www.tebe-trazim.com

Logiram se maloprije kad ono krcat inbox... Za pocetak se moram zahvaliti svima na porukama, a posebno Toyi, Dorothei i imenjaku.

Evo moram vam se pohvaliti da je povratak u Tatino okrilje urodio plodom (a di nece ). Veceras sam bio u Sigetu na duhovnoj obnovi koju je vodio fra Smiljan i moram vam kazat da je bilo nevjerojatno.

Kada su zapocele one duhovne pjesme odmah sam se sjetio Mostara i molitvene zajednice, te su me prosli trnci koji nisu popustali do samog kraja, a sve je kulminiralo kada se pocelo moliti u jezicima, odnosno kada se moj "čvor" na jeziku Duha Svetoga "razvezao" nakon gotovo pola godine.

Sada se osjecam toliko potpuno i sretno da mi se ne da vrijeme gubit na tv i gluposti (tt je van konkurencije, za to mora bit vremena ). Nadam se da ću se uz vodstvo Duha Svetoga vratit na stare i prave staze!

Bog vas svih blagoslovio!!

Hvala vam

Bogu hvala i Slava

ZANIMLJIVO!!!mALO PRIJE NAM JE TE ŽAO I SUOSIJEČAMO SE S TOBOM,A SADA TI MALO ZAVIDIMO.U svakom slučaju,meni osobno je drago što se tako osiječaš,i što ti je jedna duhovna obnova umila lice od silnih jrmelja koji su se nakupili tokom suše od Vode i da si opet progledao.Bog te blagoslovio!!!!!!!!!

Bila sam i ja sinoć u Sigetu,sa mojom dragom svekrvom.Nemoguće od prije godine dana postalo je moguće.
Kada čitam postove od prije,i kako sam pisala ,grozno kako sam uopće tako razmišljala.
Sada vidim,i mogu posvjedočiti,kako je Bog sve uredio na najbolji mogući način.Moje molitve su uslišane,iz mene je nestao svaki negativan osjećaj i misao prema muževim roditeljima,a moje molitve za njih,da ih Bog dragi ispuni ljubavlju i otvori srca,ispunjene su.
Odlazak u crkvu,kod fra Smiljana, s njima, bilo je nešto najljepše što mi je Bog mogao darovati.Kada sam vidjela suze u očima muževe majke,Bože kako sam osjetila njenu molitvu,ljubav.
Srce mi je puno ljubavi prema njima,među nas je došao mir,i razumjevanje,a što je najvažnije, ja znam kome mogu zahvaliti na tome.

NAŠ BOG,JE SILAN BOG.

Magdice, i meni se isto dogodilo, zato te razumijem.Gospodin čisti srca i nemoguće čini mogućim.Napokon mogu reći da roditelje svoga muža jako ljubim i da je ružno otišlo, nestalo.Gospodin je to učinio..slava mu i hvala

pozdrav Dražene,..
tvoja priča me u nekim detaljima podsjeća na mene i moje procese..
sad ne znam što bih ti drugo rekao osim;
Vidiš li kako se Bog bori za tebe??
tako se borio i za mene..i to godinama
ali važno je znati;
to što kažeš da si naišao na karizm.zajednicu-nije slučajno,..
Bog te je nekako uspio oduševit,..ali je važno da ne zaboraviš da Te Bog treba voditi..i da Njega trebaš slijediti..
a nikad ići za emocijama,iskustvima i hranjenjem iskustava..karizm.zajednica je puna plodova ali i opasnosti..
tu se čovjek lako umlači,uzoholi,..zaslijepi..
jer ja sam uvijek znao reći kako i piše u Bibliji;
neće se spasiti onaj koji samo viče:Gospodine,Gospodine..
ili pogotovo onaj koji "u ime Gospodina traži kako da manipulira nad ljudima koji su poterbni pomoći''
mislim da je tebi važno shvatiti;
1.Ne sumnjaj nikad u Božju dobrotu i oproštenje:pokušaj ići na ispovijed..
koliko ti je potrebno..događat će ti se da ti se neće dati..da ćeš pomišljati-nema smisla..ali ima smisla-vježbaj se u ustrajnosti
2.Nikad ni olako ne izigravaj Božju dobrotu i oproštenje..(ALI ako ti se dogodi..pa pomisliš:upravo sam to napravio-nema veze,pokaj se i samo nastavi opet iznova dobrim putem)
3.Odluči bar jedan novi korak u svom životu..
npr.neku molitvu ili nešto..npr. moli 1 Očenaš i 3 ZdravoMarije dnevno ili bar tjedno kad si u najvećem padu..natjeraj se,pa to nije previše..
4.Iščekuj Božji zahvat u sebi,koji meni se čini je već počeo,..samo ga ti možda još nisi toliko svjestan
5.Ne boj se nekad i prisilit se na nešto..ali razumno-nemoj sad počet odmah postiti o kruhu i vodi 5 dana zaredom
tu mislim na korak 3.
6.Ne boj se,Bog je s tobom više nego što osjetiš-siguran sam po ovome kako si napisao
BTB

Dragi brate... Sve ovo sto si ti naspisao,nazalost je danas normalno. Takvih je mnogo. Tako kako se ti opisujes, ja sam bila prije. Pogotovo sto se tice lijenosti. I mene je gusio takav zivot, sve do trenutka kad je puklo, negdje je moralo... Pocela sam razmisljati o Bogu i smatrala sam da nisam nimalo dostojna da Ga ista zamolim.... Ali sve me to pritiskalo, i onda sam si rekla : ili cu se promjenit ili idem u propast. Izabrala sam ovo prvo. Pocela sam mnogo citati i istrazivati, moliti se i ici na mise..... Moras krenuti od sebe. Koliko god mozes i kad se god sjetis, u sebi reci ovako: "Molim te Isuse oslobodi me lijenosti, blagoslovljeno ime Tvoje". To bi za tebe bio dobar pocetak, s tim da vjerujes u to sto Ga molis... Meni je to pomoglo, odn, sam Isus me oslobodio od psovke, i evo ,doista nisam opsovala ni najmanju psovku... Također puno ne mozes bez Duha Svetoga. Moras i njemu otvoriti svoje srce i pustiti Ga da siđe na tebe i djeluje. On ce te voditi... Imas i litanije Duhu Svetom, nakon kojih molis i himan. Samo u google stranicu upisi "litanije Duhu Svetom". Moli ih i vidjet ces promjenu.... Znam da ti to mozes, i pomolit cu se za tebe... Bog neka te blagoslovi i dotakne srce tvoje, neka te poskropi svojom cistom smirnom!!!