Drugi je u Valpovštini, točnije u Ivanovcima (jedno malo mjesto kod Valpova). U selu živi jedan čovjek (ajd nazovimo ga Luka) koji je cijeli svoj život bio ismijavan i izrugivan jer je bio pijanac i propalica, kako su govorili, on i njegov otac su jako pili te je bio i u zatvoru zbog sumnje da je ubio oca, imao je i ženu i sina, ta žena je završla u nekoj psihijatrijskoj ustanovi, a sin u SOS dječjem selu. Sina nije viđao, kako bi zaradio za piće obavljao je sitne poslove mještanima pa tako i "micanje" stršljenova. Jedan dan na groblju su se pojavili štršeni na malom zvoniku, moja svekrva koja je predsjednica sela je htjela pozvati sanitarnu službu, i otišla pred DOM (gdje se inače okupljaju mladi9 i tražila veterinara da joj da broj nadležne službe. I dok je ona pričala, Luka se upleo u razgovor i našao se uvrijeđen što nije njega pitala, kako on godinama to po selu radi i kako on od toga živi i tako i kaže joj samo da mu odnese ljestve na groblje i da će on to riješiti kao i uvijek. I sad svekrva, ajd, šta će s njim, i odnese mu ona ljestve, s njom u autu i moj sin koji je tada imao 4 godine, i vraća se ona s groblja kad vidi Luku na biciklu, samo u hlačama, bez košulje kako ide na groblje. I ode ona kući, ali nešto ju zaustavi pred kućom i ona se brzo vrati nazad kad Luka već "riješio" stršene i vidi svekrva da ima jedan ubod, pita ga je li dobro, kaže on da je i ode na biciklu. I dok je ona došla do doma zaustavljaju ju neki dečki i viču Luki je loše, ona tamo, a on izobličen, moj sin se uplašio jako, ona brže hitnu, hitna nikako da stigne, on počeo plaviti i napokon dođe hitna i odvezu ga, a moja svekrva brozo kući po svekrove stvari i ostavi mog sina da se moli pred Gospom koja joj je taman bila u kući (hodočasnička slika) i ona za hitnom u bolnicu i rekli su joj da je čudom ostao živ jer ima neznak koliko uboda po licu i vratu ( oko 20 i nešto), a on kad se probudio i vidio nju pored sebe, rekao joj je da ga je Divna žena spasila i da želi promjeniti svoj život iz temeleja, Kad je napokon izašao iz bolnice prestao je piti, počeo obnavljati već napola srušenu kuću u kojoj je živio, mještani su mu pomogli i sa stvarima i radovima. Počeo je ići svake nedjelje u Crkvu, a i sin mu je počeo dolaziti na vikende...Čovjek je sada neprepoznatljiv!
Ja sam imala jedno divno iskustvo, naime moja kćer kad se rodila tri mjeseca je išla spavati u 3-4 sata ujutro, s time da ni po danu nije spavala, ja sam bila kronično iscrpljena, sin, ona, kuća, muž, noge su mi već klecale koliko nisam imala snage, i dođemo mi jednu nedjelju kod svekrve i ja pokušavama Sofiju uvečer uspavati i ona neće, a ja već luda, i taman dolazi susjeda, nosi Gospu i ja kažem, O Gospo stigla ti nama, Gospo ja više ne mogu, molim Tea da moja bebi počne spavati, i stvarno od tog dana Sofija išla spavati u 10 svaku noć i do ujutro do 7.....
A jedna moja kolegica 5 godina nije mogla imati djece, toliko je bila opterečena time da je i posao izgubila i svašta i onda sam joj poslala link Schonstatske gospe i sliku i molitvu, i otišla u Ivanovce u Crkvu pred Gospin oltar ( tamo imaju ćup u koji ubaciš svoju molitvu ili zahvalu) i ubacvim njenu molitvu i Gospica ju čula i sada ima sina od godinu dana!
Divna je ta Gospa i brza!