www.tebe-trazim.com

eto vidiš da to nisi bila ti, nego mali crni. da su te misli uistinu bile tvoje ne bi ti sada bilo žao i ne bi osjećala grižnju savjesti.
drži se čvrsto u svojoj vjeri, ančice, i ne daj da te sruše...

Jaka si ti anchi sestrice moja,jača nego što misliš nemaš pojma koliko te Isus voli i treba zato budi sretna glavu gore!

toyice BTB .. ove rijeci su mi trebale.. hvala.. hvala svima na podrsci. evo danas idem u crkvu, imam sastanak animatora, malo cemo pjevati.. jedva cekam... nadam se da ce uskoro onaj osjecaj potpuno isceznuti, malo jos fali.

Heeej Anchi, ma izbriši to odmah iz misaonog procesora, jaka si da to učiniš, a vidiš da nisi sama. Mene je nekada isto vuklo ispod površine, ali molitve i duhovne obnove, pomoć molitvene zajednice i shvaćanje, da ne trčim bez veze, Isus je bio preda mnom, naravno nisam ga vidio, dok nisam shvatio, kao da mi kaže pa sakrij se na smokvu da te mogu pozvati, ako me ne vidiš ispred sebe. Teško je ponakada krenuti za njim, ali uvjek ima načina da krenemo. Jučer bio s kćeri na jutarnjoj misi, poslije svi zajedno planirali Križni put na bistričkoj kalvariji. Nažalost oko podneva dobila epi napad i ništa. Ali čudni su putevi Gospodnji, do predvečer se opravila i išli smo Gospi. Slava Gospodinu! Ma vjeruj, njemu nije ništa nemoguče. BTb

dragi Ivice, dirnulo me ovo sto si napisao, evo ti svjedocis kako kad, i to doslovce, s krizem hodis po kalvariji do blagoslova dolazis!

draga anchi, Sotona je neumoran napastvovanju. kada to cini prisilnim mislima koje ti namece ne daj mu zadovoljstinu da se zbog njih osjecas tako lose. pokusaj Bogu zahvaliti sto te cini dovoljno jakom da mozes protiv njih i kada iduci put dodju lakse ces ih prepoznati i brze odbaciti.

Uz svu nasu vjeru i pouzdanje ipak nas obuzmu kusnje i cesto zaboravljamo tog trena na Bozju pomoc.Volimo,vjerujemo ,ljubimo, molimo,ali u sekundi sve zaboravimo i padamo pod svojim teretom kriza.Gubimo se u svemu,ali Bog je uvijek uz nas i u tim nasim padovima On nam pomaze da se opet dizemo i pocinjemo novi pocetak.Tako nasa vjera jaca,tako nas Bog uci opet hodati.Bitno je da nikada ne odustanemo od tog kriznog puta.Pogledajmo u svim padovima na naseg Spasitelja koji je za nase grijehe padao,ali se ponosno dizao u svoj svojoj boli.Isus je i dosao radi nas i nasih slabosti jer znao je On da mi bez njega nemozemo.Hvala Ti Isuse za sav teret koji nosis i za mene.Hvala Ti Isuse.

Ajde ajde...ja mislin da san ja ovde najveci gubitnik. Ja san pao 2 puta srednju skolu. Bože sacuvaj

Bozji put je pretezak.Groznicavo razmisljas rijecima-zasto-i ne nalazis resenje.Naci ces ga,ako kazes Bogu, svojem Ocu. Ti si jedini mudar i zato je tvoj put uvijek pravi. Ti me, Boze ljubis ! Samo Ti znas sto je zapravo za mene najbolje i Ti mi cinis najbolje. Ako tako govoris u molitvi dat ces time Bogu za pravo i dati mu cast. Kad dajemo Bogu cast, sotona mora sa svojim napastima bjezati.

ja samo imala u svome životu dva veeelika pada do dna...
doslovno...
prvi je bio dok još nisam poznavala Boga, nisam znala da me ljubi..da mi želi samo dobro...
sve je prepreke pred mene postavljao, sve brane i kušnje..sve zemaljske prepreke...
samo da bi me PROBUDIO iz nesvjesnog i besciljnog življenja...
od propadanja ....
sitne "rupe" na mom putu, krivudave staze, labirint života bez svijetla na kraju...
dovelo me pred TABERNAKUL....
kao povjetarac me nosio osjećaj... DOĐI dijete drago... Dođi.....
nisam ni znala što me snašlo već sam u suzama plakala pred Gospodinom....
nisam ni znala zašto plačem...
samo sam znala da sam na PRAVOM MJESTU.. u Očevom DOMU...
......
i tako je započeo moj hod sa Gospodinom.....
...
opet, nakon 3 godine... veeelike kušnje...
problemi do nezamislivih i naočigled neizlaznih situacija....
kušnje pred kojim sam skoro pomislila da nema izlaza... da nema rješenja...
samo ovaj put sam sama ZNALA gdje mi je poći...
ovaj put Majčici u Međugorje...
po snagu...utjehu...ljubav....vjeru...
milost me Božja podigla iz "pepela"
... prihvačanjem križa i situacije i PRIZNAVANJE da je Bog svemoguč i prepuštanje Njegovom POVJERENJU
SVEEEEE se riješilo....
SVE.. i ono više i ono manje NEMOGUĆE... ali se RIJEŠILO...
Dobar je Gospodin.. i ne ostavlja svoju djecu... On jedva čeka da ga zamolimo i da nam pomogne...
samo treba SVE prepustiti u Njegove ruke, ništa ne ostavljati sebi za riješiti.. SVE Njemu... bez zadrške....

o hvala Ti Oče jer si VELIK.. jer si DOBAR... jer si SVEMOGUČ i ljubiš SVA svoja stvorenja....

Znam dobro, da milosti se dobivaju s molitvom..
. Ali, radi se o tome da se molimo u vjeri, u cvrstoj vjeri uz Bozju pomoc.
Tako i u padovima,trebamo potvrdi svoju vjeru i ne samo moljakati, nego molimo:
Zahvaljujem ti sto si vec pripremio pomoc za mene, da si ti rjesenje moje nevolje i da je Isusova pobjeda vec izvojevana.
Takva molitva ima objavu. Pokrece Bozju ruku, tako da nevolja nestaje djelovanjem njegove moci.
Prihvatimo tu mogucnost. Ta zahvalna molitva ucinit ce nas radosnim i jakim.
Bog ce sigurno uslisati molitvu, koja mu je upucena u vjeri i zahvalnosti