www.tebe-trazim.com

Evo zanima me mišljenje vas forumaša,čije teme i postove,a naročito iskustva volim čitati !
Naime radi se o tome da na mnogim duhovnom portalima znam pročitati o tome kako se osuđuju ateisti,zatim vjernici-ali zapravo samo na papiru,kako je loše stupiti u brak s osobom koja ne živi vjeru,i sl.primjeri.
Mi smo pozvani da prenosimo vjeru svojim djelima,ljubavlju,da molimo za nevjernike,one koji su daleko od Boga,i Bog bi želio da se svaka duša vrati njegovim rukama i njegovoj ljubavi,nije bezveze dat naziv "izgubljena duša".Taj naš "zadatak" morali bih pokazivati dijelima,strpljenjem,žrtvom,molitvom i nadasve ljubavlju.Iz vlastitog iskustva znam da nije lako,i da ima mnogo kušnji,uspona i padova,no Bog nas vodi da budemo njegovi instrumenti,pa kako je onda moguće da se na portalima piše kako se treba kloniti ateista,ne ulaziti u brak s nevjernicima,birati zdravo drušvo...
Tko će onda tim "izgubljenim dušama" ako ih napustimo,i okrenemo im leđa pokazati put do jedine prave istine i života-ISUSA???

Ne treba nikoga osuđivati.
Ipak, treba napomenuti ako je nešto loše.
U brak se može ići sa ateistom, pa i crkveni no praksa je pokazala da tako nešto i nije najsretnije rješenje.
Čast izuzecima.
Kršćanin treba biti primjer drugima, što u pravilu nije tako.
Kad se netko nađe u lošem društvu, mnogo lakše je krenuti tim putem nego "loše" obratiti na dobro.
Obično je taj loš put kao autoput, širok i njime se juri, a ovaj drugi je makadam....
Vrlo čest je slučaj da se prstom upre na katolike kad sagriješe i nabija se na nos da evo isti si kao i ja koji ne vjeruje u Boga i ne ide u crkvu.
Nikoga ne treba napuštati jer se svatko može spasiti.
Mi kao vjernici bi molitvom i djelima trebali biti primjer.
To je vrlo teško jer svi imamo uspone i padove ali odustati ne smijemo.

Hmm, jel imaš neki konkretan primjer s tih portala, tipa neki tekst, pa da staviš link, možda misliš na tekstove s bitno.net o braku, zaljubljivanju, čistoći, kako naći pravog partnera i takvim stvarima.

Tu bi prvo razlikovao dve stvari, druženje s nevjernicima i brak s nevjernikom. Ja se družim i s ateistima i s vjernicima, i s ovima s kojima sam blizak znam nabacit diskusije o vjeri, smislu života, duhovnosti bez beda. S onima koje rjeđe viđam ne baš tako često, ali shvaćam da ima obvezu za njih moliti, ne sad kao ja svetac molit za tu poganu stoku, nego u takvoj sam poziciji i moja obveza je da molim za njih. Ko vojnik na terenu koji ima zadatak i treba ga izvršit. Naravno tu zna bit napetosti
ako si vani u društvu i krenu priče o seksu i bludničenju, ha, snađi se, ali ako paziš na sebe trebalo bi bit ok.
Naravno ne bi bilo dobro da se ja nađem u društvu i počnem cugat, psovat, bludničiti i tako dajem antisvjedočanstvo.
Ali može u životu bit svakakvih iskušenja, šta tipa da si pozvan na momačku večer a tamo naruče stripericu, logičan odgovor je ili ne dolaziš ili bježiš glavom bez obzira ako nisi unaprijed znao.
Jer koja je druga opcija zaključat se u neku molitvenu grupciu, di ćete samo cvrkutat a onda kad izađete u svijet onda će bit nonstop šokovi. Uglavnom, treba navigirati nemirnim vodama.

Što se tiče drugog dijela braka, nisam u braku pa ne znam osobno, ali da to je škakljivo pitanje. Jer je ipak brak odluka o zajedničkom životu, odgajanju i podizanju djece. E sad ako su dvoje ljudi na suprotnim pozicijama kak bi funkcionirao kršćanski brak??? Al opet ako se i uzmu dvoje vjernika niko ne garantira da će sve bit super, možda i krene dobro i traje neko vrijeme sve ok, a onda prevara, preljub, ostavljena žena s troje djece, može i obrnuto da žena nakon par godina vara muža a oboje vjernici, može se muž propit, može svašta bit.

