www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 lip 2019 05:50

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 04 kol 2014 11:12 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Tihomir je student pete godine teologije na KBF-u u Zagrebu. Tijekom cijelog studija sam se uzdržavao obavljajući preko studentskog servisa najteže poslove. Naime, otac mu je u invalidskoj mirovini, mama i mlađi brat nezaposleni, a sestra učenica gimnazije. Neposredno pred diplomu morao je studij staviti u mirovanje jer dijagnosticiran mu je karcinom debelog crijeva. Nakon teške operacije i trajne stome, sada je na kemoterapiji i zračenju.Svaka pomoć mu je dobrodošla, a osobito moli za pomoć pri nabavci pomoćnih lijekova: Spurelemente i Aminosaeurenmischung koji se mogu nabaviti u Njemačkoj i Austriji (mariahilt@apotheke.net) i Artemisin a 500 mg kojeg ima samo u Münchenu u Arnika Apotheke. Unaprijed zahvaljujem na svakoj pomoći, a za detalje molim poruku u inbox.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 kol 2014 20:27 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 04 kol 2014 21:44
Postovi: 1
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Laudetur napisao:
Tihomir je student pete godine teologije na KBF-u u Zagrebu. Tijekom cijelog studija sam se uzdržavao obavljajući preko studentskog servisa najteže poslove. Naime, otac mu je u invalidskoj mirovini, mama i mlađi brat nezaposleni, a sestra učenica gimnazije. Neposredno pred diplomu morao je studij staviti u mirovanje jer dijagnosticiran mu je karcinom debelog crijeva. Nakon teške operacije i trajne stome, sada je na kemoterapiji i zračenju.Svaka pomoć mu je dobrodošla, a osobito moli za pomoć pri nabavci pomoćnih lijekova: Spurelemente i Aminosaeurenmischung koji se mogu nabaviti u Njemačkoj i Austriji (mariahilt@apotheke.net) i Artemisin a 500 mg kojeg ima samo u Münchenu u Arnika Apotheke. Unaprijed zahvaljujem na svakoj pomoći, a za detalje molim poruku u inbox.


Hvaljen Isus i Marija!

Kako sam tek registrirana na forumu nemogu vam poslati pp. Zato Vas molim da u pp ostavite mobilni broj
na koji Vas mogu kontaktirati (ako je moguce jos danas). Lijepi pozdrav.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 stu 2014 22:44 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Tihomir je nakon radikalne operacije, jednog ciklusa zračenja i jednog i pol ciklusa kemoterapije... večeras hitno primljen u bolnicu sa sumnjom na zapletaj crijeva i moguću perforaciju... O Bože!
Gospodine, milosrdni Oče, pogledaj slugu svojega što u patnji pokušava pobijediti bolest koja ga je snašla. Daruj mu snažnu volju i mir, da predano i s punim pouzdanjem u Tvoje milosrđe, i vjerom u ozdravljenje, napokon pobijedi u ovoj bitci između života i opake bolesti. Tvoja snaga, Gospode, nije upitna, i vjerujem da ćeš pomoći sluzi svojemu da izađe kao pobjednik pun zahvalnosti prema Tebi. U tvojim je rukama spas. Za taj te spas, Gospode, sada molim. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 pro 2014 15:06 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Poštovani,

Teško je ispružiti ruku u ovo vrijeme posvemašnje krize i neimaštine. Osobito u vrijeme kad na naša vrata i srca kucaju mnogi potrebiti, ali i oni koji to čine licemjerno i s predumišljajem. Unatoć tome, nakon još jednog posjeta mladiću koji se već godinu dana bori za život trpeći neizdržive bolove, sjedam za tipkovnicu i pišem ovaj tekst moleći Vas da ga pročitate. Unaprijed Vam zahvaljujem na trudu, strpljenju i razumijevanju.

