www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 21:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 03 ruj 2006 19:38 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 685
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Napokon sam otišla u Međugorje. Do sad sam se spremala 6 ili 7 puta i uvijek bi se dogodilo nešto što me je spriječilo.
Ovaj put nisam o ničemu htjela razmišljati niti kombinirati, samo sam pustila neka bude kako treba biti.
Vjerujem da sam dozvolila opet raznoraznim „mudrovanjima“ da caruju...nebi ništa bilo od mog puta.

Kako se puno raspravljalo o samoj vjerodostojnosti ukazanja i problematici Međugorja...nisam htjela ni na koji način krenuti sa predrasudama, ili bilo kakvim unaprijed definiranim osjećajima.

Čak se nisam ni molila da sve prođe ok ....

Ništa...

Htjela sam doći potpuno otvorena svim opcijama.
Bila sam spremna na to da ću po povratku zaključiti da je to sve hrpa kamenja i ništa više...do do toga da mi se dogodi nadnaravno iskustvo.
Niti jedna solucija nije budila u meni nikakve odbojnosti niti privlačenja.


Krenule smo na put u 5 ujutro iz Zagreba, autom.
Nisam razmišljala o opciji grupnog putovanja, jer se kao prvo ne mogu posvetiti svojim osjećajima, ne mogu vidjeti što želim, niti ostati negdje duže ili kraće zbog grupe.
Htjela sam da mi taj prvi dolazak bude moj pravi osjećaj bez ikakvih utjecaja.


Put je prošao u ugodnom raspoloženju,iako smo imale malo bržu vožnju i kaznu policajaca...ali eto ne može sve biti savršeno.


Pred sam dolazak u Međugorje sam osjetila neko uzvišenost što dolazim na mjesto gdje se pokazuje Majka mog Boga.
Tako eto došao je osjećaj sam od sebe,možda potaknut i ljepotom krajolika i savršenstvom Božijih djela.
No opet sam se trudila da izbjegnem pred osjećanja, te skrenula misli na nešto nevažno.


Došle smo u Međugorje (hvala Naggaru od srca na tome što nas je uputio našoj miloj Speranzi) i kod Speranze na kavu.

Mila, divna i prekrasna Speranza nam je skuhala kavicu i pojasnila nam kud i kako trebamo ići.
Nacrtala nam ljepo sve što je bitno.

Toliko ljubaznosti i profinjenosti od osobe koju sam prvi put u životu srela...nisam doživjela skoro ni kod nekih koji su mi mnogo bliži.
Mogla bih o njoj još puno pisati, ali vjerujem da bi zvučalo kao pretjerivanje...zato ću samo reći da sam uvjerena da ju Bog puno,puno voli.

Sad sam ustanovila da bih mogla satima pisati o svemu što se događalo u ta dva dana....
No eto skratit ću i usredotočit se na bitno.

Podbrdo

Slika
Dakle brdo ukazanja

Krenule smo na brdo i kako smo do sad stalno nešto blebetale...to je napokon bilo vrijeme tišine..

Kamen, inače oštar...sad već djelomično uglađen od mase hodočasnika...pogled u zemlju, želja za dolaskom na vrh...sve tako životno i tako blisko,tako simbolično i prirodno...

Slika

Masa hodočasnika,svatko u svojim mislima,svatko nosi svoje probleme i nadanja pred Nju simbolično a i stvarno.

Na putu su postaje križnog Puta.

Slika

Nedugo nakon samog početka puta....počinjem osjećati nedostojnost svog dolaska na mjesto gdje se Ona pojavljuje....sve više i više...svaki korak prema gore mi govori da sam toliko toga zgriješila,da sam toliko nedostojna,suze teku...a ja se jedva hrvam s osjećajima...
Neposredno prije prvog križa me preplavi tako intezivan osjećaj tuge,da sam počela jecati i nisam se niti mogla a niti htjela kontrolirati.
Tuge- što smo takvi kakvi jesmo,tuge- što Ju vrijeđamo a toliko je dobra,tugu što je Isus zbog mojih i naših gadosti morao trpiti onakvu muku i bol.
Činilo mi se da se provalio iz mene osjećaj žalosti zbog cijelog svijeta...
Toliko mi je bilo teško zbog mojih/naših postupaka,toliko sam očajnički molila da mi/nam oprosti i izmoli milost kod svog Sina ...da ništa drugo nisam mogla ni razmišljati.
I ništa od svega toga nije bilo pod mojom kontrolom,niti jedan osjećaj nije se mogao zamijeniti,potisnuti.

Na to me je Jelena dotakla..i rekla mi da me Ona čeka gore...pa sam polako krenula,potresena i uplakana...
Veći dio tog puta se ne sjećam, jer nisam bila u stanju akceptirati okolinu.
Ni kamenja,ni težine uspona,ni vrućine niti ičega.

Do dolaska gore sam se smirila. Sjele smo i molile. Nije više bilo nikakvih intezivnih osjećaja....samo želja da se ne mičem od tuda i da ostanem na tom brdu satima.
Predivno, mirno,blaženo.

Na kraju smo odlučile da ćemo krenuti.... iako teška srca. No po silasku smo se dogovorile da ćemo doći navečer gore opet.


Otišle smo na ispovjed,
Slika
(svaka vrata ispovjedaonice imaju natpis na kojem jeziku svećenik ispovjeda)

misu,
Slika

klanjanje i opet krenule na brdo.


Noć je već bila duboka.
Kupile smo svjetiljke i uputile se gore.
Bile smo izuzetno dobro raspoložene.

Ovaj put se nije ništa događalo..osim velikog osjećanja radosti, ali taj osjećaj je postojao i prije nego smo opet krenule gore.
Penjale smo same na tom putu po noći,jedino su se neki vraćali...
I kad smo došle gore bile smo same.Okrenule smo se pogledati kip Isusa(jer smo mislile da je to taj kip iz kojeg kapaju kapi ) ...kad smo vratile pogled gore je pred kipom majke klečala neka žena. Nismo je vidjele ni ispred nas niti iza kad smo dolazile gore...
Jelena je upitala od kud se stvorila ta žena...a ja nisam znala...no nisam dalje htjela razmišljati o tome.
Nije dugo molila, i krenula je u mrak...svjetiljku nije imala..ili je bar ja nisam vidjela da svijetli.
Nismo dalje razgovarale o tome...ipak je bila noć...i čini mi se da bilo kakvo potenciranje priče bi nas možda uplašilo.
Eto tko god je bio...neka je blagoslovljen.

Spustile smo se niz brdo i krenule na spavanje... bila je ponoć dok smo legle.

Ujutro smo već bile budne oko pol 7,spremile se i opet u akciju.
Toliko toga smo još trebale obići.
Popile smo u gradu kavu, kupile uspomene svojima, i krenule tražiti gdje se odvija misla na hrvatskom u 9.
To nam nije uspjelo ali smo eto voljom Božijom slučajno nabasale na pokrajnju dvoranu(gdje smo u bitit i trebale odmah otići ali nismo našle)

Slika


gdje je vidioc Ivan držao „propovjed“ grupi njemaca o ukazanjima.
Kako jee govorio na hrvatkom s prijevodom...tako smoo i mi mogle prisustvovati.
Čovjek je ok.
Odmah je naglasio da on nije svetac i da ga je Gospa odabrala zbog nesavršenosti.

Vrlo su me se dojmile dve izjave.

U jednoj je rekao da mu je Majka rekla ovako:
Kad bih vas ja pozvala sebi i kad biste istovremeno trebali otići na misu...
Važnije je otići na misu!!!!

U drugoj je rekao da mu je vrlo teško nakon razgovora s Majkom vratiti se u normalni ovosvjetski život..i da mu treba oko sat dva da profunkcionira.

Na kraju je rekao da ima navečer u 22 viđenje na Podbrdu s Gospom.
(meni je to bilo čudno kako oni unaprijed mogu znati kad je viđenje, no oni vele da im Gospa kaže kad će biti sljedeće viđenje)

Odmah smo odlučile da ćemo opet ići navečer gore.

Pred kartom Međugorja shvatile da nismo bile na brdu Križevac, te da je to brdo vrlo visoko (večer prije sam ja tvrdila da je nemoguće da je to brdo...brdo hodočasnika jer mi se činilo predaleko i preveliko).


Slika



Odmah smo krenule tamo, jer na to brdo se treba penjati oko 2 sata,a htjele smo još popiti kavu sa speranzom,pa misa,pa opet na brdo ukazanja.

Išle smo bose. Ja sam tri srednje postaje obukla cipele(mislila sam da neću moći voziti ako preforsiram stopala,ali sam opet ih skinula) a Jelena je išla skroz bosa.
Vrlo intresantno iskustvo i mislim da sam puno naučila o životu iz tog hodanja po kamenju.
Slika

Neću sad dužiti sa svojim spoznajama....ali sam put na to brdo Križevac nije u meni budio intezivnije osjećaje.
Po dolasku na vrh,sjele smo pred križem.
Slika


Tad me preplavio neopisivo divan osjećaj radosti,mira,sreće,ljubavi,topline,milosti,blaženstva.....
Htjela sam da zauvjek ostanem u tom osjećanju,u tom položaju na tom brdu.
Tako sam bila radosna...osjećala sam se „naelektriziranom“ radošću!

Morale smo krenuti dole....ali „pametne“ kakve jesmo....pital smo za kraći put dole...krenule... i izgubile se u brdu i šikari...
Vrlo zanimljivo iskustvo!!!
Silazile smo dole skoro koliko smo se i penjale....
No eto i taj dio smo prevladale.

Taman kad smo sišle nazvala nas je speranza i kenule smo kod nje na kavu.
Podijelile smo s njom iskustva i doživljaje.
Nismo prestajale pričati od ushićenja.
Divna speranza naša je odlučila s nama ići da nam pokaže kip Isusa koji suzi.

Slika


Eh tu...neopisivo!

To sam već opisala pod čuda pa se neću ponavljati.

