Da bacim i ja, dvi, tri beside o ovoj temi...
Mislim da je svima već jasno da ne postoje moćne i one malo manje moćne molitve.Svaka molitva koja dolazi iz iskrena i raskajana srca Bogu je draga.Pa čak i kad molimo, a nemamo dovoljno vjere, ni tada nam molitva nije bezvrijedna.Tu se često sjetim one zgode iz Markova evanđelja:
"Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (Mk 9,23-24)Postoje različite forme molitvi koje koristimo u različitim prigodama: molitve za zagovor svecima, molitve zahvale, molitve za ozdravljenje, molitve za oproštenje, molitve za zaštitu...
Također mislim da ima molitvi koje imaju krivu formu, kao npr.Molitva Sv.Marti kod koje se kaže:
"Devet utoraka moli se Sv.Marti dok gori posvećena svijeća.Ova je molitva toliko snažna da će ti prije kraja ovih devet utoraka biti poklonjeno ono što moliš, koliko god to moglo biti teško"Znači ovdje već imamo neke magijske elemente...Govori se o velikoj snazi molitve i da će nam prije isteka tih devet utoraka biti dano ono za što se molimo.Nigdje se ne spominje naša vjera u svemu tome, nego snaga same molitve.Tako čovjek čini grešku jer se uzda u moćnu snagu izgovaranja riječi te molitve, a ne u vjeru koju je utkao u tu molitvu.
Vidio sam kršćana-katolika koji su molili Sv.Marti ovoj molitvu moleći za sasvim banalne stvari, kao npr. Playstation... jer su doslovno shvatili da će dobiti sve ono za što budu molili.Svojevremeno sam je i ja molio, ali ne za playstation, već neke druge stvari...
Netko moli molitve Sv.Brigiti, pa nakon nekog vremena izgubi volju, pa ili odustane ili upada u strahove ako je preskočio koji dan.Pa se tada ne moli više iz vjere u obećanje koje je Isus dao Sv.Brigiti i svima koji budu molili ove molitve, nego se moli čisto iz straha i želje da se to sve formalno izmoli i završi.Zato mislim da ove molitve ne bi trebali moliti početnici, nego ipak oni koji su malo porasli u vjeri.
Ja sam jedno vrijeme obećao da ću moliti krunicu svaki dan, pa bih to neko vrijeme izvršavao, a neki put ne bih stigao taj dan izmoliti, pa bih to pokušao nedoknaditi sljedeći dan i javljala bi mi se krivnja kad ne bih uspio sve izmoliti.Odustao sam kad sam vidio da sam počeo moliti kao poganin blebetajući,bez koncentracije i smisla, ne razumjevajući zapravo što molim.
"Kad molite, ne blebećite kao pogani . Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete." Mt (6, 7-8).Otada molim kako mi dođe, nekad svojim riječima, nekad moleći iz molitvenika neke molitve za određenu nakanu.Samo bih napomenuo da i ovdje postoji zamka, kad neko kaže da će moliti kad on osjeti potrebu za to, jer tako vrlo lako možemo izgubiti volju za molitvu i potpuno prestati moliti.
Stoga mislim da je važno da imamo temelje naše naše svakodnevne molitve.Tako ja svaki dan molim (Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu) pokušavajući moliti što sabranije, a normalno je da kako čovjek raste u vjer, da osjeća potrebu da moli puno više.Temelje svakodnevne molitve ne smijemo izgubiti nikada.