www.tebe-trazim.com

(Namjerno sam stavila ovaj naizgled provocirajući naslov ne bih li privukla malo vaše pozornosti jer čovjek obično kad vidi neku temu koja mu se učini prožvakanom, neće je ni pročitati. A ne bi trebalo biti tako.)
Možeš li dići svoj glas protiv primitivizma i plitkosti? Ili ne možeš jer si i sam sklon senzacijama,
šokantnim vijestima... Jer je takav Sabor, teatar, film, manipulirajuće vijesti... Nismo li i mi krivi(?!)
Jer nam je Bog dao izbor a mi se ponašamo kao da nije,sve u skladu s manirima modernog društva: napadni, šokiraj, razoružaj svojim niskim udarcima ono malo kulture i dobrote što još drhti u dnu čovjekova srca.
Danas je dan posvećen Duhu svetom da obratimo pozornost na njegove darove a ti su prema sv. Pavlu, u prvom redu ljubav i mir, poniznost i suosjećanje s drugim. I gdje vidim mogućnosti sebe kao pojedinca u odgovoru na te darove?
Možemo li posvađati se i s vlastitim razumom ako nam nameće štogod bezbožno? Nadalje, možemo li estetici šoka suprotstaviti zaljubljenost u istinsku Ljepotu, kulturi smrti (rat, pobačaj, eutanazija) suprotstaviti radosnu vijest Evanđelja, očaju promašenosti i dosade smisao, preziru ljubav, oholosti poniznost, hedonizmu svijeta Isusovu patnju kao mjeru ljudskosti i božanskog u nama,.
Trebamo u tom smislu odbiti da gledamo razvrat, plitkosti, nasilje kao uzor, ispiranje mozga medijskim 'istinama'. Ili ih bar ne prihvaćati bez rezerve i kršćanskog promišljanja.
Frljićevom "frljizatoru" (briljantna kovanica Raspudićeva) protukatoličke gadosti u ime slobode umjetničkog izraza, suprotstaviti teatar Grbešina domoljublja i istine, Tomićevom ateističkom relativizmu Araličin povijesni roman o Hrvatu mučeniku kroz vjekove. I na kraju estetici šoka i duhovne bijede suprotstaviti koliko možemo ono božansko u nama jer smo svjesni da nas jedino dobrota, ljepota i jednost s Bogom mogu spasiti.
Evo dvije crtice na tu temu
BOŽjE STOPE U PIJESKU
Ne, neću vam ponovo ispričati priču o Bogu koji nosi čovjeka u njegovim poteškoćama već ću priči pridružiti svoju molitvu: Bože moj, dopusti da ja ne budem onaj kojeg nosiš u ovoj priči već ono zrnce pijeska što je utonulo pod teretom onog kojeg si nosio...
OTIĆI ILI OSTATI
Kad se šireći ljubav i plemenitost među ljudima nađeš pred neprobojnim zidom prezira, vulgarnosti i zlobe,zapitat ćeš se: otići lii ostati? No sjeti se da je svakki čovjek istovremeno i dobar i zao pa budeš li tražio onog tko je samo dobar, završit ćeš sam. Zato OSTANI! Ostani i traži dobrotu u čovjeku kao što je i Isus neumorno tražio u nama čak i onda kad smo ga razočarali.
Kad ti se čini da u čovjeku nema ničeg dobrog za tebe, kad te izgladnjuje nudeći ti otrov beznađa umjesto kapljice spasonosne ljubavi za koju preklinješ, pitat ćeš se mučen sumnjama: izdržati ili odustati? Tad promisli- Isus je izdržao neusporedivo veću bol za tebe i nije odustao. Zato IZDRŽI!
Kad ti čovjek izgleda beznadno loš, zao i ciničan, kad te ujeda i lomi, pitaš se: prezreti ili nastaviti ljubiti? Znaj da taj jadnik nije ni svjestan da mučeći te u stvari traži toplinu tvog srca da odmrzne svoju hladnoću od koje se i sam ledi. Stoga LJUBI!
Kad se učini da se i cijeli svijet ruši i kao da će i tebe povući u svoj ponor, misliš si: da li se isplati tu pokušati graditi ikakve odnose ili ipak sve srušiti u prah?
Tad pregrizi svoj ponos i unatoč odbojnosti skini jednim kretom ružnu gubu s lica čovječanstva i vidjet ćeš ljepotu i bistrinu ljudskih suza. U sebi se tada zapitaj : nije li tom čovjeku patnja koju su mu prouzročili drugi ljudi a možda i ti sam(!) unakazila lijepo božansko lice. Pruži mu ruku i stisni je čvrsto; i za divno čudo izgradit ćeš most od čovjeka do čovjeka.
Ako ti još uvijek mozaik svijeta izgleda mračan i siv, ugradi u nj sjajni rubin kapljice Isusove krvi i cijela će slika zasvjetliti kao sunce o podnevu. I tako uz pomoć Gospodnju,nemoj rušiti, nego GRADI!
Zato kad se poslije svih razočaranja u čovjeka zapitaš da li da odeš, odustaneš, prezreš i srušiš sve
ti ostani učenik Gospodinov i OSTANI, IZDRŽI, LJUBI I GRADI!

Hvala Judita na inspirajućem postu. Kada nadjem vremena rado ću iznijet i svoje mišljenje.
Ovako samo ti upućujem jedno kratko pitanje?. Da li je po tvom mišljenju potrebno napraviti reviziju broja katolika? Udariti tamo gdje smo svi najosjetljiviji i uvesti da samo katolicu plaćaju "poreze za crkvu"?Kome je to važno da se "hvalimo" da smo katolička zemlja u ovom postotku?

Dragi brate,
Ako pogledaš u koje vrijeme ti odgovatam shvatit ćeš da si me uznemirio svojim odgovorom jer ovo je već drugi put da mi jedino ti daješ pozitivan odgovor (mora da si jako osjećajan čovjek kad i ovakve smotane emotivce kakva sam ja pokušavaš shvatiti).
Ovo o čemu me pitaš ti nije bila baš prava suština moje teme ali si obećao da ćeš još nešto napisati pa se nadam da će to biti ono što sam htjela prodiskutirati mada moja tema možda -što si i sama predbacujem - više liči na monolog jer se možda i nema puno za dodati, o tomu bih, naravno, voljela da se što više komentira... a to je duhovni rast čovjeka u društvu koje ga potire i zbunjuje.

Što se tiče broja katolika ako sam dobro shvatila poantu tvog pitanja, mislim da je ključan problem što je on nemjerljiv, a pogotovo kad bi trebalo ljude opteretiti davanjima bilo koje vrste osim možda humanitarnih. A opet s druge strane to što pitaš za to kako se kao nacija deklariramo kao katolici,(ako sam dobro shvatila) mislim da je to kao i sa svakom vrlinom čovjeka (a po mome je vjera najveća vrlina); kad bi se npr. pitali koliko ima pametnih ljudi u hr.
Pita li se čovjek sam za sebe svatko će u sebi misliti da je on pametan, (nismo krivi što smo subjektivni a ujedno je i dobro da vjerjemo u sebe) ali objektivno recimo kad mjerimo kvocijent inteligencije vidimo gaussovu krivulju koja govori da je krajnje bisitirh i krajnje glupih vrlo malo a što više ideš prema prosječnom kvocijentu imamo sve već broj pojedinaca. Tako je i sa vjerom prosječni vjernici tj oni mlaki su u ogromnoj količini a oni će vrlo lako žrtvovati katoličke ideaale za nešto što je njima ugodno, dobro pa će redovito birati ljude koji neće zastupati prave vrijednosti računaajući s ćom važnošću materijalnog što im se obećava a to onda puno put znači i prihvaćanje protukatoličkih principa (pobačaj, eutanazija...) I sad trebamo li se uopće zvati katoličkom nacijom, i treba li uvesti porez katolicima, pa naravno da ne jer Crkva nema pravo da odlučuje u društvu a i ti mlaki vjernici više vole svijet pa će se vrlo lako odreći vjere ako ih pitaš da li bi se deklarirali kao katolici kad bi trebalo nešto platiti...
Kužim da nisam pogodila baš ' u sridu' s odgovorom ali ja sam u tim pitanjima pomalo inferiorna jer se ne bavim njima, mene više zanima vjera sama i jedan manje više ljudski odnos koji je više ideal prema kojem bi trebalo težiti ali ipak mislim da od tog ne treba odustajati osobito ako znamo da Bog u svemu gleda našu namjeru, ali eto odgovorila sam na tvoje pitanje da pokažem dobru volju, a sad očekujem da nešto kažeš ti i još poneko kako preko Boga doći od čovjeka do čovjeka...
Kako se ne prepustiti svjetovnom, i ako treba objaviti mu rat i imamo li snage u sebi za to i kako dati prednost božanskom i to onako dubinski u sebi a ne samo na riječima … Ima li u nama dovoljno želje ili posustajemo u toj borbi?

Bojim se da ćemo, razmatrajući ovo što si napisala, opet doći na pitanje Božje milosti i odnosa/sinergije s našom slobodnom voljom. Izgleda da je to pitanje ishodište svih ostalih i da se sva ostala na kraju mogu svesti na to, ključno pitanje, a ono je, u svojoj biti, paradoks - kako je to Ratzinger formulirao.

_________________
I'm not afraid of dying, I'm afraid I haven't been alive enough. It should be written on every school room blackboard; "life is a playground or nothing".

Moguce. Moguce da se opet otvori to pitanje, ali nema smisla Glavni problem je ova teza;

a to je duhovni rast čovjeka u društvu koje ga potire i zbunjuje.

Gdje se naglasak stavlja na drustvo koje je za nesto krivo. Iz toga proizlaze 2 vrlo slicna pitanja; 1. zasto svaki covjek nije vjernik i u konacnici drustvo kao cijelina? 2. je li drustvo krivo zbog mog duhovnog rasta? Ovo prvo pitanje uvijek nas direktno dovodi do ovoga o cemu pricas; odnos slobodne volje i milosti, i to je za zivot prakticnog Katolika - nebitno. Ovo drugo pitanje ti, ako si primjetio dosta govori o duhovnosti osobe. Ukoliko je netko ili nesto kriv/o za moj/tvoj rast, to znaci da se nismo puno makli od pocetka, u doslovnom i prenesom znacenja. Na samom pocetku pise;

Postanak 3,12 Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.
Postanak 3,13 Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.

U ovom slucaju ni zmija ni zena vec je drustvo krivo sto sam ja bio otpadnik od vjere. Drustvo je krivo sto sam bludnicio. Dakle, ja sam i vise nego dobar, drustvo je lose, a ja sam samo zrtva Naravno, to je daleko od stvarnosti, i taj mentalitet zrtve je ustvari ono svijetovno. To ti je ovaj mentalitet;




Ovoliko samopostovanje nisam nikad vidio, pa cak ni na forumu. Gle ovo;





Ukoliko te netko muci, razum kaze - makni se, osim ako nisi dao zavjet Bogu u dobru i zlu (brak). U tom slucaju, trebas ostat. Dakle, nista te ne prijeci da odes, according to razum. I to razum kojeg nam je Bog dao. Dakle ukoliko je ta osoba kakvom je ona opisuje, onda se najbolje maknit. S druge strane, uvijek treba gledat svoje postupke, i na sebi radit, a ne nalazit krivnju u drugima.
Nastavak na to, ja ne mogu a da ne primjetim mentalitet zrtve ovdje. Dakle ona se nalazi u nekom drustvu koje je zlocesto, jadno, i odlucuje tu ostat. Zasto? (pitanje koje ona sebi treba postavit) Gdje nas Crkva uci da ostajemo u odnosima u kojima smo muceni? Sam Gospodin je htio zaobic taj kalez. Dakle nije to stvar njene duboke duhovnosti ljubavi i plemenitosti, vec mentaliteta zrtve tj. pristajanja na neke nezdrave porive koji naviru iz njene nutrine. To je trend modernog svijeta, na koje Katolik ne smije pristajat.
Meni je u najmanju ruku cudno da osoba moze ovo pisat;



A otkad je dosla na forum ponasa se kao princeza



P.S.
Njen jedini grijeh je, kako ona kaze; smotani emotivac;

...(mora da si jako osjećajan čovjek kad i ovakve smotane emotivce kakva sam ja pokušavaš shvatiti).

Kuzis?

Ideja o oholosti kao temeljnom grijehu - zajedno s pohlepom, zaviscu i drugim grijesima - ustupila je mjesto uvjerenju da je "temeljni grijeh biti zbrkan i smeten". Samoobozavanje i Krscanstvo; Povijesne pretece

_________________
If the Heavens ever did speak
She is the last true mouthpiece

Tu se opet vraćamo na ono da jedino ti i samo ti možeš 'uništiti' svoj odnos s Bogom, nitko drugo pa tako ni to 'grozno' i 'bogohulno' društvo. No opet s druge strane Rajko Bundalo tvrdi da su uzrok našem sadašnjem duhovnom stanju grijesi predaka - uh, kad se sjetim koliko je to bila žućna i žestoka rasprava.


p.s. Jel i ti vjeruješ da je Judita klon?

_________________
I'm not afraid of dying, I'm afraid I haven't been alive enough. It should be written on every school room blackboard; "life is a playground or nothing".

Judita,poprilično se slažem sa svime što si napisala,iako ću još jednom pročitati kad budem imala više vremena(sa posla se jedino uključim na internet).Ja se borim svakodnevno u vjeri...nekad mi neki događaj produbi vjeru,a neki me gurne na sam rub...kao i ljudi...Ponekad mi baš odgovara ona "Pakao,to su drugi"(mislim od Sartrea),a znam da tako ne bih trebala misliti...čovjek me može i dignuti i spustiti,a mislim da ako bih jačala u vjeri,ne bih toliko emotivno reagirala na postupke drugih ljudi.Već sam pisala o susjedi koja nam stalno zove policiju,tuži sudu,nikad se nisam susrela s nečim takvim...ročište je za koji dan,pa ne mogu ne misliti o njoj...Možda je i nju Bog s razlogom postavio blizu mene...jer netko je lijepo rekao,"neprijatelji"su me doveli Bogu,ne prijatelji...još bih pisala,no svako malo struja nestaje,nevrijeme je ovdje,pa šaljem ovo jer možda poslije neću ni biti u prilici...

Ako mislimo na istog klona(icu) 100% se kladim da nije ima totalno drukčiji sistem pisanja te nisam vidio slično na forumu.

Ma, taj unutarnji mir. Tocno ono sto je ova zena rekla;

čovjek me može i dignuti i spustiti,a mislim da ako bih jačala u vjeri,ne bih toliko emotivno reagirala na postupke drugih ljudi.

Pa to Rajkovo je iznjedrilo iz tih krugova psihologije gdje se velica covjekovo "ja" i samoobozavanje, ono sto zovu narcizmom. Izgleda da su svi ujedninjeni sto su zrtve necega; ova loseg izgleda, ova seksizma, ova nepostenog drustva, a Rajko pokojne babe... Postoji knjiga Charles Skyesa; A Nation of Victims gdje se opisuje kako se narcisoidnost prikazuje kao zrtva, jer jedno nuzno veze drugo. Zanimljivo je npr., da ces gotovo nikad cut od ljudi sto su prezivjeli holokaust - da o sebi pricaju kao o zrtvama.
Ugl, ovo me zanima. Jesi li ti ikad bio zrtva ovog;


"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."Matej 18,6


Ili, jesi li imao potenciju postat zrtvom ovoga? I od koga?





Moguce. Rekla je da nije, tj. insinuirala je to, stoga dakle, tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada A sto ti mislis?





Nije bas problem promijenit nacin pisanja. Uostalom, ova je to vec i radila. No, ako je rekla da nije, onda valjda nije - ili je bar treba tretirat tako, kao da nije. Moje misljenje.

_________________
If the Heavens ever did speak
She is the last true mouthpiece

Na početku obraćenja sam imao nekih 'izleta u nepoznato', tj. razno-razni 'youtube učitelji' koje sam pratio (jedno vrijeme Lorens Novosel, neki su sigrno čuli za njega) pa sam čak počeo i sumnjati u istine Katoličke vjere, ali sreća to je kratko trajalo, brzo je došlo do otriježnjenja. Iako, imao sam sreću pa uživo, u RL-u, nisam bio žrtva nečeg tome sličnom. Ali da danas ima više nego ikad raznih Rajka Bundala, Elvisa Duspara, etc. koji mogu sablazniti nekoga tko se tek obratio ili nekoga tko uopće nije katolik, to mislim da da.






Ne znam, izgleda da ipak nije, iako je meni stil pisanja dosta sličan, a ne baš toliko različit, ali nebitno. Iskreno, žao mi je što je Belive otišla s foruma na tako čudan način.

_________________
I'm not afraid of dying, I'm afraid I haven't been alive enough. It should be written on every school room blackboard; "life is a playground or nothing".