Dakle, hoćete vjerska iskustva... pa evo, stavit ću par svojih tekstova i razmišljanja koja su pisana unutar zadnjih nekoliko godina... baš me zanimaju vaši komentari.......
...........................................................................................................
Plodnost...
... daleko je plodnija vjera koja raste u tišini, u tihom povjerenju u Boga... osobno, nikada nisam sudjelovao niti na jednoj karizmatskoj obnovi, na molitvenom skupu, nikada nisam euforično plesao oko oltara, ja sam isto onaj “obični” vjernik koji voli tradiciju, mir i tišinu u Crkvi, koji se hrani Nedjeljnom Euharistijom, koji obožava kada se pjeva Liturgijski tekst, kada ga se ne zamjenjuje novokomponiranim duhovnim pjesmama, i... bez obzira na to što sam “tih” i “povučen”, doživio sam predivna duhovna iskustva, daleko od očiju svijeta, potpuno sam, skriven u Njemu, u molitvi, u polutami svoje sobe... Što ja mogu dati Bogu? Što? Što ja to imam, a da nisam dobio od Njega? Da li Njemu treba moje pljeskanje? Ne treba... i prije nego stanem pred Njega On sve zna.... Što Njega zanima? Njega zanima jedino moje srce, da li je moje srce u Njemu!... A kada ti je srce u Njemu, onda je u svakom tvom i najmanjem koraku, u svakom tvom i najmanjem djelu, u svakoj tvojoj misli, u svakoj tvojoj riječi utisnuto Njegovo ime...
...........................................................................................................
Uživati na Putu....
Sjedim u parku na klupi... (iskreno, prvih desetak minuta nisam uopće razmišljao o pisanju, jednostavno sam se opustio i uživao u trenutku) ... oko mene se čuju glasovi djece (u blizini je škola)... na jednoj od klupa sjedi jedan mladi par, nešto se raspravljaju, ne čujem glasove, ali po gestikulaciji vidim da se svađaju, ona odlazi, pa se vraća.... okrenuo sam glavu na drugu stranu... nije baš taktično miješati se u tuđe razmirice... makar i s distance!
Uživati na Putu... da, nekako mi je zapela za oko ta rečenica tvoga prijatelja... ne mogu reći za sebe da sam nezahvalno biće, niti da mi išta u životu nedostaje osim LJUBAVI – življene, oživotvorene, ostvarene, ispunjene u zajedništvu s drugom osobom, s drugim dijelom mene... (pobjegao mi je pogled na ono dvoje – sada se grle i ljube!, niti ne znaju koliko su sretni!... sreća... zahvalnost... jednom dok sam razmišljao koji je smisao i svrha moje samoće, odjednom mi je došlo nadahnuće za spontanu molitvu zahvale za to stanje! Evo, podijelit ću ju s tobom:
Bože, hvala Ti na daru samoće i neispunjenosti,
hvala Ti što si me naučio što znači
biti i kročiti kroz život sam.
Molim Te da, kada se njezini i moji
putevi stope,
niti jedan trenutak života ne zaboravim
hladnoću usamljenosti,
nego da svaki trenutak s Njom
doživim kao neprocjenjiv dar!
AMEN!
Kada razmišljam... čovjek... biće stvoreno na sliku Božju... voljeti i biti voljen – to je naša srž, naša ESENCIJA! Reći da sam sretan i slobodan – ostvaren... možda će to zvučati kao apsurd, ali smatram da ću slobodu – pravu slobodu i sreću, doživjeti tek u zajedništvu s njom! Tek kada se Njegova ljubav počne ocrtavati kroz konture njezinog bića!
....evo, baš mi se javlja jedna slika... Adam, prvi čovjek, bezgrešan, otvoreno komunicira s Bogom, živi u svijetu koji na sebi nema trunke ljage grijeha, a opet! Čak niti u tome SAVRŠENOM okružju on nije potpun, nešto nedostaje, NETKO NEDOSTAJE! Nedostaje Ona, Eva, žena, druga osoba, i tek nakon stvaranja žene, raj postaje RAJ u pravom smislu te riječi – potpuno osmišljen, svrhovit i SAVRŠEN! ... i sada ja pitam tebe – da li tražim previše od Boga kada ga molim za jedan divan, ispunjen, kršćanski brak? Da li tražim previše? Mislim da ne, mislim da je ono za što ga molim nešto najnormalnije na svijetu – voljeti jednu ženu i da ta žena voli tebe, i da vaša ljubav bude sva uronjena u Njegovoj ljubavi – pa da li postoji nešto ljepše?
