www.tebe-trazim.com

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wgRCJPs2ZKA&feature=related[/youtube]

..čekam današnji dan..radujem se današnjem danu...
..i onda puf.. ...malo razočaranje....

Trganje stranice...na kojoj ionako ništa ne piše...iako bi trebalo...a sutra je opet novi dan...
..neću mu se radovati kao danas...ustvari..neću samo previše očekivati..

..idemo dalje...u nove pobjede...

Lutao sam ovim svijetom, sam, bez cilja i bez nade,
umoran od svojih rana, umoran od svih lutanja.
Sve dok me Tvoja ljubav Bože, nije dotakla,
sve dok me Tvoja ljubav Bože, nije podigla iz blata.

Nije bilo prijatelja, nije bilo nikog
ruku da mi pruži, moju bol da podjeli.
Sve dok me Tvoje boli nisu iscjelile,
sve dok mi Tvoje svjetlo nije sve moje rastjeralo tmine.

Samo Tvoja ljubav može učiniti da sve procvijeta,
samo Tvoja ljubav može upaliti nova svijetla,
samo Tvoja ljubav, Bože.

Nema takve pjesme, nema takvih rijeci,
kojima bih mogao, hvalu Ti izreci.
Neka Ti zivot moj, o Boze, bude hvala,
neka Ti zivot moj, o Boze, bude pjesma koja nema kraja.

Samo Tvoja ljubav može učiniti da sve procvijeta,
samo Tvoja ljubav može upaliti nova svijetla,
samo Tvoja ljubav, Bože..

VJEČNI BOŽE

Vječni, sveti,
tajnoviti Bože.
Evo dolazim k Tebi.
Želio bi Te slušati
i Tebi govoriti.
Želio bih se uzdati u Te
i Tebe ljubiti,
Tebe, i sva Tvoja stvorenja.
U Tvoje ruke
stavljam svoje brige, sumlje i strah.
Ne donosim Ti vjere.
Nemam mira.
Primi me ovakva kakav jesam.
Budi uza me da bih ja bio uza Te
iz dana u dan.
Vodi me da nađem Tebe,
Tebe, i Tvoje milosrđe.

Želim Tvoj biti,
Tebi zahvaljivati,
Tebe slaviti.

Gospodine, Bože moj.

Priča se da je neki kineski car htio osvojiti zemlju svojih neprijatelja i sve ih uništiti.
Kasnije je viđen kako sa svojim neprijateljima jede i šali se.
- Zar nisi htio neprijatelje uništiti? - pitali su ga
- Uništio sam ih, - odgovorio je, - Učinio sam ih svojim prijateljima!

Dragi prijatelju!

Želio sam ti pisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe.
Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima.
Nadao sam se da ćeš poželjeti i sa mnom tako šetati. Naslikao sam zalaz sunca za završetak tvog dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe.
Čekao sam, nisi me zvao, a ipak ja te i dalje volim!

Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam te zagrliti.
Spustio sam mjesečinu do tvog lica, rasula se po tvojim obrazima kao tisuće suza.
Uza sve to nisi mislio na mene, a ja sam te želio utješiti.
Slijedećeg jutra raspršio sam sjajan izlazak sunca u veličanstveno jutro, sve to za tebe!
Ali ti si se probudio kasno, a zatim odjurio za svojim obvezama, nisi ni pomislio na mene, a kamoli pogledao što sam ti priredio.
Moje nebo je postalo oblačno,
a moje suze pretvorile su se u kišu.

Volim te, zaista te volim!

Pokušao sam ti to reći
u tišini zelene livade i plavog neba.
Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću.
Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi mogle pjevati.
Htio sam te oduševiti sunčevim zracima i slatkim mirisom prirode.
Htio bih da znaš da je moja ljubav prema tebi dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što treba tvoje srce.
Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo do tebe i koliko brinem za tebe!

Moj te Otac također pozdravlja.
Želim da ga upoznaš.
On se također brine za tebe.
Očevi su ti jednostavno takvi.
Molim te javi mi se uskoro.
Nije važno koliko će vremena proći.

Ja ću te čekati, jer te volim!


Tvoj prijatelj Isus

Neki je starac skupljao u šumi drva za zimu. Jednog dana nosio je na sebi teško breme. Umorio se pod teretom. Konačno je odložio drva na zemlju da se malo odmori i predahne.
- O, kad bi me već jednom i smrt uzela - jecao je.
- Na ovoj zemlji samo podnosim muku i bol.
I smrt se nađe pokraj njega .
- Što želiš od mene? - upita ga smrt.
- Samo da mi ovaj moj teret podigneš opet na ramena - odgovori starac žurno.

Išla šumom dva druga, a pred njih iskoči medvjed. Jedan se dade u bijeg, uspuza uz drvo i sakri, a drugi ostade na putu. Ništa mu drugo ne preostade nego da se baci na zemlju i pretvara da je mrtav. Medvjed mu priđe i poče ga njušit, a on prestade i disati. Medvjed mu onjuši lice, pomisli da je mrtav i ode.
Kad se medvjed udaljio onaj drugi siđe s drveta i stade se smijati:
- Deder, reci mi što ti je medvjed šapnuo na uho?
- Rekao mi je da su loši oni ljudi koji u opasnosti napuštaju svoje drugove.

Prožmi me, vatrom Svoga Duha..
I učini me..sebi sličnijim..
Slomi me i uzmi svaki dio mog života,
Ti..me Gospodine upotrijebi..

Mamino oko

Moja mama imala je samo jedno oko. Izbjegavao sam ju. Bila mi je teret.
U školi je kuhala za nas učenike i učitelje.
Jednog dana mi je prišla pred kolegama da mi zaželi lijep dan.
Bio sam jako ljut i tužan, kako je nije bilo sram da takva priđe k meni i da mi radi samo na sramotu.
Zato sam ju ignorirao sa ljutitim pogledima da vidi što je učinila i postao sam za nju stranac.
Jednog od sljedećih dana prišao mi je jedan učenik i rekao: "Ej, tvoja mama ima samo jedno oko!"
Bilo me je tako sram, bio sam tako ljut da sam zaželio da se majka zauvijek izgubi...
S njom sam se istoga dana poriječkao i odbrusio sam joj: "Ako mi misliš raditi takve scene da mi se drugi učenici rugaju, zašto radije ne umreš?"
Moja majčica nije ni odreagirala...
Bio sam pun ljutnje i ni sukunde nisam znao što govorim.
Potpuno sam zaborvaio na nju i njezine osjećaje i posvetio sam se samo sebi.
Htio sam otići od kuće i više se nikad vratiti.
Zato sam se u učenju prilično potrudio i dobio sam priliku studiranja u Singapuru.
Zatim sam se oženio. Kupio sam si kuću. Dobio sam djecu.
Bio sam sretan i zadovoljan sa svojim životom i djecom i udobnosti koju sam imao.
Jednoga dana posjetila me moja majka...
Nije me vidjela godine i godine tako da me nije odmah ni prepoznala.
Stajala je na vratima i moja djeca su se podrugljivo smijala i govorili da je došla neka pridošlica.
Kriknuo sam na nju kako se usuđuje tako prestrašiti moju djecu. "Gubi se!" – rekao sam joj.
Moja mama je na to odgovorila: "Oh, oprostite. Vjerojatno sam došla na krivu adresu." – i brzo je otišla.
Neki dan sam na svoju kućnu adresu u Singapuru dobio poziv za susret bivših učenika.
Otišao sam na taj susret lažući ženi da moram na službeni put.
Kako sam išao do mjesta susreta, prošao sam mimo svoje stare kuće gdje sam proživio djetinjstvo i zbog puke radoznalosti.
Susjedi su mi rekli da je majka umrla.
Nisam ispustio ni jedne jedine suze.
Susjede su mi u ruke predale majčino pismo kojeg je napisala prije nego li je umrla.
Dragi moj sine,
Ovaj tren mislim na tebe. Žao mi je što sam došla u tvoju kuću u Singapuru i prestrašila tvoju djecu.
Bila sam tako sretna kad sam čula da dolaziš na susret sa učenicima.
Oprosti mi, što sam ti bila u času odrastanja veliki teret.
A vidiš... Dok si bio mali, doživio si nesreću i izgubio jedno oko.
Zato ja kao tvoja majka nisam imala srca gledati tebe kako odrastaš samo s jednim okom. Pa sam ti dala svoje.
Bila sam tako ponosna na svojega sina koji je s tim okom vidio svijet sa tuđim okom.
S ljubavlju,
tvoja mama.