Pa nas je Speranzica počastila svojim društvom i na misi.Baš sam bila sretna da je željela s nama provesti to vrijeme.

Slika


Nakon mise smo mi krenule opet na brdo ukazanja, a ona je ostala pričekati svog susjeda talijana(divnog čovjeka koji se potrudio naučiti govoriti hrvatski, i koji je vrlo simpatičan(kasnije smo ga malo bolje upoznale kod nje))

Sad je gore išla masa ljudi.
Kako smo već bile experti u penjanju....to nam je bilo vrlo jednostavno....no iapk nas je kondicija počela izdavati.

Gore je bilo vrlo dojmljivo gledati toliki broj ljudi koji u noći čeka da se Majka ukaže Ivanu, a njih možda dotakne.
Bakice sa štapovima,bolesni....nevjerovatno i fascinantno.
Ja opet nisam imala nikakve intezivnije osjećaje.
U vrijeme dok je ukazanje trajalo...osjećala sam se kao i inače...

Onda je Ivan rekao poruku...i to me dotaklo jako..
Rekao je da je Gospa došla s tri anđela i da je jako Radosna, da se molimo,posebno da molimo u obiteljima,zajednički.
Kako sam ja osjećala radost cijelo vrijeme...tako mi je bilo posebno drago što je i ona radosna...činilo mi se kao da sa tim Njenim osjećajem imam i ja nekakve veze....
Ili sam bar htjela tako osjećati...
Nije bitno...bitno je da je Ona radosna i da nije bila tužna zbog nas.

Eto....
To bi bilo otprilike to...
Krenule smo u Zagreb,a na povratku još se svratili pozdraviti sa speranzom...kako je tamo ostao talijan, počeli smo svi zajeno pričati,upoznavati se i usputno se valjati od smijeha...
Ja sam doslovce bila euforično radosna.
Uspjeli se nekako rastati i krenuti na put oko pola noći.

Stigle smo sretno Božijom voljom u Zagreb oko pol 7 (magla je bila nad većim djelom puta...i to nije baš bilo ugodno)

Evo danas jedva hodam, noge su mi skoro nefunkcionalne. Bolne na svaki pokret,pogotovo niz stepenice.
Ali majka nam je dala snage da to tamo sve izdržimo i da uopće ne osjetimo bol niti umor.
A sad neka boli...nema veze. Proći će.

Majko hvala...puno hvala


Bilo bi mi jako drago ako bi i drugi ovdje napisali svoja iskustva u Međugorju


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Draga Anđelina super si opisala tvoje iskustvo i još popratila sa slikama .
Hvala ti i za lijepe rijeći koje si rekla o meni. Žao mi je samo da je bilo jako kratko ali se nadam da ćete opet doći.
Međugorje je kao veliki izvor čiste vode gdje možemo uvijek doći kad ožednimo ili kako kažu moji prijatelji" DOŠLI SMO NAPUNITI BATERIJE".
:grlim te: :grlim te: :grlim te: :arrow: :arrow: :arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 tra 2006 17:04
Postovi: 242
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Lijepe fotke Endži :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:20 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 685
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
mila moja...malo je riječi za opisati tebe koliko si divna

eto društvo drago..naša mila speranzica ima oko kuće čemprese(ili nešto slično čempresima) koji su vrlo visoko i trebaju se šišati..a ona to mora plaćati..
pa sam joj rekla da bi bilo divno kad bi se mi dogovorili na jedan zajednički odlazak u međugorje i usputno našoj speranzici ošišali ogradu..

a ona nama skuhala svoju divnu kavicu :arrow: :arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:21 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 685
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Natanael napisao:
Lijepe fotke Endži :D

dušo ..nisu moje ...skinute su sa sjata o međugorju...ali ja sam se poslužila njima da bar malo dočaram kako to sve izgleda...
:arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 tra 2006 17:04
Postovi: 242
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ma znao sam da to nije tvojih ruku djelo :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
andjelina1 napisao:
mila moja...malo je riječi za opisati tebe koliko si divna

eto društvo drago..naša mila speranzica ima oko kuće čemprese(ili nešto slično čempresima) koji su vrlo visoko i trebaju se šišati..a ona to mora plaćati..
pa sam joj rekla da bi bilo divno kad bi se mi dogovorili na jedan zajednički odlazak u međugorje i usputno našoj speranzici ošišali ogradu..

a ona nama skuhala svoju divnu kavicu :arrow: :arrow:

Ma ne samo kavicu nego i dobar ručak sa desertom!!! :P :P :P :P :arrow: :grlim te: :arrow: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:30 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 685
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
lipa naša ...ti bi nas razmazila pa mi nebi ni htjeli kući :P :arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:31 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 685
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Natanael napisao:
Ma znao sam da to nije tvojih ruku djelo :D
:a1407:

i ja tebe volim isto :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ruj 2006 20:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 tra 2006 17:04
Postovi: 242
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
andjelina1 napisao:
:a1407:

i ja tebe volim isto :D


:a1163:

Hehe 8)

:arrow: :wink:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 36 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr