|
U svibnju mjesecu godine Gospodnje 1945...
britanski vojni dokumenti: na bleibusrkom polju isporucuje se partizanima preko 200 000 hrvatskih vojnika i preko 500 000 hrvatskih civila...pretezno zena i djece.
fragmenti uzasa: ...
- "nakon nekoliko dana otkopavanja pred nama je iznikla velika jama...smrad leseva..........jeziv prizor...........necu zaboraviti do kraja zivota.....jama....puna leseva...ustaske uniforme...domace straze...civilna odijela...................majka s djetetom u zagrljaju....lesevi...stisnuti kao sardine...leseve u vagonete...gurali ka tvornici...spaljivali u velikoj peci...padanje u nesvijest....a neki od onesvijescenih zajedno s lesevima bacani u pec...............strazari:..`nitko se nece vratiti kuci.......skoncati u peci....svi`...."
- "cim su prvi iskocili iz kamiona, docekali su ih batinama, palicama, udarcima nogu, lupali ih po glavi i zeludcu tako okrutno da nisam mogao gledati tu strahotu.....nekima su oci iskakale iz raspolovljene lubanje.....medju krvnicima dosaptavanja...ruganje...smijeh..........gurali na rub jarka...tamo su cekali krvnici nogu naslonjenih na leseve............pucaj! .....krvnici pucaju u zatiljak......i u isto vrijeme guraju u jarak druge leseve...tako su se redom ispraznjavali kamioni dan za danom"
- "mnogi su ranjenici stajali u jarku....gdje su smrtno ranjeni sate i sate umirali....posebno su strasni dozivljaji........zene i djevojke iz kolone hrvatskih zarobljenika......mnoge od tih nesretnica jaukale su u jarku moleci za smrtni udarac.....kako bi njihove muke zauvijek zavrsile"
- ".....strasno potreslo.............ovaj prizor............potpuno gol jedan domobran oko kojega se vrtio partizan s velikim nozem.........sjekao ga.......krv sikljala iz cijelog tijela............bio je vec slijep.......partizan mu je oci iskopao......ruke..........vezane na ledjima..........podnosio je sve to potpuno mirno. nije se mogla cuti ni jedna rijec optuzbe......sjedio je.....ne pognut........s uzdignutom glavom."
- "od pocetka svaki je nas korak bio obiljezen krvlju................strazari......pucali.......po volji........odvajali....jednog po jednog.....mucili ih....i konacno klali.....na ocigled sviju....morali trcati.......partizani jasili na konjima ili se vozili na biciklima.....ubijali....svakog tko je pao......od osijeka prema dalju....pratioci....pred nasim ocima.....zaklali 150 ljudi.....vinkovci.....tvornica cigle.....po noci dolazili srbi......odvodili grupu za grupom........nitko se nije vracao.........nocu.....odzvanjali mitraljezi......gasili zivote.......svezanih hrvatskih vojnika.......srbi.....gazili nogama koji bi se srusili.....rezali ljudima vratove.....nesretnike vukli po putu.....na odsjeku djurdjevac - beograd.....ubijeno oko 3 000 zarobljenika.....a da ne spominjem one koji su ubijani na drugi nacin.....ili umrli.....od gladi.....zadji......iscrpljenosti.......u pancevu..........citav bataljun strijeljan."
- "mnogi koji su prezivjeli sve te patnje........kad su dosli u svoja kotarska upravna sredista............bez ikakva suda poubijani na najokrutnije nacine i baceni u zajednicke rake...u jame ili rijeke..........mnogi su od posljedica prozivljenoga na kriznom putu.......umirali nakon dolaska svojim kucama."
