www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 21:06

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 12, 13, 14, 15, 16, 17  Sljedeće
Autor Poruka
PostOvaj post je obrisan od Emanuelas na 21 tra 2014 22:51.
PostPostano: 19 lip 2014 21:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 lip 2014 19:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1297
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 152 zahvala
Zahvaljeno je: 76 zahvala
Fizički dokazi postojanja Boga na ovome svijetu nikad neće postojat!Ali filozofski,e tu je već druga priča,zato,u nastavku Vam šaljem priču o ocu ateizma.Biološki dokazi smo upravo mi,jer nešto mora napravit živo biće; iz nežive materije nemože nastat živa materija kako biologija tvrdi...
Postoji samo jedan znanstvenik u povijesti koji je bio nazvan “ikona ateizma” i “prvak ateizma”. Riječ je o dr. Anthonyju Flewu, profesoru filozofije na najpoznatijim svjetskim sveučilištima, autoru brojnih knjiga koje osporavaju religiju, od kojih je najpoznatija “Bog i filozofija” – knjiga koja je imala brojna izdanja.

Profesor Flew bio je idol svim svjetskim ateistima, a njegove debate s religioznim znanstvenicima bile su omiljeni program ateistima diljem svijeta. Veliki uspon ateizma u suvremenom svijetu doveo je do formiranja brojnih klubova ateista, a ikona svakog od tih klubova bio je prof dr. Anthony Flew. A onda se dogodilo nešto neočekivano, šokantno…

Na nedavnoj debati s jednim religioznim znanstvenikom dr. Flew je iznosio poznate ateističke argumente, a onda mu je suprotna strana uputila dva pitanja:

(Prvo pitanje): “Gospodine Flew, ja u ruci držim Bibliju. Gdje je nastala ova knjiga? ”

Dr. Flew je odgovorio: “Nastala je u tiskari, naravno.”

Onda mu je religiozni znanstvenik prigovorio: “U ovoj se knjizi nalazi informacija, što znači da je knjiga nastala u umu pisca, a ne u tiskari. Slažete li se? ”

Dr. Flew se složio: “Da, u pravu ste, ta knjiga je nastala u umu pisca.”

A onda je uslijedilo pitanje na koje dr. Flew nije znao odgovoriti:

(Drugo pitanje): “Gospodine Flew, pošto svi živi organizmi imaju u sebi vrlo složenu informaciju, zapisanu u genima, u čijem je umu nastala ta informacija?”

Dugotrajna šutnja dr. Flewa bila je šokantna za njegove ateističke simpatizere, pa je razgovor skrenut na drugu temu, a spomenuto pitanje ostalo je neodgovoreno.

Tijekom devet mjeseci nakon rasprave dr. Flew je razmišljao o pitanju na koje nije znao odgovor. Njegov moto, kojim je učio studente tijekom više godina, glasio je: “Treba slijediti činjenice bez obzira na to kuda te one odvedu.”

I tako su činjenice odvele najpoznatijeg svjetskog ateista do zaključka koji je iznio na konferenciji za tisak koja će izazvati pravi potres u velikom dijelu znanstvene zajednice. Pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio:

“Dame i gospodo, poštovani prijatelji, sazvao sam ovu konferenciju za tisak da vas obavijestim kako sam postao religiozan. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica morao sam prihvatiti da Bog postoji. U najnovijem izdanju moje knjige ‘Bog i filozofija’ pisat će da su sva moja dosadašnja djela pobijeđena. ”


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 kol 2014 21:53 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 04 kol 2014 11:33
Postovi: 6
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
Iskreno, ne mogu dokazati da Bog postoji (ja osobno vjerujem i čak usuđujem se reći znam da postoji) ali mogu reći par stvari...recimo svijet, svemir sve je tako savršeno isplanirano, pogledajmo prirodu oko sebe apsurdno mi je reći da je to sve nastalo velikim praskom sve i ako je tako nastalo netko je morao potaknuti taj prasak zar ne?
Druga teza, ljudi su nastali od majmuna, okej zašto su onda majmuni još na granama, ne poričem sličnosti ali svejedno majmuni još i dalje vise na granama. Ljudi koji tvrde da nema Boga ili su vrlo razočarani i povrijeđeni ili odgojeni s tom mišlju, međutim i najtvrdokorniji ateisti se na kraju ipak pokaju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2014 10:33 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 21 ožu 2012 23:56
Postovi: 96
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ina93, mala napomena: teorija evolucije ne tvrdi da su ljudi nastali od majmuna, nego da ljudi i majmuni imaju zajednicke pretke :)

A ja kao ateist evo ne bi reko da sam "vrlo razocaran" (čime?) i svakako nisam odgajan da mislim da nema boga, nego suprotno :)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2014 16:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 vel 2011 19:03
Postovi: 484
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Koji je to zajednicki predak?
Ima li i jedan dokaz toga?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2014 19:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Arhiva.......