Možda ćeš reći da pretjerujem, da previše idealiziram stvarnost i život... ne znam, puno sam razmišljao i propitkivao samoga sebe i... iz svega sam zaključio da je zapravo najbitnija stvar u svakoj vezi da se ona temelji na ispravnom vrijednosnom sustavu, na iskrenosti, prihvaćanju, opraštanju...htio sam reći...Bog nam daje dobar temelj, svoje Zakone, i ako se na njima gradi veza onda će to biti nešto čvrsto, dobro, kvalitetno, nešto što će obadvjema osobama omogućiti da se razvijaju kao ličnosti, da rastu, da se usavršavaju i da uče jedno od drugoga i da teže onoj punini koja će tek doći nakon ovoga života, a to je nešto predivno...zamisli!..cijeli život provedeš s jednom osobom i svaki dan ti predstavlja novi izazov i novo otkriće i novo davanje sebe drugome i novi rast u ljubavi! Pa zar to nije fantastično! Zar to nije jedna fantastična slika? Zar to nije PRAVI užitak?
Hmmm.... uživati na putu... mislim da je puno ljepše, ispunjenije, bogatije i uzbudljivije uživati i putovati u dvoje...
...........................................................................................................
Odgovor na jedno pitanje...
Nije grad, skoro niti gradić, privlačan i odbojan istovremeno, 5000 stanovnika, pun krajnosti, kontrasta, kontradikcije. Privlačan zbog svoje monotonije, predvidljivosti, topline koja se nazire, poznatih ljudi, prijatelja, sigurnosti koju mi pruža, zbog lica kojima ne znam ime, ali su se usjekli u njegov lik i dali mu oblik... Odbojan zbog banalnosti i površnosti istih tih ljudi...
Volim ponekada pobjeći iz njega, zaputiti se negdje, skrenuti s ceste, otići u prirodu... hmmm, miris zemlje, lahor vjetra, toplina sunca, fraktalnost i nepomičnost Papuka i Krndije, titranje zraka, vibriranje prapočela... obrisi Savršenstva...
Volim sklad, mir, nepomućenost, predvidivost, a s druge strane osjećam nemir, rascijepljenost, podvojenost, dihotomiju... ne znam, možda krv, dalmatinsko-slavonska! Nemir i putenost Juga, smirenost i podatnost Ravnice...
Ne volim glamur, svjetla, reflektore, najugodnije se osjećam u majici, hlačama i patikama, privlači me minimalizam, čistoća i sklad koji se kriju iza jednostavnosti oblika, nisam baš pretjerano uredan!, a volio bih biti, nisam stalan, konstantan, ponekada sam prevrtljiv, tvrdoglav, ne volim kada me se pokušava mijenjati, volim mir, kontemplaciju, a s druge strane osjećam neodoljivu želju da gradim, da stvaram, da razaram ruševine i postavljam nove temelje, da obnavljam lice zemlje! Kako zapaliti svijet - pitaš? To mogu učiniti samo kroz vatru Njezine ljubavi!
...........................................................................................................
Šapat sluge Ljubljenoga…
…i slušat ćete jecaje Eona , i orit će se glas sluge Pravednoga, i hranit će vas ljubav sluge Pradavnoga, i tješit će vas uzdasi sluge Ljubljenoga, i gledat ćete Divnu, zaručnicu sluginu, miljenicu i ljubljenu Njegovu, i plakat će vam Srce, i jecat će vam Duša, i proći ćete Smrt i Muku Uskrsnuća… i obnovit ćete ruševine Razorene, i gledat ćete opet igru Obećane, i slušat ćete opet glas Ostavljene, i vidjet ćete opet ples Zaboravljene, i pjevat ćete opet pjesmu Obnovljene...
...........................................................................................................
Protiv Kraljeva i Knezova Hrvatskih...
I dođe mi riječ Gospodnja...
Prorokuj! Prorokuj slugo Moj!
Okruži pogledom,
podigni glas svoj,
i zapiši riječi Moje!
Prorokuj protiv Kraljeva i Knezova Hrvatskih,
Navijesti im dan propasti i
godinu odmazde Gospodnje,
Navijesti im dan pravde i istine,
dan osvete i srdžbe Moje,
Ispunili su zla i zločine svoje,
uklonili od sebe milosrđe Moje!
Grabež im je otac, Korupcija majka!
Drhtat će im duša od jutra do mraka!
Usta su im puna pravde – a pravdu pogaziše!
Kunu se poštenjem – poštenje zaboraviše!
Istinom se diče – istinu ne upoznaše!
Grade sebi kule i gradove!
Na tuđoj muci!
Na tuđoj bijedi!
Na tuđem očaju!
Siluju ovaj narod,
Tlače ga,
Izrabljuju do besvijesti,
Cijede iz njega i posljednju kap krvi,
i posljednji dah života!!!
PROPLAČI ZEMLJO!!!
PROPLAČI ZEMLJO OD MUKE i JADA!!!
Navijesti im slugo Moj!
Navijesti im dan naplate i dan srdžbe Moje,
Silan ću biti u dan gnjeva!
Silan i nemilosrdan u dan osvete Svoje!
Za svaku suzu,
plakat će dvostruko!
Za svaku krivu mjeru,
naplatit ću im trostruko!
Za svako zlo,
vratit ću im stostruko!
...........................................................................................................
MOJ PUT....
Pa, iskustva na putu se razlikuju, recimo sv. Ivan od Križa kaže da se tamna noć - kod ljudi koji su sposobni podnijeti velike patnje - događa u kratkom vremenu i uz veliki intenzitet (to je bio slučaj kod mene - trajalo je 3 dana i ja sam stvarno mislio da ću poludjeti od boli i muke)... dok kod osoba koje su "osjetljivije" to može trajati duži vremenski period i da se javlja povremeno uz jači ili slabiji intenzitet.... a, kako je mene Bog pripremio za to iskustvo... pa, obraćenje sam doživio prije 9 godina i 6 godina sam proveo u fazi "početnika", znači molitva, razmatranja, meditacije, askeza... ali, događalo mi se ono što si i ti spomenula u jednoj od prošlih poruka - intelektualno sam sve to shvaćao, ali problem mi je bio to živjeti, odnosno, spustiti to znanje na razinu svakodnevnog života, na razinu prakse i življene vjere i to me je stvarno bilo mučilo... dok, jedne korizme - prije 3 godine, nisam odlučio ući u jednu totalno full askezu - prekrižio sam SVE! Samo molitva, svakodevna euharistija i normalan svakodnevni rad na poslu, a sve ostalo - NULA! bez radija, TV-a, muzike, izlazaka, druženja s ljudima - sve je prekriženo, nisam čak niti jeo meso! [a, poslije sam rekao - ako sam išta za to vrijeme shvatio - to je da ne želim biti vegetarijanac!:)] Uglavnom... na kraju korizme sam otišao na veliku uskršnju ispovijed, i došao sam do svećenika, i on me onako pogledao i upitao: Da li si ti bogoslov? - Ja rekoh - ne! Da li studiraš teologiju? Ja opet - ne! [(btw. bavim se managerskim poslom)] I kaže on meni - Da li ti znaš da si ti karizmatik! To se jednostavno vidi po tebi! Da, nakraju mi tip reče - izaberi si sam pokoru! ... i mene je to mučilo - što mu to znači karizmatik, što? što to Bog hoće od mene?? ... osam mjeseci poslije (između Božića i Nove godine) imao sam jedan splet okolnosti... jednostavno jedno stanje neopisivesreće i ispunjenja... i u tome stanju ja rekoh Bogu - evo, mijenjaj me koliko god hoćeš - i, ono što se dogodilo je to da je jednostavno, preko noći, sva taradost ishlapila, nestala, kao da je Bog nestao iz mog života - i to su bila ta tri dana agonije... i na kraju toga, na samom vrhuncu... otvorio sam slučajno jedan Biblijski tekst iz Izaije - pročitao ga i.... ne mogu ti to opisati, ali kao da je svaka riječ koja je tamo bila napisana - bila napisana samo za mene! i, ja se slučajno pogledao u gledalo... i lice mi je sjalo, pa ne znam... vjerojatno kao i Mojsiju kada je silazio sa Sinaja! Izgledao sam sam sebi kao anđeo!........
evo, prošle su pune tri godine, i što mogu reći o plodovima... pa, daleko sam slobodniji, fleksibilniji, otvoreniji prema životu, prema drugim ljudima, sigurniji, samosvjesniji, bolji, prirodniji, zadovoljniji sa samim sobom, svojim životom, uglavnom jaaako puno pozitivnih stvari, hmmmm kada bolje razmislim, ne mogu naći niti jednu negativnu!.......
hm, celibat.... mislim da treba razlikovati kategoriju celibata i kategoriju čistoće.... rijetki imaju karizmu celibata, ali svatko tko iskreno živi vjeru ima dar čistoće (redovan dar).... da bih ti objasnio celibat moram poći od stvaranja...
Bog je stvorio čovjeka kao dvojno biće, da se tako izrazim, kao muško i žensko... i muškarac je slika Boga, i žena je slika Boga.....muškarac je slika Njegove snage, pouzdanosti, vjernosti, muškarac je zaštitnik, branitelj, skrbnik, graditelj.... dok žena, s druge strane predstavlja sliku Njegove ljubavi, topline, dobrote, vjernosti, "mekoće"... žena je već sama po sebi - živa ljubav i molitva... što kod muškaraca nije slučaj - za nas je molitva "zanat koji treba svladati", upravo zato što mi nismo, a vi jeste po samoj svojoj konstituciji već ostvarena ljubav na neki način!
Dakle da bi čovjek bio doista ostvaren on u sebi mora sadržavati obadvije dinamike i mušku i žensku, celibatanci imaju taj dar da su oni na neki način već pomireni u samima sebi jer im je Bog nadopuna tog drugog pola, dok kod ljudi koji imaju karizmu braka - tu unutarnju ispunjenost muškarac nalazu u ženi, a žena muškarcu...
i tu se zaprava rađa sva ta sinergija ljubavi, strasti i svega što iz toga prizlazi, jer tek tada čovjek postaje u pravom smislu riječi - sličan Bogu - tek kada voli i kada se realizira na način da tu ljubav daje drugoj osobi, (ali i da ju u istoj mjeri prima)...................
...........................................................................................................
Evo, to bi za sada bilo to!
Login
FAQ
Chat
Traži
