mala alex napisao:
Evo neznam kome bi ispricala jer ce misliti da sam luda, pa znam da ovdi uvik dobrih svjeta ima...
Strah o kojem sam pricala nikad nije presta, nisam uspila se osloboditi toga. Jos uvik ne smin biti sama po noci,jos me uvik plasi mrak i jos se uvik PREVISE bojim... Umorna sam o toga i ne zivim normalno ka svi ljudi.
Ovo lito mi se desilo nesto cudno. Bila sam kod prijateljice i odjedan put slabina, palpitacije, sto put na wc (muka mi je), tresem se, problidila, nemogu se skoncentrirati. Prosa me nekako taj napad da bi 5 dana lezala na krevetu, ni gladna ni zedna, samo spavati a u plucima pritisak mislila sam da ce mi na usta izaci. Veliki nemir me obuzea. Poslije tih 5 dana do dan danas srce mi zalupa toliko jako i uvati me neka panika i prisline misli kojih se ne mogu rijesiti. 10min bude super i opet nanovo. Ne smin muzu ni pricati o tome jer ce mi reci da citam previse duhovne knjige. Jucer sam bila na misi, dosa u goste Fra Ivo Skoko neznam dali ga ko zna i morala sam izaci vani jer mi je toliki pritisak u plucima bija da sam mislila da ce nesto opet na usta izaci! Jesam luda ili sto mi je???? Pomozite molim vas...
Neznam sto da radim. Imam osjecaj da zivin zarobljeno. Sto se s menom desava?
Ja mislim da su ovo jednostavno kušnje i napostovanja koje će iskusit svatko tko želi iskreno slijediti Boga.
Događa se da pod intenzitetom i silinom napastovanja u jednom momentu mislimo da smo poludjeli, izgubili razum, da je Bog daleko od nas.. smatram da su to sve strategije đavla. Kojima nas želi prorešetat ko pšenicu.
Ako nisi išla sotoninim slugama (vračarima, bioenergetičarima i sl.) i ako s druge strane redovito moliš, imaš odnos s Gospodinom, živiš sakramentalno - onda te sotona napada kako bi te iskušao, a ne jer si u njegovoj moći (da si se prepustila okultnome)!!
Kad sam počela ići redovito u Crkvu, svakodnevno... događale su mi se takve psihičke i fizičke manifestacije da nisam mogla vjerovati. Potpuno šokirana. Nekakva strašna nervoza, znojenje, osjećaj užasne napetosti iznutra, srama.. nemam pojma kako to objasniti, tad mi to stvarno nije bilo jasno. Sad znam.. zli mi je činio svaku sv. Misu nepodnošljivom, odnosno pokušavao je.. kako bi me odvratio od toga da idem na nju. Čak me obuzimala strašna nelagoda pri pjevanju pjesama, neki teški sram, crvenilo, u smislu: "nisi dostojna da pjevaš sv. pjesme, nemoj se sramotiti.."i takvi neki glasovi neprijatelja. Zli je zbilja maštovit i zna koje su nam slabe točke i želi nas uništiti. Danas slavim sv. Misu potpuno oslobođena, pjevam bez ikakvih nutarnjih napetosti. Ma to je samo kap u oceanu, od koliko strahova me oslobodio samo po ustrajnoj molitvi i sakramentalima.
Nisam odustala, uzdajući se u Božje milosrđe jedino. Nisam išla nikome na razgovor doli svom Bogu.
Nekad treba jednostavno u tišini pretrpjeti, moliti ustrajno Boga da nam pokaže svoju Volju i oslobodi nas. Nemam sve odgovore, još uvijek mi neke stvari nisu rasvjetljene, sumnjam da itko od nas ima.. no moram priznati da vidim plodove ustrajne molitve i sakramentalnog života. Samo je u tome oslobođenje.
Drugo kad su u pitanju teške stvari, poput opsjednuća kad je pomoć svećenika nužna... slažem se da ne treba za sve skakat svećeniku. No opet ima nas svakakvih, netko nije u stanju, niti to želi, sebe samog analizirati, pa mu je nužno potreban razgovor. Kako bilo, svatko mora znati sam za sebe, poslušati glas svoje duše što učiniti, a ne forumaša TT.
Čudi me da itko može dati konkretan savjet, a da nije prethodno detaljno upoznat sa situacijom.