TEMELJI VJERE
viewtopic.php?f=97&t=6776
naš zdrave se toliko namučio, al nije zalud,
samo treba malo pogledat,
i eto ti mnogih , stručnih (mislim od teologa sa znanjem)
odgovora...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2014 21:23 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 04 kol 2014 11:33
Postovi: 6
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala
Žao mi je što ne znam sve o toj evoluciji, uglavnom dakle zajedničke pretke kako god - tko je stvorio te pretke?

Kako da ja znam s čim si ti razočaran, iskreno ne poznajem te, no ne razumijem tu tvoju usuđujem se reći negativnost prema Bogu, i zašto baš o tom diskutiraš na forumu gdje se ljudi zalažu za Boga.

Iskreno, Bibliju ne shvaćam doslovno, pisana je metaforama, ali svejedno vjerujem da je Bog sve stvorio i da postoji jer mora postojati to biće koje je toliko inteligentno da stvori sve tako precizno i savršeno.
Ako ne postoji kako onda objašnjavaš Međugorje recimo? Zar da je sve to laž toliko ljudi svaki dan posjećivalo to mjesto?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 kol 2014 22:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Ili recimo Santa Fe, Loreto, stepenište, crkva ,
ne mora Međugorje,..

ZAGOVOR I MOLITVA SVETOM JOSIPU ČINI ČUDA I DANAS

Ovo je zaista zapanjujuće čudo, koje dogodilo časnim sestrama u Novom Meksiku (SAD)… Izgrađena je kapelica i došle su časne sestre u nju… Primijetile su da nedostaju stube za galeriju, pa su se odlučile moliti devet dana sv. Josipu koji je bio tesar… Devetog dana došao je neki čovjek koji je bio tesar i ponudio svoju pomoć oko stuba… Taj čovjek je sam izgradio cijele stube bez upotrebe ijednog čavla ili lijepila, a što je još više čudno stube nemaju nikakav potporni stup ili bilo kakav potporanj!!! Tri su čudne stvari sa ovim stepenicama… Prva je to što je taj čovjek nakon završetka gradnje stuba nestao, ne uzevši plaću… Ne zna se ni dan, danas tko je taj čovjek bio… Druga stvar je ta što svi znanstvenici i arhitekti svijeta ne mogu objasniti kako mogu stati te stube bez potpornja… Treća stvar je to što stube imaju 33 stepenice!!! Točno koliko je živio Isus Krist… A jako čudno je to što su stube građene od drveta za koje ne zna gdje raste… Od drveta koje nema nigdje na Zemlji!!! U narodu se odavno priča da je taj čovjek bio sam sv. Josip poslan od Isusa Krista, pa pogledajte te stube koje i danas stoje u crkvici u Lorettu....
**********************************
http://www.quovadiscroatia.com/euharistijsko-cudo/
0 79