- "nismo smjeli medjusobno govoriti.....bili smo uvjereni da ce nas likvidirati.....medjutim sa ceste culi su se povici: "bjezite, postrijeljat ce vas!" pet-sest partizana potrcase na cestu, da pohvataju one koji vicu......poskacemo i mi............partizani otvore vatru na cijelu povorku........ubise iz svojih automata oko stotinu Ijudi: vojnika , gradjana i zena............vidio sam svojim ocima neku zenu, kako u strahu bjezi prema dravi, vukuci za sobom djevojcicu staru 8-10 godina......................kad je zahvati rafal iz automata..........te pade mrtva zajedno sa svojom djevojcicom........isti dan poslije podne vidio sam na cesti izmedju dravograda i maribora u jednom zaseoku..............neka djevojka......................s bocom u ruci........da zagrabi vode na bunaru......partizan na konju..........nas pratilac......pokosio ju je iz automata bez opomene......ispalivsi u nju mozda 10 metaka...........do maribora smo isli cijela dva dana.......nasi gonici-partizani, jasuci na konjima, poceli su na jednom mjestu, mozda nekih 15 km. pred mariborom derati se iz svega grla: "bando, trkom napred!"...............pri tom su poceli i pucati.......iako smo bili na smrt umorni, a usta nam se lijepila od zedje, jer nismo jeli ni pili vec puna tri dana, poceli smo se brze gibati......nakon 50-60 koraka trcanja mnogi su iznemogli ispali iz reda.........oni su odmah bili pokoseni mecima iz automata......tesko je reci, koliko je tu hrvata palo.....ja samo znam............u mojoj grupi tom zgodom.........ubijeno 40 do 50 Ijudi......ne znam, koliko ih je palo u cijeloj povorci, koja je bila najmanje 10 km. duga."
- "preda mnom se ukaza jezovit prizor.......tri kratera od zrakoplovnih bombi....................sva tri su bila napunjena do vrha ljesevima poubijanih hrvatskih vojnika......rukama odkopao malo zemlje.........ugledao..............mrtva covjeka, vrlo mlada i glave rasjecene na tjemenu nekim ostrim predmetom."
- "......prema varazdinu na jednu stranu,......a krapini na drugu stranu.........u polju izmedju ta dva kraka ceste..............lezalo je oko 60 hrvatskih ljeseva mozda od prosle noci.......nekoji su od njih bili potpuno goli."
- "......po prvi put nakon 6 dana dobili hranu.........glavicu mladog luka i komadic kruha......tu su nam partizani oduzeli jos preostale stvari......satove, kutije za cigarete, dzepne nozice, itd........red nama su ih bez ikakva stida medju sobom razdijelili kao vojnici Isusove haljine.......odavle su nas otjerali dalje uz zeljeznicku prugu u pravcu zagreba.......na tom mjestu bila su ubijena od nasih sprovodioca tri zeljeznicara iz povorke.........bili su poletjeli................za komadom kruha.....koji im je bacio iz vlaka neki zeljeznicar............sva trojica su pala mrtva.........istoga dana stigli smo u logor jankomir kod vrapca............medju nama............jedan mladic.........hrvat........tako bolestan da nije mogao stajati na nogama........po vremenu mu je curila iz usta krv...........drugi mladic, koji je stalno bio uz njega zatrazio je od straze da mu dovedu lijecnika......na mjesto toga........dodjose dva strazara..........po govoru srbina..........dovedose bolesnog mladica do ograde...............te mu puskama razmrskase glavu......ljes su mu bacili u obliznji potok."
- "............njih oko 250.....dvadesetak minuta minuta kasnije culi smo stekanje strojnica iz pravca stare ciglane..........mi izmolismo jedan ocenas za pokoj njihovih dusa................mlad komunista..........morali smo stajati u stroju..............a on je obilazeci vadio iz stroja pojedine ljude, koje su odmah vezali zicom i odvodili u neku bivsu staju, 50 metara izvan logora...............tu su ih strahovito mucili.............svakodnevno culi smo otuda bolno zapomaganje.........kada su ih izmucili na mrtvo, tovarili su ih na teretnjake i strijeljali opet tamo u blizini"
- "jednoga prijepodneva pralazila je tim putem kraj logora jedna starija i jedna mladja zena......neki mladi zastavnik povika s prozora barake: .........."majko!" .......zena zastade i mahnu sinu rukom..............na to strazar uperi na zastavnika automat, a da to ovaj nije ni primjetio i ispali u njega nekoliko metaka...........mladi zastavnik pade mrtav...........pred ocima svoje majke i sestre..........ili mozda zarucnice..........ne da se opisati strahota ovoga prizora."
- "u osijeku su se strijeljanja i pokapanja vrsila uvijek nocu u tzv. staroj tvrdjavi na lijevoj obali drave........na baranjskoj strani.....tu su se vidjeli prizori....kako su roditelji......braca i djeca dolazila......te pokusala obilaziti svjeze grobove ubijenih tijekom noci oko zidova tvrdjave......te uz put....koji vodi prema kisdardi.........blizu tih grobova nije se moglo doci........ jer je partizanska straza branila pristup........rodbina je bacala cvijece preko ograde na grobove..........a mogi su klecali na tom putu i molili se Bogu."
- "neki suu bili zivi zatrpani vapnom.....nadjeni su lesevi koji su se drzali za ruke...............u jednom slucaju........za protezu...........bila je to strasna smrt."
- ".....u hudoj jami.....lesevi su mumificirani.....vezani zicom.....glave smrskane.....mumificirani....jer optimalna vlaga i temperatura i blokiran dovod zraka."
- "........jedna mlada zena.......iz kolone smrti......pala na cestu.....rodila zdravo musko dijete......partizan na konju......rafalom pokosio dijete i majku."
- "taj kanal......dug oko 5 kilometara......bio je prenatrrpan iznakazenim i nadutim tjelesima.........od vrucine vec toliko raspala.......da nitko ne bi mogao poznati ni rodjenog brata......promatrao sam zapovjednika....koji je ocito bio uzbudjen zbog ove klaonice.....rekao mi je tuznim glasom.......netko ce skupo platiti ovaj cvijet nevine hrvatske mladosti koja ovdje lezi." ......nisam se mogao suzdrzati a da ga ne upitam......zapovjednice, je li ovdje pokopana citava hrvatska vojska? ..............ne gledajuci ravno u mene.....potiho je odgovorio.....'ne citava ali koliko ja znam ovdje lezi 65 000 te vojske."
- "vezani su zvijerski tako da je mnogima pukla zila na rukama i strcala je krv.....to vezivanje je trajalo dugo......culi su se uzasni krikovi.......tukli kundacima po glavi......mnogi su molili da ih jace udare samo da se onesvijeste.......prizori su bili uzasni......."
- "u marticevoj ulici vidjela sam kako partizani gone 2 djecarca.........14 - 16 godina......i kako ih cijevima svojih strojosamokresa udaraju u ledja.....dok im iz ruku......koje su bile vezane zicom.......curi krv.....to me je tako potreslo da nisam mogla izdrzati suze..."
- "posto se nisam htjela odvajati od muza...partizan me udario kundakom.....do dva dana nisam osjecala ruke........imala sam tada 18 godina i bila sam u drugom stanju 3 mjeseca......silom me otrgao od muza.......ubacili su nas zene u 4 vagona....mladju zensku ustasku mladez.......bile su to djevojcice u uniformi.....najvise 14 - 16 godina......djeca......bila su silno natrpana 4 vagona djevojaka....cvrsto stisnute jedna uz drugu.....mucene od zedji.....glada.....i umora.......jer 3 dana nismo nista jele.....masa djevojcica je padala u nesvijest.....drzali smo ih u narucjima jer nismo imali mjesta da ih polozimo.....pred vagonom staja.a.....ivanka carinic.....ona mi vice 'silazi s vlaka, sakrij se pod vagone. stradat ces!' .......sve mi to cujemo......ali nam nije od zivota nista ostalo.......dok ona nije pocela spominjati......moju mamu......za koju se imam brinuti.......sakrila sam se pod vagone...........gdja carinic je to ucinila jer je cula razgovor partizana........da ce ubiti svu tu zensku mladez.......jos za vrijeme mog boravka u vagonu i poslije na kolodvoru.........partizani su glasno govorili...........'vas ce nocas nositi drava'...............nikada........kroz deset godina iako sam se raspitivala.....nisam cula da je ostala na zivotu ijedna djevojka te mladezi."
-------
milovan djilas: "sjetite se da je veliki vodja naprednog covjecanstva drug staljin rekao: "ne moze se pobijediti neprijatelj ako se ne nauci mrziti ga." ucite, drugovi, ucite mrziti. ovo vam je jedina prilika...ne pravite se fini, pobijte ih kao pse."
simo dubajic: "na kocevskom rogu po naredbi tita likvidirao sam 30 tisuca hrvata"
aleksandar rankovic: "kroz nase zatvore proslo je od 1945. do 1951.
3 777 776 lica, a LIKVIDIRALI smo 568 000 narodnih neprijatelja!"
j. b. tito: "ruka pravde, osvetnicka ruka naroda, vec je stigla vecinu."
--------
"pokolji su izvrseni i nad izbjeglicama koje uopce nisu niti stigle do britanaca i amerikanaca. u dolenjskom ptuju, celju, krskom pocinjena su takva klanja nad ljudskim bicima da ona postiduju ucinkovitost bilo koje klaonice. [...] titovi krvnici nisu ogranicili svoje koljacke metode samo na pripadnike hrvatske vojske i one gradjane koji su im se bili pridruzili. cim je tito preuzeo vlast, diljem zemlje uspostavljeni su koncentracijski i zarobljenicki logori. stotine tisuca gradjana svake dobi, spola i zvanja bilo je utamniceno, muceno i konacno likvidirano. hrvatska je postala golemo groblje - njezini jarci, jame, sume i rijeke bili su pretrpani ljudskim tjelesima."
charles a. willoughby
general bojnik u miru
washington, d. c.
6. svibnja 1968
"BLEIBURG JE NAJVECI RATNI ZLOCIN OD KADA JE SVIJETA I VIJEKA!"
viceadmiral joachim lietzmann
--------
U svibnju mjesecu godine Gospodnje 1945...
U Tvome mjesecu kraljice nasa nebeska gledala si ponovno jedan strasni put kriza...put kriza jednog naroda...put kriza najplemenitijeg dijela jednog naroda...krivokletvom oklevetanog, popljuvanog, izmucenog...zaklanog...majko...Sina Tvoga to su puti...molimo te...prihvati to nase najvrijednije sto ti mozemo dati kao sto si prihvacala i izmuceno iznakazeno tijelo Svoga Presvetog Sina i naseg Gospodina...molimo te podari im mjesto u rajskim visinama s pogledom na njihovu vjecnu ljubav...kako bi se u njima mogli ostvariti osjecaji preneseni u stihovima velikog sina njihovog roda "te kad mi jednom po svemiru se krene, zaorit' cu kao grom. o gledajte ju divnu vi zvijezde udivljene! to moje je...moj je dom!" ...da majko...to je njihov dom...za kojeg su podnosili progone i tlacenja...za kojeg su zivjeli i umirali...za kojeg su bili spremni. Bog, obitelj, domovina...sve njihovo je stalo u te tri rijeci...te tri rijeci su im bile svetinja...hvala ti Gospo nasa za spas Tvoje presvete krunice...za koju su se grcevito hvatale koscate staracke ruke nasih baka udovica...malene rucice nase sirocadi...ruke svih uplakanih srdasca i dusa ciji najmiliji dozivjese tako bolan i zvijerski kraj...hvala ti za spas Tvoje krunice na vratu nasih hrabrih branitelja diljem ove nase rodne krvlju natopljene grude...hvala ti predraga zagovornice nasa...majko sveta...majko medjugorska...majko i kraljice svih Hrvata.
Gospode...hvala ti sto si na nama ostavio znak da bez golgote nema uskrsnuca...molimo te sada skruseno da u ovom teskom vremenu prijetnje i djelovanja mracnih sila u tajnosti i lukavosti...molimo te da otvoris danasnjim i buducim narastajima nasega naroda oci...kako bi uspio prepoznati sve zlobne podvale i zablude s kojim ga se pokusava izobliciti i izigrati. ne dopusti mocni Oce i predragi Isuse da zavlada propast svih vrijednosti naseg naroda i vjere.
molimo Te ponizno Gospodine za oprost svh nasih grijeha...molimo Te i za nase neprijatelje...da im omeksas srca napunjena mrznjom i zlobom...molimo Te da odbace svoje zlobne namjere i spoznaju Tebe kao jedinog pravednog sudca i vjecnoga Boga.
ucini nas jakim duhom...kako bi mogli odoljeti svim iskusenjima zla...
kako bi mogli odlucno odgovarati...
ta ledina? nije na prodaju!
to more? nije na prodaju!
ta obitelj? nije na prodaju!
ta vjera? nije na prodaju!
to srce? nije na prodaju!
ta savjest? nije na prodaju!
ta svijest? nije na prodaju!
to tijelo? nije na prodaju!
ta dusa? nije na prodaju!
...nisam i nismo na prodaju prevrtljivcima ovoga svijeta...nismo na prodaju sotoni i svim slugama njegovim......vjerni smo samo Bogu, obitelji i domovini!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kWD0Tx0ZeBo&feature=channel_page[/youtube]
U Bogu mom je snaga moja sva...
|
Login
FAQ
Chat
Traži
