marxonz napisao:
sv. Faustina Kowalska - Dublja spoznaja Boga i strah duše
† "Najprije Bog susreće dušu.Bog se obraća kršćaninu,čovjeku...
Na početku Bog se daje spoznati kao svetost,pravednost,dobrota,- dakle milosrđe.Duša ne spoznaje odjednom sve, ali u pojedinačnim prosvjetljenjima odn.Božjim približavanjima. Ona ne traju dugo, jer takvo svjetlo ne bi se mogloizdržati. Za vrijeme molitve duša spoznaje sjaj toga svijetla, po kojem joj postaje nemoguće moliti na dosadašnji način.Sva muka i napor,da bi se molilo kao prije,ostaje uzaludnim. Potpuno je nemoguće dalje moliti kao prije primanja ovog svijetla.Svjetlo koje joj je dotaklo dušu živi u njoji ništa je ne može omamiti ili pomračiti. Bljesak spoznaje Boga privlači dušu i rasplamsava ljubav prema Njemu. Isti bljesak omogučuje duši istodobno spoznati što je ona, a ona vidi svu svoju nutrinu u jednom višem svjetlu.Ona se uzdiže s užasom i strahom. Ona pak ne ostaje u tom užasu nego se počinje čistiti, ponižavati se i bivati manjom pred Gospodinom. Svjetla postaju tim jača.,brojnija i sveprodiruća,što se duša više čisti. Ako duša vjerno i hrabro odgovori na prve milosti Bog je ispunja Svojim utjehama i daje sebe osjetno iskusiti. Duša ponekad spoznaje način nutarnjeg susretanja s Bogom i izuzetno se raduje. Ona misli da je upravo postigla dati stupanj savršenosti, jer su se pogreške i manjkavosti u njoj uspavale. Ona misli da ih više nema. Ništa joj se ne čini teškim - za sve je spremna. Ona počinje uranjati u Boga i uživati Njegovu milinu. Nošena milošću i nije svjesna toga da joj može doći vrijeme ispitivanja i kušnje. Uistinu, to stanje ne traje dugo. Dolaze i drugi trenuci. Ipak moram spomenuti da duša vjerno odgovara Božjim milostima ako ima prosvjetljna i ispovjednika kojemu sve povjerava.
† Iskustva Boga u duši, koju Bog posebno ljubi. Kušnje i tama, Sotona..
Ljubav duše još nije takva kakvu Bog želi. Duša gubi iznenada Božju nazočnost. U njoj nastaju različite pogreške i nedostaci,protiv kojih mora izdržati grčevitu borbu. Sve pogreške podižu joj glavu,ali budnost duše je velika. Mjesto Božje nazočnosti zauzima suhoća i duhovna suša. Duša ne nalazi nikakve slasti na duhovnim vježbama. Ne može moliti ni kao ranije, niti kako je naposljetku molila. Ona se baca na sve strane i ne nalazi nikakvog zadovoljstva.Bog se skrio pred njoj i ne nalazi utjehe kod nijednog stvorenja. Nitko od stvorenja ne može je utješiti. Duša strastveno teži Bogu , ona pak vidi svoju bijedu i počinje osjećati Božju pravednost. Ona misli da je izgubila sve Božje darove. Njezin razum kao da je zatomljen.Tama spopada cijelu dušu. Započinje neshvatljiva muka. Duša se trudi ispovjedniku predstaviti svoje stanje,ali ne biva shvaćena. Tim upada u još veći nemir. Sotona započinje svoje djelo.Vjera ostaje u vatri. Borba je velika. Duša poduzima napore, ustrajna činom volje kod Boga. Sotona se približava još bliže, s Božjim odobrenjem - ufanje i ljubav su na ispitu. Kušnje su užasavajuće ali Bog potajice potkrepljuje dušu. Ona toga nije svjesna, ipak ne bi se drugačije mogla održati. Bog zna, što on može dopustiti. Duša se vodi u kušnju nevjere prema prema objavljenim istinama, da bude neiskrena prema ispovjedniku. Sotona joj govori:"Vidi pak, nitko te ne razumije. Čemu o tome govoriti?"
U ušima joj odzvanjaju riječi, koje plaše i ona misli da ih je izgovorila prema Bogu. Ona vidi što ne želi vidjeti. Čuje , što ne želi čuti. Užasno je u takvim situacijama ne imati iskusnog ispovjednika. sama nositi teret, ipak trebala bi ukoliko je u njenoj moći, potražiti prosvjetljenog ispovjednika, inače bi se mogla slomiti pod tim teretom, i tako često biti nad ponorom. Sva ova iskustva su teška i mučna. Bog ih ne dopušta ni jednoj duši koja prethodno nije iskusila dublji susret s Bogom i osjetila Njegovu božansku milinu. Bog time ima za nas neistraživu nakanu. Često pripravlja Bog dušu na sličan način za buduće kazne i velika djela. Bog želi dušu pročistiti kao čisto zlato, ali to još nije kraj kušnje. - Postoji još kušnja nad kušnjama - potpuna odbačenost od Boga."
marxonz napisao:
† Kušnja nad kušnjama, Potpuna napuštenost - očaj
Pobjednički izaći iz dosadašnjih kušnji, iako ne bez spoticanja, ipak odlučno boreći se, u dubokoj poniznosti duša viče Gospodinu: "Spasi me, jer propadoh". Još je sposobna za borbu.Sada će dušu obuzeti strahovita tama. Ona vidi samo grijehe u sebi. Užasno je njeno osjećanje. Ona se osijeća napušteno od Boga. Ona ima osjećaj da je predmet Njegove mržnje i samo je jedan korak udaljenja od očaja. Ona se opire koliko može. Pokušava nadati se. Molitva je za nju još veća muka. Ona zamišlja da Boga potče na još veću srdžbu. Nalazi se na nebeskom vrhuncu koji se izdiže nad provalijom.Duša teži Bogu a osjeća se odbačenom. Sve patnje i muke ove zemlje ništa nisu u usporedbi sa ovim osjećajem, u koje je duša uronjena - osjećaj odbačenosti od Boga.Nitko joj ne može donijeti ublaženje. Ona se vidi usamljenom. Nema nikog za njezinu obranu. Uzdiže svoj pogled prema nebu, ali zna da ono nije za nju.
Sve je za nju izgubljeno. Iz tame upada u još veću tamu, zamišlja da je Boga izgubila zauvjek, onog Boga kojeg je tako ljubila. Ova misao stvara joj neopisivu bol. Ona se ne želi s tim pomiriti. Pokušava gledati u nebo. Ipak uzaludno. To joj čini još veću bol. Nitko ne može prosvjetliti takvu dušu kad je Bog želi držati u tami.
Odbačenost od Boga ona osjćea živo i užasavajuće. Njenom srcu otimaju se bolni uzdasi, tako užasni da ih ni jedan svećenik ne razumije, ako ih sam nije doživio. K tomu dolaze još patnje od zlog duha. Sotona se ruga:" Vidiš li ? Hoćeš li sada i nadalje biti vjerna? Sad imaš svoju plaću. U našoj si moći". - Sotona ima samo onoliko vlasti nad dušom koliko joj Bog dopusti. Bog zna koliko možemo izdržati.- "Što imaš od tolikog mrtvljenja? Od toga da si vjerna Pravilu? Čemu svi napori? Ti si odbačena od Boga".-Riječ "odbačena" postaje vatrom što prodire kroz svaki živac sve do moždine.Prodire njezinim cijelim bićem.
Poslije slijedi vrhunac kušnje. Duša ne traži više pomoć. Ona se zatvara u samu sebe i sve gubi iz vida, kao da bi se slagala s mukama odbačenosti.To je trenutak za koji ne pronalazim riječi. To je umiranje duše.Kad mi se to stanje približavalo po prvi put, bila sam iz njega istrgnuta na osnovu poslušnosti.Nakon ovih patnji duša je u većoj čistoći duha i većoj božanskoj blizini. No, moram dodati, da je ona za vrijeme duhovnih patnji također u Božjoj blizini, ali je tada slijepa. Njen pogled obavijen je tamom a Bog je trpećoj duši vrlo blizu. Tajna je pak u tome, da toga nije svjesna.Ona ne misli samo da ju je Bog napustio nego da je čak predmet Njegove srdžbe. Kao teška bolest vida duše, koja tvrdi - zasljepljena Božjim svjetlom - da On nije nazoćan. Međutim svjetlo je toliko jako da je zasljepljuje.Kasnije sam pak spoznala da je Bog u takvim trenutcima duši bliže nego inače, jer bez posebne milosti ona ne bi izdržala takve kušnje. Božja svemoć i izvaredna milost ovdje je na djelu, jer bi se inače duša slomila već pri prvom udarcu. O božanski Učitelju, u mojoj je duši samo Tvoje djelo. Ti, Gospodine, ne bojiš se dušu postaviti na rub užasnog ponora, gdje se boji i uplašena je - a onda je pozivaš opet k sebi. To su tvoje neshvatljive tajne. - Sveta Faustina Kowalska
_________________
Za sve one koji su u ovim fazama obraćenja da se podsjete da će i to sve proći ,
samo treba izdržati ,pouzdati se u Boga i moliti
za snagu da se sve to izdrži i nikad se ne predat i odustati,
pa i kad bude najteže.Najbitnije je biti strpljiv i ustrajan bez obzira na sve.
Sv.Pavao to najbolje opisuje :
"Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo:nevolja rađa postojanošću,
postojanost prokušanošću,prokušanost nadom."(Rim 5,4)