U Angulanau, gradiću u Sri Lanki, grupa ekstremnih budista (Bodu Bala Sena ili Sinhala Ravaya), je devastirala katoličku crkvu sv. Franje Ksaverskog, gdje su razbili 143 godinu stari kip Majke Božje. Ali, cilj im je bio Sveti Sakrament. Vandali su istrgnuli svetohranište s oltara, razbijali i potom ga zapalili. Prema policijskom izvješću, čak trideset litara benzina proliveno je na tabernakul pa je zatim zapaljen ali čudom, konsekrirane hostije nisu uopće oštećene i nađene su netaknute! Mnogi vjernici u Sri Lanki gledaju na ovaj incident i sačuvane hostije kao čudo, Božju intervenciju koja dokazuje Njegovu snagu i jača vjeru župljana.
Prema Asianews-u, lokalni katolici su govorili o incidentu kao „velikom čudo što ga je Isus učinio za našu zemlju ali i daje poruku napadačima da nitko ne može uništiti Krista i njegovu ljubav.“ Kardinal Albert Malcolm Ranjith, nadbiskup u Colombu, gdje se napad dogodio,pozvao je vjernike da mole za obraćenje počinitelja i da im oproste, dok je s druge strane započeo službenu istragu kako bi potvrdio vjerodostojnost slučaja.
Ovo čudo jedva da je spomenuto u svjetskim medijima, pa i vjerskim, jer bit će da takve priče nisu zanimljive čitateljima, ili su čuda toliko česta pojava da ih nema smisla non-stop objavljivati. Možda je kvaka s ovom pričom to da se radi o Euharistiju, tijelu i krvi Kristovoj, u što mnogi vjernici u suštini ne vjeruju ovako i onako. Kako god bilo, incident se dogodio 5. lipnja u 10 sati navečer, a možda i je pravo čudo, baš kao i ona iz Lanciona, Bolsena, Ludberga i mnogih drugi mjesta u posljednjih 2000 godina!



(Inače, napomenimo i to da su ovakvi slučajevi, gdje navodno budisti napadaju katolike, često podmetnuti. Naime budisti, po sebi pacifisti, su uglavnom u dobrim odnosima s katolicima što mnogima smeta pa se to želi uništiti. Sjetimo se samo incidenta prošle godine pred Uskrs. Tada se kao munja proširila vijest preko sms-poruka i interneta kako budisti planiraju masakr katolika. Stvar je izgledala ozbiljno jer su ove poruke slali sami svećenici. Na kraju se ispostavilo da su prijetnje postojale ali nisu dolazile od budista nego militantnih muslimana koji su se predstavljali kao budisti.)
probaj se okupat ma u 10l benzina, i zapalit)
*************************************
Lanciano, Italija.

http://www.therealpresence.org/eucharst ... ciano.html


Tamo je svecenik reda svetog Basila, u crkvi svetog Legontiana, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusovu u hostiji. Za vrijeme mise, hostija se je promijenila u pravo meso, a vino u pravu krv. Hostija je velika hostija, iste velicine.

Od godine 1574 razliciti testovi su pravljeni na tom cudu. Godine 1970-71, a djelomicno i 1981 naucna istraga je pravljena. Istrazivao je naucnik, Prof. Odoardo Linoli, profesor anatomije, patologije, kemije i klinicke mikroskopije. S njim je testove pravio i Prof. Ruggero Bertelli izSiene.

Analiza je pokazala, dokazano mikroskopskim fotografijama:
meso je pravo meso, krv je prava krv,
krv i meso su ljudskog roda,
meso je misic srca,
u mesu vidimo u sekciji: myocardium, endocardium, vagus nerve, lijeva klijetka srca,
meso je "srce" kompletno u osnovnoj strukturi,
meso i krv imaju istu krvnu grupu: AB,
u krvi su proteini istih normalnih proporcija kao sto su nadjeni u normalnoj svjezoj krvi,
u krvi su minerali,
sacuvanost mesa i krvi, koji se normalno drze 12 stoljeca, i izlozeni su atmosferskim i bioloskim agentima, ostaje neobjasnjivo.

**************************************
EUHARISTIJSKO ČUDO


LUDBREG 1411. Godine Gospodnje 1411., jedan svećenik slavio je svetu misu. Za pretvorbe kada se na svećenikove riječi i djelovanjem Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u istinitost tvrdnje kako on nakon pretvorbe u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu. Dospijevši do dijela svete mise gdje se Sveta Hostija lomi u tri dijela, a jedan mali dio se spušta u kalež s Krvlju Isusovom kako bi se simbolično označilo ponovno sjedinjenje Isusovog Tijela, Krvi i duše, svećenik je opazio da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Papa Julije II (1503. – 1513.) je za vrijeme svog pontifikata dva puta slao svoje legate u Ludbreg kako bi pomno istražili događaj. Ispitivali su se svjedoci, a istragu je vodio odbor uglednih svjetovnjaka i svećenika. Glavnu je riječ vodio papin legat Leonardo Schketa, svećenik iz Aquileje.
Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se povratilo. Među svjedocima bilo je ljudi iz bliže i daljnje okolice: iz Gornje Štajerske, Srijema i sjeverne Mađarske.

Papa Julije II i sam je želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa nije uspio završiti istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X, prihvativši odredbe svog prethodnika, izdao je tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju je Leon X u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je zajedno s bulom vratio u Ludbreg. Do drugog svjetskog rata original bule nalazio se u arhivu obitelji Batthyany u Körmendu, a sačuvano je i nekoliko vjerodostojnih prijepisa.

Vrativši relikviju Svete Krvi u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbreg, papa Leon X je crkvu obdario oprostima od vremenitih kazni. Četiri su uvjeta pod kojima se može ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito prve nedjelje rujna:
pohoditi crkvu u Ludbregu,
ispovijediti se i pričestiti,
na nakanu sv. Oca izmoliti neke molitve u čast Sv. Krvi,
izvršiti djelo milosrđa.

HASSELT (Belgija) 1317. Svećenik iz Viversela je pomagao svećenicima u Lummenu, te je nosio Hostiju bolesniku. Ciborij s Hostijom ostavio je na stolu, i otšao van razgovarati s nekim ljudima. U sobu je ušao griješnik sa smrtnim grijehom na dusi, otvorio ciborij, dotaknuo Hostiju, i podignuo ju je. Hostija je odmah počela krvariti. Griješnik je ispustio u Hostiju u ciborij, i otišao van. Kad se svećenik vratio, užasnuo se vidjevši poklopac otkriven, a Hostija u njemu je bila na mjestima krvava. Poglavar njegova samostana savjetovao je da Hostiju odnese u samostan časnih sestara u Herkenrode-u.

Čim je Hostiju stavio na oltar prisutni su vidjeli Kristov lik okrunjen trnovom krunom na Hostiji.
Hostija je u samostanu ostala do 1796. godine, a tada su casne sestre izbacene iz samostana. Hostija je putovala od obitelji do obitelji. Netko ju je stavio u limenu kutiju, i zazidao u kući. Godine 1804. je izvađena iz zida. Odnijeli su je u procesiji u crkvu Svetog Quentina u Hasseltu. Savršeno je očuvana do današnjeg dana.

LANCANO (Italija) U osmom stoljeću monah sv. Bazilija, koji je sumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost pod svetim prilikama, služio je Misu u crkvi posvećenoj sv. Legoncijanu u gradu Lancianu.
Kada je izrekao riječi posvećenja, hostija se čudesno promijenila u fizičko meso, a vino u fizičku krv. Poslije se krv zgrušala, a meso je ostalo isto i kao relikvije se čuvaju u katedrali.

Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije u trajanju od 15 mjeseci, za vrijeme kojih je izvršeno 500 ispitivanja potvrdila su je da su meso i krv ljudskog podrijetla. Meso je nesumnjivo srčano tkivo - endokard, a krv je krvne grupe AB tj. istovjetna je tragovima krvi na Torinskom platnu, nema ni traga konzervansima u uzorcima, što znači da nije moguće da je krv uzeta od leša, budući da bi se brzo promijenila.

AMSTERDAM (Nizozemska) 1345. U 14. je stoljeću Amsterdam bio samo neznačajno ribarsko selo. Imao je četiri ulice i nekoliko uličica sa bijednim ribarskim kolibama. Jedina veća zgrada bio je ženski samostan.
13. ožujka 1345. svećenik je bio pozvan nekom umirućem ribaru. Ispovjedivši ga dade mu svetu Hostiju. I samo što je svećenik otišao, bolesnik je imao strašan napadaj kašlja, da je morao ispljuvati. Njegova supruga baci ispljuvak zajedno sa čitavom svetom Hostijom u peć. Tek sljedećeg jutra, kada je pokušala upaliti preostale komade ugljena, posta svjesna kako je nesavjesno postupila sa svetom Hostijom, koja se sama uzdigne nezaprljana, bijela i neoštećena. Širila je blistavi sjaj nad žeravicom.

Vatra nije uništila Presvetu Euharistiju čak ju ni dim nije pocrnio. Duboko potresena žena baci se na koljena i pokloni se svetoj Hostiji. Uzme je iz peći ne mareći za plamen od kojeg istina nije zadobila nikakvu ranu. Sa puno poštovanja položila je svetu Hostiju na čisto platno u škrinju za rublje. Zatim žurno potraži svećenika koji je ispovjedao njezina muža te ga o svemu obavijesti. Dušobrižnik joj strogo naredi da o tome mora šutjeti. Sasvim mirno vratio je čudesnu svetu Hostiju u crkvu. Sljedećeg dana iznenađena žena nađe svetu Hostiju ponovno u svojoj škrinji za rublje. Sada posta svećeniku jasno da ovo čudo ne smije prešutjeti već treba biti javno obznanjeno na veću Božju slavu i učvršćenje vjere mnogih duša.
U svečanoj procesiji sa zastavama, gorućim svijećama, sa pjesmom i molitvom, svećenik i puk prenijeli su čudesnu Hostiju u crkvu svetog Nikole u Amsterdamu. Nakon višemjesečnog ispitivanja biskup Utrechta potvrđuje da je Bog tamo izveo euharistijsko čudo.

Pobožni puk Amsterdama odmah siromašnu ribarsku kolibu preuredi u kapelu. Ostavljena je peć u čijoj vatri je nekoliko sati ostala neoštećena sveta Hostija.

Cijeli Amsterdam je pogođen strašnim požarom 24. svibnja 1452. Grad je bio uništen, a kada je divovski plamen zahvatio kapelu Presvetog Sakramenta, ljudi su bezuspješno pokušavali iz Svetohraništa spasiti čudesnu svetu Hostiju. Ali vatra je topila njihova oruđa i morali su pobjeći. Pobješnjela vatra uništila je zavjetnu drvenu kapelu sa Svetohraništem.

Ali nakon vatrene stihije ovi teško kušani katolici pronašli su čašćenu, stotinu godina staru čudesnu Hostiju neoštećenu na zgarištu, pokaznicu te čak svileni šlajer što ju prekrivao.
Procesijama i hodočašćima časti se čudesna Hostija sve do naših dana.

SIENA (Italija) 1730. Davne 1730. u srebrnom kaležu bile su 223 male posvećene hostije. Lopovi su ukrali kalež a hostije bacili. Sasvim slučajno, nakon desetak dana pronađene su potpuno sačuvane, iako su po svakom fizičkom i kemijskom zakonu morale propasti zbog nepovoljnih vanjskih uvjeta. Svećenici konventualci pohranili su ih u crkvi sv. Franje te zbog higijenskih razloga njima nisu nikoga pričestili. Vrijeme je prolazilo, a na hostijama se nisu pokazivali znaci promjene. Nekoliko puta hostije su znanstveno proučavane, čak su izlagane uvjetima u kojima je moralo doći do neke promjene, no promjena se nije dogodila. Ivan Pavao II. prigodom posjeta Sieni 1980., nakon što je vidio bijele hostije starije od 250 godina, uskliknuo je: "Tu je Prisutan!"
Euharistijsko čudo iz Siene pruža svima, počevši od najsumnjičavijih, mogućnost da vlastitim očima vide veliko čudo na zemlji pred kojim se i znanost poklonila.

SANTAREM (Portugal) Jedna žena iz Santarema, bila je uvjerena da je muž vara s drugim ženama. Jedan dan je otišla kod vračare, koja joj je obećala da će joj se muž vratiti i voljeti je, ako žena donese vračari posvećenu Hostiju. Ženu je to jako uplašilo, jer je znala da je svetogrdno. Ipak, otišla je na misu u crkvu svetog Stefana, primila pričest, ali ju je izvadila iz usta stavila je u maramicu i krenula prema vračari.

Na putu, Hostija je počela krvariti. Žena nije bila toga svjesna, sve dok joj jedan prolaznik nije spomenuo, misleći da žena krvari. Ženu je obuzela panika, otišla je kući, i stavila Hostiju sa maramicom na dno kovčega. U noći, nju i njezina muža probudilo je čudno svijetlo koje je dolazilo iz kovčega u kojem je bila Hostija, osvjetljavalo je cijelu sobu. Žena je svoj čin priznala mužu. Oboje su klekli pred Hostijom. Ujutro je svećenik odnio Hostiju u procesiji natrag u crkvu . Stavio ju je u voštanu kutiju a kutiju u svetohranište.

Crkva je dobila ime "Crkva čuda", a ženina kuća je postala kapelica 1684. godine.

OSTINA (Italija) 2003. Svećenik Gian Paolo Faroni, molio se u 15 sati, 23.svibnja 2003.g. Primjetio je iznenada da je hostija u pokaznici prekrivena purpurnom krvlju s jedne strane, a sa druge strane hostija se znojila. Kada je svećenik dodirnuo pokaznicu, bila je topla. I drugi ljudi su to vidjeli i bili svjedoci. Na hostiji su se pojavila grčka slova, alfa i omega, koja nisu bila prije toga, niti su ih ljudi napravili prilikom izrade hostije.
Na Badnjak, 24.prosinca 2003. objavljeni su rezultati ispitivanja koji su obavljeni na Medicinskom institutu u Firenci: krv je ljudska, muškarca krvne grupe AB Rh+, ista koja je bila i prilikom Euharistijskog čuda u Lancianu i koja se nalazi na Torinskom platnu
***************************************
U Buenos Airesu se dogodilo posljednje euharistijsko čudo koje je Crkva priznala. Zbilo se to 1996. godine a cijeli proces se dogodio za vrijeme kardinala Jorgea Bergoglija, pape Franje, koji je naložio da se sve znanstveno ispita. Što nam Bog poručuje ovakvim čudima? Sve slabija vjera u stvarnu prisutnost uskrslog Krista u Euharistiji, jedan je od osnovnih znakova krize duhovnog života. Isus Krist želi oživjeti našu vjeru u svoju euharistijsku prisutnost i radi toga nam svako malo, u povijesti Katoličke Crkve, daje znakove – euharistijska čuda.



Ona jednoznačno potvrđuju da je u Euharistiji prisutan On sâm – uskrsli Gospodin, u otajstvu svog božanstva i slavnog čovještva. Posljednje euharistijsko čudo koje je Crkva priznala dogodilo se 1996 . godine u glavnom gradu Argentine, Buenos Airesu. Posvećena Hostija pretvorila se u Tijelo i Krv. Dana 18. kolovoza 1996. godine, uvečer oko 19 sati, vlč. Alejandro Pezet, slavio je svetu Misu u katoličkoj crkvi u trgovačkoj četvrti Buenos Airesa. Pred kraj Pričesti prišla mu je žena i rekla mu kako u stražnjem dijelu crkve na svijećnjaku leži odbačena Hostija. Vlč. Alejandro pošao je prema naznačenom mjestu do posvećene Hostije. Bila je tako uprljana da je nije mogao pojesti. Stavio ju je u posudu s vodom i pohranio u svetohranište u kapelici Presvetog Oltarskog Sakramenta. Kada je u ponedjeljak, 26. kolovoza, vlč. Alejandro otvorio tabernakul, u čudu je ustanovio kako se Hostija promijenila u mišićno tkivo. Izvijestio je o svemu kardinala Jorgea Bergoglija koji mu je naložio da se učine profesionalne fotografije.

Hostija je fotografirana 6. rujna. Na njima se vrlo jasno da vidjeti da se Hostija, koja se promijenila u mišićno tkivo, značajno povećala. Kroz nekoliko godina tkivo je čuvano u svetohraništu, a cijela stvar držana je u tajnosti. Kako Hostija kroz cijelo to vrijeme nije podlegla raspadanju, godine 1999., po odluci kardinala Bergoglija, sadašnjeg pape Franje, dana je na znanstvena ispitivanja. Iz Hostije, koja je postala komadom mišićnog tkiva, dr. Castanon uzeo je uzorke dana 5. listopada 1999. u prisutnosti kardinalova predstavnika. Uzorci su poslani znanstvenicima u New York. Namjerno nisu poslane nikakve dodatne informacije kako bi se izbjegle bilo kakve sugestije. Jedan od istraživača bio je dr. Frederic Zugibe, glasoviti njujorški kardiolog i patolog sudske medicine. On je ustvrdio da je ispitano tkivo dio ljudskog tijela s vlastitim DNA. Znanstvenik je potvrdio da je »ispitani uzorak dio srčanog mišića stjenke lijeve srčane komore. Taj mišić odgovoran je za stiskanje srca. Treba znati, da lijeva komora srca pumpa krv prema svim dijelovima tijela. Srčani mišić je pod upalnim procesom, o čemu govori velik broj bijelih krvnih zrnaca. Ukazuje to na činjenicu da je uzorak uzet sa‘živog srca’. Tvrdim da je srce bilo živo, jer bi u suprotnom bijela krvna zrnca odumrla izvan živog organizma; ona su potrebna kako bi se mišić održao na životu. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca nam svjedoči, da je srce bilo živo u trenutku uzimanja uzorka. Štoviše, bijela krvna zrnca prodrla su u tkivo, što ukazuje na činjenicu da je srce trpjelo, npr. kao da je tijelo bilo izloženo teškom bičevanju u predjelu prsnog koša.« Dvojica Australaca, glasoviti novinar Mike Willesee i pravnik Ron Tesoriero, koji su bili svjedoci tih ispitivanja i znali otkuda potječe uzorak, bili su zatečeni nalazom dr. Zugibea. Mike Willesee upitao je znanstvenika koliko bi dugo bijela krvna zrnca mogla ostati na životu u ljudskom tkivu koje je pohranjeno u vodi. Doktor Zugibe odgovorio je da bi odumrla u samo nekoliko minuta. Tada je novinar izvijestio da je uzorak na kojem su vršena ispitivanja, bio mjesec dana čuvan u posudi s običnom vodom, a potom tri godine u posudi s destiliranom vodom. Tek nakon toga uzeti su uzorci za ispitivanje. Doktor Zugibe je odgovorio da ne pronalazi znanstveno objašnjenje te činjenice i da ne postoji nikakvo racionalno tumačenje. Tada je Mike Willesee rekao dr. Zugibeu da je ispitani uzorak dio posvećene Hostije (bijeli nekvašeni kruh) koja se na tajanstven način promijenila u dio ljudskog mišića. Osupnut tom informacijom dr. Zugibe je rekao: »Na koji način i zbog čega je posvećena Hostija mogla promijeniti svoje stanje i postati živo tijelo i krv čovjeka, za znanost će ostati velika nerazjašnjena tajna koja u potpunosti nadilazi njezinu kompetenciju.«

Jedini razuman odgovor može nam dati samo vjera u Božje nadnaravno djelovanje. Bog nam je na taj način htio ponovno potvrditi da je uistinu prisutan u otajstvu Euharistije.

Euharistijsko čudo u Buenos Airesu nadnaravni je znak potvrđen znanstvenim istraživanjima. Po tom čudesnom znaku, Isus nas želi potaknuti na živu vjeru u svoju živu prisutnost u Euharistiji pod prilikama kruha i vina. Podsjeća nas da je ta prisutnost realna, a ne simbolična. Možemo ga gledati i vidjeti jedino očima vjere pod prilikama posvećenog kruha i vina. Ne vidimo ga očima tijela, jer je ondje prisutan u svom slavnom čovještvu. Isus prisutan Euharistiji nas gleda, ljubi i želi nas otkupiti.

Mike Willesee (obratio se istražujući dokumente jednog od euharistijskih čuda) u suradnji s Ronom Tesorierom, napisao je knjigu Reason to Believe (Razlog za vjerovati) u kojoj je predstavio dokumentirane činjenice euharistijskih čuda i drugih znakova koji potiču na vjeru u prisutnost Boga u Katoličkoj Crkvi. Snimili su i dokumentarni film o Euharistiji koji se u velikoj mjeri temelji na znanstvenim otkrićima vezanima uz čudo Hostije iz Buenos Airesa. Namjera im je bila predstaviti Nauk Katoličke Crkve o Euharistiji. Prikazali su film u brojnim gradovima Australije. U Adelaidu projekcija se odvijala u dvorani s dvije tisuće mjesta. Po prikazivanju filma bilo je predviđeno i vrijeme za pitanja i diskusiju. Za riječ se javio čovjek koji je kategorički, jasno i glasno, ustvrdio da je slijep. Kako je bio svjestan da je to jedan poseban film žarko je želio pogledati ga. Prije same projekcije filma obratio se Isusu s gorljivom molitvom da mu dopusti vidjeti film. A, nakon molitve – progledao je i odgledao svih 30 minuta filma. Nakon posljednje scene ponovno je izgubio vid. Potvrdio je to podrobno opisujući pojedine scene iz filma. Bio je to čudesan i dirljiv događaj koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Po ovim čudesnim znacima Bog poziva ljude na obraćenje. Ako Krist čini da se Hostija promijeni u fizički opipljivo Tijelo i Krv, i da je to tkivo mišić srca, koje svjedoči teško trpljenje, kao da je izloženo teškom bičevanju u predjelu prsa, onda na taj način želi obnoviti, pobuditi i ojačati našu vjeru u njegovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, zorno pokazati da se za vrijeme svake Mise uprizoruje drama našeg otkupljenja: muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Isus je rekao: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« (Iv 4, 48). Ne treba tražiti čudesnih znakova, no ako nam ih Isus sâm daje onda ih trebamo ponizno prihvatiti i pokušati razumjeti što nam po njima želi reći. Zahvaljujući euharistijskim čudesima mnogo je ljudi pronašlo vjeru u Trojedinog Boga koji nam se objavljuje u Isusu Kristu, prisutnom u sakramentima, Isusu Kristu koji naučava po Svetom Pismu i Učiteljstvu Katoličke Crkve.Otajstvo koje nadilazi naš razum. Istina o Euharistiji, o stvarnoj prisutnosti osobe uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina, jedna je od najvažnijih, usto i najneshvatljivijih istina koje nam objavljuje Isus. Isus nam po euharistijskim čudima želi zorno potvrditi da je sve što je rečeno o Euharistiji – istinito: da nam On uistinu daje svoje ljubljeno tijelo i krv za duhovnu hranu i piće.Isus je ustanovio Euharistiju dan prije svoje muke, smrti i uskrsnuća.

U prilikama otajstva Euharistije naš ljudski razum otkriva svu svoju bespomoćnost i ograničenost. U enciklici o Euharistiji Ivan Pavao II. piše: »’Po posvećenju kruha i vina događa se promjena svih supstanci kruha u supstancu Tijela Isusova, našeg Gospodina, te supstanci vina u supstancu njegove Krvi. Tu je promjenu prikladno i točno sveta Katolička Crkva nazvala pretvorbom.’ Uistinu, Euharistija je misterium fidei – tajna vjere koja nadilazi naš razum i koju je moguće spoznati i prihvatiti jedino u vjeri, kako često govore patrističke kateheze o tom Božjem sakramentu. ‘Ne gledaj – opominje sv. Ćiril Jeruzalemski – u kruhu i vinu obične i prirodne sastojke, budući da je Gospodin jasno rekao da su oni njegovo Tijelo i njegova Krv: potvrđuje to vjera, mada razum sugerira nešto drugo.’« (Ecclesia de Eucharistia, 15)

Euharistija je za svakoga od nas najveći dar i najveće čudo. Po Euharistiji nam Isus daje samog sebe, uključuje nas u djelo Otkupljenja, daje nam udio u svojoj pobjedi nad smrću, grijehom i sotonom, pobožanstvenjuje nas i uvodi u život Presvetog Trojstva. U Euharistiji primamo »lijek besmrtnosti, antidotum smrti« . Radi toga svako svjesno i dobrovoljno zanemarivanje svete nedjeljne Mise, ili Mise blagdanom, vodi nepovratno u duhovnu propast, znak je nedostatka vjere – i stoga teški grijeh. Treba svakako upamtiti da ukoliko »kršćanin na savjesti ima teški grijeh, obvezan je krenuti na put pokore po sakramentu pomirenja kako bi mogao u punini sudjelovati u žrtvi Euharistije.«

p. M. Piotrowski TChr
****************************************************

Euharistijska cuda
viewtopic.php?f=96&t=126]
a, nevernih toma će vazda bit.......


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 kol 2014 11:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1297
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 152 zahvala
Zahvaljeno je: 76 zahvala
nisu čuda hostije koje se nemogu zapalit,koje ostanu neostecene,stube bez potpornja,svecenici koji levitiraju,itd..pa i u indiji se cuda dogadaju,ljudi levitiraju,izvode sve i svasta.čudo Božje je kad Bog zapali nečije srce,kad ga promijeni,pa tu se čuda događaju,u našim srcima,ne u vidljivim stvarima!očima zemaljskim nemožemo vidjet Boga na djelu,vec srcem i dušom svojom.Pa zar nije Pavla Bog oslijepio da progleda?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 12, 13, 14, 15, 16, 17  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 7 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr