www.tebe-trazim.com

Dosao je red i na mene da kazem svoje svjedocanstvo koje je naspram vaseg malo kao zrno pijeska u pustinji.

Dakle zovem se Tomislav, imam 18 godina i zivim blizu Velike Gorice. Vratit cu se prvo na svoje djetinjstvo koje i nije bilo bas sjajno. Sto se tice roditelja oni su bili gotovo savrseni. Otac i majka odgajali su me u ljubavi i koji put je znalo biti svada medu njima ali nije nikada bilo nasilja tipa tuce i nanasanja fizickioh ozljeda. Sad da se vratim na pocetak. Dakle jos u ranom djetinjstvu tj jos kad sam isao u vrtic bio sam okruzen losem drustvu. Krali smo iz ducana, iz kuhinja u vrticu itd itd. Da ne duljim previse doslo je vrijeme kad sam krenuo u skoli sa tim deckima iz vrtica i nastavilo se i dalje raditi gluposti po skoli sve dok se nije tada moj najbolji prijatelj morao odseliti u Zagreb i nakon sto je otisao ja sam se postupno poceo odvajati od tog drustva i krenuti drugim putem... ni sam danas neznam sto je bilo presudno da sam se poceo razilaziti s njima. Sve je to islo do 6 razreda OS dok odjednom nisam poceo biti glavna meta ismijavanja u skoli. Nisam to jednostavno mogao podnositi jer sam veliki emotivac i sve previse srcu uzimam... i tako trpio sam to do srednje skole i sve vise i vise tonuo... povukao sam se u tih par godina totalno bio u sebe... nisam ni s roditeljima vise toliko komunicirao. I krenuo sam u srednju skolu i ja onako povucen nisam se mogao nikako uklopit i pocela su ponovo provociranja... doslovno sam bio poludio jer nisam znao s cime sam ja to zasluzio da me se toliko zadirkiva... kroz toliku sam patnju prolazio a nisam znao zbog cega moram toliko patiti... i sva moja patnja je jednom morala isplivati van jer nisam vise mogao u sebi zdrzavat... kako bi manje o tome razmisljao poceo sam provoditi svoje vrijeme za racunalom. Postao sam doslovno ROB virtualnog svijeta. Nisam se te ovisnosti mogao nikako osloboditi. Sve vise sam tonuo i tonuo. Nikako nisam mogao shvatiti zbog cega ja to zapravo patim. Koja je svrha te patnje. Majka mi je proslo ljeto krenula na karizmatske susrete u siget i naravno zvala me je da krenem s njom ali svijesno sam odbijao jer se nisam htio maknuti iz virtualnog svijeta. Sve vise sam tonuo i tonuo i doslo je do te faze da me razrednica "tjerala" kuci iz skole jer me nije mogla gledati kako patim iz dana u dan. Lice mi je bilo doslovno zeleno koliko sam se mucio jer neznam da li sam spomenuo imam predcirno stanje zeluca i gastritis. I napokon kucnuo je moj cas i otisao sam jedan utorak sa majkom u Siget i to je otvorilo vrata Bogu prema mome srcu. Nakon toga vise nisam imao uopce potrebu za racunalom bio sam prakticki preporoden. Nakon toga otisao sam na seminar koji se isto tako odvijao u Sigetu i taj seminar mi je znacio vise u zivotu od bilo cega. Od tada skoro svaki dan redovito molim krunicu i svakim danom osjecam kako je moja vjera sve cvrsca i cvrsca hvala dragom Bogu. Nemam vise ni potrebu zapsovkama a prije sam znao dosta psovati. Neki dan se porezem sa skalpelom i nista. Nasmijem se i uvijek u sebi kazem "ne postoji nista na ovome svijetu sto vrijedno moje psovke". Bilo mi je nevjerojatno kada sam vidio na seminaru gospu kako se smije. I pitam ja majku daj pogledaj sliku gospinu sliku i reci mi sto vidis. Kaze ona meni kako je nesto zabrinuta. Znaci svatko na svoj nacin vidi tu sliku. No na tom seminaru sam vidio i stvari za koje nisam bio ni svjestan. Na polaganju ruku sam vidio kako zlo izlazi iz covjeka cuo rijeci koje nisu ljudske i bilo mi je potrebno pola mjeseca da se emocije slegnu i da pocnem normalno funkcionirat jer jednostavno sam se bojao da se i to meni ne dogodi kao i tim ljdima koji se rjesavaju toga zla u sebi.

Eto to bi bilo ukratko to o meni... mogao bi jos toga pisat ali mislim da sam rekao ono najvaznije

lp i bvb

Evo mojeg malog svjedocanstva kako sam razgovarao sa nasim Gospodinom. Jedan dan bio sam na labosu i radili neko gradivo koje nisam imao pojima. Nisam nista pratio jer su mi misli stalno letile uokolo. I dode skoro kraj sata i ja si u sebi kazem pa Boze kako cu ja ovo gradivo rijesiti u tetu. Pa nista nemam pojima apsolutno nista. I nedugo nakon toga doleti mi profesor koji me bas ne obozava, htio me jednom istjerati sa sata, kritizira skoro svaki moj osmijeh i kaze on meni decko jel tebi ovo sve jasno? Nikada to nije pitai niti jednog ucenika proteklih 6 mjeseci i samo mene je dosao pitati i tako mi svaki dan dode pitati me da li mi treba sta objasniti a znam da u tom trenutku pricam sa Bogom preko covjeka.