Tihomir Jelušić je rođen pred 25 ljeta kao prvorođenac u obitelji. Tata je tada radio kao prodavač u seoskoj trgovini mješovite robe u Visokom KRAJ Novog Marofa, mama šivala traperice u novomarofskom Lewisu, kućili su se, štedjeli… Dvije godine kasnije rodio se Nino, danas radnik u Dukatu, a 1997. godine rodila se i Sanja, danas učenica trećeg razreda varaždinske Druge gimnazije. U međuuvremenu novomarofski je Lewis propao, majka mu ostala bez posla, otac nakon desetak operacija karcinoma mjehura završio u invalidskoj mirovini, a Tihomir je u potrazi za znanjem upisao Klasičnu nadbiskupsku gimnaziju u Zagrebu i postao sjemeništarac Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati. U molbi za prijem u Sjemenište napisao je da se želi posvetiti ljudima jer stari su danas sami i prepušteni sebi samima i samoći, a mladi su prepušteni ulici i kafićima… Završivši gimnaziju upisuje studij teologije na KBF-u kao običan student. „Ne želim biti licemjeran i reči da ću biti svećenik, koristiti sve benificije bogoslovije, a onda na kraju odustati. Ako osjetim poziv, lako ćemo...“, govorio je. Roditelji su mu pomagali koliko su mogli, no on se najvećim dijelom uzdržavao radeći teške fizičke poslove preko studentskog servisa i sa 1000 kuna studentskog kredita preko Varaždinske županije. I tako došao do završnog, desetog semestra. A onda je počelo…
Pojavio se gnojni čir ispod kože na stražnjici. Upućeni kažu da je to uobičajeno kod muškaraca koji mnogo sjede… Navodno urasla dlaka. Uslijedio je prvi operativni zahvat: Rez kojim je otvoren čir i gnojni sadržaj pušten da iscuri. Sekrecija iz rane potrajala je duže vrijeme… Sam se previjao u podstanarskoj sobi, ponekad uz pomoć prijateljice. Kad je rana napokon zarasla, za dva tjedna pojavio se novi čir… I opet rez… Pregledavao ga njegov obiteljski liječnik, pregledavali ga kirurzi u KBC Sestre milosrdnice… Pričali o hemeroidima, tvrdoj stolici… a rana je nakon nekog vremena zarasla. Međutim, kad se upalni proces na stražnjici opet pojavio, kirurg je zatražio magnetsku rezonancu…
Nalaz je bio zaprepašćujući! Tumor koji je ispunio veći prostor zdjelice. Odmah je učinjena kolonoskopija… biopsija… Nalaz: Adenokarcinom rektuma. U roku nekoliko dana podvrgnut je radikalnom kirurškom zahvatu kojim je uklonjen rektum i dio debelog crijeva, velika tumorozna tvorevina s vanjske strane, limfni čvorovi u kojima su nađene tumorozne stanice… te učinjena trajna kolostoma. Sve je to Tihomir junački podnio hrabreći sve nas koji smo ga posjećivali: „Ja vjerujem u ozdravljenje! Morate vjerovati u to, a ne nadati se!“

Uslijedila je radio i kemoterapija. Nakon sedam tjedana zračenja i kemoterapije tumorski markeri su dodatno porasli. Nađene su metastaze na mokračnom mjehuru, kostima zdjelice i jetri... Uslijedila je nova, još jača i teža kemoterapija... A onda, nakon tri ciklusa, kroz nezaraslu ranu na trtici počeo je izlaziti sadržaj iz tankog crijeva. Hitna hospitalizacija, nova operacija i zatvaranje fistule. Za opsežniji zahvat nije dovoljno fizički jak. Naime, nekada jak mladić sada je kost obložena kožom...
Prolazi vrijeme, a crijeva i dalje spavaju. Nakon deset dana postavlja se dijagnoza: Paralitički ileus... Slijedi nova hitna operacija i nova stoma. Ovaj put je i tanko crijevo izvedeno na trbuh...

I tako leži mladić star 25 godina sa ranom na trtici, sa dvije stome, prikopčan na cjevčice... Ne može ležati na boku jer smetaju pločice stoma, ne može na trbuhu... samo na leđima... Bolovi strašni! Razumijevanjem liječnika uz njega je tijekom cijelog dana njegov otac. Masira njegove košćice kremama sa anesteticima (koje kupuje jer to nisu preparati na recept) ne bi li mu olakšao bolove...

Razgovarah sinoć s Tihomirom... trosatni telefonski razgovor... Priča mi o bolovima, o patnji, o vjeri... ali i o tome kako se psihički loše osjeća, kako se osjeća jadno, bespomoćno... Priča mi kako ima svega nekoliko stotina kuna... Što da učinim?

Sjedam za tipkovnicu i pišem. Kome? Svima za koje mislim da mogu na bilo koji način pomoći ovom mladom čovjeku u njegovoj borbi za život. Pišem o ovoj tragičnoj sudbini nadajući se da će netko ovu priču pročitati do kraja, da će je netko provjeriti i obraditi, da će netko pomoći Tihomiru i moralno i materijalno jer obje su mu pomoći potrebite. Nadam se da ne pišem uzalud.

Tihomir je na odjelu Kirurgije KBC-a Sestre milosrdnice. Možete ga posjetiti. A ako možete odvojiti koju kunu – možete uplatiti na njegov račun HR9123900013290844871.

Unaprijed Vam zahvaljujem na razumijevanju, na svakom postupanju i pomoći. Za sve dodatne informacije stojim Vam na raspolaganju na ovoj e-mail adresi ili na tel. 091 254 2744.
S osobitim poštovanjem,

Ivan Mužina


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 pro 2014 07:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3462
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 29 zahvala
Vjeroispovjest: rkc
Status: U braku
Dragi brate,

evo pročitala sam tvoj post, i što da ti kažem, evo dotaklo me do suza... :twisted: , nemam riječi. Tvoj sam post proslijedila (nadam se da se ne ljutiš) prijateljici u Marijinoj legiji, ja sam tamo već 3 godine, i mi kao Marijini legionari trudimo se pomoći koliko možemo svakome u potrebi, osobito posjetima bolesnim i napuštenim, dovesti svakome Mariju, i u svakome gledati Isusa.
To je jedino što sam trenutno mogla učiniti.


Btb :grlim te:

_________________
Ne mogu živjeti u sebi,ako ne živim u Bogu.
Sv. Augustin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2015 20:43 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
JA SE NE NADAM, JA VJERUJEM!

U svoj dom u varaždinskom mjestu Visoko u župi Presvetoga Trojstva vratio se dvadesetšestogodišnji Tihomir Jelušić nakon duge hospitalizacije u Kliničkoj bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu. Iscrpljen, nakon šest operacija, zračenja i kemoterapija zbog zloćudnoga tumora debeloga crijeva, ali snažan duhom, čeka novu operaciju.
Prije godinu dana Tihomir je pun entuzijazma počeo pisati svoj diplomski rad na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, sve dok jednog dana nije život okrenuo novu stranicu. »Nakon osnovne škole upisao sam Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a ujedno sam pristupio i u sjemenište na Šalati u kojem sam proveo gotovo četiri godine. Nakon srednje škole želja mi je bila studirati geografiju. Ipak, odlučio sam se za teologiju, što je, smatram, jedan od važnijih trenutaka u mojem životu. Kao mladić još u srednjoj školi bio sam 'buntovan', kako bi neki rekli, a ja bih rekao da sam zapravo bio neshvaćen jer sam oduvijek bio osjetljiv na nepravdu, zbog čega sam često bio na 'piku' nekih odgojitelja. Kako sam krenuo na fakultet, odjednom sam se iz jednoga zatvorenoga sustava našao među ljudima i moram priznati početak je bio zbunjujući. No brzo sam se prilagodio, počeo sam živjeti kao podstanar i to razdoblje je bilo iznimno teško. Moji roditelji nisu bili u mogućnosti financirati moje školovanje pa sam se školovao sam radeći razne teške poslove preko studentskoga servisa. Unatoč radu, stigao sam obavljati svoje fakultetske obveze. Kad pogledam unatrag, ponekad mi nije jasno kako sam to sve uspio. No na život sam oduvijek gledao kao na veliku borbu u kojoj moraš uložiti čitavoga sebe da bi uspio doći do cilja«, promišlja Tihomir.

Strah od gubitka dragih osoba

No onda su slijedili problemi koji su se najprije očitovali u poremećajima u probavi, krvi u stolici, jakim bolovima u leđima, koje su liječnici pripisivali hemoroidima, išijasu i smatrali da su to tek bezazleni simptomi. Iako je Tihomir zbog tegoba svaka dva do tri tjedna bio kod liječnika jer je trpio jake bolove, vjerojatno zbog njegovih godina liječnici nisu njegovo stanje smatrali ozbiljnim. »Prve simptome osjetio sam godinu dana prije dijagnoze, no nitko nije to uzimao kao nešto ozbiljno, iako sam osjećao da je riječ o nečem ozbiljnijem od hemoroida. Bolovi su bili sve jači. Pojavila se i oteklina, no nitko ništa nije poduzimao sve dok nisam nakon ne znam kojega odlaska k liječniku došao vrlo ljutit i rekao da tako više ne mogu živjeti«, prisjeća se Tihomir. Nakon toga liječnica ga je poslala na pretrage, nakon kojih je potvrđena dijagnoza zloćudnoga tumora debeloga crijeva. »Budući da sam bio spreman na tu dijagnozu, prihvatio sam je relativno mirno, nekako poput obične prehlade. Međutim, kasnije kad sam se susreo s djevojkom i roditeljima pred samu operaciju, preplavile su me emocije. Počeo sam gorko plakati jer se pojavio strah, strah od gubitka, no ne strah da bih mogao umrijeti, već strah što bih u tom slučaju izgubio sve osobe koje volim«, prisjeća se. Ipak, nakon toga krenuo je optimistično naprijed trudeći se biti utjeha drugima oko sebe jer je smatrao da je njemu trebalo manje utjehe. »Svima je bilo teško, najviše roditeljima koji su prolili suza i suza. Majka još ni danas ne prihvaća jednim dijelom činjenicu da sam obolio i ponekad s njom pustim suzu da malo olakšamo jedno drugomu. Međutim, s vremenom sam prihvatio svoje stanje i krenuo prema cilju ozdravljenja. Jako mi je smetalo da me ljudi žale, a mislim si poradi čega!? Bolestan sam malo teže, ali ja sam sebe ne žalim jer to je život i mogao je na mom mjestu biti bilo tko«, zaključio je.

»Molio sam se i svađao se s Bogom«

Slijedila je operacija, a nakon mjesec dana i kemoradioterapija. Nakon tri ciklusa terapije stanje se zakompliciralo, tako da je crijevni sadržaj izlazio van na mjestu rane ispod trtice. Nakon toga bilo je još komplikacija poput zapletaja crijeva i novih operacija. Sve to oslabilo je Tihomira jer nije mogao jesti, samo je dobivao infuziju. Bio je »kost i koža«, ležao je prikopčan na cjevčice. Nije mogao ležati na boku ni na trbuhu, samo na leđima, i imao je jake bolove, koje je teško podnosio. O tim danima Tihomir svjedoči: »Slabo sam spavao i bio sam pomalo nervozan i 'sit svega'. U tim trenutcima samo sam želio da bol nestane. Molio sam se Bogu, svađao sam se s Bogom. S vremenom se bol smanjila na podnošljivu razinu i tako nakon gotovo 40 dana boravka u bolnici otpušten sam na kućnu njegu, da se oporavim fizički i psihički. Budući da sam otpušten iz bolnice tjedan prije Božića, blagdane sam proveo kod kuće među svojom obitelji jednako kao i svake godine. Jedini nedostatak je bio što nisam mogao uživati u nekim delicijama, no nije mi previše smetalo.«

Tihomir ističe važnost medicinskoga osoblja u liječenju i oporavku pacijenata te povjerenja u one koji sudjeluju u liječenju. »Susret s medicinskim osobljem u bolnici bio je srdačan i profesionalan. Stoga sam imao povjerenja jer da nisam, ne bih ni pristao na liječenje niti da me tretiraju. Oni su u toj cijeloj priči važni. Ako svoj posao shvate kao poziv, a ne samo kao zanimanje, onda se radi o vrhunskim sestrama i doktorima i to olakšava boravak u bolnici, koji je sam po sebi težak i naporan, a još ako se uzme u obzir hrana koja je nejestiva, onda je još napornije«, rekao je Tihomir.

Bolest je donijela nove spoznaje

Osim teške bolesti koja ga je snašla, Tihomiru dodatno otežava situaciju financijsko stanje njegove obitelji. O Tihomiru se brinu roditelji koji žive od jedne invalidske mirovine i skrbe o još dvoje djece, Tihomirovoj sestri srednjoškolki i bratu koji je tek počeo raditi. Majka je radila u novomarofskom »Lewisu«, koji je propao te je ostala bez posla, a otac je nakon desetak operacija karcinoma mjehura završio u invalidskoj mirovini. Jedva su podnijeli dosadašnje financijske izdatke i teško nalaze sredstva koja su vrlo potrebna Tihomiru u liječenju kao što su kreme za njegu, sokovi i druga pomoćna ljekovita sredstva. Zbog toga je obitelj potpuno financijski iscrpljena.

Promišljajući o životu, Tihomir ističe: »Kad se osvrnem, bilo je i još je uvijek teško. U budućnosti slijedi nova operacija i ako me pitate bojim li se, ne, ne bojim se. Jedino se bojim boli nakon operacije. Nitko nije siguran od bolesti, nesreće i slično. Ima ljudi koji dođu do kraja bez problema, a ima i onih kojima je put težak i trnovit. Zato treba uzeti svoj križ, vjerovati, boriti se, biti pozitivan i sve će biti bolje i lakše. Život je donosio svakakve priče i mijenjao me. Uvidio sam neke stvari za koje bih prije mislio da su vrijedne, a danas ih ne doživljavam tako. Smiren sam i jednostavan, bez opterećenja prema nebitnim stvarima«, opisuje svoje stanje Tihomir. Nadalje navodi da bolest i teško životno stanje donose nove spoznaje o prijateljstvu i drugim ljudima: »U životnim teškoćama čovjek uvidi tko mu je zapravo prijatelj i komu je stalo. Tu su i dobri ljudi koji su beskompromisno pomogli nekim darom i olakšali bar malo stanje u kojemu se nalazimo. A najvažnije – tu je Bog. Mnogi bi ga krivili za to što se dogodilo, no ni u jednom trenutku nisam iskazao ljutnju prema Bogu, da bih ga krivio i optuživao za moje stanje. Bilo bi nepromišljeno reći da je to Božje djelo jer uvjeren sam da je Bog čista dobrota. Mnogi mi kažu da se nadaju, no ja se ne nadam, ja vjerujem jer vjera spašava, a ne nada. Stoga je snaga vjere važna i ne smije si čovjek dopustiti da klone bez obzira koliko teško bilo. Treba se staviti u Božje ruke i imati povjerenje u Boga«, zaključio je Tihomir.

Preneseno iz Glasa koncila
http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=25898


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2015 20:45 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Tihomir Jelušić je student pete godine teologije, rodom iz Visokog, koji se u zagrebačkoj bolnici oporavlja nakon šeste operacije i sa dvije stome. Već se godinu dana bori za život.
Zloćudna bolest debelog crijeva, operacija, zračenja i kemoterapije, a onda paralitički zapletaj crijeva i nova operacija... Dani ležanja isključivo na leđima s otvorenom ranom na trtici, sa kolostomom i ileostomom, prikopčan na cjevčice...
Tihomir je studirao uzdržavajući se radom preko studentskog servisa. Radio je najteže fizičke poslove, a uz sve to bio aktivan u Prvoj hrvatskoj udruzi roditelja djece oboljele od malignih bolesti koju je osnovao pjevač Ivica Pepelko. Roditelji mu nisu mogli mnogo pomoći jer mu je otac u invalidskoj mirovini, majka nezaposlena, sestra gimnazijalka, a mlađi brat tek je nedavno uspio naći privremeni posao. I kad je počeo pisati diplomski rad, pojavila se bolest, uslijedile operacije, terapije... Sve je to Tihomir junački podnio hrabreći sve one koji su ga posjećivali: „Ja vjerujem u ozdravljenje! Morate vjerovati u to, a ne nadati se!“
Tihomir je na odjelu Kirurgije KBC-a Sestre milosrdnice. Možete ga posjetiti i tamo ili, kad bude otpušten na kućnu njegu, u Visokom. A ako možete odvojiti koju kunu – možete uplatiti na njegov račun HR9123900013290844871, model 00, poziv na broj 3290844871, sa naznakom „Pomoć za Tihomira“. Hvala vam!

http://varazdinske-vijesti.hr/zivot/stu ... pomoc.html


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2015 21:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Jel ima neki devizni račun da možemo i mi izvan RH pomoći... :twisted: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2015 10:31 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Devizni račun je otvoren kod HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. Zagreb, Jurišićeva 4
IBAN: HR 0323900013102097647
SWIFT: HPBZHR2X
Primatelj: Tihomir Jelušić, Visoko 103A, 42224 Visoko (kraj Varaždina)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 srp 2015 12:18 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 07 pro 2009 18:05
Postovi: 71
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Tihomir je u bolnici. Stanje mu je jako, jako teško.
Njegov kolega Zvonimir Guć na Facebooku je objavio:

Drage prijateljice i prijatelji!

Obraćam vam se sa hitnom i žarkom molbom! Naime, Tihomir, moj kolega s faksa zadnjih je godina obolio od strašnog karcinoma s kojim se bori već dosta dugo. Stanje nije nimalo dobro.

Stoga vas molim da stavite Tihomira u svoje molitve, da Bog, Nebeski Liječnik, po zagovoru arkanđela Rafaela, sv. Roka i svih svetih blagoslovi njegovo tijelo, srce i duh, da mu ublaži boli i patnje, da se proslavi po svojemu svetom Imenu i po dubini svoje beskrajne ljubavi te da ga spasi!

Ovo je možda kušnja za sve nas i našu vjeru, stoga molite, jer: "Mnogo može žarka molitva pravednikova." (Jak, 5,16) I proslijedite ovo svim ljudima dobre volje, neka mole da se Gospodin proslavi!

Hvala vam!





























Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr