Strategija djelovanja demona
Kada se čovjek ispovjedi ili duboko pokaje za svoje grijehe, čak i pri kraju života, tada je otrgnut đavolskoj nevolji snagom Kristove ljubavi koja je jača od svih sila zla. Ali ako svjesno odbaci Boga, tada je posljedica vječna propast, odnosno neprestan očaj i mržnja prema sebi i svima.
Ako čovjek zaboravi da je Bog jedino i pravo dobro i počne živjeti kao da Boga nema, tada se izlaže djelovanju demonskih sila. Vrlo brzo podliježe demonskim sugestijama koje na primamljiv način nude zlo za dobro. Zlo Sotone najprije u čovjeka izaziva pobunu protiv Boga, oduzima želju za molitvom i sakramentima, potiče na djela suprotna Božjim zakonima, na konzu- mizam, pornografju, predbračne i izvanbračne odnose, kontracepciju, prostituciju, drogu, itd.… U potrazi za srećom, ljudi se, vođeni silama Zlog, “lijepe” na vračare, mage… A posljedice krše- nja prve Božje zapovijedi vrlo su tragične, često kao u opisanom slučaju opsjednuća dječaka. Prvi plodovi odlaska od Boga i predanja djelovanju zlog duha su žalost, osjećaj praznine i osamljenosti, strah pred budućnošću, zatvorenost u sebe i nemogućnost voljenja, kao i različite druge psihičke i somatske bolesti, među kojima je najraširenija nervoza. Gubeći vjeru, ljudi Boga poči- nju tretirati kao najvećeg krivca za sve, kao neprijatelja broj jedan. Štoviše počinju ga mrziti. U nekim slučajevima može doći do opsjednuća. Bog to dopušta kako bi raskrinkao prisutnost zlih duhova i pozvao ljude na obraćenje. Demon, odnosno Đavao je pali anđeo koji je zbog svoje oho- losti postao “otac laži” (Iv 8, 44); sam živi radikalno niječući Boga, istodobno podmećući tragičnu laž o svojoj “dobroti i bezazlenosti”. Dakle, Sotona i drugi zli duhovi cijelim svojim bićem mrze Boga i žele svoju mržnju prenijeti na ljude da ih dovedu na put koji vodi u pakao – u stanje apsolutne sebičnosti. Moramo znati da zlo, koje je danas prisutno u svijetu, nije rezultat samo Istočnog grijeha, već i plod skrivenih i mučnih djelatnosti Đavla koji čovjeku postavlja zamku. Sotona djeluje podmuklo kao zavodnik, nadzire naše djelovanje i nastoji nam učiniti primamljivima različite devijacije, koje iako štetne, često odgovaraju našim čežnjama.
Sveti Otac Ivan Pavao II. tvrdi da se ne treba bojati nazivati imenom pravi izvor zla: Sotona, Đavao. Služi se taktikom tajanstvenosti i prikrivenog djelovanja. Nastoji usaditi zlo u čovjeka i ostvariti s njim suradnju… Nastoji da se čovjek počne osjećati “oslobođenim” od grijeha, iako se istodobno počinje osjećati sve više ponižen i očajan.
Ivan Pavao II. naglašava da se djelovanje Sotone u odnosu na ljude objavljuje prvenstveno kao kušnja činiti zlo. Zao duh želi utjecati na čovjeka, na njegovu maštu i podsvijest, odnosno na njegovu dušu, želi ga odvesti od Božjeg zakona. Vrhunac tog đavlovog djelovanja je kušnja samog Isusa. (usp. Lk 4, 3-13). U nekim slučajevima djelovanje zlog duha može otići tako daleko da ovlada ljudskim tijelom i tad je riječ o “opsjednuću” (usp. Mk 5, 2-9). Potresne su riječi svetog Ivana Apostola koje glase: “Cijeli svijet je pod vlašću zloga” (1 Iv 5,19). Te riječi ukazuju na prisutnost Sotone u povijesti čovječanstva; prisutnost koja se širi i raste u onoj mjeri u kojoj se čovjek i čitava društva udaljuju od Boga. Tada se prisutnost zlog duha može skrivati (kamufirati) što odgovara njegovim “intere- sima”. Najviše može djelovati kada čovjeka prevari i uvjeri da ga zapravo uopće nema i to u ime racionalizma ili kojeg drugog mišljenja, koje ne želi znati ništa o djelovanju Sotone u svijetu.
