www.tebe-trazim.com

Da aby, to je točno da se jedinstvo svih kršćana treba temeljiti na Kristu, koji je Bog i glava Crkve, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da je upravo ON-KRIST rekao Petru da je stijena i da će na toj stijeni sagraditi Crkvu...
pa ako je Petar bio čovjek, jedan od apostola i poglavar prve crkve- prvi papa- po Isusovoj želji i volji Božjoj zar nam to ne govori da nam je Isus ostavio u nasljeđe takvo vođenje crkve.
Druga stvar je što se u doba mračnog srednjeg vijeka pojedine pape ponašale nedolično za one koji su u svjetlu Božanske riječi trebali upravljati pastirskom palicom i voditi narod- crkvu Kristovim naukom( npr. problem kupovine oprosta, stjecanje bogatstava i kulturne i ine moći, inkvizicija); što je bilo i razlogom reformacije i pojave protestantizma.
Hoću zapravo reći da ne izazovem rasprave sad, nije mi to doista namjera, da katolici danas mogu razumjeti i respektirati takov razvoj događaja kroz povijest, ali isto tako srednji vijek je daleko iza nas, trebamo zaboravljati, opraštati pa iako Ne znam za druge, ali posljednjih bar sto godina RKC je imala prave Crkvene pastire koji su sigurnom Kristovom rukom vodili KC, spomenut ću karizmatičnog papu padra Pia s, dobrog papu Ivana XXIII, Ivana Pavla VI, Ivana Pavla II.
Nije mi namjera sad ovdje isticati pape, no svejedno mislim da prošlost i ružni događajui u povijesti nose rane i ožiljke i mogu biti razlogom razmimolilaženja, odvojenosti, razjedinjenosti crkava, ali bili mi katolici, protestanti, baptisti, židovi ovi ili oni- ne možemo nikako zanemariti Božju volju za Kristovim nasljednikom na zemlji, koji će voditi Crkvu... do ponovnog Kristovog dolaska.

Vikice, nije ni mi namjera govoriti o tome kakvi su bili pojedine pape. Samo onaj koji ne želi znati to ne zna. Nego ovo želim reći: ako je crkva samo oni pod papom onda ja nisam kršćanin!

slažem se s tobom aby, ali bih te htjela nešto i pitati tebe osobno, znam stav protestanata u svezi pape, vidim da ti o tome imaš pozitivan stav i sigurno je da crkva nije samo oni pod papom, ali moje pitanje tebi( naime-izuzetno mi se sviđaju tvoja razmišljanja i tvoji postovi su meni na duhovnu izgradnju), misliš li doista da bi se Crkva u budućnosti mogla ujediniti i da li bi svijet tada bio bolji, odnosno ima li spasenja izvan kršćanske Crkve- ovdje ne mislim samo na katoličku Crkvu?

Evo upravo čitam dokument drugog vatikanskog o ekumenizmu. Sad su mi stvari jasne, hoću reći znam stav kat. crkve o ekumenizmu.
Hm, problem je bio u tome što sam slušala jednog katoličkog dr. teologije na protestantskoj ekumenskoj tribini koji je govorio o ekumenizmu. Ja sam vjerovala da nema razloga sumnjati da on govori istinu i da zna što priča jer ipak je on dr. teologije. Ali sad sam shvatila da on ipak nije rekao svu istinu, već je on to malo upakirao onako kako bi to ljepše zvučalo , stoga sam ja do sad imala polovično razumijevanje kako ekumenizam doživljava katolička crkva.
A joj, moj pogled na ekumenizam je ipak malo drugačiji.

da čujemo...

E baš ti hvala na komplimentu Drago mi je to za čuti. Vidiš, to ti je recimo moj stav prema ekumenizmu, ja ako ti mogu nekako pomoći, reći nešto tebi na izgradnju reći ću bez ikakve primisli da to činim da bi ti sutra došla u moju crkvu i ostala tamo... Nekako mislim da je najbitnije da čovjek bude kršćanin, ako on ne želi biti protestant pa dobro što sad, ne znači da zato nije vrijedan moje pažnje.
Vjerujem da bi se crkva mogla ujediniti u budućnosti jer Isusova molitva sigurno neće ostati neuslišena, ali mislim da to jedinstvo možda neće uopće izgledati onako kako mi to zamišljamo. Vjerujem da kad zaista bude jedinstvo onda neće biti nikakvih dijeljenja. Vidim da izgleda katolici misle da će onda svi biti katolici. Pa ne znam baš. I katolička crkva se kroz povijest mijenjala-i teološki mislim, tko zna kakva će biti za 3000 godina. Da li će to biti tako kako je sad? Mislim da ne. Tako ako i svi budemo ''katolici'' lako moguće da ćemo biti drugačiji od ovih sad. Ako se slažeš sa mnom da se crkva kroz povijest mijenja i ide ka boljem, odbacuje krive stvari, prihvaća nove tokove Duha i sl. Da, vjerujem da će onda i svijet biti bolji, u smislu da će se lakše ljudi obraćati jer će duhovna snaga kršćana biti jača kako bude jačalo jedinstvo (što sam napisala u jednom postu ovdje da je došlo probuđenje u određeni grad tek kad su se kršćani ujedinili). Nevjerojatna snaga leži u jedinstvu. Ne mislim da je tolika u mnoštvu vjernika kolika je u jedinstvu. Isus je rekao: kad se dvoje ili troje slože... Može biti nas 500 ako se međusobno izjedamo nemamo tu silu što mogu 2 ili 3 jednodušna jer kraljevstvo unutar sebe nesložno nema svjetle budućnosti. Pa i mi sami kad smo nesložni u sebi ne možemo izmoliti neku nakanu jer je Isus rekao da oni koji su razdjeljena srca neka ne misle da će što primiti od Gospodina. Dakle, velika snaga je baš u jedinstvu. Vjerujem da će u budućnosti kršćanske crkve ići ne samo ka većem jedinstvu u ljubavi, već i u nauci jer isto u Bibliji piše da Bog želi da svi dođemo do potpune spoznaje istine. Osobno ne vjerujem da sad itko od nas ima tu potpunu spoznaju istine i da itko od nas savršeno spoznaje Krista kao što je i Pavao rekao: ''Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat'' (1Kor13:12). Vjerujem da će vrijeme, odnosno Isus u vremenu, učiniti svoje da svi mi sve više i više spoznajemo istinu, da se sve više i više mijenjamo na bolje, a do tada ''sada ostaje vjera, ufanje i ljubav-to troje-ali je najveća među njima ljubav''. Ja vidim ekumenizam u ljubavi, sad ga je nemoguće vidjeti u jedinstvu teologije jer nismo još na tom stupnju, ali ako smo jedno u ljubavi, onda i jesmo jedno. Ako smo jedno u Božjoj ljubavi, a ljubav NE traži svoje onda ću ja tebi ili bilo kome pomoći jer te ljubim, a ne jer tražim svoje da ti postaneš protestant, a Isus sam će nam otkrivati istinu, ujedinjavati nas u istini-ja to ne mogu i to nije moj posao, već Božji, ja mogu samo da te volim i da ti služim onim darovima koji su mi dani.
Vjerujem li da ima spasenja izvan crkve? Moguće, ako netko nikad nije čuo niti imao priliku čuti za Krista-Bog je pravedan Bog i ne vjerujem da će osuditi tu osobu što nije prihvatila Krista kad nije niti imala prilike, ali kako će suditi te ljude to zaista ne znam.

