www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 tra 2019 23:31

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 278 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 24, 25, 26, 27, 28  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 15 pro 2018 23:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Fran26 napisao:
Dopusti Billy da prvo kratko odgovorim Bonifaciju pa se onda osvrnem na ovo šta si pisao.


Bonifacije napisao:
Ne znam Fran da li se ti to salis ili ozbiljno mislis? Ako se se salis,mogu prihvatit salu.Ako ozbiljno govoris,onda ti moram reci da je i tebe Sotona zaveo. I to jako zaveo. Volio bih da mi tocno kazes sto sam krivo rekao u postovima koje si citirao pa da ti mogu dati adekvatan odgovor. Jer ja koliko god se trudio da u tim citiranim postovima vidim nesto krivo,ipak ne mogu vidjeti nista krivo. Ali pretpostavljam da ti je zasmetala ova recenica: 'Ratzinger je bio i ostao heretik'. Jer opet ponavljam ne vidim nista pogresno u svojim tekstovima koje si citirao. Volio bih stoga da mi ukazes na moju zabludu ako vec mislis da zabluda postoji. I samo te podsjecam da taj Ratzinger vise nije papa i da zato svatko moze slobodno smatrati da je heretik. Ili ti mislis da karizma nepogresivosti ostaje i nakon sto se covjek odrekne papinske sluzbe? Nisam ni ja zaboravio da je jedan opci sabor Katolicke crkve svecano proglasio: Honorio haeretico anathema! Znas li ti tko je bio taj Honorius haereticus? Ne sjecam se dobro,ali cini mi se da si i ti jedno vrijeme upravo na ovom forumu promicao misljenje ili bolje reci herezu da Bog nikog ne baca u pakao. Ispravi me ako grijesim.


Bonifacije: ignoriraj lista od 15.12.2018. do 15.12.2019.


Ažuriraj ignoriraj listu...

Ažuriranje u tijeku......

Ažuriranje završeno.


Bonifacije: ignoriraj lista od 15.12.2018. do 15.12.2019.
Filomena: ignoriraj lista od 24.4.2013. do 24.4.2023.
Prancing Commy: ignoriraj lista od 23.1.2013. do 23.1.2063.




Billy napisao:
Ne brini ti za moju ispovijed.

Ne brinem. Kako ćeš se ti ispovijedit, kada i šta ćeš reći, to su stvarno ni moje brige, niti pa me zanima. Zbunilo me ovo šta si napisao, citiram;


Billy napisao:
Imam mana ali oholost ne stanuje kod mene.

Toma kaže;


Whether pride is the first sin of all?

Objection 1. It would seem that pride is not the first sin of all. For the first is maintained in all that follows. Now pride does not accompany all sins, nor is it the origin of all: for Augustine says (De Nat. et Grat. xx) that many things are done "amiss which are not done with pride." Therefore pride is not the first sin of all.

Objection 2. Further, it is written (Sirach 10:14) that the "beginning of . . . pride is to fall off from God." Therefore falling away from God precedes pride.

Objection 3. Further, the order of sins would seem to be according to the order of virtues. Now, not humility but faith is the first of all virtues. Therefore pride is not the first sin of all.

Objection 4. Further, it is written (2 Timothy 3:13): "Evil men and seducers shall grow worse and worse"; so that apparently man's beginning of wickedness is not the greatest of sins. But pride is the greatest of sins as stated in the foregoing Article. Therefore pride is not the first sin.

Objection 5. Further, resemblance and pretense come after the reality. Now the Philosopher says (Ethic. iii, 7) that "pride apes fortitude and daring." Therefore the vice of daring precedes the vice of pride.

On the contrary, It is written (Sirach 10:15): "Pride is the beginning of all sin."

I answer that, The first thing in every genus is that which is essential. Now it has been stated above (Article 6) that aversion from God, which is the formal complement of sin, belongs to pride essentially, and to other sins, consequently. Hence it is that pride fulfils the conditions of a first thing, and is "the beginning of all sins," as stated above (I-II:84:2), when we were treating of the causes of sin on the part of the aversion which is the chief part of sin.

Reply to Objection 1. Pride is said to be "the beginning of all sin," not as though every sin originated from pride, but because any kind of sin is naturally liable to arise from pride.

Reply to Objection 2. To fall off from God is said to be the beginning of pride, not as though it were a distinct sin from pride, but as being the first part of pride. For it has been said above (Article 5) that pride regards chiefly subjection to God which it scorns, and in consequence it scorns to be subject to a creature for God's sake.

Reply to Objection 3. There is no need for the order of virtues to be the same as that of vices. For vice is corruptive of virtue. Now that which is first to be generated is the last to be corrupted. Wherefore as faith is the first of virtues, so unbelief is the last of sins, to which sometimes man is led by other sins. Hence a gloss on Psalm 136:7, "Rase it, rase it, even to the foundation thereof," says that "by heaping vice upon vice a man will lapse into unbelief," and the Apostle says (1 Timothy 1:19) that "some rejecting a good conscience have made shipwreck concerning the faith."

Reply to Objection 4. Pride is said to be the most grievous of sins because that which gives sin its gravity is essential to pride. Hence pride is the cause of gravity in other sins. Accordingly previous to pride there may be certain less grievous sins that are committed through ignorance or weakness. But among the grievous sins the first is pride, as the cause whereby other sins are rendered more grievous. And as that which is the first in causing sins is the last in the withdrawal from sin, a gloss on Psalm 18:13, "I shall be cleansed from the greatest sin," says: "Namely from the sin of pride, which is the last in those who return to God, and the first in those who withdraw from God."

Reply to Objection 5. The Philosopher associates pride with feigned fortitude, not that it consists precisely in this, but because man thinks he is more likely to be uplifted before men, if he seem to be daring or brave. Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"




I onda ti kažeš, citiram;


Billy napisao:
Bliži se Božić. Ja planiram dobru ispovijed.

Sad mi računica ne štima. Oholost ne stanuje kod tebe, prema tome, ni grijeh ne stanuje kod tebe. Pitanje glasi: po što ti onda ideš na ispovijed?! To me zbunilo. :l30:

Billy napisao:
Tebi još uvijek nije jasno što sam rekao pod oholost ne stanuje kod mene.
Oholost je izvor svakog grijeha. U jednoj knjizi jednom sam čitao da svatko od nas je osobito slab na neku vrstu grijeha.
Nekome je to psovka, nekome je to propust mise, može biti blud ili preljub. Za nijedan od tih grijeha nitko neće reći oholost, nego prostak itd.
Čovjek koji živi sveto i nema tih grijeha tada biva kušan od đavla po izvoru svih grijeha. Oholosti.
U Bibliji imaš sv. Pavla.
Nakon obraćenja nije griješio, a da se ne uzoholi imao je trn.
Ja sam htio kazati da sam slab, te daleko od oholosti jer sam pao puno prije.