Ivan Pavao II
Sotona, kao pali anđeo, koristi svu svoju inteligenciju da dovede čovjeka do apsolutne oholosti, očaja i konačnog razočaranja. S velikom pogrdom i mržnjom tretira ljude koji zbog svoje gluposti i podložnosti ostaju pod njegovim utjecajem i vlašću. Prema riječima egzorcista i svetih ljudi u svijetu zlih duhova postoji široka hijerarhija. Svaki od njih ima svoju osobnost i specijalizira se u jednoj određenoj požudi (suprotnost kreposti), strasti, mani, odnosno, on je svojevrstan “šef katedre” određene vrste zla. Glavnom šefu pomažu “učenici” – zli duhovi nižeg ranga, stručnjaci posebnih kušnji. Prva misao da počinimo teški grijeh dolazi od Sotone, a drugi zli duhovi tu misao podržavaju i po- tiču konkretne načine njezine realizacije. Raspaljuju u čovjeku požudu da zadovolje svaku strast, ambiciju i oholost. Zli duhovi posebno prate vrlo sposobne ljude i osobe koje zauzimaju važna mjesta u društvu, jer takvi onda imaju utjecaj na druge. Pokušavaju utjecati svim snagama na ta- kve osobe. Na početku đavli znaju otkloniti mnogo poteškoća iz života takve osobe, posebno na putu karijere. Vrlo često se čini da nekim “zlim” ljudima sve uspijeva, da postižu iznimne rezulta- te na poslovnom planu ili području politike. Mnogi nisu ni svjesni što se to s njima događa. Nisu svjesni komu služe, od koga i preko koga su vođeni. Ima i takvih koji sami dobrovoljno biraju takav put i predaju se vlasti Sotone da bi im pomogao. Zao duh pomaže takvom čovjeku, dok ne postigne određeni cilj, kojeg je sam isplanirao. Nakon toga postaju najbjednijim slugama Sotoni- na kraljevstva, prema kojima se odnose s mržnjom i pogrdom zbog svoje podložnosti i gluposti. Kad se čovjek ispovjedi ili duboko pokaje za svoje grijehe, čak i pri kraju života, tada je otrgnut đavolskoj nevolji snagom Kristove ljubavi koja je jača od svih sila zla. Ali, ako svjesno odbaci Boga, tada će posljedica biti vječna propast, neprestan očaj i mržnja pre- ma sebi i svima. Egzorcisti daju klasifkaciju grijeha zbog kojih se događa da čovjeka obuzimaju sile zla, zbog kojih dolazi do opsjednuća. U prvu kategoriju spadaju različite seksualne devijacije poput homo- seksualizma, pedoflije, pornografje itd. U drugu kategoriju ulaze navike poput narkomanije, alkoholizma i slično (oni imaju za cilj zaro- biti čovjeka, učiniti ga ovisnim). Treća kategorija grijeha obuhvaća korištenje usluga vračara, maga, astrologa, iscjelitelja, prakti- ciranje okultizma, zazivanje duhova, čaranje i druge slične prakse. Četvrtoj kategoriji grijeha koji vode ka zarobljavanju od strane zlih duhova, pripadaju sudjelo- vanje u sektaškim skupovima i njihovim praksama, kao i pripadnost masoneriji, sotonistima ili Jehovinim svjedocima. Samo Isus koji živi i djeluje u Crkvi može osloboditi čovjeka od sotonske nevolje grijeha i smrti. Zato je Crkva, u kojoj je neprestano prisutan Isus u Euharistiji, jedino mjesto na svijetu u kojoj najveći grešnici nalaze spasonosnu obranu i skrovište pred snagama zla. Kristova Crkva je poput bolnice za čitavo čovječanstvo u kojoj Isus sakramentima pomirenja i Euharistije nepresta- no ozdravlja ljude, oslobađa ih iz nevolje zla, dakle čini ih svetima. ako s vjerom budemo ispo- vijedali naše grijehe i primali Isusa u Pričesti, tada nam zle moći neće učiniti ništa nažao.
Kard. Tomaš Špidlik
|