aby je napisala

Ako ti misliš da je papa Petrov nasljednik, a obraćen si, nanovorođen, ispunjen Svetim Duhom onda si moj brat! Ako nisi obraćen briga me što vjeruješ za mene nisi kršćanin.

aby, po tome ispada da nam muslimani nisu braća ili toi ovdje govoriš samo o braći po Kristu . Ako je i tako što je onda s Božjom riječi ljubi bližnjeg svog? Meni je bližnji susjed prekoputa- musliman, meni su muslimani ubili u ratu brata, a vjeruj mi ja tu obitelj toliko volim, kad mi je bilo najpotrebnije- oni su prvi pritekli. Moj rođeni brat je kilometrima daleko... Njihov unuk kad dođe k meni i vidi sliku Isusovu na zidu- kaže da je to njegov dida, slatko, zar ne?
možda sam ove tvoje riječi izvukla iz konteksta- biila je riječ o ekumenizmu, ali mislim da si ovdje preoštro reagirala, pa je ispao drugačiji smisao

Da, ja ipak mislim da oni nisu naša braća jer Alah i Bog Biblije nije isti Bog. Oni Isusa Krista ne smatraju Bogom. Ali to ne znači da neki od njih nisu dobri i moralni ljudi, ali činjenica jest da ne služimo istome Bogu.

aby, sad kad si ovo napisala(bold- još uvijek ne baratam citatima..), razmišljam kako će stvarno teško doći do zajedništva, ne zato što sam ja recimo zadrta katolkinja nesnošljiva prema drugim denominacijama ili ti zadrta protestantkinja, nego evo jednostavno razmišljam iskreno i kažem , u redu je, ja mogu doći na protestantski skup u prot. crkvu, nazočiti misi, seminaru ( znam da me ne pozivaš u protestante ali ovdje jasno želim reći da nemam takve ni primisli - otići iz katoličke crkve koja meni daje puninu Kristove ljubavi, niti u bilo koju drugu crkvu, religiju, sektu-ne daj Bože, odnosno konkretno govoreći za protestante i evo razmišljanje ja-kao protestant, ne
bih mogla nikada biti iz jednog od razloga što poslije svetog Trojstva iznimno ljubim Majku Božju, koja je meni svjetlo cijelog mog života, čijim zagovorom sam dobila tolike milosti i kako bih se ja osjećala među protestantima kojima ( vjerojatno... ne svim) Majka Božja nije važna, kakvu bih ja puninu mogla imati tamo gdje su ljudi koji recimo ružno govore o Majci Božjoj, uspoređuju je s kraljicom bludnicom iz Starog zavjeta i dr. Ovo sve govorim iz razloga što u razmišljanju o ekumenizmu i pitanju budućeg eventualnog zajedništva crkve, vjerojatno svi polaze od takvih svojih uvjerenja, pa ne samo uvjerenja nego i konkretnih milosti, obraćenja..
razumiješ, što sam htjela reći.... Vjerojatno ako nas je Bog stvorio bijele, crvene, žute, crne, visoke, niske- sve je na principu različitosti, govorimo različitim jezicima, Bog poštuje našu slobodu... vjerujem da onda poštuje i naš izbor, ako je Bogu na slavu i ako nas vodi našem spasenju..
Zajedništvo vjerujem da postoji samo u Nebu-Kraljevstvu božjem i vjerujem da će baštinici Nove zemlje imati to zajedništvo o kojem mi samo sanjamo..

Da, shvaćam... Zato i vjerujem da jedinstvo braće proizlazi iz stava srca: volim li te takvog kakav jesi i prihvaćam li te takvog kakav jesi (ne samo kakvog bi jednog dana htio da budeš) ili čekam prvu priliku da uprem prst u tvoje mane i dokažem ti da sam bolji od tebe.