Nova sam na forumu,i radu ću s vama podjeliti mij put obraćenja.Kao mala redovito sam išla u crkvu,pjevala u zboru,u župi sudjelovala predstavama,i živjela vjeru koliko sam je mogla shvatiti s svojih 10 godina,čak se neko vrijeme pojavila želja da budem časna sestra.Neznam kako ni kada postupno su mi mise dojađivale,bilo mi je dosadno u crkvi,nisam imala više interesa za Boga
!Prolazile su godine,došla je srednja škola.Bila sam odlična učenica,sve super,u tom razdoblju sam dosta izlazila,imala sam i ljubavnu vezu,no to je sve bilo u granicama normale,oprostite što se ovako izražavam,no ono što sljedi danas znam da nije bilo normalno.Nakon prekida te ljubavne veze željela sam se iživjeti u svojoj mladosti.Sljedili su izlasci svaki vikend koji su bili opijeni alkoholom,HVALA BOGU drogom nikada.Zavoljela sam jednog dečka koji je bio samnom samo dok sam mu se tijelom darovala.Nisam ni osjetila koliko mi je duša zatrovana,i koliko se pati u duhu bluda.Da bih pobjegla od te samo tjelesne veze ušla sam u vezu s osobom kojoj sam bila utjeha za neuzvraćenu ljubav.Htjela sam samo malo ljubavi,one iskrene,a dobila sve prljavo i lažno.U tim danima gdje sam uvidjela da sam potpuno izgubljena Bog me poziva k sebi,kako?Moj posao je takav da sam uvijek u komunikaciji s ljudima,i žena koja je to jutro došla u salon kaže kako sutra putuje u Međugorje.Odmah me je nešto potreslo,u pozitivnom smislu,i zamolila sam je da me predbilježi za sljedeće putovanje.Došao je taj petak,sama,tata me odvezao do mjesta polaska,krećem u Međugorje.U autobusu je počela molitva,a ja bez krunice,ikakvog velikog znanja u drugim molitvamo osim OČE NAŠ,ZDRAVO MARIJO,SLAVA OCU.Kada je voditelj puta rekao da svi imamo nakanu odlaska u Međugorje,u svojoj glavi sam počela razmišljati koja je moja nakana.Zapravo je nisam imala,imao ju je ISUS.Kako se u autobusu pjevalo,i slavilo Isusa tako me ja sve više hvatao jecaj i vapaj za Bogom,sjetila sam se perioda iz djetinjstva kada sam živjela s Isusom.Prolazeći kroz postaje na Križevcu stalno sam jecala,u grudima sam imala "kamen"koji je svakim korakom bio sve teži i teži Došavši do samog križa iz mene je krenuo plač,sav jad koji se godinama nakupljao,sve tuge i crnila duše otišle su k njemu,ISUSU.U tom trenutku osjetila sam da je tu,da više nisam sama,bila sam vesela no i zbunjena.Osjećala sam se doslovce ponovo rođenom.Navećer kad je bilo klanjanje doživjela sam iskustvo koje nikada neću zaboraviti.Ispred mojih očiju nestajala je tmina,dolazila bijelina,i u desnom kutku išle su kapljice krvi.Nisam znala što to znači,bila sam uplašena.Kad sam se vratila kući onda je sljedilo sve i svašta.Crni nije bio vesel zbog mog obračenja,nije mi davao mira.Kako sam bila uplašena stupila sam u kontak s jednom curom koja mi je dosta pomogla,i rekla da koliko god mi se čini da sam luda,da nikako ne odustajem od molitve,i nikako se ne vratim starom naćinu života.Traživši odgovor na pitanje događaja u Međugorju,i same vizije tjekom klanjanja rečeno mi je da me Krv Kristova nanovo rodila i oprala moju dušu.Hvala ti ISUSE za ponovo rođenje,za SVE ŠTO MI NEPRESTANO DARUJEŠ.HVALA TI ZA BRAK S ČOVJEKOM KOJEG SI MI TI NAMJENIO,I HVALA ZA MALU ZVRKU KOJA JE NA OVAJ SVIJET DOŠLA PRIJE 9 MJESECI,HVALA TI ZA SVE LJUDE KOJE MI SVAKODNEVNO ŠALJEŠ U ŽIVOT,HVALA TI ZA SVE.VOLIM TE ISUSE.