TEBE-TRAZIM.com

Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube
Sada je 24 lis 2014 12:15

Vrijeme na UTC + 01:00 sata [LJV]


Pravila foruma


Pravila foruma



Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 16 pro 2008 12:17 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 30 srp 2007 14:51
Postovi: 170
Lokacija: Osijek
hm... ovu temu sam otvorio možda jer je povezana i sa blagdanima ispred nas... jednostavno sam se sjetio djetinstva...

hm... moj mlađi brat i ja smo se uvijek dizali rano ujutro, palili crtiće na TV-u cartoon network, ili nešto slično, gledali turbo limach show, imali manje problema, igrali se klikerima.... a za Božić... smo do jedno osnovne škole vjerovali u djeda mraza... ali i kada smo saznali da on ne postoji... bilo nam je isto prelijepo.....

nama je zima bila prelijepo godišnje doba... npr. danas se ježim od pomisli da padne snijeg, da se cestama ne može proći... ali prije... prije sam jedva čekao da ga napadne do koljena da se možemo ići sanjkati... pored moje zgrade je jedna crkva i pored te crkve je jedna uzbrdica ili nizbrdica.... tu smo znali provesti čitavo popodne... i onda se navečer vratimo kući ,kasno navečer (oko 18 h) hehehe.... i prepričavamo što smo radili čitav dan...

jednostavno , znali smo se zabaviti i bez računala i bez ostalih pomagala... kada nismo imali sanjke ili nešto slično.... cijelo naselje se znalo snaći......napunili bocama vode...i posipali po nizbrdici, to se brzo zaledi....i imamo klizalište....hehe eto, to je ukratko....

Sada mene zanima vaše djetinstvo, pogotovo vas malo starijih....kako ste vi provodili vaše djetinstvo.... što ste radili za Božić ili inaće....

_________________
Volim te Bože!!!

ISUS KRIST JE KRALJ!!!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 12:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 10 stu 2006 12:26
Postovi: 273
Moje djetinjstvo…..puno lijepih uspomena, dogodovština…..
Za zimske praznike obavezno smo bili na selu ( i za ljetnih praznika isto)
Pripreme za Božić: Mama bi pekla kolače , pa bi mi nosili jednoj teti, jednoj strini, drugoj strini, baki….. Bor bi se kitio na Badnjak, nikako ranije. U kuću bi se unosili badnjaci, mi djeca ( četvero) bi brali bršljan za kititi kuću i ispred kuće, svijeća bi se stavljala u žito…... Prije rata bi mladost išla do crkve, naložila vatru i cijelu noć su pjevali Božićne i «naše» pjesme. Kako se u to vrijeme nisu smjele pjevati te pjesme, ondašnja milicija je redovito cijelu noć dežurala, da se ne bi pjevale pjesme «neprimjerenog» sadržaja. Ali momci su znali – pa čim bi milicija prošla oni bi nastavili pjevati….
U 5 sati ujutro bi bila zornica. Bilo je dosta hladno, ali osjećaj je neopisiv… Nakon mise bi se stalo ispred crkve pjevalo, čestitalo, bake su uvijek imale po džepovima iznenađenja za nas djecu. A za odrasle se našla i koja kapljica….U svitanje, kad svi krenu kući u vatru koja je cijelu noć gorila bacio bi se ….bum……..
Za Božić mi molitvu predvodio otac (glava kuće), svijeću bi gasili kruhom umočenim u mlado vino, a mi bi djeca vikali :Drž' se, veseli se…da svijeća duže gori…..
Tijekom dana bi se opet išlo od kuće do kuće čestitanje, pjevanje, nazdravljanje….
U svakom slučaju to su mi nezaboravni trenuci koji ostaju za cijeli život…. Ponekad me uhvati tuga jer ne znam kako moja djeca doživljavaju Božić. Da li se dovoljno trudim da im prenesem radost Božića?
….. želim da se Isus rodi u srcima moje obitelji i u srcima cijelog čovječanstva….

_________________
O, Marijo bez grijeha začeta , moli za nas koji se Tebi utječemo!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 14:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 13:15
Postovi: 936
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Vjeroispovjest: katolkinja
Citat:
Sada mene zanima vaše djetinstvo, pogotovo vas malo starijih....kako ste vi provodili vaše djetinstvo.... što ste radili za Božić ili inaće....


evo mene...od malo starijih :lol:
već dugo nisam razmišljala o nekim situacijama, događajima, ali se svega sjećam ko da je jučer bilo :D
Sestra i ja smo jedva čekale zimu, snijeg, radovale se onim velikim pahuljama koje su padale ko mečava :lol:
Nikad mi nije bilo jasno zašto se odrasli ne vesele, al sad kužim :wink:
Ispred kuće smo na kraju ulice zalili vodom i napravili klizalište, a blizu nam je bilo i malo brdašce na koje smo se išli sanjkat ili spuštat "guzečki" ili bi samo legli i skotrljali se dole pritom se pretvorivši u neku čudnu veliku ljudsku grudu :b101: :b101: :b101: to mi je bilo najjače :lol:

...gdje god smo mogli u naselju smo uklizali snijeg, što odrasli baš i nisu volili, pa su lopatama razbijali naša klizališta samo da bi mogli tamo vozit autom :shock: :shock: :roll:
išli su nam na živce :lol: ko i mi njima :lol: 8)
volili smo i kanale pune vode koje je prekrio tanji led, jer je tamo bilo klizalište samo za najhrabrije 8) koji su kući smjeli doć mokri i smrznuti :lol: ne marivši za opomene i koji put batine, jer bi došli blatni "do grla" :lol:
meni je to sve bilo super, nisam marila što će mi moji prigovorit, nagovarala sam i drugu djecu da se ostanu do kasno igrat... mame bi po ulici zvale svoju djecu, a mi bi se pravili blesavi i skrivali se :lol: :roll:
baš smo bili bedasti :lol:
kad se samo sjetim kolko smo iščekivanja priuštili svojima moram priznat da je to bilo pravo Božićno iščekivanje, samo malo u krivom pogledu :lol:

Za Božić ujutro bi se sestra i ja jako rano probudile, još po noći i išle na prstima gledat i čekat djeda Mraza ili bi prekopale sve živo da vidimo di su mama i tata sakrili poklone... nikad nismo našle :lol:
al zato bi oko 3-4 ujutro pokloni bili pod borom, koje bi mi odnjele, razrondale i onda se još žalile kak nam je neko pokvario omote i ukrao slatkiše :lol:
................
sve u svemu...........to su bili dani..........
i naravno, djed Mraz nam je i kod bake jedne i druge isto ostavio poklone, pa smo išli po njih s mamom i tatom :D

ah, taj djed Mraz :lol: :lol: :lol: :lol: star je, pa jadan senilan, nije znao da nam je već ostavio poklone :lol:

_________________
Istina boli, ali oslobađa, pročišćava!
Nisam tu da sudim, niti da zažmirim na ono što se događa oko mene...
Svatko nosi svoj križ, al bilo bi lijepo ponekad vidjeti da i drugi imaju svoje križeve...

Iv 3,16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 15:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 22 tra 2007 16:52
Postovi: 1098
Lokacija: ZAGREB
fighterica napisao:
evo mene...od malo starijih :lol:


is... marina, kak si stara....
strasno.. ehehehee
djetinjstvo mi je bilo taaaaak dobro.... pogotovo kad je snijega bilo, punooooo puuunooo ga je padalo... i ceste bile pune snijega, onda je tata uzeo auto, i na kuku zakacio sanjke, pa nas vozio po kvartovskim putovima di nema prometa.. jos se sjecam buraza kak je vikao tati da prebaci u drugu brzinu.. hehee
pa smo cesto znali ici u blizi kvart, tamo isto pored crkve, gdje je uzbrdica..
pa smo to polijevali vodom...
pa se sanjkali..
Slikali se.. slike i dan danas gledamo s odusevljenjem i pricamo:kak je fora bilo.... :D
pa smo na sljeme isli.. Autom se zapeljali do Tomislavca, a onda penjali nogicama na vrh... snijeg do koljena...
a mama je sam vikala tati:Zeljko, sporije...
a tata njoj:brze, zeno, brze.. skinut ces koju kilu....
pa je ona njega grudama gadala.. a ja i brat se smijali.. :D :D

ma prelijepo je bilo..
skroz... :D :D

_________________
Slika
anđele.. budi uvijek uz mene..
andele.. ti kroz zivot vodi me-
od svakog grijeha cuvaj me,
budi uvijek kraj mene...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 15:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 14:33
Postovi: 5246
Vjeroispovjest: Kristoliki
..kad sam bio mali..bio sam partizanski kurir..
..i nosio sam poštu domobranima..
..makar sam rođen 1960. :lol:
..tako da sam kao dijete bio politički aktivan...
..iako vjernik bio sam zbog posla. ateista..
..makar ne nisu plaćali za taj posao.. :lol:

_________________
"Teško je biti čovjek...; vjerovati a ne vidjeti..
.živjeti a morati mrijeti...:
i da te čitavo vrijeme nije strah.
.te da budeš dobar prema drugima ali i prema samom sebi.."..
a kako je tek teško biti BOG nama
..spasiti nas može samo LJUBAV...i to je SVE.."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 15:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 13:15
Postovi: 936
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Vjeroispovjest: katolkinja
Borislav napisao:
Hahahahah,ahaaha :D :D :D Boli me stomak....Bravo Fighterice...hvala ti na ovome :D :D


:lol: nisam niš slagala, još sam i ublažila, jer smo baš znali pretjerat nekad, pogotovo kod baka, kad nas je više djece, pa optužit druge da su ukrali, ili stvarno pokupit od drugih i sakrit poklone :lol: ....ma bilo je zabavno :lol: ...djetinjasto :lol:

a što se nekih ludorija tiče, bolje da ne idem u detalje :lol:
anchi_zagreb napisao:
is... marina, kak si stara....
strasno.. ehehehee


šta ne??? :lol:
pa vidi mi samo "staž" na forumu :lol: a još godine... :lol:
ovo što piše u profilu je da ljudi misle da sam mlađa, al ti me znaš, zato psssst :lol: nemoj nikom reć kolko imam godina, niko ne bi ni skužio :roll: :lol:

_________________
Istina boli, ali oslobađa, pročišćava!
Nisam tu da sudim, niti da zažmirim na ono što se događa oko mene...
Svatko nosi svoj križ, al bilo bi lijepo ponekad vidjeti da i drugi imaju svoje križeve...

Iv 3,16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 17:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 22:22
Postovi: 1166
Stjepane otvorio si lijepu temu. Pošto mislim da sam najstarija na ovom forumu evo da ti napišem kako je to nekada bilo.

Rođena sam u Kalinovcu ali na prvom polugodištu prvog razreda smo se preselili u Đuđevac jer je moj tata tamo radio. Mama Marija je bila podravka ali je živjela i vani a tata Josip je bio dalmoš (Primoštenac) . Upoznali su se u Sarajevu. Prema tome i običaji su bili izmiješani.
Sjećam se da se je u našem domu uvijek molilo zajedno. Molila se je u svibnju i listopadu krunica . Ja i mama smo išle na misu i u nedjelju popodne na večernicu. Išlo se je i na zornice. Tata nije mogao ići sa nama da ne izgubi posao nego bi otišao češće u Zagreb na ispovijed i Sv. Misu. Jedino bi na badnju večer išao na polnoćku i tamo bi sretao sve svoje kolege sa kojima bi si čestitao Božić.

Kao mala sjećam se da sam imala malu klupicu koju bi stavila pred mamina koljena i sjela na nju . Mama bi mi pričala o Mariji i Josipu pa o rođenju malog Isusa i ja sam bila fascinirana . Kad bi mama stala ja bih ju molila « još, još» i tako bi došlo do Isusove muke i ja bi gorko plakala. Moja mama mi je ulila tu ljubav prema Isusu. Već sam vam napisala negdje prije kako bi sa olovkom nacrtala trnovu krunu i ja sam sa gumicom izbrisala jedan trn kada bih napravila neku žrtvicu.
Za Božić je uvijek bilo svega. Pekli su se kolači, kugluf pa je mirisala čitava kuća. Pekle su se i nekakve zvijezdice i trešnjice kao suhi kolač koje su se bojale u crveno i služile su kao nakit za bor. Bilo je i kuglica, i malih crvenih jabučica, prskalica i sitnih pravih svijećica koje smo palili. Uglavnom bor se je kitio na badnjak i to je bio pravi užitak. Peklo se meso, kuhala se je hladnedina . Kada bi se smračilo na badnju večer ja i mama smo čekale tatu u mraku a on bi kucao na vrata. Došao bi sa malo većim lončićem u kojem je bilo pšenice, kukuruza, graha jaja i u sredini ubodena svijeća koja je gorila i označavala božićno svijetlo kojega nam donosi dolazak Isusa . Bilo je tu i nekoliko cjepanica za peć ali i plahta slame koja bi se razastrla po podu i na kojoj bi ja i moje rodice spavale iza polnoćke. Na slamici baš kao mali Isus. Na badnju večer prije večere se je dugo molilo nije se zaboravio nitko od naših pokojnih . Iza večere su slijedile Božićne pjesme do polnoćke. Iza polnoćke se je još jela hladnetina i kolači pa dječica na počinak na slamicu. Ujutro bi ispod bora kraj jaslica našli darove koje nam je donio mali Isus. Samo što u moje vrijeme Isus je bio jako praktičan. Za poklon smo dobivali novu toplu pidžamu ili papuče ili cipele a ja sam bila od onih sretnijih koja bi dobila i igračku. Vani bi se grudali , pravili snješka ili sa saonicama spuštali sa jedne male uzvisine. (Mama bi pravila u crkvi na sporednom oltaru velike jaslice.
Znala je praviti jezerce pa vatru imala je zlatne ruke i svašta je znala .)
Ja sam uživala u razgledanju jaslica pa bi u božićno vrijeme išli u Zagreb po svim crkvama da se ja nagledam jaslica.
Danas se sjećam sa toplinom u srcu toga vremena. Istina, nije bilo bogate rasvjete kao danas, ni petardi ni kompjuterskih igrica niti buke . Bio je čak običan školski dan (ako 25 nije pao u nedjelju) ali mi ne bi išli u školu i svi smo imali taj dan neopravdan. Ali koga briga!

Začepimo uši od halabuke ovoga svijeta i vratimo se na pravi Božić, radosti, mira, molitve i pjesme . Obiteljski Božić.
Još nešto, danas ja nemam više nikoga živoga od rodbine ali znam da smo svi zajedno i radujem se na isti način Božiću. Već dosta godina redovito sam sa vidiocem Jakovom na njegovom susretu sa Gospom kojeg ima samo 25 prosinca svake godine. Gospa za Božić dolazi sa malim Isusom u naručju . To je moj prelijepi BOŽIĆ!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 19:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 14:33
Postovi: 5246
Vjeroispovjest: Kristoliki
Citat:
Za Božić je uvijek bilo svega. Pekli su se kolači, kugluf pa je mirisala čitava kuća. Pekle su se i nekakve zvijezdice i trešnjice kao suhi kolač koje su se bojale u crveno i služile su kao nakit za bor. Bilo je i kuglica, i malih crvenih jabučica, prskalica i sitnih pravih svijećica koje smo palili. Uglavnom bor se je kitio na badnjak i to je bio pravi užitak. Peklo se meso, kuhala se je hladnedina . Kada bi se smračilo na badnju večer ja i mama smo čekale tatu u mraku a on bi kucao na vrata. Došao bi sa malo većim lončićem u kojem je bilo pšenice, kukuruza, graha jaja i u sredini ubodena svijeća koja je gorila i označavala božićno svijetlo kojega nam donosi dolazak Isusa . Bilo je tu i nekoliko cjepanica za peć ali i plahta slame koja bi se razastrla po podu i na kojoj bi ja i moje rodice spavale iza polnoćke. Na slamici baš kao mali Isus. Na badnju večer prije večere se je dugo molilo nije se zaboravio nitko od naših pokojnih . Iza večere su slijedile Božićne pjesme do polnoćke. Iza polnoćke se je još jela hladnetina i kolači pa dječica na počinak na slamicu. Ujutro bi ispod bora kraj jaslica našli darove koje nam je donio mali Isus. Samo što u moje vrijeme Isus je bio jako praktičan. Za poklon smo dobivali novu toplu pidžamu ili papuče ili cipele a ja sam bila od onih sretnijih koja bi dobila i igračku. Vani bi se grudali , pravili snješka ili sa saonicama spuštali sa jedne male uzvisine. (Mama bi pravila u crkvi na sporednom oltaru velike jaslice.
Znala je praviti jezerce pa vatru imala je zlatne ruke i svašta je znala .)
Ja sam uživala u razgledanju jaslica pa bi u božićno vrijeme išli u Zagreb po svim crkvama da se ja nagledam jaslica.
Danas se sjećam sa toplinom u srcu toga vremena. Istina, nije bilo bogate rasvjete kao danas, ni petardi ni kompjuterskih igrica niti buke . Bio je čak običan školski dan (ako 25 nije pao u nedjelju) ali mi ne bi išli u školu i svi smo imali taj dan neopravdan. Ali koga briga!

