www.tebe-trazim.com

Ne znam ima li već ova tema na forumu:ako i ima nekako mi došlo da otvorim.Svi imamo "one dane" u našim životima,posebno kušnje,i sl.Meni treba neko vrijeme da se sjetim u takvim danima slušat Gospodina:Pa me Duh Sveti podsjeti na događaj kad je Marta posluživala,a Marija sjedeći kraj Isusovih noga slušala Riječ.U svemu tome nađem sebe-U vrijeme patnje,brzinski sve pred Gospodina stavljam,sve svoje brige,govorim mu kao da ne zna što se događa,kao da ne pozna moje srce.Nađem se tako skoro svaki dan u ulozi Marte kojoj " nije palo na pamet"osluhnut Riječ,koja ima moć spasiti duše naše.Mene osobno,a ne znam zašto-uvijek dirne onaj događaj kad je Isus izliječio slijepa od rođenja.Pa kad ga upita "ti vjeruješ u Sina Čovječjega?I na kraju se ovaj baci pred noge Gospodinove...To mora biti poticaj Duha Svetoga da to čitam,i da me kroz tu Riječ Bog dotakne i podsjeti da me ljubi.i zaista svaki put,uvijek tako i bude.Hvala Gospodinu za to.Zanima me vaše iskustvo,evo budite dobri i otvorite srca ovdje...

Neka se raduje pustinja i pustoš, neka se veseli pustara i neka procvjeta kao livade šafranove!
Izaija 35,2 Neka cvate punim cvatom jest, neka se veseli, raduje i popijeva! Krasota Libanona dat će joj se, sjaj Karmela i ravnice Šarona; oni će gledati krasotu Gospodnju, sjaj Boga našega.
Izaija 35,3 Zato ojačajte klonule ruke i otvrdnite iznemogla koljena!
Izaija 35,4 Recite onima, koji su duhom klonuli: "Budite jaki, ne bojte se! Evo, Bog vaš, osveta dolazi, plaća Božja, on će sam doći, da vas otkupi."
Izaija 35,5 Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvorit će se.
Izaija 35,6 Kao jelen skakat će tada hrom čovjek, jezik će nijemoga klicati, jer će u pustinji tada provreti vode i u pustari potoci.
Izaija 35,7 Žedno će tlo postati jezerom, i zemlja sasušena vodenim izvorima. Gdje su čagalji stanovali u svojemu logu, izrast će trava, trska i rogoz.
Izaija 35,8 Ondje će biti nasip i put: "zvat će se "Sveti put". Ni jedan nečist ne smije na njega stupiti; samo će njima pripadati, i nevješti neće na njemu zalutati.
Izaija 35,9 Neće ondje biti lavova, niti će ljuta zvijer ići po njemu. Tako što neće se ondje naći, samo otkupljeni smiju ondje hoditi.
Izaija 35,10 Otkupljeni od Gospoda vratit će se po njemu i doći će u Sion pjevajući. Glavu će njihovu obasjavati radost vječna, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bježe.

Ovo je nakon krštenja u Duhu iz Međugorja. Otvorio sam na "prst" u Bibliji kad sam vidio prvim pogledom što se spominje (poveznice s onim što se događalo dolje) zaklopio sam u strahu do drugog dana. Nisam se ni usudio pročitati do kraja. A toliko puno toga mi govori. Od početnog nerazumijevanja, utjehe, do odlučivanja što dalje.

"I svi su isto duhovno jelo jeli,i svi su isto duhovno piće pili.
A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila;stijena bijaše Krist.
Ali većina njih nije bila po volji Bogu:ta poubijani su po pustinji.
To bijahu pralikovi naši:da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.
I ne budite idolopoklonici kao neki od njih,kako je pisano:
Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju.
I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše
i padoše u jednom danu dvadeset tri tisuće.
I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.
I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.
Sve se to kao pralik ,događalo njima , a napisano je za upozorenje nama,
koje su zapala posljednja vremena.

Tko dakle misli da stoji,neka pazi da ne padne.
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske.
Ta vjeran je Bog:neće pustiti da budete kušani preko svojih sila,
nego će kušnjom dati i ishod da možete izdržati."

(1.Kor 10,3-13)

-ove riječi baš ulijevaju snagu u vremenima kušnje i treba im se često vraćat,
jer kušnje su svuda oko nas i stvarno nekad baš onda kad misliš da stojiš i da ti je manje-više
sve jasno,e baš onda tak padneš da ti više nije
ništ jasno i onda nema druge nego na koljena i ko da ništa ne znaš,jer zapravo i ne znaš
-samo Jedan sve zna,a mi trebamo bit ponizni i siromašni u duhu,jer samo tako nećemo
ni pomislit da stojimo,jer ne bi uopće stajali da nije Božja volja
-nije ovo lako prihvatit baš uvijek,ali tako je,život to pokaže svakom od nas kad tad