www.tebe-trazim.com

* Sažetak trideset godina u nekoliko crta: Isus je izrastao, ojačao, napunio se mudrošću. Život Boga na zemlji bio je skriven u Bogu. Život molitve je skriveni život - vrijeme molitve nam se može činiti gubljenjem vremena kao što se i Isusov skriveni život prije javnoga djelovanja može činiti uzaludno izgubljenim. Vrijeme provedeno s Bogom nikada nije izgubljeno jer je to vrijeme provedeno s ljubavlju. Molitva nas stavlja u dodir s različitim vidovima života. Molitva nam pomaže da rastemo u snazi i mudrosti i znanju da Bog na nas gleda s ljubavlju.

Bog govori svakome od nas osobno.
Trebam slušati kako bih čuo što mi želi reći.
Pročitat ću tekst nekoliko puta, a zatim ću slušati...

Iv 1,1-5

U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Na svršetku građanske godine vraćamo se na početak evanđelja sv. Ivana i početak vremena. Dok se nalazimo na razdjelnici i ulasku u novu 2009. godinu, dozovimo u svijest najveću stvar od svih koja se dogodila na početku i da je Bog vječan te da smo mi blagoslovljeni od početka našega života (od našega začeća) i obasuti milošću zauvijek. Vrijeme molitve pomaže nam da se vratimo unatrag i zahvalimo na svemu - za sve godine života i za sva dobročinstva: Bog je bio uz nas, vodeći nas i čuvajući na našemu putu. Kao što bijaše na početku, tako je i sada i tako će biti i u vječnosti.

Sada čitam odlomak sv. Pisma koji je predviđen za danas.
Čitam polako
i zapažam rečenicu ili izraz koji mi nešto govori.

Lk 2,16-21

I pohite pastiri te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
Što mi želiš reći, Gospodine?

Bog nas je zavolio i dao nam ime i prije našega rođenja. Od trenutka našega začeća nalazimo se u Božjemu umu i srcu i Bog nas voli baš kao što je bilo i s Isusom. Ta je ljubav s nama cijeloga života. U molitvi možeš ponavljati svoje krsno ime i dopustiti da te Bog iznutra ispuni zahvalnošću, ljubavlju i zauzetošću. Sretna ti nova godina!

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Iv 1,19-28

A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Što mi želiš reći, Gospodine?

* U molitvi Bog nam govori riječi utjehe i sigurnosti, u pustinji našega života - u trenutcima krivnje, straha, otpora, briga. Govori nam riječi koje nam pomažu da sebe vidimo u jednoj široj perspektivi, u svijetu Božje ljubavi. Bog nas u molitvi poziva da budemo glasovi u pustinji za druge, u njihovoj potrazi za ljubavlju, smislom života, vjerom i za Bogom.

Dat ću si vremena da pročitam Božju riječ polagano, nekoliko puta,
i zaustavit ću se na onome što me dira, pogađa.

Iv 1,29-34

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."
Što mi želiš reći, Gospodine?

* Naša nas molitva stavlja u dodir sa Sinom Božjim koji je hodao zemljom. Molimo u nazočnosti Onoga koji živi u nebu u Očevoj slavi, a istodobno je blizu svakome od nas. On prvotno oduzima grijehe svijeta. Molitva nas pročišćava svakoga dana i poziva nas na iskrenije prijateljstvo s Onim tko je Sin Božji i Sin Marijin, dijete neba rođeno na zemlji.

"Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" Ivan je to tako lijepo po nadahnuću Božjem rekao...a nekad je nama ljudima tako teško prihvatiti da je On doista sve naše mane, slabosti i grijehe odnio...
Neka te naše srce neprestance slavi i hvali zbog tvoje ljubavi prema nama Gospodine Isuse