Začepimo uši od halabuke ovoga svijeta i vratimo se na pravi Božić, radosti, mira, molitve i pjesme . Obiteljski Božić.
Još nešto, danas ja nemam više nikoga živoga od rodbine ali znam da smo svi zajedno i radujem se na isti način Božiću. Već dosta godina redovito sam sa vidiocem Jakovom na njegovom susretu sa Gospom kojeg ima samo 25 prosinca svake godine. Gospa za Božić dolazi sa malim Isusom u naručju . To je moj prelijepi BOŽIĆ!


..zaista..čovjek se izgubio u blještavilu..."božićnih ponuda"

..da sam ja neki šef države..uveo bi "OBAVEZNO SLAVLJENJE BOŽIĆA NA OVAJ NAČIN"

..i moja ga je obitelj slavila , na gotovo isti način..

..a danas samo skupljamo "krhotine"..i možda uspijemo ..tu i tam..
..povratiti dio te ljepote.. :twisted:

_________________
"Teško je biti čovjek...; vjerovati a ne vidjeti..
.živjeti a morati mrijeti...:
i da te čitavo vrijeme nije strah.
.te da budeš dobar prema drugima ali i prema samom sebi.."..
a kako je tek teško biti BOG nama
..spasiti nas može samo LJUBAV...i to je SVE.."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 21:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 lip 2007 14:01
Postovi: 830
Lokacija: na litici spremna da poletim visoko visoko
ja nisam ona od starijih, barem se ne smatram, ali sam i ja ovako kao Speranza slavila Bozic. Bilo je predivno, cekali bi svi u mraku, dok djeda i brat nisu dosli sa svijecom slamom, i posudom graha, psenice, jecma, svega, onda bi se svi pomolili, i cekali polnocku, spremili se, i ond abi cijeli kraj isao na misu, i putem smo pozivali susjede i rodbinu da idu s nama, mi djeca bi se grudali i svakakve budalastine radile do crkve, a onda na misi bi vidli sve mjestani, pa i one koji nisu nikada isli na misu...a svi bi radosno pjevali bozicne pjesme, osjecala se radost i svetost te posebne noci. Nakon toga isli bi putem svima cestitali i navratili se susjediam i rodbini i do rano jutro pokusali ostati budni, ali smo na kraju ja i brat zaspali. Pokusali smo i ostati spavati na slami, ali bi nas uvijek netko na kraju odnio u krevete...mi smo htjeli docekati Isusa koji bi nam isto tako prakticne stvari donio :lol: , ali uvijek smo prije malog Isuseka zaspali, ali ta noc je bila najsvetija i najposebnija...
A snijeg...te snjezne radosti...imala sam srece da je u blizini moga mjesta brijeg...i to pravi...mi smo ga zvali staza smrti... :lol: :lol: mada je spust s njega trajao na vrecama sa slamom 20 sekuundi ali je to bilo oooooahhhh...a kad su otisli stariji smjeli smo i na njihovu skakaonu... 8) onda smo bili cool...tu bi se djeca cijelog mjesta nasla i do mraka nas nije bilo, sve dok bake i mame ne bi dosle po nas i netko nadrapao, jer su se vec svijetla upalila, a nas nema doma, uuuuh...pomrznuti i hladni, onda bi nas doma docekali s vrucem cajem i zamotali u deke...predivna vremena...jos se sijecam onog mirisa caja bakine kamilice (gamilice, kak to ona zove) i tople deke, i ja i brat kako se zalimo, da je vec noc..a tak smo se dobro zabavljali... :D
Ovakve uspomene bi svako dijete trebalo imati... a najgore je bilo kad je netko od nas bio bolestan a vani se igraju na snijegu...uh to su muke bile..mama molim te pusti me van, samo malo, ma nece mi biti nista... :lol: :lol: ali me nije pustila


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 16 pro 2008 22:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 ožu 2006 16:36
Postovi: 7068
Vjeroispovjest: katolikinja
Bozic je za meine -najradosniji blagdan u godini…

