|Utorak, Studeni 21, 2017

Ivona 

cross-666949_1280

Evo, osjećam potrebu podijeliti sa vama svoje svjedočanstvo, kako je Isus djelovao u mome životu, mojoj obitelji…zahvaliti Mu na svakom danu života, na svakoj novoj prilici!

Kad sam se prijavila na ovaj forum, prije..malo više od godinu dana. Tada sam bila u velikim problemima, duhovno rastrgana…Neki i znate o tome, jer sam pisala…

Bilo je dana kada mi se činilo da mi se život doslovce raspada, da nema nade za bolje sutra…da ću se ugušiti..Tata je godinama pio i postajalo je sve teže i teže..pakao u obitelji. Nervoza, nemir, brige..teško se bilo opustiti u takvoj atmosferi…I prošlo je ljeto dobio otkaz na poslu. Bio je šok i za njega i za nas…Al’ već prije sam se pitala, kako je uspijevao zadržati posao kad je znao odlaziti pijan, dobivao opomene..Al’ taj put, kap je prelila čašu. Bio je kući i postajalo je teže..postajao sve agresivniji prema svima…U tome svemu kaosu, imala sam problem s roditeljima jer nisu prihvaćali, tada mog dečka..danas muža :-) Krstio se u odrasloj dobi, svojom voljom…al’ ne i cijela njegova obitelj..To je bio šok za moje roditelje…nisu to mogli prihvatiti..

I nakon preteška 2ipo mjeseca, ne znam što se tad dogodilo, što je to bilo, što se u njemu prelomilo…odlučio se na liječenje..Prvi put u životu! I do tada, nije bilo šanse to ni spomenuti. Prošao je uspješno liječenje…i hvala dragom Bogu, malo više od godinu dana…uspješno apstinira. Svaki dan nam je velik, svaki njegovnovi uspješan korak..nagrada od Boga.

Znam da ima mnogih koji kažu, da se takvi vraćaju opet na staro..da je samo pitanje vremena kad će ponovno početi..Al’ ja imam tako jaku vjeru da će biti dobro…Tolika je drastična promjena u njegovu razmišljanju, ponašanju. Tek sada je shvatio da je alkoholizam ovisnost, bolest. Uvidio je, što je sebi samnome činio u životu, a i svima nama. Molim se za njega, da mu dragi Bog da snage i hrabrosti….

A drugi dio…Prolazila sam pakao sa obitelji zbog dečka…Bilo je dugih besanih noći, tuge, straha…Al’ Bog nas nekad pusti da čekamo, da bi nas još oblikovao, obratio, omekšao, promjenio naše srce..načinio nas novim ljudima.

Vjenčali smo se početkom 12 mj. i sve je bilo lijepo, nadasve blagoslovljeno…ogromna rijeka milosti..Dobili smo toliko željno čekani roditeljski blagoslov :-)

Samo mogu reći, da je naš Bog velik i čini djela velika..Prije nekog vremena osjećala sam se kao da živim na bojišnici..Roditelji nisu htjeli ni čuti za naše vjenčanje, neprestano odbijanje..poniženja..Bilo je bolno, jako..Al’ tjedan dana prije vjenčanja, nešto se u njima prelomilo..potpuna promjena u ponašanju..kao da se nikad nismo ni raspravljali oko toga. Nisam mogla doći k sebi, budila sam se pitajući…da li sam sanjala ili je to zaista stvarnost! Koliko smo bili sretni..i danas sretni…to je teško riječima iskazati. Imali smo dragog svećenika koji nas je pratio, znao za našu situaciju..Dok smo išli na zaručnički tečaj, zbližili smo se s njim…i bio nam je velika podrška.

Imali smo predivno vjenčanje…lijepu fešicu navečer za naše najdraže, najbliže..Sve se tako okrenulo na dobro..Bog je velik! Sada bez panike i stresa možemo slobodno u posjet i njegovoj i mojoj obitelji.

Izišli smo s Božjom pomoći iz tih krugova i zamki zla…Cijelo ovo vrijeme, toliko je dragih ljudi bilo uz nas…hvala i vama svima koji ste nas pratili molitvama, blagoslovima, hvala na savjetima, porukama koje ste mi pisali..Svaka se molitva uslišala! Ne uvijek onako kako smo mi poželjeli i u vremenu koje smo mi poželjeli…al’ na naše dobro! Bio je težak period, al’ i period gdje se naše srce nanovo stvorilo!

Ne očekujemo bajku, život bez problema, poteškoća…al’ uz Božju pomoć sve ide drugačije…sve ima smisao.

Hvala Ti, Isuse!

Preporučujemo još: