www.tebe-trazim.com

Imam prijedlog.
Probajte sutra, ili kad već, u razgovoru sa svim osobama u danu gledati ih u oći. Bazirajte se samo na njihovim oćima. Promatrajte njihov rad trapavica. Uvjeren sam da ćete doživiti divna iskustva.
Učinite to već sutra i napišite mi ovdje svoje komentare (nakon što izvedete radnju, ne prije )

Hehe, ja uvijek gledam ljude u oči!
Pogotovo kad mi je nešto važno, onda čak nastojim dostatoga "iščitati", često i uspijem, jer oči su ogledalo duše!

I ja uvijek ljude gledam u oči, to mi je uobičajeno. Ali, eto - nisam nikad baš promatrala npr. trepavice, tj. rad trepavica...

Baš me zanima kako će to biti...počet ću već s prvom osobom!!

..Ako osoba nosi zasjenjene oćale...
kako ćeš joj gledati trepavice... ...?

Dragi Vjeko,

tek sad vidim da si nas zamolio da svoja iskustva iznosimo NAKON što to učinimo... a mi se već zaletjeli i komentiramo i prije nego smo to probali napraviti... oprosti nam!!

Evo ja sam sad jednog kolegu gledala u oči za cijelo vrijeme razgovora i jako sam se počela smijati jer mi je cijelo vrijeme kroz misli prolazilo to što radim (fokusiram nečije oči). Onda me upitao zašto se tako smijem - rekla sam mu da vježbam iskreni pogled u oči, nešto takvo. Onda se i on počeo smijati - uglavnom, oraspoložila sam ga i nasmijala, bilo mu je drago što sam ga tako pozorno slušala i promatrala.

Ja mislim da iskreni pogled u nečije oči jednostavno izaziva osmijeh...

Pa, hvala za komentar i izvršenu radnju

..He,he..upravo fiksiram kolegu..ravno u oči...
modre ko more...a on počeo namigivati... ...
..Kakav bi to znak bio.. ..?

Ocito se balvan poljuljao.

Da, bez sumnje to je i znak pristojnosti. Gledati nekoga u oci dok s njim razgovarate znak je i respekta i postovanja prema osobi s kojom razgovarate. Naravno da to mora biti praceno prikladnim komentarima i ostalim pokretrima lica ili glave itd. Ali fiksirati nekoga pogledom vec vas moze dovesti u nezgodnu situaciju. Jednom prilikom sjedeci nasuprot mojoj supruzi udaljenoj nekoliko metara od mene, gledajuci je ravno u oci jednostavno sam odlutao u mislima. Ja u biti nisam niti bio u tom pogledu, bio sam sasvim negdje drugdje, ali sam toliko bio odsutan u tim mislima da uopce nisam treptao. To je potrajalo nekoliko minuta, sve dok nisam primjetio da njoj postaje neugodno. A tada, nerazumjevsi zasto joj je neugodno nastavio sam je i dalje gledati ali sada sa zeljom da saznam sto ce na kraju biti. I dalje nisam treptao, bez ikakve grimase na licu, potpuno nijem samo sam je gledao. Okretala je glavu tamo amo, pokusavala me omesti kojekakvim pitanjima ali nije joj polazilo za rukom. Na kraju je ustala, negdje otisla da bi se opet zamalo vratila i opet bila uhvacena mojim pogledom. Sada je pokusala uzvratiti te je i ona pocela mene na isti nacin gledati. Nije joj polazilo za rukom i nakon neuspjelog nagovaranja da progovorim pocela je plakati. Naravno da sam tada prestao. To sto ju je uplasilo, veli ona, nisam bio ja vec nesto ili netko potpuno njoj stran. Isti efekat dobio sam i kod jos nekih meni bliskih ljudi. Nakon toga ucinio sam to i sa samim sobom. Stao pred ogledalo i fiksirao pogledom samog sebe, gledao ravno svoje sopstvene oci, bez treptanja i doista vidio nekoga doista i meni nepoznatoga. Da, kao da sam i ja time bio malo uplasen, ustvari nisam bio uplasen nego vise iznenadjen, pomalo sokiran. Probajte. To iskustvo bila mi je a i dandanas je spona sa djelima SV. Ivana od Kriza. Koliko se mi doista poznajemo. Toliko smo se suoblicili sa ovom nasom ljusturom da, ako samo za trenutak povirimo malo dublje u ono sto je ispod nje bivamo zapanjeni, iznenadjeni i redovito uplaseni.
Naizgled sam odstupio malo od teme, ali mozda i nisam.
Dali doista vidite onoga koga gledate ravno u oci a pri tome ostajete mirni i ravnodusni, ili vi ustvari koketirate.
Umjereno koketiranje godi, zar ne.

Oci su prozori duse...one ne samo da gledaju...nego njih dusa osjeca..
Ona gleda preko ociju..U danasnjem svijetu dobra i zla, treba se obratiti paznja ,ako se u nekoga zagledamo..Ja sam imala prilike vidjeti i osjtiti,
jer je musko drustvo bilo,gdje su se zagledali uporno i dugo..
da sam imala osjecaj da me skidaju...gdje sam se posramila,
a nije bilo razloga za to...Zato ne znam u kakvom trenutku, a da osba ima koristi ako fiksiram na nju pogled,trebalo bi to biti..
Oni su sigurno puno kosrisnije, kada se prilagode situaciji...

Malo da razjesnim situaciju. U svom postu, nisam rekao da nekoga probamo gledati ravno u oći, što nije isključeno. U ovom se podrazumjeva da nekome promatramo oći dok radi npr. neke druge stvari, a ne gleda ravno u tebe. Npr. ja radim na kompu, a neko iz kuhinje gleda kako ja trepćem oćima... Dakle, baziramo se na oćima. Rebeka je rekla da su oći ogledalo duše.

...