Vec od Svete Katarine,poceli bi pripravljati za Bozicne dane…odnosno ,ulazili smo u Vrijeme Adventa,gdje smo poceli da idemo na "ZORNICE" i to 12 kilometa pjesice, zajednicki s pjesmom i s fenjerima ,koja se pjeva na zornicama…Islo je i staro i mlado …to su bili posebni trenutci…Radosti..iscekivanje ,i veselje koje se nekako danas ne moze zamisliti..A uvecer bi oni koji nisu mogli na zornice
u selu uvjek ,svaku vecer isli na molitvu…Svecenik je bio u zupi,a kod nas u selu su bile zene ,koje su organizirale te molitve…Bibliju nije imala svaka kuca, pa se tako Biblija citala u tim "vecernjim molitvama"VECERNJA, uz to su dolazile Pjesme koje se pjevaju na Zornicama..,Devetnice,Krunice,Litanije…Pozdrav Gospi ,itd..
U ono vrijeme i je u iscekivanju Bozica a posebno mjesto zauzimao blagdan Sv. Lucije, 13. prosinac,koja je takodjer donosila darove za djecu…jabuke,orahe…i tko je imao smokve,taj je vec bio bogat…Na taj dan se sijala psenica za blagoslov polodova ,rodnu i blagoslovljenu godinu ,i sretnu obitelj, a tako pripravljen ukras "psenica" stavljala bi se na blagdanski stol,ili pod "krizban",tada mi nismo imali (bor) jer smo bili seljaci…u zabacenom kraju…,doneli bi iz sume "smreku" ,nesto poput danas cempresa..Bila je zelena,i okicena Medenjacima, bonbonima uvijenim u crvenu,zutu,zelenu,i plavu foliju, a na vrhovima je bila izrezuckana, zvali smo ih "macak"bonbon od secera.. To je dan kada su odabirali ,pure, guske, patke, koje bi se "sopale s kukuruzom do Bozica,da budu ukusnije ,masnije za one kiji nisu imali bozicnu pecenku.Oni koji su imali pecenku ,ti su samo pripremali za juhu kokos.. Dani od Sv. Lucije "inace su neki uvecer znali se ogrnuti s bijelom plahtom, izrezati oci na glavi i s "bundevom,iskruzenom i zapalitom svijecom u njoj ,posli bi kroz selo,i dijelili slatkise djeci...Cista uzivancija.Uz to …ti dani bili su pogodni za oprostaj..i izmirenje u obitelji ,susjedstvu i selu..
Mrznja je morala nestati...Sramota je bila tko se nije isao izmiriti..Isto tako se smatralo kakav vam je bio Dan Sv. Lucije da ce biti takva godina.Od toga dana pocele su "brojanice.." Svaki dan bi oznacavao jedan mjesec... Nama djeci bilo je to interesantno, na taj nacin "znalo se" sta nas ceka(a u stvari nismo znali...nego su nam ti obicaji bili dragi)…Stari su nam govorili,da ipak ne polazemo previse paznje tome. Za nase Slavonske seljacke obicaje je posebno odigrala uloga tradicije , naseg kraja ,naseg sela i svakako "svaka kuca imala je svoju tradiciju"Od prvog Adventa ,od voska nacinjene svijece ,4-vostanice..to su one tanke ,(koje su nacinjene od saca meda)..stavile u jednu casu,koja je imala ,zito,kukuruz,grah..sjemenke.zitarice .i u nju bi se stavile te svijece, a njih bi se zajedno sve cetiri na kraju zavrtili,da simboliziraju "zajednistvo",i palili bi ih svake nedjelje do Bozica..
Badnjica,ili badnjak je bio poseban dan…gdje su seljani , obitelji vec u ranu zoru ustajali . Nasi stari, domacini i domacice odmah su poceli s pripremama kako bi zamijesile tijesto za Bozicni kruh, “POGACU”obicni kruh i kolace a kekse su vec od Sv,katarine pecene...Taj kruh je bio svijez i vruc,dok su se ostali ukucani ustali,dobili bi sami kruh za dorucak onako vruc..…i onda post do vecere..
Tako na badnjicu svi ukucani imali su svoja zaduzenja koja je podijeli glava obitelji,ili starijesina…obicno djed ,u vanjskim poslovima,a u kucnim poslovima,majke..To su poslovi koji je trebalo obaviti poput: hranjenja stoke ,zivadi, cijepanja drva,priprema za pecenje pecenke.. pripreme peradi za pecenje i slicno Pekla bi se pecenica, prase na raznju.Nalozila bi se vatra vani,obicno uz dvoristnu zgradu,ili stalu,prase nateglo na razanj…I tako polako uz vatru,sjedilo,okretalo , pijuckalo …peklo se prase,a trajalo je od 3-7 sati…Cista uzivancija…Djeca su imala privilegiju,smjeli su umociti kruh u mast,koja kappa s praseta…dok ostali,drzali su se strogo posta..
Na Badnjicu ujutro je muska osoba isla u "polozaj"u susjedstvo…da blagoslivlja,i donosi bogatu " dobili bi kuhane rakije s medom…
Zensko osoblje je pocelo s velik spremanjem ciscenjem..da sve sja…cisto..Ukrasi bi bili,ono sto najsvecanije imamo u kucu, obicno rucni radovi bi se ustirkali i postavili na stol i ormarice…
U ranim poslijepodnevnim satima domacice bi pocele pripremati veceru i prikupljati sve potrebno za blagdanski stol. .To je uvjek bilo isto…Pricam vam o starim vremenima,dok jos riba nije bila na stolu, bila,pogaca,sol,med i orasi.…i kuhana medena rakija…ili rakija kuhana..
Dok su muskarci cistili stalu i dvoriste ,istimarili –" dotjerivali zivotinje"pripremili drva za 4 dana..jer onda je bio Bozic za sve.Glava obitelji kuce(to je bio moj djed) pripremio je poveci naramak , slame od psenice ,umotao bi ga u jednu bijelu plahtu ,da bi prije vecere donio u sobu gdje smo objedovali …Ispod stola ,gdje se objedovalo, stavio bi se "Jaram od volova,ili Ome,od konja"to je bio symbol ,znak da i stoka ima Bozic i miruje 4 dana. I SLAVLJE ZA SVE...Takodjer je bila pripremljena posuds s jecmom,kukuruzom, psenicom, razi, bobom, prosom, zobi .Sv voda,sibica i svijeca bio sastavni dio blagoslova, i tako je mogla da zapocne "BADNJA VECER i kao obicaj "donosenja Bozica u kucu"Prije badnje vecere ,djeca s odraslom osbom okitili "krizban”"Bozicno drvce.. U 18 sati zvonilo je za Andjeo Gospodnji na crkvi…i poslje toga bi pocinjala vecera…Svi su nestrpljivo cekali ,da samo pocene.. Prostiranje blagdanskog stola , zatim muska osoba (moj djed)ugasio svijetlo,lampu. donosi slamu i stavlja po cijeloj sobi i pod stol.. Oh zaboravih spomenuti , kucanje prije ulazka sa slamom, netko od ukucana otvorio bi vrata, i on bi usao u kucu unoseci upaljenu svijecu, posudu sa zrnjem,plodovima i slamu.S pozdravom: "Faljen Isus i Marija" a mi bi odgovorali "Navike2,Navijeke budi hvaljen.
CESTITAM VAM BOZIC..-MIR I BOZJI BLAGOSLOV..
.Zatim bi mi djeca uzeli sjemenke iz pripremljene psoude, i vikali bi…prascica,guscica,purica,pilica, zecica,telcica… i mnogo djecice..a majka bi "Blagoslivljala sa sv.vodom.." Zapocevsi znakom Kriza.."i tako smo prvo zapoceli s molitvom..Usljedila je bozicna cestitka. "Faljen Isus i Marija! Na tom mladom ljetu nek’ sve bude mirno i veselo,zdravo i cestito.Neka svega bude obilno.Bila njiva,bio dom , daj nam Boze svoj Blagoslov.. U stalama nek se lezu ,junci i junice, u svinjcu prasci i prasice, a u kuci zdrava djicica. Daj nam Boz mir i blagoslov.” Uslijedilo je prostiranje blagdanskog stola, stoljnjak od domaceg platna,a ispd njega bi se stavio pregrst slame,da nam kruh bude blagoslovljen i godina rodna .. Zapocinje molitva…uz svijecu TROJSTVO..vostanice...
I pozdrav ,CESTITAM VAM BOZIC I ISUSOVO POREDJENJE –a drugi bi odgovarali..
CESTITA TI VJERA I DUSA BILA.. .
Cestitali smo jedni drugima SRETAN I BLAGOSLOVLJENI BOZIC..i SVAKO DOBRO –TE MIR I BOZJBLAGOSLOV….
