www.tebe-trazim.com

...Moja me duša poučavala te me je naučila da me ne uzbuđuju hvalospjevi i da ne budem nestrpljiv prema pokudama. Prije nego što me duša tome naučila, stajao sam, podozriv, na brijegu svoga djelanja sve dok vrijeme ne pošalje nekog ko će ga pohvaliti ili pokuditi. Sada znam da drveće cvjeta u proljeće, plodove daje u ljeto, a da pritom ne mari za pohvale; znam da drveće rasipa lišće ujesen i da je golo zimi, a da se pritom ne plaši prijekora.

Moja me duša poučavala te me naučila da nisam bolji od skitnica, niti viši od titana. Prije nego što me duša tome naučila, ljude sam dijelio na dvije grupe: na slabe dostojne suosjećanja ili prezira, i na moćnike dostojne da ih slijedim ili da se protiv njih pobunim. Sada znam da sam kao jedinka sazdan od onoga od čega su svi ljudi sazdani: moja spoljašnjost je kao i njihova, moja nutrina je kao i njihova, moji ciljevi su i njihovi ciljevi, moj put je i njihov put. Ako oni griješe, i ja griješim; ako dobro čine, ponosim se njihovim djelom; kada ustaju, s njima ustajem; kada sjednu, s njima sjedim.

Moja me duša savjetovala i naučila me da opažam skrivenu ljepotu kože, stasa i boje. Uputila me da se udubim u ono što ljudi nazivaju ružnim dok se njegov pravi čar i dražest ne otkriju.
Prije no što čuh savjete duše svoje, u ljepoti vidjeh treperavu baklju među stupovima dima. Sada kad je dim nestao, ne vidim ništa doli plamena.
Moja me duša poučavala i naučila me slušati glasove što ih jezik, grlo i usne ne izgovaraju.
Dok me duša nije poučila, nisam čuo ništa doli kuke i buke. Ali sada pomno slušam tišinu i čujem kako zborovi njeni poje hvalospjeve vjekovima i nebeske pjesme što objavljuju tajne nevidljivog.

Moja me duša poučavala te me naučila da svjetiljka koju nosim nije moja i da pjesma koju pjevam nije u meni nastala. Jer, ako nosim svjetlost, nisam ja svjetlost; ako i jesam lira zategnutih struna, nisam ja svirač...

(Khalil Gibran)

A što me to poučavaš dušo moja........što me poučavaš Duše duše moje....što govoriš mome srcu....čujem li te...dopire li glas tvoj do mene...jesam li još sama ili sam sa Tobom u sebi?

Gospodin mi govori:
"Ja ti nudim ljubav, Ja ti nudim uzdanje. U tvoja krila leptiru moj šaljem vjetrove svoje. Leti prema svome Svjetlu široko razmaknutih krila, otvorenih dlanova, otpečaćena srca. Leti na brdo Života, leti u naručje Oca. Pogled svoj upravi u Svjetlo i poleti. Ne budi bojažljiva, ne budi tužna. Baština tvoja je Ljubav. Kraljevstvo tvoje je moje srce. Istina tvoja u mom je Imenu. Putovi tvoji su putovi do mene.
Kliči kćeri Jeruzalemska, kliči pjesmu pobjede, pjesmu zahvalnicu Bogu svome iz sveg glasa pjevaj.
Blagosivaj Ime onoga koji te izbavi iz ropstva grijeha iz okova duše tvoje.
Kliči onom koji te Izopom svetim blagoslovi Krvlju Jaganjca Neoskrvnjenog.
Jedinog Pravednog za tebe Raspetoga, da živiš i da On živi u tebi."

Opet si bio tu. Opet je jutro i dan i život imao smisao jer Ti svemu daješ smisao. Opet si bio onakav kakvog sam te upoznala....nasmijan, miran, blag, veličanstven.....bio si Ljubav. Gledala sam u Tvoje oči i pitala se po tko zna koji put ..."kako to da si tako dugo i tako često bio pored mene, zvao me, dodirivao, a ja te nisam niti primjećivala".....kako je moguće ne primjetiti Tebe kad si uvijek tu....u svakom danu, u svakom dahu, u svakoj suzi i svakom osmjehu?
Podignem li glavu, Tvoje oči me gledaju, Tvoje oči sjaju i prožimaju me Svjetlom.
Pa kako Te onda ne susretoh ranije....kako Te ne prepoznah....kako Te ne ljubih???
Blagost me tvoja otapa.....smiruje, čini me čovjekom stvorenim na sliku Tvoju.
Kako je moguće da sam toliko dugo hodila ne poznajući Te, ne zovući Te mojim....pa eto čak i tad Ti si me svojatao.....i tad si me zvao svojom.
Prolaze dani, a ja i dalje snivam neke svoje sne....život baca već viđeno pred mene i tek od skora počinjem uviđati beznačajnost svijeta....a tek upoznah pogled Tvoj.
Želim Te susresti...želim uronuti u Tebe....želim Te upoznati onakvog kakav doista jesi....onakvog kakav si u mome srcu....želim Ti znati odgovoriti kad me budeš pitao: "Tko sam ja?"
Molim za milost da mi dopustiš zvati Te svojim i ljubiti Te tolko dok se svo moje staro JA ne sažeže i ne postane ljubav prema Tebi.
Uzmi me tad u svoje ruke, nasloni obraz na moj, a ja ću sretna i mirna usnuti budna i dovijeka budna sanjati.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=FMrAafe7Mns[/youtube]

Danas si progovarao....ovo je život kakav ti nudim, da budeš dijete moje, da budeš radosna, da svaki tvoj tren bude sa mnom, u meni i po meni. Volim te više nego sama sebe voliš, nosim te na svojim rukama, pušem u tvoja krila vjetar vjere, prožimam te i vodim. Ja sam tvoj Bog, a ti moje stvorenje. Moja sva ljubav je u tebi i jer si dio duše moje, ti čezneš za mnom. Ja ti ne izmičem kćeri, ja te dozivam, ja otvaram ruke svoje za tebe, da tvoje čelo privinem na svoje grudi. Svaki tren života tvoga cjelivam te, cijelo je tvoje biće obasuto mojim poljupcima. Ne drhti, ne plaši se jer ja te sazdah da budeš moja. Ti si jedninstvana, unikatna, posebna....sve tvoje ljubim. Ljubim čak i ono na tebi što ni ti ne ljubiš, jer ti si cjelovita iznimna i onakva kakvom sam te baš želio....

Svaki dodir tvoj, tvoja prisutnost u mome srcu liječi me, liječi rane koje tako dugo Gospodine stoje tu. Otvorene točno toliko da prokrvare na najmanji poticaj, a opet tako dobro skrivene da ponekad pomislim da ih niti nema.
Žalih sebe često, sažaljenjem sebi povlađivah, sama sebi potpirih tugu....a Ti....nisi šutio i pustio me da tugujem.
Pokazao si mi darove koje si mi dao...oni nisu bili nestvarni, nisu bili nadnaravni, nisu bili drugačiji od darova drugima....a opet toliko su bili drugačiji jer si ih darovao meni.
Tvoji darovi bili su živi, bili su braća i sestre koje si stavio na moj put.
Pokazivao si mi jednog po jednog i govorio:"Raduj se, jer gle, koliko te ljubim kad u tvoj zagrljaj stavljam još jedno svoje dijete...."
I radovala sam se.....svakomu od njih.....primala ih u naručje, stavljala u srce i blagosivljala Tebe.
No ti nisi prestajao ljubiti me....nego ih svakim danom sve više dovodiš do mene.
Sretna sam, Bože moj, sretna jer te susrećem u svakom od njih, jer nas u zajedništvu ljubiš i jer smo u zajedništvu tvoje Tijelo.
Mi smo već na Nebu kada smo zajedno.
Hvala ti Gospodine...hvala za silinu ljubavi koju mi stavljaš na srce i koja se umnaža svaki put kad ju darujem.

Via Dolorosa

Down the Vía Dolorosa in Jerusalem that day
The soldiers tried to clear the narrow street
But the crowd pressed in to see
The Man condemned to die on Calvary

He was bleeding from a beating, there were stripes upon His back
And He wore a crown of thorns upon His head
And He bore with every step
The scorn of those who cried out for His death

Down the Vía Dolorosa called the way of suffering
Like a lamb came the Messiah, Christ the King,
But He chose to walk that road out of
His love for you and me.
Down the Via Dolorosa, all the way to Calvary.

Por la Vía Dolorosa, triste día en Jerusalém
Los saldados le abrían paso a Jesús
Mas la gente se acercaba
Para ver al que llevaba aquella cruz

Por la Vía Dolorosa, que es la vía del dolor
Como oveja vino Cristo, Rey, Señor
Y fue Él quien quiso ir por su amor por tí y por mi
Por la Vía Dolorosa al Calvario y a morir

The blood that would cleanse the souls of all men
Made its way through the heart of Jerusalem.

Down the Vía Dolorosa called the way of suffering
Like a lamb came the Messiah, Christ the King
But He chose to walk that road out of His love for you and me
Down the Vía Dolorosa, all the way to Calvary.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=M9nd0O-2r1M&feature=related[/youtube]

Put Boli

Niz Via Dolorosa u Jeruzalemu onoga dana
Vojnici su pokušavali da raščiste uske ulice
Ali mnoštvo se guralo vidjeti
Čovjeka osuđenog na smrt na Kalvariji

Krvario je iz rana udaraca bičem
I nosio je krunu od trnja na glavi
Svakim korakom probadalo ga je
ismijavanje onih koji su povicima tražili njegovu smrt.

Niz Via Dolorosa zvanu Put Patnje
Kao jagnje prođe Mesija, Krist Kralj,
Izabrao je da prođe ovim putem,
iz ljubavi za tebe i mene,
Niz Via Dolorosu sve do Kalvarije.

Krv koja će očistiti duše svih ljudi
Načini svoj put kroz srce Jeruzalema.

Niz Via Dolorosa zvanu Put Patnje
Kao jagnje prođe Mesija, Krist Kralj,
Izabrao je da prođe ovim putem,
iz ljubavi za tebe i mene,
Niz Via Dolorosu sve do Kalvarije.

Moj Isuse....

Zamišljam te....mislim na to kako bi bilo da sada hodaš po zemlji kako si hodao prije svih vjekova.
Zamišljam o čemu bismo pričali, kako bi izgledao, kako se ponašao....
Što bi te radovalo, što ljutilo
Kada bi plakao?
Kada bi molio?
Što bi činio?
Koliko bi se davao?.......Imam bezbroj pitanja za Tebe.....i na sve njih u srcu imam odgovor.

Volim misliti koliko je osoban naš odnos.
Koliko si Ti moj i ja tvoja samo Ti i ja znamo.
U ovakvim trenucima dopuštam si da budem ona razigrana djevojčica...poletna, prpošna i brbljiva....kakva i jeste moja duša....ispod ovog oklopa sputanosti nastalog odrastanjem, očekivanjem okoline da budem ozbiljna, umjerena u svemu pa i u ljubavi, realna, racionalna, odvažna, odlučna, čvrsta......definirana svijetom koji me okružuje.
Vidiš li mili kolike maske stavljam na svoje lice....koliko želim biti slična drugima, koliko se želim uklopiti....
A duša....što s dušom.....?????
Glumica u meni glumi.....da živi život......no život po mjerama svijeta....nije ništa doli životarenje.......
Ne želim to.....neću da životarim...želim slobodu....tvoju slobodu i tvoj mir.
Ti daješ upravo to.
Tvoja sloboda znači nesputanost, neograničenost, nenavezanost.......nego samo iskreno darivanje sebe.......na to me pozivaš.......da se dam i predam za druge.........ne očekujući ništa osim da ću tu i tamo biti povrijeđena.......no neće boljeti.......jer ti ćeš uzimati bol i davati mir.
Slijediti tebe ne znači da će život biti samo radost.....nego znači da će život biti radost Križa koji se nosi.

Daj mi slobodu da ljubim uvijek i sve....ljubavlju koja se daje bezrazložno.

Predajem se tebi.....

Da, pristajem na sve što mi Ti daješ. Pristajem biti dijete u svome srcu.
Pristajem biti tvoje milo.....mili Isuse, ljubavi moje duše, Utjeho moja i Uzdanje, Blagoslovu moj......

A i Ti ćeš meni tepati.....i razmaziti ćeš me svojom ljubavlju.....govorit ćeš mi kao i tko zna koliko puta do sad.....golubice moja.....zvjezdo moja malena, roso bistra.....ptičice na dlanu mome......
I svako jutro kad otvorim oči spustiti ćeš blagoslov i poljubac na moj obraz......sve će počinjati i završavati s Tobom.....

Gorjet ću od Tvoje ljubavi.......

Upotrijebi me Gospodine tamo gdje ću ti najviše moći služiti......predajem se u Tvoje ruke

BOŽANSKA ROSA


Moj Isuse, na grudima Majke
Od ljubavi sjajiš mi se cio,
Udostoj se otkriti mi tajnu,
Rad koje si nebo ostavio,
O daj meni sakrit se pod veo,
Što pogledu Tvoje skriva lice,
S Tobom duh mi rajske kuša slasti
Već unaprijed, zvijezdo jutarnjice!

Kada jutrom na istoku tamo
Zlatno sunce prvim žarom sine,
Tada cvijet, što istom napukao,
Očekuje balsam sa visine.
Biser, što se ranim jutrom iskri,
Sav tajinstven i sav svjež onako,
Stabljičicu sokom žića puni
I cvijet nježni otvara polako.

Ti, Isuse, cvijet si napukao,
Ja te motrim, gdje se prvom budiš.
Ti, Isuse, ruža čarobna si,
Svjež pupoljak, što se nježno rudiš.
Čiste ruke Tvoje mile Majke
Zipka su Ti i prijestolje meko,
Suncem su Ti grudi Marijine,
Rosom Tvojom - djevičansko mlijeko!
Drago moje, o moj Brate mali,
Sva budućnost s oka Ti se čita,
Skoro Ti ćeš ostaviti Majku,
Već k trpljenju ljubav Tvoja hita.
Al na križu razvit, Cvijete, s Tebe
Teče miris, što i jutrom teko
Prepoznajem Majčino biserje:
Krv je Tvoja djevičansko mlijeko.

Ta je rosa u svetištu našem,
Žedan nje je i anđeo bijeli,
Što molitvu uzvišenu zboreć
Ko Krstitelj: “Evo Janje” veli.
Da, to Riječ je, što Hostijom posta,
Svećenik i divno janje neko!
Sin je Božji Sin Marije Majke
Kruh anđelski djevičansko mlijeko!

Slava Božja, čista ljubav, sreća
Serafinu nebesko su jelo,
A ja - dijete - u Hostiji vidim
Samo boju, samo mlijeko bijelo.
Ali mlijeko i jest, gle, za dijete,
Srca Božjeg žar ide daleko...
O ljubavi, neshvatljiva moći -
Hostija je djevičansko mlijeko!

(Sv. Mala Terezija)

ŽELJE PRED SVETOHRANIŠTEM

Mali ključu, zavidim ti,
Ti dan na dan otvaraš
Zatvor svetog Sakramenta,
Gdje stanuje Gospod naš.
Al gle čuda, i ja mogu
Vjerom srca djetinjskog
Otvoriti sveti stanak,
Sakrit se uz Kralja svog.

Blizu njega ja bih htjela
Boraviti ginuć tu,
Tu tajneno vazda svijetlit
Nalik na luč vječitu.
Srećo moja! Gle, ja gorim,
I ja mogu svaki dan
Sticat duše, žeć u njima
Plam Isusov neprestan.

Svake zore, žrtven kame,
Zavidim ti dušom svom,
Kao nekad u štalici
Bog se rađa nad tobom.
Čuj mi molbu Spasitelju,
Dušu moju pohađaj,
Ona nije hladni kamen,
Već tvog srca uzdisaj.

Platno, na kom leži Isus,
Koliko ti zaviđam!
Ko u bijelim povojima
Na tebi Ga promatram.
Platno bijelo, Majko Djevo,
Od mog srca stvori ti
Za Hostiju, u kojoj se
Tvoje slatko janje skri.

Tanjuriću svet, o sreće,
Spas na tebi počiva!
O da višnjeg pohoda mu
Dostojna bih bila ja...
I gle želju ispunja mi
U progonstvu milostiv:
Pohađa me i ja bivam
Ostenzorij njegov živ.

Ja bih htjela biti kalež
Krvlju Božjom umivan,
Al kod Žrtve Krv tu mogu
Sabirati svaki dan.
Duša moja Isusu je
Draža nego zlatni sud,
Golgotom je oltar, na kom
Krvari mu za me grud.

Spase, višnji vinograde,
Moj božanski Kralju svet,
Ja sam grozdom, koji za Te
Mora biti izažet.
Kad me patnja stisne, tad ćeš
Ljubavi mi vidjet plam,
Ja užitka drugog ne ću,
Već da za te pregaram.

Srećo moja! Izbrana sam
Među čistom pšenicom,
Što za Krista život gubi,
Oj veselja duhu mom!
Nevjesta sam Tvoja, Dragi,
U mom srcu živi, sjaj,
Zanio si svu me, dođi,
U sebe me pretvaraj!

(Sv. Mala Terezija)