Nije mi jasno, niti pa mi može biti jasno. Razmeš engleski?! Jesi razumio citirano od Tome šta kaže o oholosti?! Iz ovog šta pišeš, nisam baš siguran. Čovječe! Pa psovka, propust mise, blud ili preljub dolazi upravo od oholosti. Bez obzira što ljudi preljub nazivaju preljub a ne oholost. Oholost je uzrok tog preljuba jer si čovjek uzima za pravo ono šta mu ne pripada. Ukrasti žvakaću u dućanu jest krađa i to sitna krađica. Tu se slažemo. Ali ta krađa je proizašla iz oholosti jer si prisvojio nešto što ti ne pripada, bez obzira kako to malo bilo. Oholost ne stanuje kod tebe, ali se slažeš sa time da si grešan čovjek, jel?! Odakle onda ta grešnost dolazi?! Možeš na neki suvisli način objasnit?! :l30:


Billy napisao:
U Bibliji imaš sv. Pavla.
Nakon obraćenja nije griješio, a da se ne uzoholi imao je trn.


Kako znaš da Sv. Pavao nakon obraćenja nije griješio?!


Here he speaks of the remedy against pride. In regard to this he does three things. First, he mentions the remedy applied; secondly, he discloses his prayer to have the remedy removed (v. 8 ); thirdly, he tells the Lord’s answer giving the reason for the remedy applied (v. 9).

In regard to the first it should be noted that very often a wise physician procures and permits a lesser disease to come over a person in order to cure or avoid a greater one. Thus, to cure a spasm he procures a fever. This the Apostle shows was done to him by the physician of souls, our Lord Jesus Christ. For Christ, as the supreme physician of souls, in order to cure greater sins, permits them to fall into lesser, and even mortal sins. But among all the sins the gravest is pride, for just as charity is the root and beginning of the virtues, so pride is the root and beginning of all vices: “Pride is the beginning of all sin” (Sir. 10:15, Vulgate). This is made clear in the following way. Charity is called the root of all the virtues, because it unites one to God, who is the ultimate end. Hence, just as the end is the beginning of all actions to be performed, so charity is the beginning of all the virtues. But pride turns away from God, for pride is an inordinate desire for one’s own excellence. For if a person seeks some excellence under God, if he seeks it moderately and for a good end, it can be endured. But if it is not done with due order, he can even fall into other vices, such as ambition, avarice, vainglory and the like. Yet it is not, properly speaking, pride, unless a person seeks excellence without ordaining it to God. Therefore pride, properly called, separates from God and is the root of all vices and the worst of them. This is why God resists the proud, as it says in Jas. (4:6). Therefore, because the matter of this vice, that is, pride, is mainly found in things that are good, because its matter is something good, God sometimes permits his elect to be prevented by something on their part, e.g. infirmity or some other defect, and sometimes even mortal sin, from obtaining such a good, in order that they be so humbled on this account that they will not take pride in it, and that being thus humiliated, they may recognize that they cannot stand by their own powers. Hence it says in Rom. (8:28): “We know that in everything God works for good with those who love him,” not by reason of their sin, but by God’s providence.


Therefore, because the Apostle had good reason for glorying in the spiritual choice by which he was chosen by God: “He is a chosen instrument of mine” (Ac. 9:15), and in his knowledge of God’s secrets, because he says that he was caught up into the third heaven where he heard secret words, which it is not granted to man to utter, and in enduring evils because he had “far more imprisonments, with countless floggings, and often near death” (2 Cor. 11:23), and in his virginal integrity, because “I wish that all were as I myself am” (1 Cor. 7:7), and especially in the outstanding knowledge with which he shone and which especially puffs one up: for these reasons the Lord applied a remedy, lest he be lifted up with pride. And this is what he says: to keep me from being too elated by the abundance of revelations: “Do not exalt yourself through your soul’s counsel, lest your soul be torn in pieces like a bull” (Sir. 6:2); “Being exalted I have been humbled and troubled” (Ps. 88:15, Vulgate). Furthermore, to show that these revelations were made to him, he says: a thorn was given me, i.e., for my benefit and my humiliation: “You have lifted me up and set me as it were upon the wind” (Job 31:22); there was given, I say, to me a thorn tormenting my body with bodily weakness, that the soul might be healed. For it is said that he literally suffered a great deal from pain in the ileum [pelvis]. Or a thorn in the flesh, i.e., of concupiscence arising from my flesh, because he was troubled a great deal: “For I do not do the good I want, but the evil I do not want is what I do. . . So I find it to be a law that when I want to do right, evil lies close at hand. . . So then, I of myself serve the law of God with my mind, but with my flesh I serve the law of sin” (Rom. 7:19, 21, 25). Hence, Augustine says that there existed in him movements of concupiscence which God’s grace, nevertheless, restrained.


That thorn, I say, is a messenger of Satan, i.e., a wicked angel, for it was an angel sent by God or permitted, but it was Satan’s because Satan’s intention is to subvert, but God’s is to humble and to render approved. Let the sinner beware, if the Apostle and vessel of election was not secure.


Now the Apostle was anxious to have this thorn removed and prayed that it might; hence he says: Three times I besought the Lord about this, that it should leave me. Here it should be noted a sick person, ignorant of the reason why a physician supplies a stinging plaster, asks him to remove it. But the physician, knowing its purpose, that is, for health, does not oblige him, caring more for his improvement. Similarly the Apostle, feeling that the sting was painful to him, sought the help of the unique physician to remove it. For he expressly and devoutly asked God three times to remove it, the thorn, from him: “We do not know what to do, but our eyes are upon you” (2 Chr. 20:12). Perhaps he asked this many times, but he asked him expressly and earnestly three times, or three times, namely, many times. For three is a perfect number. And of course it was right to ask, because “For he wounds, but he binds up” (Job 5:18); “Pray that you may not enter into temptation” (Lk. 22:46).


Then he states the Lord’s answer: but he, i.e., the Lord, said to me: My grace is sufficient for you. Here he does two things. First, he states the Lord’s answer; secondly, the reason for the answer (v. 9b).


He says therefore, I asked, but the Lord said to me, my grace is sufficient for you. As if to say: it is not necessary that this bodily weakness leave you, because it is not dangerous, for you will not be led into impatience, since my grace strengthens you; or that this weakness of concupiscence depart, because it will not lead you to sin, for my grace will protect you: “Justified by his grace as a gift” (Rom. 3:24). And of course, God’s grace is sufficient for avoiding evil, doing good, and attaining to eternal life: “By the grace of God I am what I am” (1 Cor. 15:10); “But the free gift of God is eternal life in Christ Jesus our Lord” (Rom. 6:25).


But on the other hand it says in Jn. (15:16): “Whatever you ask the Father in my name, he may give it to you.” Therefore, Paul either asked discreetly and deserved to be heard, or indiscreetly and hence sinned. I answer that a man can speak of one and the same thing in two ways: in one way according to itself and the nature of things; in another way according to its relation to something else. Hence, it happens that something evil according to itself and to be avoided is in relation to something else able to be sought. Thus, a medicine, inasmuch as it is bitter should be avoided, yet, when it is considered in relation to health, a person seeks it. Therefore a thorn in the flesh according to itself is to be avoided as troublesome, but inasmuch as it is a means to virtue and an exercise of virtue, it should be desired. But because that secret of divine providence, namely, that it would turn out to his advantage, had not been revealed to him yet, the Apostle considered that in itself it was bad for him. But God who had ordained this to the good of his humility did not oblige him, as far as his wish was concerned; indeed, once he understood its purpose, the Apostle gloried in it, saying, I will all the more gladly boast of my weaknesses, that the power of Christ may rest upon [dwell in] me. And although he did not oblige him as to his wish, yet he heard him and does hear his saints to their advantage. Hence, Jerome says in the Letter to Paulinus: “The good Lord frequently does not grant what we wish, in order to bestow what we should prefer.”