Ova tema pokazuje koji problemi mogu nastat kad u braku što se vjere tiče nisu muž i žena na istoj valnoj duljini.
http://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?f=16&t=1762

Pada mi na pamet i svjedočanstvo dr. Glorije Polo, njen otac je bio pijanac i teži preljubnik. I cijeli život je njena mama posvetila molitvi za njegovo obraćenje i po onome šta je ona vidjela u Čistilištu uspjela je, ali nekak mislim da današnje mlade žene nisu spremne toliko trpjeti, možda smo mi prepekmezavi i razmaženi, pa se naglašava samo blagoslov, korist, ugoda, pišanje krvi i trpljenje nije baš privlačno.

Znamo Crkva govori da brak treba bit do kraja života i otvoren životu, znamo da većinu katolika boli briga za naučavanje Crkve o kontracepciji, pravit ćemo se da to ne znamo i sve super. Hoću reći kako očekivati da imaš brak vjernika i nejvernika i da se poštuje onaj dio o otvorenosti životu???

Zanima me isto ko i tebe šta će drugi reć, pogotovo na ovo brak vjernik-nevjernik, da, ne, zašto, kako.

Evo stavit ću link na portal koji mi je dao otvoriti ovu temu,još sam i k tome slušala misu jednog karizmatika koji kaže da nisu darovi po Isusovom milosrđu samo stvoreni za vrijeme dok je Isus hodao po zemlji,nego i za današnjost,ali nemamo vjere,mi to ne vjerujemo dovoljno,zato se i ne događa.Konkretno sam pomislila kako molitva i vjera u nečije obračenje može učiniti čudo,a ne razmišlajti kako se udaljiti od nevjernika.

http://fratar.net/36-vazno-je-za-koga-se-udas

Ovo mi se posebno čini vrlo,vrlo oštro,direktno se takav osoba po njima treba izbaciti iz života.Tako piše
1. Duhovno. Ako dečko nije vjernik, tu vezu možeš odmah prekinuti. Nemaš zašto mučiti otkupljenu dušu neobnovljenom, čak i ako se čini otvoren promjeni. Krist te otkupio veoma skupom cijenom i nije opcija dati svoje krvlju otkupljeno srce nekome tko ne poznaje i ne voli tvog Gospodina. Osakatit će tvoj duhovni razvoj, otvorit će mnoga iskušenja, ugušiti molitveni život, učiniti redoviti odlazak u crkvu teškim i uzrokovati brojne roditeljske konflikte ako imate djecu.

Aha, to je taj tekst, da na bitno.net je imalo dosta komentara ispod toga, nekima se bome nije svidjelo šta piše, u biti izvor je s pastoral mladih, a original je s ovog bloga http://thechristianpundit.org/2012/08/15/it/

Ima čudnih stvari u tekstu sigurno evo naprimjer ovo: "2. Emocionalno. Hoće li te muškarac o kojem misliš ohrabrivati, voljeti, biti pažljiv i pokušavati te razumijeti ili će htjeti izaći s dečkima kada je tebi teško? Hoće li te slušati kada se mučiš s nečim ili će biti prezauzet video igricom?"

Gle ovo sad bi muškarac u braku trebao imati dopuštenje da ode na pivu nakon napornog radnog dana zato jer se ženi danas cmizdri i sva je emocionalna. Pa ko tu nosi pantalone pitam se ja??? I šta ne mreš više ni plejku nabacit ko sav pošten svijet nego opet treba pričat o osjećajima.

Idemo dalje :3. Fizički. Hoće li se muškarac s kojim si brinuti za tvoje osnovne potrebe? Hoće li ti moći pružiti krov nad glavom, oblačiti te i hraniti?

Aha muž treba raditi ko konj i hrmbati da bi princezici priuštio krov nad glavom a onda ne može ni na pivu ni plejku nabacit jer treba razgovarati o njenim osjećajima.

Dakle u tekstu u kompletu je problem što se amputira kakav će biti muškarac, to je nebitno, on je muško, on nosi pantalone i on ima pravo ić na pivu i nabacit plejku, a ne da se mora opravdavat. Zašto se žena ne bi pitala kakva će ona biti supruga, kakva će biti kućanica, jel zna kuhati, jel bi mogla još bolje naučiti kuhati, kakva će biti majka, kakva poslovna žena. To je sve na njoj ona mora držati četiri kuta kuće, kao žena, a ne on.

A ne jadan muškarac sve mora on, dakle u ovom tekstu ne štima puno stvari, puno.

To je što se mene tiče.

A šta ti imaš druga iskustva u vezi vjernika nevjernika, jel imaš oko sebe primjere da to funkcionira ide, ne ide???

Imam svoj vlastiti primjer.Kad sam osjetila da je došlo vrijeme za naći srodnu dušu,Bogu sam prepustila samu volju da se želim udati i da mi pošalje čovijeka na taj put.S vremenom je bilo tako da je ta osoba unazad dvije godine bila stalno tu,moj prijatelj.
Kad sam osjetila privrženost u kojoj nije bilo nimalo nečiste privlačnosti,u molitvi sam Bogu prepustila naše druženje,znala sam da nije vjernik-samo na papiru,radi običaja i sl.
Jedan svečenik je rekao da me čeka težak život,a drugi da je to možda Božja volja.Nisam u srcu osjetila nikakav nemir,nikakav upitnik,sklopili smo brak.
Vjenčali smo se u crkvi,ispovjedio se(formalno),danas smo u braku deset godina,imamo troje djece,starija djevojčica ide na vjeronauk-priprema za pričest.
Sve što u srcu osjetim učinim,odem na sv.misu,hodošašča,svaku večer molim s djecom,vidim da mu se srce smije i da mu je to ugodno.Za blagdane ide samnom na misu,ono što ja činim svih ovih godina to je molitva,molim da spozna Kristovu ljubav.
Bog je polako ali očinski dao do znanja da sam na dobrom putu.
Pitala ga je kčer jedan dan,tata jeli je Bog i u drugim zemljama svijeta,recimo u Africi,Americi?-njegov odgovor je bio:sjeti se molitve na misi..."Vjerujem u Boga Oca svemogučega...svega vidljivoga i nevidljivoga..."
To me je toliko dirnulo u srce,hvalim te Bože,u monogim situacijama vidim da nije imao od koga dobiti riječ o Kristu i ljubavi njegovoj.
Blagoslovljen je moj brak,a znam da će doći i dan kada će moj suprug spoznati ljubav Isusa.

Zato mislim da nesmijemo odbaciti nevjernika,možda nije imao od koga čuti,osjetiti,možda je zaista "izgubljena duša" koja ima ljubav u srcu.

Evo, lijep primjer da ne treba nikoga odbaciti.
Božji putevi nama su čudni, ali treba gledati ono što dolazi na kraju.
Jer svaki se čovjek može obratiti.
Ako netko ne vjeruje ili veli da ne vjeruje, možda u srcu i vjeruje.
No ovdje imamo primjer da se otac ne protivi da djeca uče o Bogu.
Nema protivljenja vjeronauku, misi ni hodočašću.
Kako god da gledamo obitelj ima blagoslov i Bog je tu prisutan..

Kao što svakome Bog daje šansu i nikoga ne odbacuje, evo jednog primjera iz života Crkve da svatko ima šansu.

Jednom je zgodom svetom Župniku iz Arsa sva očajna došla neka žena: „Moj suprug se bacio s mosta u rijeku i tako si oduzeo život!
Zar je sada zauvijek izgubljen?“ Sveti župnik Arški joj odgovori: „Draga ženo, dovoljno je vremena od skoka s mosta do uranjanja u rijeku za djelovanje Božje milosti! Bog ga je spasio!“
Žena bijaše iznenađena te reče: „Gotovo nikada nije išao u crkvu! Nikad ga nisam vidjela kako moli!" Župnik će joj na to: „Sjećate li se kako je vaš suprug svakoga prvog svibnja ubrao ružu i vama rekao: Molim te, ponesi ovu ružu Majci Božjoj. To je mali znak moje pažnje i ljubavi prema njoj! Ona to zaslužuje!“ Majka Božja nije to zaboravila! Dok je padao s mosta u rijeku, Ona mu je izmolila od Boga milost obraćenja.Naša nebeska Majka Marija je moćna zagovornica! Ona ne ostaje nikome dužna. Zato joj se molimo u ovom mjesecu svibnju kako bi nam bila zagovornica kod Boga!

Ova kratka priča nije opravdanje suicidu, već primjer da se svatko može obratiti.
Velika je radost u raju kad se netko obrati.
Nažalost, čest slučaj je da onaj koji vjeruje zaluta i otpadne od vjere.

Naravno da ne treba odbacit nevjernika, a uostalom u katekizmu piše da se svaki katolik ima priznat grešnikom, nismo mi polubogovi, ni anđeli.

Ko što si pisala kod tebe se nekak razvija situacija da tvoj muž prihvaća vjeru malo pomalo, ali izgleda da je bio od početka otvoren. Sigurno da ima još takvih priča. Ali ima i onih drugih di nije tako lijepa situacija, ali ziher ima i takvih di su se uzeli dvoje "zrelih" vjernika.

Teško je tu dijelit savjete pogotovo kad se radi o braku i vezama na taj način nije vjernik spucaj ga odmah, neće od toga bit ništa.

Zato me je neugodno iznenadio taj tekst.
Rekao je jedan karizmatik da je vjera velika nesigurnost,ali je zato Krist velika sigurnost.Stoga treba prihvatiti različitosti,sve je u Bogu,a to treba osjetiti u srcu!