Moje malo svjedocanstvo o tome kako je Bog uvijek sa nama cak i onda kada mislimo da nije

jucer mi se nesto cudno dogodilo kada sam bio navecer u sigetu na misi koja ima i elemente egzorcizma (neznam kako se zove taj skup ali odrzava se svaki zadnji utorak svakog mjeseca) i sad kaze nam svecenik pruzite ruke prema Isusu i molite se za vase zdravlje i kako bi vam se patnje smanjile... i sad ja pruzim ruke koliko god sam mogao prema naprijed i pjevam u sebi "podigni glavu i pruzi mi ruke Isuse" a za to vrijeme i svecenik nesto moli i odjednom mi samo mali prst na desnoj ruci naotece i poplavi... poceo se sam micat van moje kontrole i nisam mogao nista napraviti... nastavio sam se moliti i dalje i nakon nekog vremena je prestalo... i tako je bilo svaki put kada sam pruzio ruke ravno prema krizu Isusa Krista... sad ja neznam usljed cega do toga dode i sto zapravo znaci... da li je to mozda oslobodenje negativnih misli i energija sad vise ni sam neznam... a kada sam bio na seminaru koji je trajao 3 dana dok smo molili cijelo vrijeme je nesto "izlijetalo" iz mojih misica... da mi je samo znati radi cega do toga dolazi a moja pretpostavka je da je to jedna vrsta oslobodenja... bar sam ja tako shvatio

zanima me vase misljenje i da li ste osjetili ista slicnoga

lp i bvb

Evo u posljednje vrijeme mi se pocelo sve cesce neke stvari dogadati... kao da sam poceo dobivati neke vizije ako bi ih mogao tako i nazvat... neznam svki put kad zaspim uvijek nesto vidim... recimo danas popodne odoh spavat i usnuh kako sam drzao predavanje u skoli i pokusavao sam kolegama pribliziti Isusa i naravno svi su me sa jednim velikim zanimanjem slusali... ali tako stvarno je bilo... kao da se to zbilja dogodilo... cesto mi se to zna dogodit... pricao sam sa nekima sa ovog foruma kako sam vidio jednu curu u busu i par sati iza legao sam na klupu u skoli i zazmirio... slusao glazbu i opustio se... izolirao od svijeta i uzivao u glazbi i odjednom dode mi "film" u glavi kako sam stavio ruke na njezinu glavu i stavio znak kriza na celo i odjednom je pala na pod i oslobodila se zla koji ju je teretio uzas... i nakon toga sam se naglo stresao i otvorio oci i digao glavu... uzas kako sam se prestrasio a samo zato sto je bilo tako realno kao i sve... kao da sam sve osjetio... kao da vise nisam bio u ucionici nego bas na tom mjestu... cesto mi se zna to desiti... znate sto mi se desilo sinoc... slusao sam bio glazbu od vikinga i nesto sam odlucio napraviti u medjugorju za svoje zdravlje neku zrtvu... i odjedno se slio na mene Duh Sveti... nesto prekrasno... osjecao sam kako prolazi kroz mene ta toplina bilo mi je prekrasno i suze naravno na oci i plakao kao malo dijete kako mi je bilo prekrasni i odjednom osjetim kako mi trbuh ozdravlja i nakon toga sam osjetio kako sa zdrav... svi bolovi su nestali... i tada sam se izderao u sebi da ne zelim to... zelim Isuse zasluziti to... dopusti mi da napravi zrtvu kako bi zasluzio kako bi mogao cijeniti to... i nakon toga sve se naglo vratilo na staro... bolovi su se vratili... sve na staro i zahvalio sam Mu na tome sto mi je vratio patnju... eto htio sam vam samo posvjedociti ono sto vi vec i znate... Isus je jedini koji moze izlijeciti tvoje tijelo, tvoju dusu, tvoje srce...