Then he gives the reason for the Lord’s response when he says, for my power is made perfect in weakness [infirmity]. This is a remarkable expression: virtue is made perfect in infirmity; fire grows in water. But this can be understood in two ways, namely, materially and by way of occasion. If it is taken materially, the sense is this: infirmity is the material on which to exercise virtue; first, humility, as stated above; secondly, patience: “The testing of your faith produces steadfastness” (Jas. 1:3); thirdly, temperance, because hunger is weakened by infirmity and a person is made temperate. But if it is taken as an occasion, infirmity is the occasion for arriving at perfect virtue, because a man who knows that he is weak is more careful when resisting, and as a result of fighting and resisting more he is better exercised and, therefore, stronger. Hence it says in Jdg. (3:1) that the Lord was not willing to destroy all the inhabitants of the land, but preserved some in order that the children of Israel might be exercised by fighting against them. In the same way, Scipio also did not wish to destroy the city of Carthage, in order that the Romans, having external enemies, would not have internal enemies, against whom it is more painful to wage war than against outsiders, as he said.


Then the Apostle mentions the effect of this answer from the Lord, saying: I will all the more gladly boast of my weaknesses, that the power of Christ may rest upon me. He mentions two effects. One is glorying; hence he says: because my virtue is made perfect in infirmity, I will all the more gladly boast of my weaknesses, i.e., given to me for my profit; and this because it joins me closer to Christ: “But far be it from me to glory except in the cross of our Lord Jesus Christ” (Gal. 6:14); “But he that is glorified in poverty, how much more in wealth?” (Sir. 10:34. Vulgate). The reason I will glory gladly is that the power of Christ may rest upon me [dwell in me], i.e., that through infirmity the grace of Christ may dwell and be made perfect in me: “He gives power to the faint, and to him who has no might he increases strength” (Is. 40:29).


The other effect is joy. Hence he says: For the sake of Christ, then, I am content with weaknesses. In regard to this he does two things. First, he mentions the effect of joy; secondly, he assigns the reason for it (v. 10b).


He mentions the effect of joy and the matter of joy. He says therefore: because the power of Christ dwells in me in all tribulations, I am content, i.e., I am greatly pleased and take joy in the infirmities I mentioned: “Count it all joy, my brethren, when you meet various trials” (Jas. 1:2). The weaknesses in which he rejoices abundantly on account of Christ’s grace are then listed. First, those which come from an internal cause, namely, his infirmities; hence he says, in my weaknesses: “Their infirmities were multiplied: afterwards they made haste” (Ps. 16:5, Vulgate), namely, toward grace. Secondly, those that come from an external cause: first, as to the word, when he says, in insults: “Then they left the presence of the council, rejoicing that they were counted worthy to suffer dishonor for the name” (Ac. 15:4); then as to deed, and this either as to a lack of good things, when he says, in hardships, i.e., in the lack of things necessary and in the poverty by which he was pressed: “Contribute to the needs of the saints” (Rom. 12:13). Or as to experiencing evils inflicted, and this as to external things: “Blessed are those who are persecuted for righteousness’ sake” (Matt. 5:10), when he says, in bodily persecutions, which we experience from place to place and everywhere, as well as to internal things, saying, in calamities, i.e., in anxieties of soul: “I am straitened on every side” (Dan. 13:22, Vulgate). But in all these things the material which makes for joy is that they are for Christ. As if to say: I am pleased because I suffer for Christ: “But let none of you suffer as a murderer, or a thief” (1 Pet. 4:15).


He assigns the reason for this joy, when he says, for when I am weak, then I am strong, i.e., when as a result of what is in me or as a result of persecutions, I fall into any of the aforesaid, God’s help is applied to me to strengthen me: “Your consolations cheer my soul” (Ps. 94:19); “Let the weak say, I am strong” (Jl. 3:10, Vulgate); “Though our outer nature is wasting away, our inner nature is being renewed every day” (2 Cor. 4:16). And in Ex. (1:12) it says that the more the Israelites were oppressed, the more they multiplied. Sv. Toma Akvinski "On the Second Epistle to the Corinthians"



Billy napisao:
Ja sam htio kazati da sam slab, te daleko od oholosti jer sam pao puno prije.

Na oholosti i zbog oholosti se prvo pada. To je ono kaj ti nemereš razmeti. Bez brige: nisi daleko od oholosti. Sama pomisao da si daleko od oholosti jest oholost par excellence. :roll:


Izr 16,18 Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.


Billy napisao:
Zašto u isti koš stavljaš nepogrešivost i poslušnost papi?
To su 2 različita pojma.


Doista, to su dva različita pojma. Uvijek se radilo o poslušnosti papi. Nije pitanje njegova nezabludivost, pitanje je poslušnost. To je ono kaj tebe muči. Poslušnost. Šta ti to brani da budeš poslušan papi?! Oholosti u tebi nema, to smo utvrdili. Šta je to onda u tebi da te tjera na neposluh papi?! Kaže Dujkan, citiram;

dujam napisao:
Neka me proglase jos jednom naivnim, no ne vidim kako samu sebe ne gledas kao dubre koje pljuje po papi? Onako, objektivno gledano, tesko sam dubre, ali bar ne pljujem po papi. Bar sam u tom manje dubre nego ti. Ja bar tvrdim da sam smece, koje vrijedi mnogo manje nego papa. Ti, nasuprot tome, tvrdis, mrtva ladna da vrijedis vise od pape, jer, dakle, tastina ti govori sto on treba radit.....Ja kuzim sto papa radi, ali ne kuzim sto bi trebao. Ja kuzim gdje me crkva kudi, ali ne znam kako to popravit. Vidis, draga moja, takva istina nas oslobada. Istina o meni; da sam jadan....



O tome se radi. Uvijek se i o tome radilo. Kaže svetac;


Tko si ti da prosuđuješ odluke svojega pretpostavljenog? — Ne uviđaš li da on ima više podataka od tebe na osnovi kojih sudi; više iskustva, bolje, razboritije i nepristranije savjetnike, a povrh svega milost, posebnu milost, stalešku milost, Božju svjetlost i pomoć? Sv. Josemaria Escriva "Put"



Sad ja tebe pitam Billy: tko si ti da prosuđuješ odluke svojega pretpostavljenog? U ovom slučaju pape. Možeš mi na to odgovoriti?! :l30:


Billy napisao:
Što ako papa zabludi?
Ako ide protivno nauku?
Dozvoli pričest protestantima, rastavljenim?

Kako će papa odlučiti tako bude. Papa odlučuje šta je nauk Crkve a šta nije. Papa odlučuje tko će se pričestiti a tko ne. Ne ti Billy, ne šaćica entuzijasta, ne Toma Blizanac i njegov brat Marko, nego papa. A vi ste ga dužni slušati.


Q. Who is the true and chief head of the Church?

A. Jesus Christ is the true head of the Church, who, being himself invisible, governs his Church from heaven in an invisible manner.

Q. Did Jesus Christ appoint any vicar on earth to govern his Church in quality of visible chief or head?

A. Yes: he appointed for that purpose St. Peter and his successors.

Q. The supremacy of St. Peter once established, what necessarily follows?

A. That all the successors of St. Peter hold the same rank and power; because the form of government established by Christ in his Church, was not to last merely during one or two centuries, but always, like the Church until the consummation of the world.


Q. Do all the faithful owe obedience to the bishop of Rome?

A. Yes; all are bound to obey him as the vicar of Jesus Christ, the chief bishop of the whole Christian Church.

Q. Is it a grievous sin to refuse submission to the sovereign Pontiff?

A. "Whoever oppose," says St. Paul, "the lawful authorities, oppose the order of the Almighty, and those who resist such authority bring condemnation on themselves."

Q. Is it necessary that all Christian Churches be in strict communion with the See of Rome?

A. So all the Fathers teach. St. Ireneus, lib iii, cap. 3, says: "The Roman Church is the principal, and hence all other Churches must be united to her." St. Cyprian, lib. i Epist. 8 – "There is only one God, one Christ, one Church, one chair of Peter, established by the Word of Christ himself." St. Jerom, Epist. to Pope Damasus – "I am attached to your chair, which is that of St. Peter, – I know that the Church is built upon that rock;" and again, "Whoever eats not the Lamb in that house, is profane; whoever takes not refuge in that ark, shall perish in the waters of the deluge; whoever is not with you, is against Jesus Christ; whoever gathereth not with you, scattereth abroad."

Stephen Keenan "Doctrinal Catechism"




Billy napisao:
Budeš slušao Isusa ili papu?

Zar su Isus i papa u sukobu pa da moram birati jednog između njih?!



Billy napisao:
Stjepan Bakšić - Papina nepogrešivost

Link:
https://1drv.ms/b/s!Aitxvg2kqC-irjOF3n7F4ZZXtjT5

Šta sa tim linkom?! Ne razmem. :l30:



Billy napisao:
Zanimljiv članak, nova dogma Pape Franje:
Papina pogrešivost.

Under Francis, there’s a new dogma: Papal fallibility

https://cruxnow.com/church/2015/07/13/u ... llibility/

Nije autor ni Bešker ni Bradavica.

Dobro kažeš: nije autor ni Bešker ni Bradavica. Možeš nam otkrit tko jest?!


Billy napisao:
Ajde odgovori bez copy paste.

Nisam ti ja baš od tih tipova koji pišu privatne mudrolije. Nemrem odgovoriti bez, kako ti to kažeš, copy paste.


p.s. Boksačkim rječnikom rečeno Billy, bolje bi ti bilo da si ostao ležati na podu. :)


Za tako pametnog filozofa ne kužim kaj ti nije jasno jer matematički ono što sam rekao itekako štima.
Na to sam konkretan primjer sv. Pavla po pitanju oholosti.
Da grijesi su proizašli iz oholosti ali jel' jabuka koja je niknula iz koštice koštica? Jel leptir koji je bio gusjenica gusjenica. Grijeh se promijenio u naravi.
Jedna časna bila je na ispovijedi upita je svećenik kako živiš, a ona je rekla u molitvi i postu jer je mnogo molila. Tada je svećenik opomenuo da ne bude ohola.
Dakle oholost dolazi kada sve štima da se čovjek uzoholi u svojoj savršenosti koje nema.
Sveti Pavao se obratio. Dobio je trn da se ne uzoholi. To je pokazatelj da nije griješio.
Postoje sveti koji nisu griješili.
Znaš li koji su to?

Evo potrudio sam se naći neke primjere nepogrješivih dogma Crkve i odluka mnogo koncila kroz cijelu crkvenu povijest (ima ih puno više na internetu na engleskom jeziku):

DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA:
"Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. (2 Kor 6, 14-18)

APOSTOLSKI KANONI (nauk rane Crkve):
"Neka bilo koji biskup, ili svećenik, ili đakon, koji se pridruži u molitvi krovjernicima, bude suspendiran, a ako im je dopustio da vrše službu kao svećenici, neka bude svrgnut" (Kanon 45)
"Neka bilo koji klerik ili laik koji uđe u sinagogu Židova, ili u kuće sastanka krivovjernika, da se s njima zajedno moli, bude svrgnut i izopćen" (Kanon 65)

KONCIL U KARTAGI (257. godine, na kojemu je bio i sv. Augustin):
"Nije dopušteno ni moliti ni PJEVATI psalme s krivovjernicima, i tko god se moli s onima koji su izopćeni iz Crkve [communicatio in sacris], bilo klerik ili laik: neka bude izopćen (Kart. IV. 72,73)

KONCIL U LAODICEJI (363. god.):
"Nije dopušteno krivovjernicima da ulaze u kuću Božju dok ustraju u svom krivovjerju." (Kanon 6)
"Nitko se ne smije moliti zajedno s krivovjernicima i raskolnicima." (Kanon 33)

TREĆI KONSTANTINOPOLSKI KONCIL (680. god.): "Ako bilo koji klerik ili laik uđe u sinagogu Židova ili u kuće sastanka krivovjernika da se s njima zajedno moli, neka bude svrgnut i izopćen. Ako se bilo koji biskup ili svećenik ili đakon pridruži u molitvi krivovjernicima, neka bude suspendiran."

KODEKS KANONSKOG PRAVA (iz 1917. godine): "Zabranjeno je dijeliti sakramente Crkve krivovjernicima i raskolnicima, bez obzira traže li ih u dobroj namjeri. Potrebno je da se prvo odreču njihovih grešaka i da se pomire s Crkvom" (Kanon 731)
"Zabranjeno je aktivno sudjelovati u bogoštovlju ne-katolika (communicatio in sacris)." (Kanon 1258)
"Onaj koji surađuje u communicatio in sacris protivno kanonu 1258 osumnjičen je za krivovjerje." (Kanon 2316)

Od mnogih papa koji su osuđivali takve prakse, ističu se Leo XIII i Pijo IX., koji je govorio o tom lažnom ekumenizmu. Pravi ekumenizam nije molitva s ne-katolicima, nego molitva i djelovanje da se nevjernici, krivovjernici i raskolnici obrate i vrate u Katoličku Crkvu.

Znači, ne moliti s krivovjernicima, nego moliti za krivovjerne.

