www.tebe-trazim.com

Neki je starac skupljao u šumi drva za zimu. Jednog dana nosio je na sebi teško breme. Umorio se pod teretom. Konačno je odložio drva na zemlju da se malo odmori i predahne.
- O, kad bi me već jednom i smrt uzela - jecao je.
- Na ovoj zemlji samo podnosim muku i bol.
I smrt se nađe pokraj njega .
- Što želiš od mene? - upita ga smrt.
- Samo da mi ovaj moj teret podigneš opet na ramena - odgovori starac žurno.

Jedan brat se uputio starcu na brdo Sinaj i upitao ga: "Oce, reci mi kako treba moliti, jer sam mnogo zgriješio Bogu". Starac rece: "Sinko, ja kada molim govorim ovako: "Gospodine, daj mi da Ti služim onako kako sam služio Sotoni i da Te ljubim onako kako sam ljubio grijeh"

Dobre riječi mogu biti kratke i jednostavne za izgovoriti,
ali njihov odjek je beskrajan.
Majka Tereza

Nikada nikoga ne lišavajte nade,
možda je to sve što ima.
Nepoznati autor

iz hebrejskog Talmuda

Budi jako pažljiv da ne natjeraš ženu u plač...

jer Bog broji njezine suze.

Žena je stvorena iz muškarčeva rebra

ne iz stopala po kojem se hoda.

Ne iz glave, da bude nadmočna,

nego iz muškarčeva rebra,

da bude jednaka.

Ispod njegove ruke, da bi bila zaštićena.

I sa strane njegova srca

da bi bila ljubljena.

Sanjala sam da secem plazom
u Bozjem drustvu.
I predamnom su prolazili
svi dani mog zivota.
Svaki prozivljeni dan je ostavio
po dva traga stopala u pijesku:
jadan moj i drugi Gospodinov.
Odjednom sam stala gledajuci unazad,
i vidjeh da na pojedinim mjestima stoji samo jedan trag...
Potrefio je sa teskim danima mog zivota.
I tada upitah:
"Gospodine, ti si mi rekao da ces biti uza me
Sve dane mog zivota, i prihvatila sam zivjeti s Tobom.
Zasto si me ostavio samu,
bas u najtezim trenutcima mog zivota?"
I Gospodin mi je odgovorio:
"Dijete moje, ja te ljubim.
Obecao sam ti da cu biti uz tebe
cijelim tvojim putem.
I da te necu pustiti samu niti trenutak,
i to sam ispunio...
U onim danima, kad se vidi samo jedan trag u pijesku,
to su bili dani kad
sam te nosio u svojim rukama...."

POSLJEDNI VLAK
Odlazak: svakoga trena.
Dolazak: kad Bog htjedne.
Brzi vlak-expres: Krsna čistoća, mučenička smrt.
Obični vlak: neizmjerno ufanje u Boga, izvrsavanje dobrih djela (molitva, post, milostinja, istinsko obraćenje).
Izvanredni vlak (vozi vrlo rijetko samo u iznimnim slučajevima): Obraćenje u zadnjim trenucima života.

UPOZORENJE: povratnih karata ne izdajemo!!!

Djeca koja nisu došla do razuma voze se besplatno u naručju svete Majke Crkve.

Putnike molimo da sa sobom ne nose ništa osim dobrih djela, jer mogu s prtljagom zakasniti ili se zaustaviti na predzadnjoj stanici.

Putna isprava za nebo mora imati žig posvetne milosti.
Čovjek danas mnogo putuje kojekuda.

Za svako putovanje on se dobro sprema.

Za ovo posljednje i najvažnije putovanje u nebo spremajmo se ozbiljnije.

ŽELIMO SVIMA SRETAN PUT!!!!

Prelijepo, draga Speranza!!!

Djeca koja nisu došla do razuma voze se besplatno u naručju svete Majke Crkve.

..Taj mi je dio posebno llijep!!!!

..Najlijepša rečenica svih vremena..bit će za ljudotine ova:

.."Hvala ti Gospodine Isuse, što SPAŠEN SAM"

(naggar 18,01,09..01 h 40 min")



[img][img]http://www.imagesforme.com/out.php/i314084_milosrdniisussamolice.jpg[/img][/img]

Stavite Boga na prvo mjesto u svom žibotu... i dajte ljubav Božju drugima.
fra Slavko Barbarić


Nauči živjeti u miru sa sobom, počni i sebe voljeti kao što te Bog voli da bi imao put kojim će ti doći.
fra LJubo Kurtović

STABLO I CVIJET

U zoru je u podnožju stabla iznikao malen cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo.
Ti si, sigurno, veliki cvijet – reče mu.
Ne, ja nisam cvijet. Ja sam stablo – odgovori stablo.
Kakva je razlika između stabla i cvijeta? – upita cvijet.
Cvijet živi nekoliko dana, a stablo nekoliko godina – reče stablo.
I to je sve ? –
Ne – odgovori stablo. – Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i od najblažeg lahora.
To je sve? – ponovno upita cvijet.
Vas se može ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama stablima je drugačije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Nas ne mogu staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.
Zar smo mi cvjetovi na putu?
Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primjete i kada ste daleko od puta. Često vas i pogaze.
Što se dogodi kada netko pogazi cvijet?
To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pogažen cvijet. Nas stabla nitko ne može pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole cvjetove.
Onda si ti – reče mu cvijet – izuzetak među stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet.
Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zaštitilo cvjetić.

Stjepan Lice