lp i bvb

evo da i ja nesto napisem sto me muci vec neko vrijeme... jedan problem koji ocito ja moram poceti rijesavati a tice se rodbine tj bake i djeda sa manine strane... zasto bas ja pa odgovor je jednostavan jer sam jedino ja uspio oprostiti baki i djedu sto su ucinili uzasnu stvar pred bratom i moji ocima... na moje oci pokusali su rastaviti roditelje sa rijecima Miljenko (moj tata) pokupi djecu sa sobom i vodi ih kuci a Ivanku (mama) nedamo neka ostane s nama... pazite vi to kazu nakon sto su oni 25 godina u braku i sto su digli dvoje djece i skolovali ih... i to bez pardona sa masu laznih optuzaba... sad malo da krenem u proslost... NIKADA nas nisu prihvatili prvo tatu za zeta pa tako ni nas za unuke... uvijek su nas gledali kao smetnju zato jer su oni htjelu udati majku za nekog lika iz njihovog sela a majka je pobjegla sa 18 godina nakon srednje u zagreb i sama se zaposlila kako bi si platila fakultet... dakle nisu joj ni skolu platili... nisu je poslali niti na jedan maturalac pa cak ni na izlet... dakle bili s sebicni... kukali kako nema novaca a uzgajali stoke dovoljno za dvije cetveroclane obitelji a za kcer nisu htjeli ni prodati usranu svinju kako bi joj bar jedan jednodnevni izlet platili... katastrofa i onda se jos prije pola godine usude govoriti kako su joj sve platili... dakle to je njihova proslost.. sad se vratimo na ovaj slucaj odnedavno prije kojih pola godine... dakle sve su ima nabijali na nos... nista nije bilo kako su oni htjeli a svake godine smo se zrtvovali i po par dana smo cak i tamo spavali kako bi im glupu kukuruzu pospremili kad nitko ne moze jer smo im mi sve... nemaju nikog osim nas... mi smo njihov svijet i onda se prema nama tako odnose... uzas zivi... sad da vam kazem moje slutnje... pricali su kako stalno nalaze nekakva prazna jaja po cijelom dvoristu... upocetku nisam imao pojima nista o tome ali nedavno sam procitao kako je to jedan od nacina caranja... nekakva mutava magija kao sto sam i ja oko kuce nalazio svakakve zivotinje raskomadanih utroba i oblivena krvlju... kako oni zive za selo bojim se da su im mozda glupi seljani savjetovali da odu kod vracara... toga se najvise bojim jer tko zna u sto su se upustili... neidu u crkvu jer ne mogu oboje su bolesni... djed bi mogao mozda ali baka nikako sa umjetnim kukom i neznam sto sve nije operirala...

dakle na meni je sad da poduzmem prvi korak... nisu nazvali vec ima pola godine od tog dana kada je bila svada... pricao sam o tome sa svojim i majka je rekla da im nece nikada oprostiti, tat isto... dakle jedino sam ja koji im je oprostio i zaboravio sto se dogodilo pred mojim ocima... razmisljam da ih nazovem ali neznam sto da im kazem.... kojim rijecima da pocnem... kako da umanjim bol koja je nastala i ne vjerujem da se stisala.... boli me to sto oni gledaju na majku kao neki predmet s kojim ce oni rukovati kako zeli kada zele bez imalo ljubavi... nikada nisu rekli volim te ja to od njih nisam nikada cuo... nikada mi nisu prisli i presli rukom preko glave i rekli dobar decko ili nesto slicno... NIKADA... sto uzasno boli i pomisliti na to...

neznam sto da radim... znam samo da cu u cetvrtak sigurno nazvat pa gdje puklo neka pukne.... nemam sto izgubiti ali opet im mogu reci kako usprkos svemu... svoj boli koju su mi nanjeli ja ih i dalje postujem, ne sudim im niti sam vise ljut na njih... jedino mi je zao i molim se svaki dan za njih...