Benedikt XVI. (ali i Ivan Pavao II.) molio zajedno krivovjernicima i raskolnicima, i ne treba nas biti strah otvoreno reći istinu, da je to u suprotnosti s Evanđeljem i cijelim Svetim Pismom, kao i s nepogrešivim dogmama proglašenim od svetih koncila. Ta Bogu najuvredljivija praksa će se evo ponoviti, bez obzira na sva pisma (među kojima i grupe istaknutih teologa) koja su molila papu da to ne čini, i bez obzira na prozirna opravdanja, u Assisiju ove godine, kao što je bilo 1986. i 2002. Nije na nama da sudimo papi, ali jest na nama, kao odgovornim kršćanima, da sudimo njegovim djelima, posebno kad vidimo da se suprotstavljaju crkvenoj nauci. Danas je jako rašireno idolopoklonstvo papi, u smislu da on nikad ne može pogriješit ili ako papa nešto čini, onda ne može bit da je to loše. Papa je jedino nepogrješiv kad propovijeda ex cathedra, što je zadnji put iskoristio Pijo XII. 1950. godine.
Imamo odgovornost prema Istini.

Bakšić, Stjepan, hrvatski teološki pisac (Cvetkovići kraj Jastrebarskog, 15. XII. 1889 – Budrovac kraj Đurđevca, 7. VIII. 1963). Teologiju studirao u Zagrebu i Rimu; u Innsbrucku doktorirao filozofiju (1915) i teologiju (1918). Redoviti profesor (od 1925) i dekan (1935/36. i 1940/41) Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te član Hrvatske bogoslovne akademije. Od 1953. do smrti generalni vikar nadbiskupije, papin komornik te apostolski protonotar. Suurednik Bogoslovske smotre (1923–37), urednik Katoličkog lista (1919–36) te urednik struke u Hrvatskoj enciklopediji (1941–45). Polemizirao sa starokatolicima i novim kršćanskim sljedbama; prvi naš hereziolog. Djelima Presveto Trojstvo (1941) i Bog Stvoritelj (1941) dao znatan prinos hrvatskomu teološkom i filozofskom nazivlju.

Fran, nisi ti teolog niti boksač, a u borbi samnom dobio bi batine.
Vjeruj mi ne želiš to.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 pro 2018 23:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Papa odluči Martina Lutera kanonizirati.
Jel papa u tom slučaju nepogrešiv, ako znamo da je Luther raskolnik i izopćen iz Crkve, te da su milioni završili u paklu radi njega.
Također prema više objava svetaca isti je u paklu.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 pro 2018 11:23 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 4069
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 64 zahvala
Billy napisao:
Za tako pametnog filozofa ne kužim kaj ti nije jasno jer matematički ono što sam rekao itekako štima.
Na to sam konkretan primjer sv. Pavla po pitanju oholosti.
Da grijesi su proizašli iz oholosti ali jel' jabuka koja je niknula iz koštice koštica? Jel leptir koji je bio gusjenica gusjenica. Grijeh se promijenio u naravi.
Jedna časna bila je na ispovijedi upita je svećenik kako živiš, a ona je rekla u molitvi i postu jer je mnogo molila. Tada je svećenik opomenuo da ne bude ohola.
Dakle oholost dolazi kada sve štima da se čovjek uzoholi u svojoj savršenosti koje nema.
Sveti Pavao se obratio. Dobio je trn da se ne uzoholi. To je pokazatelj da nije griješio.
Postoje sveti koji nisu griješili.
Znaš li koji su to?

Evo potrudio sam se naći neke primjere nepogrješivih dogma Crkve i odluka mnogo koncila kroz cijelu crkvenu povijest (ima ih puno više na internetu na engleskom jeziku):

DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA:
"Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. (2 Kor 6, 14-18)

APOSTOLSKI KANONI (nauk rane Crkve):
"Neka bilo koji biskup, ili svećenik, ili đakon, koji se pridruži u molitvi krovjernicima, bude suspendiran, a ako im je dopustio da vrše službu kao svećenici, neka bude svrgnut" (Kanon 45)
"Neka bilo koji klerik ili laik koji uđe u sinagogu Židova, ili u kuće sastanka krivovjernika, da se s njima zajedno moli, bude svrgnut i izopćen" (Kanon 65)

KONCIL U KARTAGI (257. godine, na kojemu je bio i sv. Augustin):
"Nije dopušteno ni moliti ni PJEVATI psalme s krivovjernicima, i tko god se moli s onima koji su izopćeni iz Crkve [communicatio in sacris], bilo klerik ili laik: neka bude izopćen (Kart. IV. 72,73)

KONCIL U LAODICEJI (363. god.):
"Nije dopušteno krivovjernicima da ulaze u kuću Božju dok ustraju u svom krivovjerju." (Kanon 6)
"Nitko se ne smije moliti zajedno s krivovjernicima i raskolnicima." (Kanon 33)

TREĆI KONSTANTINOPOLSKI KONCIL (680. god.): "Ako bilo koji klerik ili laik uđe u sinagogu Židova ili u kuće sastanka krivovjernika da se s njima zajedno moli, neka bude svrgnut i izopćen. Ako se bilo koji biskup ili svećenik ili đakon pridruži u molitvi krivovjernicima, neka bude suspendiran."

KODEKS KANONSKOG PRAVA (iz 1917. godine): "Zabranjeno je dijeliti sakramente Crkve krivovjernicima i raskolnicima, bez obzira traže li ih u dobroj namjeri. Potrebno je da se prvo odreču njihovih grešaka i da se pomire s Crkvom" (Kanon 731)
"Zabranjeno je aktivno sudjelovati u bogoštovlju ne-katolika (communicatio in sacris)." (Kanon 1258)
"Onaj koji surađuje u communicatio in sacris protivno kanonu 1258 osumnjičen je za krivovjerje." (Kanon 2316)

Od mnogih papa koji su osuđivali takve prakse, ističu se Leo XIII i Pijo IX., koji je govorio o tom lažnom ekumenizmu. Pravi ekumenizam nije molitva s ne-katolicima, nego molitva i djelovanje da se nevjernici, krivovjernici i raskolnici obrate i vrate u Katoličku Crkvu.

Znači, ne moliti s krivovjernicima, nego moliti za krivovjerne.

Benedikt XVI. (ali i Ivan Pavao II.) molio zajedno krivovjernicima i raskolnicima, i ne treba nas biti strah otvoreno reći istinu, da je to u suprotnosti s Evanđeljem i cijelim Svetim Pismom, kao i s nepogrešivim dogmama proglašenim od svetih koncila. Ta Bogu najuvredljivija praksa će se evo ponoviti, bez obzira na sva pisma (među kojima i grupe istaknutih teologa) koja su molila papu da to ne čini, i bez obzira na prozirna opravdanja, u Assisiju ove godine, kao što je bilo 1986. i 2002. Nije na nama da sudimo papi, ali jest na nama, kao odgovornim kršćanima, da sudimo njegovim djelima, posebno kad vidimo da se suprotstavljaju crkvenoj nauci. Danas je jako rašireno idolopoklonstvo papi, u smislu da on nikad ne može pogriješit ili ako papa nešto čini, onda ne može bit da je to loše. Papa je jedino nepogrješiv kad propovijeda ex cathedra, što je zadnji put iskoristio Pijo XII. 1950. godine.
Imamo odgovornost prema Istini.

