... uvjeren sam da mi je život poklonjen " ponovo " 23.11.1991.
...da vas sad nedavim o Domovinskom ratu...gdje je bilo i šta je bilo....samo dolazim iz Slavonije
u borbrnom dijelovanju moje satnije na taj dan, bilo je svašta na nebu od projektila.....i samo u sekundi je doletila i pala pod noge minobacačka....digla me u zrak, okrenila, pao sam, Bože bolovi....šok, adrenalin.....STRAH...suze...pojma nemam kao su se emocije mjenjale.... , mržnja, u mislima mi prolazi u glavi ubi se ( žao mi je što to pišem ali tako je ) pogledam oko sebe vodim dvojicu suboraca....jedan je u polusjedećem položaju naslonjen na kuću bez svijesti, neznam dali je živ...nevidim krv....dok je drugi ispred mene na prsima...ni za njega nisam siguran....srce počinje tući bez prestanka.....čujem tenkove neprijateljske ( ili mi se tada pričinjavalo )....STRAH, neopisivi STRAH, povo sam pomislio da se upucam........i ljudi moji neznam šta mi se desilo jednostavno se probudila borba u meni....stisnuo sam zube digao sam se u polusjedeći položaj, stisnuo zube.....vidim u dimu trče moji dečki, svi na gotovs....gledaju me....pipaju po prsima, glavi nema rane, nema krvi....tek nakon par sekundi neko je skužio da sam dobio u ljevi skočni zglob.....dečko koji je bio u polusjedećem položaju naslonjen na kuću nije mu ništa bilo samo je izgubio svijest jer ga je detonacija bacila u kuću, dok je drugi dobio gelerćić u glavu točnije u zube....i zubi su mu bili pancirka da geler neode duble u glavu....a ja sam najbolje prošao....kad vidim šta mi je došlo i palo baš pod noge, jer neki suborci su bili od mene udaljeni i po 70 do 100 metar...mislili su da sam rasturen i sad sijedim i vama pišem ovaj događaj, uvjeren sam da mi je Bog darovao život ponovo....i zato mu hvala, ali baš mu HVALA....nakon toga dosta operacija....dosta godina u bolnicama, ali nežalim....jer svi se mi rodimo kao dijamanti, ali sa vremenom nas Bog brusi i glanca da sjajimo sa najljepšim svijetlom .
Eto toliko od mene....
lp Želja
Login
FAQ
Chat
Traži