Evo da se malo ispraznim nakon svih ovih iscrpljujucih kako fizicki tako i psihickih dana... eto da malo napisem kako mi je bilo... tek toliko da ispraznim negativnu energiju koja se je nazalost nakupila iz neznam ni ja kojih razloga... dakle ovako je bilo... dosao sam u ranojutarnjim satima u medjugorje sa jasnim ciljevima sto trebam napraviti kako bi dobio ono posto sam dosao... prije nego sam dosao tamo malo sam razmisljao u busu i molio se da se dogodi ono posto sam dosao no nazalost osjetio sam kako se to nece dogoditi... no rekao sam ma to je samo glupi osjecaj koji nista ne znaci... i cim sam stao dvjema nogama na medjugorsko tlo nastala je uzasna praznina... nesto sto sam najmanje ocekivao... i nista isao sam na krizni put u nadi da ce se dogoditi ono sto sam prizeljkivao eto vec mjesec dana i toliko dugo se i molim za to svakoga dana... i hodam krizni put a u meni praznina... svaka rijec koju sam izustio je djelovala tako prazno kao da nije nikome upucena... i tako zavrsi krizni put, spustim se dolje i bili su neki dvoje ljudi koje neznam, nikad ih nisam vidio a njihovi pogledi su bili kao da me znaju... ako je netko bio sa ovoga foruma neka se javi jer ih nisam prepoznao.... i nakon toga idemo na brdo ukazanja... i tamo opet repriza... sve po starom i to me polako pocelo slamati.... bolilo me to sto kada molim kod kuce uvijek osjetim neku puninu, uvijek kao da je blizu mene a tamo gdje treba biti savrsen mir u meni se dogada nemir... uzas sam se osjecao... u meni se polako pocelo skupljati jako puno negativne energije... i nakon sto sam dosao na brdo ukazanja stojim ispred kipa gospe... i molim da mi se uslis ono po sto sam i dosao... i opet sve su to bile nazalost prazne rijeci... bar sa ja tako osjecao.... u meni je rasla polako mrznja... oko srca mi je bilo tako tesko i hladno kao nikada do sada u zivotu.... u toliko razocaranju i ocaju poceo sam svasta govoriti... nisam mogao savladati mrznju.... poceo sam sve mrziti sto je bilo vezano uz vjeru... apsolutno sve... htio sam rastrgati sve molitve koje sam molio mjesec dana, sve pjesme duhovne izbrisat i vratiti se starom zivotu... rekao sam toliko bljuvotine tada pred kipom sto si NECU nikada oprostiti a sumnjam da ce i meni biti oprosteno... da sam slucajno pricao naglas mislim da bi me oni ljudi sta su klecali tamo i molili zatukli i bacili niz brdo dolje... i spustio se shrvan psihicki shrvan dolje kao da je kraj svijeta.... i takvo stanje me drzalo do veceri kada samo otisao na misu... sjedim vani i mislim si kako sam jadan, ocajan, kako nemam ni malo vjere i idem malo misu poslusat, mozda ce mi biti bolje... i negdje na pola mise odjednom kroz mene ponovo prvi put nakon par dana prode Duh Sveti i odjednom sva mrznja je nestala i tek tada sam shvatio kako sam bio u krivu, bio sam svjestan svake rijeci koju sam uputio na brdu ukazanja bile pogresne i shvatio sam zasto se nije dogodilo to po sto sam dosao... evo kako sam ja protumacio njegova dijela tokom dana: Ako te zivot dovede u situaciju koju ne mozes podnjeti ne pokusavaj ODLUCITI JU (to sam ja pokusao.. dakle to je bilo krivo). Jednostavno sve prepusti meni (to nisam radio neko sam se stavio u ulogu kao da sam ja Bog i kao da ja odredujem kada ce i sto biti). Sve situacije ce biti odlucene u Moje vrijeme a ne u tvoje (moram priznati da me ovo najvise zaboljelo od svega)... i onda sam se ja usudio sve sam odluciti kao da sam ja taj koji sve zna i koji zna najbolje sve... he he... nije ni cudo sto sam tokom cijelog dana osjecao to sto sam osjecao i na kraju svega nazalost nastala je mrznja prema cijelome svijetu.. kao da su svi odjednom postali krivi... ima jedna zanimljiva stvar koja mi se desila... kada sam bio na misi dakle prije nego je Dug Sveti prosao kroz mene i ponovo mi otvorio oci jedna beba je cijelo vrijeme gledala u moje oci... a u mojim ocima je bila nazalost mrznja prema svemu... i dijete gleda kao da joj je zao... kao da suosjeca samnom... tako sam bar ja sve to osjetio... ima jos jedna stvar za koju sam ja cijelo vrijeme mislio da je samo plod moje maste... uvijek dobijem neki osjecaj da ce se nesto dogoditi... primjer: par dana prije puta osjetio sam kako cu bas ja u busu pokusavati posvjedociti prisutnost Krista u busu... no mislio sam kako je sve to msta i da izmisljam gluposti... i sad vracamo se mi kuci iz medjugorja i dode cas kada se trebalo ispuniti ono sto sam osjetio i vidio da ce se desiti... kaze vozac na mikrfon... evo ja sam zavrsio sa svime sto sa trebao reci sad vi imate sansu... reci sto god zelite... evo mozete i posvjedociti sto god zelite ako zelite.... a ja se sledim jer sam znao da je to ono sto sam i "vidio"... no nisam isao je sam mislio kako me nitko nebi slusao i kako cu ispasti dosadan.... no ono sto sam htio reci... sto vise rastem u vjeri, sto vise toga naucim i iskusim to me ti osjecaji sve manje varaju... osjetio sam kako se nece nista dogoditi u medjugorju i bilo je tako, osjetio sam kako cu drzati govor u busu i moglo je biti tako da sam htio... mnogo toga mi se dogada sto se nakraju i ispuni samo ako ja to zelim... zna mi se dogoditi cesto da se samo opustim i kao da netko prica samnom pogotovo kada mi je tesko... legnem na krevez zazmirim i odjednom rijeci same od sebe dolaze... uvijek neke rijeci utjehe, ohrabrenja, strpljivosti... a osjecam da to ne govorim ja... nakon toga niti jednu rijec ne zapamtim od svega sto ja tada proslo mojim mislima nego uvijek nesto naucim iz toga svega... evo dok sada vama ovo pisem osjecam se kao da sam zreo za ludnicu... da sad to idem nekome ispricavati na ulici rekao bi mi kako sam prolupao...

eto napokon sam se ispraznio do kraja i sad opet osjecam mir i radost sto sam prizeljkivao u medjugorju toga dana kada je vladao nemir... i naucio sam jednu vrijednu lekciju koju sam ocito morao nauciti na tezi nacin a to je: SVE SITUACIJE CE BITI ODLUCENE U MOJE VRIJEME, A NE U TVOJE...

i da ne zaboravim iako je samnom tada vladala mrznja i ocaj nisam vas zaboravio... sjetio sam vas se i pomolio se za vas gospi medjugorskoj

lp i Bvb sve i cuvao

Evo da ne ispadne kako je moj zivot crn poput kave ima i lijepih iskustava... jucer se dogodilo nesto sto je jednostavno izmamilo osmjeh na moje lice... dakle bilo je ovako: stojim i cekam bus na stajalistu i dode jednaq cura i stane pored mene i stoji par minuta... odjednom pogleda me direktno u oci onako neki duboki pogled... stvarno je bio prodoran kada sam i ja osjetio... i ona odjednom poludi i pocne se motati oko mene kao macka oko vruce kase... prvo onako iskenirala me od tenisice do kose... i gleda on a ja onako ne reagiram bas onako da vidim sto hoce... sutim i zujim... i ona uporno mota se uporno gleda u oci... i vidi ona da ne reagiram ni ne trepnem... krene ona na drugu strategiju... odjednom stane ona ispred mene i kao odjednom nasla ona prepravljati hlace... i stalno se okretati kao da je na modnoj pisti... i okrene se ona opet prema meni i pogleda a ja i dalje ne reagiram... mrtav hladan a u sebi umirem od smijeha... i nista mota se on jos neko vrijeme i skenira me u potpunosti a ne kuzi da vidim svaki njezin pokret i onaj najmanji iako nisam tako djelovao... kad je vidila da nema svrhe stane ona opet pored mene i zagleda se direktno u oci... posto je doslo vrijeme da odem na bus ja se pokupim a ona i dalje ostala u cudenju kako me nije uspjela zavest a sve je ucinila... a cura je stvarno bila prekrasna.. ono pravi komad... a ja se malo poigrao sa njome.... stekao sam osjecaj kako je to jedini nacin na koji ona pokusava privuci decke... tj pokazati kako ima dobru guzicu i dobre sise... pa vise bi napravila da mi je dosla i rekla Bok ja sam ta i ta..bar bi joj tako zapamtio lice... ovako sam jos samo guzicu uspio zapamtit he he...

ima jos jedan primjer... kada sam bio na pripremama za fakultet... bila jedna cura koja je prvi dan dosla ono ok obucena... onako kakva ona jest... i skuzim ja kako ona prati svaki moj pokret sto god napravim... i sad dode drugi dan i ona se obuce kao "drolja" oprostite na izrazu... odjednom jedna nagla promjena koja je u meni izazvala gadenje... jer je pokusala biti ono sto nije... jer je mislila da ce na taj nacin privuci pozornost... jer kao muskarci volje kada se zena ponasa kao laka zena koju se da iskoristit...

ja fakat ne kuzim sto je tim curama u glavi... sta je njima bas najvaznije da sto prije izgube nevinost kako bi se mogle pohvaliti frendicama kako je provela "uzbudljivu" noc

eto to je moje razmisljanje s kojim se ne morate slagati pa me onda zanima vase

Lp i Bvb

Dakle krenut cu od onog jednog dogadaja koji mi je puno znacio i tada nisam znao kako me Bog zastitio od propasti. Bilo je to jedno popodne kada sam se vracao iz prakse doma. Vani je bilo vruće i sparno i jedva se moglo disati kako je zrak bio tezak. Čekam bus na stanici i odjednom mi stane jedan čovjek koji me podsjetio na jednog kolegu iz prakse pa sam usao unutra jer sam mislio da je to on. Nisam ni znao kakvu sam uzasnu gresku napravio. Čovjek unutra poceo me ispitivati gdje živim, gdje izlazim, s kime se druzim, apasolutno sve kao neki psihijatar. Jedino me nije pitao kako se zovem i prezivam. I vozimo se mi i nesto mi je govorilo da se ne vezem pojasom i nisam. Lik se vozio kao luđak i skoro napravio sudar pod isprikom da mu se žuri negdje. I tako približavamo se jednom semaforu gdje se ide ravno ili skrene lijevo i on odjednom skrene u trku za lijevo jer je kao bliže a ja znam da nije. Odjednom na semaforu nagla promjena iz zelenog u žuto pa crveno i to je bio trenutak spasa koji sam cekao. Izletio sam iz auta i pobjegao. Dakle samo me Bog mogao spasiti iz te užasne situacije jer da je skrenuo lijevo tko zna gdje bi me odveo i sto bi napravio samnom. To je bio pocetak moga nagloga preokreta u životu. Nakon par mjeseci jednog jutra osjetio sam jednu naglu promjenu koja me jos i danas prati. Najvjerojatnije sam obolio psihički. Ni sam neznam kako sve se to dogdilo preko noći. No to nije sad da sam obolio na živce, ni da sad ne mogu razmisljati i da sad drugi moraju umjesto mene donositi odluke u mome životu, no to me naruseno psihicko stanje dovelo do toga da se razbolim. Zbog tolikog stresa koji sam iz dana u dan prezivljavao zbog toga narusenog pshičkog stanja unistio mi se zeludac. Dobio sam gastritis i skoro cir na zelucu sve zbog stresa. A povod stresa je bilo to psihicko stanje. Prestao sam se smijati tj rijetko kada se smijem i rijetko kada nadem radost u zivotu. Postao sam odjednom kralj drame. Sve sam poceo gledati crno. Nista nije bilo lijepo, nista nije bilo smijesno i nista me nije moglo ispuniti. Kako je vrijeme prolazilo pocele su mi dolaziti misli kako bi najbolje bilo da si odem okoncati ovaj jadan zivot jer kao ovaj zivot vise nema smisla. No uvijek kada je trebalo nesto uciniti po tom pitanju uvijek me netko povukao za rukav i sprijecio. Dakle to nije bilo materijalno bice nego nas dragi Isus. Uvijek me rijesio tih misli na vijeme prije nego sto ucinim i dao mi nadu. Iako tada nisam ni znao da je to bio On. Tada sam bio slijep i nisam vidio prst pred nosom. I tako zivot je isao sa puno padova i boli i patnje i bez smisla za zivot. Negdje godinu dana nakon pocetka moga „pakla“ na Zemlji tj od kada su nastali ovi moji problemi poceo sam moliti molitvu Sv. Marte koja obecava da nakon 9 utoraka ce se dogoditi sto god pozelimo ako je naravno razumna zelja. I ja krenem sav prljav od grijeha i igrajuci igre koje nadahnjuju smrt. Nakon prvog utorka super nije bilo nikakve promjene pa cak ni nakon drugog utroka. Kada je dosao treci pocele se dogadati cudne stvari. Pocele su cudne reakcije. Jedna od njih je izlijetanje iz tijela prije spavanja. Nesto me izvlacilo i vuklo prema gore. Tada sam se izderao „Oce da li me to ti zoves!!“ I naravno odgovora nije bilo i tada sam odlucio kako se necu prepustiti ovome i da cu to presjeci i bilo je tako i vratio sam se ponovo u tijelo. Par minuta iza ponovo repriza i tada sam odmah presjekao i nisam dopustio da se ponovi isto. Nakon toga sam zaspao kao beba. Jos jedan primjer je bio da sam sjedio u kuhinji i ucio oko ponoci i odjednom sam cuo neke sumove i tada me nesto strefilo ravno u srce. Nesto kao munja i pocelo mi srce jako jako brzo kucati i vrtilo mi se. Pogledam u mracniji dio dnevnog boravka a tamo neke zrake oblijecu poput raketa po prostoriji. Nakon nekog vremena je sve proslo. Zanimljivo sve se to dogadalo izmedu 23:30 do 24:00. Prije tog dogadaja oko 18:00 ucim za skolu i odjednom me kao netko probo iglom u vrat. Dakle ja sam to fiziski osjetio ali nije bilo vanjskih znakova da se to dogodilo. U meni je u tom trenu nastao veliki nemor. Poceo sam luditi, sve rusiti oko sebe i nisam se moga bas kontrolirati. Majka sva u panici donjela tamjan i prosla time sobu i tek tada sam se donekel smirio i dosao k sebi. Nakon toga poceo sam osjecati stalno neke ubiode.

Na podrucju leda, penisa, na skoro pa svim dijelovima. Kao da me netko cijelo vrijeme drzi na piku a za to nije bilo razloga. Majka mi je na cudan nacin i potrgala ruku. Kaze da je prelazila cestu i da joj se naglo zamracilo pred ocima i nije vidjela da prelazi preko crvenog i kako bi izbjegla da ju ne pokupi motor naglo je napravila par koraka iz i pala na leda i potrgala ruku. Mucila se sa rukom kojih pola godine ako se na varam ni nikako da prestane boliti. Na terapije isla i nista joj nije moglo pomoci. Jednog dana kada je bilo lijepo vrijeme vani otisla je stihati vrt. I u vrtu nasla svinjsku kost. Uzela je svetu vodu polila tu kost i bacila u smece i to je rijesila. Kad je to napravila istog trena bol u ruci je nestala. Mogla je raditi sa njom sto god je htjela a prije nije moga ni zlicu drzati koliko ju je boljelo. Nakon toga sam isao razgovarati oci u oci sa fra. Smiljanom Kozulom i on mi je samo jedno pitanje postavio: „Da li si ikada zazivao duhove?“ kada sam mu spominjao za moje reakcije. A ja naravno nisam jer kao prvo mislio sam da duhovi ne postoje a kako bi ih jos i isao zazivati. Nakon sto je on izmolio nad mojom glavom i odrijesio me svih mogucnosti da se radi o vracanju, magijama i tim vrstama posto sam mu rekao kako je majka nalazila oko kuce svakakve gluposti (primjer: nekakva krtica kojoj je bilo rastvoreno truplo i izvadeni organi i obliveno krvlju) i nakon sto je on ozmolio takve reakcije nisam imao. Dakle postoji mogucnost da je to mozda bilo moj razlog reakcija. Nakon njegovog razgovora otisao sam i na seminar „Pokret krunice za obraćanje i mir“. Na tome seminaru vidio sam uzasne stvar. Stvari za koje sam mislio kako postoje samo na horor filmovima. Takve reakcije koje su mi neko vijeme tjerale suze na oci. Taj seminar je trajao 3 dana i treci dan se dogodilo nesto prekrasno. Bila je jedna slika gospe jako velika iz oltara. I ja se onako bezveze zagledam u tu sliku i odjednom kao da je slika ozivjela. Odjednom sam vidio naglu promjenu lica na slici. Vise nije bila zabrinuta vec sam vidio jedan osmjeh. Gospa je bila ziva. Vidio sam ju vlastitim ocima. No kako sam ja bio nevjerni Toma i nisam vjerovao pitam majku koja je sijedila pokraj mene: „Sto vidis?“. A ona mi odgovori: „Nista ne vidim. Obicna slika i zabrinuta Gospa.“. A ja se skamenim. Zasto se meni Gospa smije a ja prolazim kroz pakao na zemlji. Sto sve to znaci nisam imao pojima ni dan danas neznam zasto se smijala. No vjerujem da ce buducnost otkriti. Na kraju treceg dana svi smo imali priliku jesti Tijelo Kristovo i Piti Krv Kristovu. Nakon toga krenuh kuci i na ulazu u mjesto gdje zivim cuo sam nekakav zvuk. Isti onaj zvuk kao na seminaru kako se ljudi oslobadaju zloduha. I nista mislio sam kako ja sve to umisljam i kako nije nista. A u meni se gomila uzasan strah. Majka mi kaze da kako se mogu svega bojati pa jeo si Tijelo i pio Krv, pa nema nista jaceg od toga. No usprkos tome ja sam se i dalje bojao. Nisam skoro nista spavao. Misli su mi bile uzasno crne. Nisam mogao zaspati bez upaljenog svijetla jer nisam mogaop podnjeti tamu u ocima. Bili su to dani uzasnog zlostavljanja jer nisam znao kome se obratiti, tko mi moze pomoci da se izvicem iz svega toga. Svaki dan sam bio molio krunicu u nadi da ce mi to pomoci. I dalje sam cuo zloduhe kada mi se priblizavaju a najgore je bilo kada sam molio krunicu i cujem kako mi se priblizava i utjerava mi strah. Kako je strah bio toliko velik nisam moga sam spavati. Starce sam stalno gnjavio i spavao sa njima. Mozda zvuci tako sramotno ali to je bila zbilja kako me sotona zlostavljao i utjeravao mi uzasan strah. Nisam se usudio ni kod kuce ostati sam pogotovo ne po noci. Doslo je do toga da nisam moga ni na misi biti. . I kada bi se udaljio od crkve bilo bi mi ponovo super. Tjeralo me nesto van stalno. Poslije Tijela Kristove osjecao sam velike napasti. Nesto prestrasno i nisam se mogao tome oduprijeti i dalje sam grijesio iako sam bio odlucio da necu. I vuklo se sve to do jedne veceri. Pisao sam zadacu a brat mi je gledao na RTL sapunicu Zabranjena Ljubav i sad dode jedna rijec a ona glasi:“Oprastam ti“ i tada sam osjetio uzasno veliku toplinu u rukama. U obliku kruga i to na dlanovima. I nakon nekog vremena dosle su ove rijeci:“Krenuti ispocetka“ i tada ponovo ista toplina. Ta toplina je bila toliko jaka da bi se mogal usporediti sa vatrom u upaljacu. Kao da drzite upaljac na dlanovima. Tako sam sigurno znao da mi se to Krist obraca jer nitko nije bio osim njega probijen cavlima na dlanovima i to jos u obliku kruga. Ta vecer mi je promjenila zivot. Mislim da sam jos tu vecer napisao na papir svaki grijeh kojeg se zelim rijesiti i otisao sam spavat. Sljedeceg jutra probudio sam se kao nova osoba.

Na podrucju leda, penisa, na skoro pa svim dijelovima. Kao da me netko cijelo vrijeme drzi na piku a za to nije bilo razloga. Majka mi je na cudan nacin i potrgala ruku. Kaze da je prelazila cestu i da joj se naglo zamracilo pred ocima i nije vidjela da prelazi preko crvenog i kako bi izbjegla da ju ne pokupi motor naglo je napravila par koraka iz i pala na leda i potrgala ruku. Mucila se sa rukom kojih pola godine ako se na varam ni nikako da prestane boliti. Na terapije isla i nista joj nije moglo pomoci. Jednog dana kada je bilo lijepo vrijeme vani otisla je stihati vrt. I u vrtu nasla svinjsku kost. Uzela je svetu vodu polila tu kost i bacila u smece i to je rijesila. Kad je to napravila istog trena bol u ruci je nestala. Mogla je raditi sa njom sto god je htjela a prije nije moga ni zlicu drzati koliko ju je boljelo. Nakon toga sam isao razgovarati oci u oci sa fra. Smiljanom Kozulom i on mi je samo jedno pitanje postavio: „Da li si ikada zazivao duhove?“ kada sam mu spominjao za moje reakcije. A ja naravno nisam jer kao prvo mislio sam da duhovi ne postoje a kako bi ih jos i isao zazivati. Nakon sto je on izmolio nad mojom glavom i odrijesio me svih mogucnosti da se radi o vracanju, magijama i tim vrstama posto sam mu rekao kako je majka nalazila oko kuce svakakve gluposti (primjer: nekakva krtica kojoj je bilo rastvoreno truplo i izvadeni organi i obliveno krvlju) i nakon sto je on ozmolio takve reakcije nisam imao. Dakle postoji mogucnost da je to mozda bilo moj razlog reakcija. Nakon njegovog razgovora otisao sam i na seminar „Pokret krunice za obraćanje i mir“. Na tome seminaru vidio sam uzasne stvar. Stvari za koje sam mislio kako postoje samo na horor filmovima. Takve reakcije koje su mi neko vijeme tjerale suze na oci. Taj seminar je trajao 3 dana i treci dan se dogodilo nesto prekrasno. Bila je jedna slika gospe jako velika iz oltara. I ja se onako bezveze zagledam u tu sliku i odjednom kao da je slika ozivjela. Odjednom sam vidio naglu promjenu lica na slici. Vise nije bila zabrinuta vec sam vidio jedan osmjeh. Gospa je bila ziva. Vidio sam ju vlastitim ocima. No kako sam ja bio nevjerni Toma i nisam vjerovao pitam majku koja je sijedila pokraj mene: „Sto vidis?“. A ona mi odgovori: „Nista ne vidim. Obicna slika i zabrinuta Gospa.“. A ja se skamenim. Zasto se meni Gospa smije a ja prolazim kroz pakao na zemlji. Sto sve to znaci nisam imao pojima ni dan danas neznam zasto se smijala. No vjerujem da ce buducnost otkriti. Na kraju treceg dana svi smo imali priliku jesti Tijelo Kristovo i Piti Krv Kristovu. Nakon toga krenuh kuci i na ulazu u mjesto gdje zivim cuo sam nekakav zvuk. Isti onaj zvuk kao na seminaru kako se ljudi oslobadaju zloduha. I nista mislio sam kako ja sve to umisljam i kako nije nista. A u meni se gomila uzasan strah. Majka mi kaze da kako se mogu svega bojati pa jeo si Tijelo i pio Krv, pa nema nista jaceg od toga. No usprkos tome ja sam se i dalje bojao. Nisam skoro nista spavao. Misli su mi bile uzasno crne. Nisam mogao zaspati bez upaljenog svijetla jer nisam mogaop podnjeti tamu u ocima. Bili su to dani uzasnog zlostavljanja jer nisam znao kome se obratiti, tko mi moze pomoci da se izvicem iz svega toga. Svaki dan sam bio molio krunicu u nadi da ce mi to pomoci. I dalje sam cuo zloduhe kada mi se priblizavaju a najgore je bilo kada sam molio krunicu i cujem kako mi se priblizava i utjerava mi strah. Kako je strah bio toliko velik nisam moga sam spavati. Starce sam stalno gnjavio i spavao sa njima. Mozda zvuci tako sramotno ali to je bila zbilja kako me sotona zlostavljao i utjeravao mi uzasan strah. Nisam se usudio ni kod kuce ostati sam pogotovo ne po noci. Doslo je do toga da nisam moga ni na misi biti. . I kada bi se udaljio od crkve bilo bi mi ponovo super. Tjeralo me nesto van stalno. Poslije Tijela Kristove osjecao sam velike napasti. Nesto prestrasno i nisam se mogao tome oduprijeti i dalje sam grijesio iako sam bio odlucio da necu. I vuklo se sve to do jedne veceri. Pisao sam zadacu a brat mi je gledao na RTL sapunicu Zabranjena Ljubav i sad dode jedna rijec a ona glasi:“Oprastam ti“ i tada sam osjetio uzasno veliku toplinu u rukama. U obliku kruga i to na dlanovima. I nakon nekog vremena dosle su ove rijeci:“Krenuti ispocetka“ i tada ponovo ista toplina. Ta toplina je bila toliko jaka da bi se mogal usporediti sa vatrom u upaljacu. Kao da drzite upaljac na dlanovima. Tako sam sigurno znao da mi se to Krist obraca jer nitko nije bio osim njega probijen cavlima na dlanovima i to jos u obliku kruga. Ta vecer mi je promjenila zivot. Mislim da sam jos tu vecer napisao na papir svaki grijeh kojeg se zelim rijesiti i otisao sam spavat. Sljedeceg jutra probudio sam se kao nova osoba.