Bakšić, Stjepan, hrvatski teološki pisac (Cvetkovići kraj Jastrebarskog, 15. XII. 1889 – Budrovac kraj Đurđevca, 7. VIII. 1963). Teologiju studirao u Zagrebu i Rimu; u Innsbrucku doktorirao filozofiju (1915) i teologiju (1918). Redoviti profesor (od 1925) i dekan (1935/36. i 1940/41) Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te član Hrvatske bogoslovne akademije. Od 1953. do smrti generalni vikar nadbiskupije, papin komornik te apostolski protonotar. Suurednik Bogoslovske smotre (1923–37), urednik Katoličkog lista (1919–36) te urednik struke u Hrvatskoj enciklopediji (1941–45). Polemizirao sa starokatolicima i novim kršćanskim sljedbama; prvi naš hereziolog. Djelima Presveto Trojstvo (1941) i Bog Stvoritelj (1941) dao znatan prinos hrvatskomu teološkom i filozofskom nazivlju.

Fran, nisi ti teolog niti boksač, a u borbi samnom dobio bi batine.
Vjeruj mi ne želiš to.

Billy napisao:
Papa odluči Martina Lutera kanonizirati.
Jel papa u tom slučaju nepogrešiv, ako znamo da je Luther raskolnik i izopćen iz Crkve, te da su milioni završili u paklu radi njega.
Također prema više objava svetaca isti je u paklu.


Billy: ignoriraj lista od 16.12.2018. do 16.2.2019.


Ažuriraj ignoriraj listu...

Ažuriranje u tijeku......

Ažuriranje završeno.

Billy: ignoriraj lista od 16.12.2018. do 16.2.2019.
Bonifacije: ignoriraj lista od 15.12.2018. do 15.12.2019.
Filomena: ignoriraj lista od 24.4.2013. do 24.4.2023.
Prancing Commy: ignoriraj lista od 23.1.2013. do 23.1.2063.

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 pro 2018 13:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1636
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 145 zahvala
Zahvaljeno je: 73 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Billy napisao:
Dakle oholost dolazi kada sve štima da se čovjek uzoholi u svojoj savršenosti koje nema.
Sveti Pavao se obratio. Dobio je trn da se ne uzoholi. To je pokazatelj da nije griješio.
Postoje sveti koji nisu griješili.


Koliko gluposti napisano u ovome. Billy da kid

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 pro 2018 13:12 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 03 vel 2014 12:22
Postovi: 283
Lokacija: Sjever
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 17 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
Billy napisao:
.Jel papa u tom slučaju nepogrešiv, ako znamo da je Luther raskolnik i izopćen iz Crkve, te da su milioni završili u paklu radi njega.

Si siguran? Bio tamo pa brojao ili??
:D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 pro 2018 13:23 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Ga-bri-el napisao:
Billy napisao:
.Jel papa u tom slučaju nepogrešiv, ako znamo da je Luther raskolnik i izopćen iz Crkve, te da su milioni završili u paklu radi njega.

Si siguran? Bio tamo pa brojao ili??
:D


Zar stvarno smatraš da bi pisao nešto bez činjenica:

Martin Luther je izopćen iz Crkve, a izvan Crkve nema spasenja je dogma Crkve.
U dogme se vjeruje.

Svjedočanstvo bl. Marije Serafine Michelli (1849.-1911.)

Dana 10. 11. 1883. časna je sestra Maria Serafina Michelli (proglašena blaženom 28. 05. 2011.) bila u rodnom gradu Martina Luthera, Eislebenu, gdje se slavila 400-godišnjica njegova rođenja. Ulice su bile pune naroda, a među mnogima tamo je bio i njemački car Wilhelm I., koji je predvodio svečanost. Buduću blaženicu nije zanimao razlog tolikog oduševljenja. Htjela je pronaći crkvu kako bi se pomolila pred Presvetim. Napokon je pronašla crkvu, no vrata su bila zatvorena. Kleknula je na stepenice crkve i pomolila se. Budući je bila večer, nije primijetila da to nije bila katolička crkva, nego protestantska. Ukazao joj se anđeo, koji joj reče: „Ustani, to je protestantska crkva“. Zatim je nadodao: “Želim da vidiš kamo je osuđen Martin Luther, i kako u mukama trpi zbog svoje oholosti.“ Nakon tih riječi vidjela je strašan bezdan vatre, gdje su bile okrutno mučene duše. Na dnu ponora bio je jedan čovjek, Martin Luther, koji se razlikovao od drugih. Bio je okružen demonima, koji su ga prisiljavali da kleči, a svi su imali čekiće s kojima su uzaludno pokušavali zabiti mu veliki čavao u glavu. Časna je bila uvjerena da je Martin Luther kažnjen u paklu posebno zbog smrtnog grijeha oholosti. Oholost ga je dovela u otvorenu pobunu protiv Katoličke crkve. Njegovo ponašanje, stav prema crkvi i njegove propovijedi bili su presudni za dovođenje mnogih duša u vječnu propast.

Manelli, Stefano. Padre Pio said that Martin Luther is in Hell and Christians who follow him will meet the same end.

Izvješće iz Graza
„Bilo je to 1974. kada je jedan progresistički pokret za reformu katoličkog kalendara želio proglasiti Martina Luthera svetcem i naučiteljem Crkve, a jedan je franjevac iz Graza (Austrija) digao svoj glas protiv toga i propovijedao da je Luther u paklu. Najednom je fratar bio pozvan u neku kuću. Došavši u tu kuću, tamo su ga dočekala petorica muškaraca. Na stolu se nalazila prekrivena zdjela, a u njoj revolver. Rekoše mu da ne će prije napustiti prostoriju, dok ne dokaže da je Luther u paklu. Na stol je postavljeno Presveto, svijeća i križ, i pater je počeo vrlo, vrlo dugo moliti. Zatražio je Rituale Romanum s velikim egzorcizmom, koji mu je nabavljen. Slijedila je sat vremena duga molitva sa zazivima. Kada je netko pokucao na vrata, muškarci rekoše „naprijed“, ali ništa se ne dogodiše. Tek kada je svećenik rekao „naprijed“, vrata su se otvorila, i ušao je Luther, sav crveno užaren i zavezan između demona. Kada je sve završilo, muškarci su se zahvalili i u bijegu napustili kuću. Svećenik je, međutim, bio toliko šokiran doživljajem da nikada više nije propovijedao. Svećenik je već preminuo, tako priča jedan svjedok koji je to čuo od njega“.

Izvor:

Prijepis 6/96 iz „Ave-Kurier-a“. Beč: Mediatrix-Verlag, 1980.

Manje poznato o Martinu Lutheru
U staroj katoličkoj literaturi postoje izvješća autora koji se pozivaju na očevidce o smradu koji se širio iz Lutherovog olovnog lijesa na odru, i kasnije u sprovodnoj povorci, o „orintološkom čudu“ s nikad do tada viđenim tisućama ogromnih gavrana na krovovima i krošnjama drveća tijekom cijele noći, dok je Lutherov lijes još bio izložen u crkvi u Eislebenu, i njihovim groznim graktanjem, te kasnije tijekom sprovodne povorke, o opsjednutima u dan Lutherovog sprovoda u Gheelu (srednja Belgija, gdje miruju posmrtni ostatci sv. Dimfne kamo se dovodilo opsjednute, i njihovom priznanju kod egzorcizama.