Badnjica, je jos uvijek post, bila je posna, posluzivao se, prvo ,POGACA,-SOL,-ORASI-,MED- neki su uzimali , kao simbol zdravlja, malo cesnjaka umocenog u med. Kuhana medena rakija…ili rakija kuhana.. Kuhani grah i bob, rezanci na suho,gusto, s kajmakom,sirom ..peceni krompir u rernu..bez masti..kuhane sljive, jabuke i kruske. Za vrijeme vecere gorjele su svijece,to je bio "TROJSTVO" ,tri svijece od voska…zapaljene s blagoslovom za ,zdravlje,dobru godinu i blagoslov ..One bi se stavile u posudu sa sjemenkama.zitarice.,a prije nego su do kraja izgorjele..odvojile bi se ,i stavile jednim pritiskom na "ulazna vrata"To je bio symbol ,kao neke zastite…Da sve sto ne valja ,ne ulazi kroz vrata..Tada smo dobili,pokloncice…u dekagramima kupljeni bomboni, i narandze..O tome smo mogli samo prije sanjati…Valjali bi se po slami na podu ..jer kuca i slama je simbol…"stalice"RODJENJE ISUSOVO…
-Vrijeme do odlaska na ponocku ,vec se pocelo organizirati , islo se sa "fenjerima",(lampion), koje je nosio jedan mladic...a ostale nosili su djed,ili otac ili brat, a uz bozicne pjesme u svecanim nosnjama u povorkama pratili su ga ostali mjestani. Pred crkvom su fenjeri gorjeli idalje .Kada bi zavrsila polnocke ljudi su se uz pjesmu vracali svojim kucama,a usput bi pozvali prijatelje na pecenku i kuhanu sarmu… gdje ih je docekalo pravo bozicno slavlje. Neki od mladezi poslije polnocke ostali bi do ranih jutarnjih sati pjevali i plesali "kolo”"to je bilo bez muzike)ili su sviraci dosli pred crkvu i tako slavili dalje..Neki mladici donijeli bi jabuke, " izabranoj djevojci" Onoj koja mu se svidja..
. Na polnocku nisu isli svi ukucani .Netko je pazio kucu u kojoj je ostala da gori petrolej lampa cijelu noc.,a domacica bi pazila na vatru kako bi u kuci bilo toplo ,i ujedno s djecom ostala na slami da se igra, a neki su znali i zaspati na slami…
Sretan Bozic. orila je pjesma svuda..!
Ujutro na Bozic.. na stolu je bilo svega i svatko je mogao uzeti koliko i sto je htio , a najradje pecenke,kekse .Obavezno se u skupinama odlazilo na svetu misu u crkvu, gdje se cijeli puk zajedno sa svecenicima radovao Rodjenju Isusa. Nakon mise pred crkvom zapjevalo i zaigralo ,te okupljala rodbina koja se rjedje vidjala, bila je to prilika za razgovor i dogovor oko posjeta koji ce uslijediti vec narednih dana.Na prvi dan Bozica ,samo su ukucani slavili ,jedino oni koji su imali djecu,njihova djeca uvecer bi dosli u cestitanje…..
Sutra dan na Sv.Stjepana , bi se islo u cestitanje.s pozdravom…CESTITAM VAM BOZIC I SVETOG STJEPANA …a drugi odgovaraju..
CETITA TI VJERA I DUSA BILA.
Sv. Stjepan, odlazilo se u susjedstvo i posjet rodbini. Sv. Stjepan je zastitnik konja na taj dan konji su se morali blagosloviti i projahati.
Na okicenim konjima jahalo se selom i svracalo u kuce gdje su Stjepani slavili imendan.Obicno praceni "svircima"

-Treci dan…ponovno CESTITAM BAM BOZIC I SVETO IVANA..a drugi odgovaraju…CESTITA TI VJERA I DUSA BILA..
Cetvrti dan MLADENCI…to su bili " sibari".netko bi sa sibama otisao gdje ima djece, i mladezi da ih malo "isibali…pomladi"..Taj dan se nosila slma iz sobe van…i prvi puta od Badnjice…pocelo se mesti i cistiti….spremati..

Danas vise nije sve tako...ali je dota toga zadzano,kao obicaj i kao tradicija...

_________________
Slika Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Ps 37,5


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 10 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC + 01:00 sata [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr