanjem tko je on i tko smo svi mi zbog njega. On ne plače zbog uništenja cigli i građevnoga materijala, nego zbog patnja ljudi u gradu i uništenja mira. Je li i danas stanje isto?

Čini mi se da Isus danas plače još više kad pogleda svoje Jeruzaleme..Mislim da Mu malo tko i malo što od nas može donijeti radost i ublažiti boli...Uz mnogo Ljubavi i molitve koju, hvala Bogu, ipak vidim oko sebe - ipak je mnogo, mnogo, mnogo, mnogo, više krivih stvari...I meni ponekad dođe da se rasplačem nad svojim životom i svime onime za što mi se čini da sam učinila ili činim krivim...Dođe mi da se rasplačem kad vidim živote svojih prijatelja, svoje braće, svojih poznanika i kolega..Dođe mi da se rasplačem od tuge kad vidim i svoj život...Sretna sam, sretna jer poznajem Isusa, ali u isto vrijeme ponekad i gorko rastužena kad vidim kako i oni koji Ga priznaju žive u veelikom neskladu s Njegovim zapovijedima... Ooo, naravno da ih ne osuđujem..jer i sama sam ponekad takva...ali ne mogu da ne ŽALIM...Ne mogu da i ja ne sjednem i zaplačem zajedno s Isusom...Taako je malo Ljubavi oko nas..One prave Ljubavi...Naggar je predivno napisao onaj tekstić gdje se traže kumovi za dječicu u Africi...BTB...Molimo za tebe i mislimo na tebe...Bit će sve u redu...Malo se strpi...To ti je na izgradnju...
Često sam znala čuti da od lijepih riječi nema ništa..često su mi zamjerali lijepe riječi...Djela mojih nisu poznavali...
..Nedostaje Ljubavi u ovom svijetu...Osjećam veliku ljubav nekih od vas..Osjećam vaše predivne vapaje pune Ljubavi, vjere i nade...Iskrenu brigu za bližnjega...I oko sebe vidim one prijatelje koji me vole..i one koji me "vole"...
..No, od nekih ljudi moje srce zadrhti...Osjećam njihova ledena srca..Nema mi gore kombinacije nego kad se ledeno srce smjestilo u tijelu onoga koji se naziva katolikom...kršćaninom...To me rastužuje najviše... Znam, ponekad se sigurno i ja nekome učinim hladnom, nedostupnom i dalekom...Tako je ponekad u životu..Nemaš snage ni vremena baš za sve ljude... Ali kad susrećem ledena srca onih koji mole, koji su na misama i koji još i mene pokušavaju "učiti" o tome kakva moram biti, kako se nikome ne smije vjerovati, kako moramo sami sebi biti na prvom mjestu...Nekako u svemu vide samo neke probleme i krive korake...Sumnjaju u sve...I u nečem učinjenom isključivo s čistom Ljubavi, oni će vidjeti ili našu ludost, ili naivnost, ili će tražiti neku "kvaku"... I sve to moja braća vjernici...E, baš smo zaglibili...Većina nas grca u nekom blatu, a sami sebe smatramo najpametniijma..Mi znamo najbolje...Šta će meni netko tamo nešto govoriti i učiti me o životu...Pa nisam ja od jučer...To što sam ja prošao, nije nitko prošao...
...E mili Isuse, što smo učinili od Tebe...Pa ja mislim da nismo ni dostojni da Ti ime spominjemo i da se pozivamo na Tebe..Jer naša su djela često hladna i bez Ljubavi... O, naravno da ne mislim na sve ljude kad ovo pišem..Ima i divnih, kao što svi znamo...
..Isuse..Nado naša i Blago naše..Otkupitelju naših prljavih srca...budi uz nas...Otvori naša srca da Te vidimo i susrećemo u svakom bratu i sestri, a ne samo u nekima... Podari nam srca od mesa u grudima kamenima...

..I nadam se da ćemo uspjeti barem jednu suzu otrti s Isusovog lica...
..Lica koje liječi sve boli, Lica koje je melem na baš svaku ranu..Lica koje je ljepše od najljepšeg lica..Srca koje ljubi neizmjerno....

Gospodine, postao si čovjekom da bi razgovarao sa mnom;
hodao si ovom zemljom i radio; podnosio si vrućinu i hladnoću.
Vrijeme koje si proveo na zemlji bilo je ispunjeno brigom za ljude.
Liječio si bolesne, uskrisivao mrtve; a ono najvažnije - spasio si me od smrti.

Mt 12,46-50

Dok Isus još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."
Što mi želiš reći, Gospodine?

Odnos između nas i Isusa temelji se na nečemu daleko dubljemu nego što su najdublji međuljudski odnosi u obitelji. Božja smo obitelj i Isusova braća i sestre kada vršimo Božju volju i radimo na dolasku kraljevstva Božjega. Molitva produbljuje naše vrjednovanje vrijednosti kraljevstva Božjega: pravednosti, svetosti, mira, blagosti, dobrote, vjere i ljubavi - sve to nalazimo u središtu Isusova života.