O tome je prvi pisao njemački isusovac i teolog Petrus Thyraeus (1546.-1601.) u svojoj knjizi „De Daemoniacis“- „O opsjednutima demonima“ (I. disp. 8 sect. 11). On kaže, „da je to saznao od mnogih ljudi“, jer je to bilo očito vidljivo svakome i nije se moglo tajiti.

Martin iz Cochema (1634.-1712.)
Poznati kapucin, umro na glasu svetosti, o Lutherovom svršetku napisao je sljedeće, manje-više isto što i Petrus Thyraeus:

„Odmah nakon Lutherove smrti, mrtvo tijelo je toliko smrdilo, da nitko nije mogao izdržati u njegovoj blizini, premda je bilo proljeće. Zato ga se odmah stavilo u olovni lijes, i otpremilo u crvu sv. Andrije. Sva zvona grada zvonila su, a ispred mrtvačkih kola nosio se križ. Grofovi i sav narod slijedili su povorku, a Jonas (Justus) održao je propovijed. Vojvoda Saske zatražio je od grofa Mansfelda mrtvaca, kako ga bi se pokopalo u Wittenbergu. Uz pompu lijes je, prekrit crnim plaštem, stavljen na kola, i mnogo ga je naroda pratilo za Wittenberg. Njegova ražalošćena opatica (supruga je bila bivša redovnica) u nosiljkama je sa svojom troje djece slijedila lijes, a narod je tako vidio djecu, kao časni ostatak njihovog proroka. Smrad mrtvaca bio je toliko jak, da mu se nitko nije mogao približiti. A to je bio znak kako strašno njegova duša smrdi pred Bogom i anđelima. Mnogo gavrana, neuobičajene veličine, pratilo je mrtvaca, leteći iznad njega cijelim putem, izvodeći pritom sramotnu buku, umjesto ljupke glazbe.“

Što se tiče gavrana, doktor Tilmannus Bredenbach (Collation. sac. lib. 7. cap, 39) priča sljedeće: „Časni gospodin NN, star i vrlo poznat po učenosti i pobožnosti, koji je još živ, pričao mi je, kako se tog dana kada je Luther umro u Keelheimu u Brabantu dogodilo neobično čudo. Jer tamo na istom mjestu miruje sveto tijelo kraljevske djevice i mučenice, svete Dimfne (zaštitnica psihičkih bolesnika), a u njezinom svetištu Svemogući još dan-danas oslobađa neke opsjednute đavlom. Stoga se tamo stalno nalaze opsjednute osobe, koje se tamo dovodi iz različitih mjesta. Kada su se tog dana, kada je Luther umro, mnogi opsjednuti ponašali sasvim suprotno njihovom ponašanju, i bili potpuno mirni i tihi, svatko se začudio i pomislio da su oni zaslugama Blažene Djevice Marije oslobođeni. Ali, nažalost, sljedećeg su dana ovi jadni ljudi opet počeli strašno bjesnjeti, a zlodusi su ih mučili još više. Kada su ih duhovnici zaklinjali i istodobno ispitivali, zašto su jučer bili tako tihi, a sada toliko bijesni, đavli su rekli: ‘Naš poglavar je naredio da svi đavli otiđu na sprovod Martina Luthera, i istoga počaste svojom prisutnošću i pjesmom. Jer, uvijek dolikuje onome, koji je mnoge duše odveo u pakao, da ga se i velikom pompom također otprati u pakao’.“

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 pro 2018 13:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Fran26 napisao:
Billy napisao:
Za tako pametnog filozofa ne kužim kaj ti nije jasno jer matematički ono što sam rekao itekako štima.
Na to sam konkretan primjer sv. Pavla po pitanju oholosti.
Da grijesi su proizašli iz oholosti ali jel' jabuka koja je niknula iz koštice koštica? Jel leptir koji je bio gusjenica gusjenica. Grijeh se promijenio u naravi.
Jedna časna bila je na ispovijedi upita je svećenik kako živiš, a ona je rekla u molitvi i postu jer je mnogo molila. Tada je svećenik opomenuo da ne bude ohola.
Dakle oholost dolazi kada sve štima da se čovjek uzoholi u svojoj savršenosti koje nema.
Sveti Pavao se obratio. Dobio je trn da se ne uzoholi. To je pokazatelj da nije griješio.
Postoje sveti koji nisu griješili.
Znaš li koji su to?

Evo potrudio sam se naći neke primjere nepogrješivih dogma Crkve i odluka mnogo koncila kroz cijelu crkvenu povijest (ima ih puno više na internetu na engleskom jeziku):

DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA:
"Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. (2 Kor 6, 14-18)

APOSTOLSKI KANONI (nauk rane Crkve):
"Neka bilo koji biskup, ili svećenik, ili đakon, koji se pridruži u molitvi krovjernicima, bude suspendiran, a ako im je dopustio da vrše službu kao svećenici, neka bude svrgnut" (Kanon 45)
"Neka bilo koji klerik ili laik koji uđe u sinagogu Židova, ili u kuće sastanka krivovjernika, da se s njima zajedno moli, bude svrgnut i izopćen" (Kanon 65)

KONCIL U KARTAGI (257. godine, na kojemu je bio i sv. Augustin):
"Nije dopušteno ni moliti ni PJEVATI psalme s krivovjernicima, i tko god se moli s onima koji su izopćeni iz Crkve [communicatio in sacris], bilo klerik ili laik: neka bude izopćen (Kart. IV. 72,73)

KONCIL U LAODICEJI (363. god.):
"Nije dopušteno krivovjernicima da ulaze u kuću Božju dok ustraju u svom krivovjerju." (Kanon 6)
"Nitko se ne smije moliti zajedno s krivovjernicima i raskolnicima." (Kanon 33)

TREĆI KONSTANTINOPOLSKI KONCIL (680. god.): "Ako bilo koji klerik ili laik uđe u sinagogu Židova ili u kuće sastanka krivovjernika da se s njima zajedno moli, neka bude svrgnut i izopćen. Ako se bilo koji biskup ili svećenik ili đakon pridruži u molitvi krivovjernicima, neka bude suspendiran."

KODEKS KANONSKOG PRAVA (iz 1917. godine): "Zabranjeno je dijeliti sakramente Crkve krivovjernicima i raskolnicima, bez obzira traže li ih u dobroj namjeri. Potrebno je da se prvo odreču njihovih grešaka i da se pomire s Crkvom" (Kanon 731)
"Zabranjeno je aktivno sudjelovati u bogoštovlju ne-katolika (communicatio in sacris)." (Kanon 1258)
"Onaj koji surađuje u communicatio in sacris protivno kanonu 1258 osumnjičen je za krivovjerje." (Kanon 2316)

Od mnogih papa koji su osuđivali takve prakse, ističu se Leo XIII i Pijo IX., koji je govorio o tom lažnom ekumenizmu. Pravi ekumenizam nije molitva s ne-katolicima, nego molitva i djelovanje da se nevjernici, krivovjernici i raskolnici obrate i vrate u Katoličku Crkvu.

Znači, ne moliti s krivovjernicima, nego moliti za krivovjerne.

Benedikt XVI. (ali i Ivan Pavao II.) molio zajedno krivovjernicima i raskolnicima, i ne treba nas biti strah otvoreno reći istinu, da je to u suprotnosti s Evanđeljem i cijelim Svetim Pismom, kao i s nepogrešivim dogmama proglašenim od svetih koncila. Ta Bogu najuvredljivija praksa će se evo ponoviti, bez obzira na sva pisma (među kojima i grupe istaknutih teologa) koja su molila papu da to ne čini, i bez obzira na prozirna opravdanja, u Assisiju ove godine, kao što je bilo 1986. i 2002. Nije na nama da sudimo papi, ali jest na nama, kao odgovornim kršćanima, da sudimo njegovim djelima, posebno kad vidimo da se suprotstavljaju crkvenoj nauci. Danas je jako rašireno idolopoklonstvo papi, u smislu da on nikad ne može pogriješit ili ako papa nešto čini, onda ne može bit da je to loše. Papa je jedino nepogrješiv kad propovijeda ex cathedra, što je zadnji put iskoristio Pijo XII. 1950. godine.
Imamo odgovornost prema Istini.

Bakšić, Stjepan, hrvatski teološki pisac (Cvetkovići kraj Jastrebarskog, 15. XII. 1889 – Budrovac kraj Đurđevca, 7. VIII. 1963). Teologiju studirao u Zagrebu i Rimu; u Innsbrucku doktorirao filozofiju (1915) i teologiju (1918). Redoviti profesor (od 1925) i dekan (1935/36. i 1940/41) Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te član Hrvatske bogoslovne akademije. Od 1953. do smrti generalni vikar nadbiskupije, papin komornik te apostolski protonotar. Suurednik Bogoslovske smotre (1923–37), urednik Katoličkog lista (1919–36) te urednik struke u Hrvatskoj enciklopediji (1941–45). Polemizirao sa starokatolicima i novim kršćanskim sljedbama; prvi naš hereziolog. Djelima Presveto Trojstvo (1941) i Bog Stvoritelj (1941) dao znatan prinos hrvatskomu teološkom i filozofskom nazivlju.

Fran, nisi ti teolog niti boksač, a u borbi samnom dobio bi batine.
Vjeruj mi ne želiš to.

Billy napisao:
Papa odluči Martina Lutera kanonizirati.
Jel papa u tom slučaju nepogrešiv, ako znamo da je Luther raskolnik i izopćen iz Crkve, te da su milioni završili u paklu radi njega.
Također prema više objava svetaca isti je u paklu.


Billy: ignoriraj lista od 16.12.2018. do 16.2.2019.


Ažuriraj ignoriraj listu...

Ažuriranje u tijeku......

Ažuriranje završeno.

Billy: ignoriraj lista od 16.12.2018. do 16.2.2019.
Bonifacije: ignoriraj lista od 15.12.2018. do 15.12.2019.
Filomena: ignoriraj lista od 24.4.2013. do 24.4.2023.
Prancing Commy: ignoriraj lista od 23.1.2013. do 23.1.2063.


Kada Fran nema odgovor ide lista.
Čemu ako sam boksačkim riječnim ja na podu.
Ipak sam se dignuo i tebe porazio.
To je tvoj način da priznaš poraz jer imaš određenih poteškoća sam sa sobom.
Ti činiš što i Luther. Pozivaš se na naručitelje Crkve i njihov nauk tumačiš po svome umjesto da daš svoje mišljenje.
Imaš li ga uopće?
Na kraju ispada da ako papa veli da je heretik naučitelj Crkve da bi to samo tako prošlo kod tebe.

Pastor aeternus - dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi (I. vatikanski sabor, IV. sjednica, 18. VII. 1870.)
Iz Poglavlja 4. - O nezabludivom učiteljstvu rimskog prvosvećenika
A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi časni oci, a sveti i pravovjerni učitelji su ga poštovali i slijedili; oni su najpotpunije znali da je ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema božanskom obećanju Gospodina i Spasitelja našega, koje je dao prvaku svojih učenika: "Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću" [Lk 22,32].

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 pro 2018 13:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
dujam napisao:
Billy napisao:
Dakle oholost dolazi kada sve štima da se čovjek uzoholi u svojoj savršenosti koje nema.
Sveti Pavao se obratio. Dobio je trn da se ne uzoholi. To je pokazatelj da nije griješio.
Postoje sveti koji nisu griješili.


Koliko gluposti napisano u ovome. Billy da kid


Tebi glupost meni nije.
Barem se ne skrivaju iza tuđih stavova.
Da je i krivo, dokaži da je ako ne umukni.

Za Mariju znamo da nije griješila, a smrtno nije ni Ivan Krstitelj i sv. Josip
Ima još svetaca ali nemam sada vremena tražiti knjige...

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 pro 2018 17:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 1175
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
tratinčicamala napisao:
Ljudi vi niste normalni :)) A što se tiče oholosti imate super knjigu Stupnjevi oholosti i poniznosti. Kratka je i konkretna od sv. Bernarda.
A od bludnosti preporučam Spisi o djevičanstvu sv. Grgura iz Nise. Zdravim seljačkim jezikom sve objašnjeno.

Ja još ne mogu doć sebi..


Evo pronašao sam knjigu.
Koga zanima ima i link.

Sv. Grgur iz Nise - Spis o djevičanstvu

https://1drv.ms/b/s!Aitxvg2kqC-ih9QiYnuHxAudDCHxuw

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2019 18:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 tra 2013 15:41
Postovi: 914
Lokacija: Sljeme
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 16 zahvala
Vjeroispovjest: Catholicus
Status: U braku
Billy napisao:
Papa odluči Martina Lutera kanonizirati.
Jel papa u tom slučaju nepogrešiv, ako znamo da je Luther raskolnik i izopćen iz Crkve, te da su milioni završili u paklu radi njega.
Također prema više objava svetaca isti je u paklu.





Tako je drug Billy...al bedaci poput ovog tzv boksera ne razmeju..

Kaže Bergoglio;

Papa je nazvao Luthera "pametnim čovjekom" koji je bio jako zabrinut zbog korupcije, svjetovnosti, pohlepe i želje za vlasti koji su u to vrijeme vladali u Katoličkoj crkvi.
U svom obraćanju tijekom zajedničke molitve u Lundu, gdje je utemeljen Svjetski luteranski savez, Sveti Otac je priznao da su Luther i Reformacija donijeli i nešto dobro, ponajprije jer su isticali važnost Evanđelja.

"Sa zahvalnošću priznajemo da je Reformacija omogućila da Sveto Pismo bude više u središtu života Crkve", istaknuo je.


Omg...pametnome dosta!!

_________________
Amicus certus in re incerta cernitur.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 278 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 24, 25, 26, 27, 28  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr