www.tebe-trazim.com

Da, slažem se
glazba, pogotovo rock i ova elektronska je stvarno pošast
te frekve izgleda pogađaju jako, i čovjek ( djeca) gubi kontrolu, postaje nervozan, anarhist itd.

čitao sam prije 1-2 dobru knjigu o tome šta nam spremaju američki i britanski labaratoriji svjetskih moćnika , HIJERARHIJA ZAVJERNIKA-CENTRALNI KOMTET V.BRITANIJE -KOMITET 300
bitlsi i mnogi bendovi su na neki način bili njihov proizvod koji su propagirani od usmjevača povijesti
strašne su to stvari, a mladima je teško objasniti da se ne vežu puno na glazbu
a danas sva djeca imaju ove smarfone i svi su totalni ovisnici o glazbi sa Itunesa , interneta, youtuba...i što je najgore stave slušalice i nabiju do kraja, što im totalno razara i mozak i uši!!

http://emilcic.exactpages.com/bibliography007.html

drago mi je da ćeš ići na životnu ispovijed...to će ti sigurno pomoći jer ćeš se pred svećenikom ogoliti do kraja i bit ćeš potpuno rasterećen!
drži se i btb

Nemogu ni zamisliti kroz šta si prošao, ali bi se ipak osvrnuo o ovome o sudbini. Možda i nisam u pravu ali imam neku potrebu da iznesem svoje mišljenje.
Prvo što mislim da ne bi trebali uopće razmišljati o tome što je se dogodilo i šta bi bilo da se drugačije dogodilo. Jer ako ujutro ustaneš i predaš dan Bogu, uvečer mu možeš samo zahvaliti što te vodio kroz taj dan i ako si mu ga potpuno predao onda će Bog upraviti sa njim i sve će biti kako on želi tj. ispravno.

Malo je glupo razmišljati o tome da je sve već zapisano, onda bi se mogli slobodno opustiti,misleći da će sve ići svojim tokom,a tako se lako propada.
Na neke stvari u životu utječe Bog,kao da nam pomaže, malo nas gurka da krenemo njegovim putem.
Kada sam bio djete i kad mi neke stvari nisu išle u životu, samo sam iskreno izmolio očenaš i zamolio Boga da mi pomogne. Već tada sa nekih 7-8 g. to mi je bio dovoljan dokaz da Bog postoji.
To je bio moj izbor, tih situacija se sjećam kao da se upravo događaju. Išao sam svojim snagama koliko sam mogao, a onda kao djete(što sam i bio) ponizno zatražio pomoć od Boga. Kao što bi je zatražio od svoje majke, tj. potpuno se njemu predao. Tada samo postaneš vozilo koje Bog vozi putem dobra.

To bi trebala biti moja sudbina,tvoja i svakog ljudskog bića na zemlji. Iskreno zatražiti Boga i pustiti da te vodi svojim putevima.



Ima jedna knjiga gdje je žena izgorila od groma i bila u kliničkoj smrti. Netko s neba (Bog,Anđeli ili Isus neznam točno) joj je rekao da joj se smilovao jer se neki beskućnik zavjetovao da će hodočastiti ako ona preživi.
Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku, no opet mislim da ga i mi možemo nekada iznenadit i utjecati na njegove odluke

Mir s tobom i drago mi je da si s nama. Netko je dobro molio za tebe,a sada se ne predaj

SVJEDOČANSTVO
GOSPOĐE DR. GLORIE POLO

Nesreća s udarcem munje

Dobro jutro, hvaljen Bog , draga braćo i sestre! Veoma se osjećam lijepo i radujem se, da smijem
ovdje biti i s vama podijelit ova veliki dar, što mi ga je BOG udijelio. Ono što ću iznijeti, zbilo se 5.
svibnja 1995. kod Nacionalnog sveučilišta u Bogoti, glavnom gradu Kolumbije, oko 16,30 sati.
Ja sam zubarica. Ja i moj 23 -godišnji nećak, koji je također po zanimanju zubar, upravo smo
radili na našoj dizertaciji. Tog dana a bio je to kišovit petak, išli smo zajedno s mojim suprugom u
smjeru Fakulteta za zubne bolesti, da uzmemo nekoliko knjiga, koje su nam trebale.
Moj nećak i ja išli smo zajedno pod malenim kišobranom. Moj suprug je imao nepropusni ogrtač
(kabanicu) i išao je izravno duž zida Glavne biblioteke da bi se zaštitio od kiše. Dok smo nas dvoje
uvijek prelazili s jedne strane na drugu da bismo izbjegli ustajalu vodu - i tako smo se približavali, a
da toga nismo ni zapazili, jednom drvoredu stabala i kada smo skočili preko jedne veće lokve,
pogodila nas je munja iz visine, koja je bila tako jaka da smo mi pougljenili. Moj nećak je na mjestu
bi mrtav.
Munja ga je udarila odostraga i spalila njegovu nutrinu. Izvana je on ostao netaknut. Makar je bio
tako mlad, on je bio čovjek posve predan BOGU. Posebno je štovao Dijete-ISUSA. Nosio je
NJEGOVU medalju u jednom kvarcnom kristalu oko vrata. Stručnjaci za sudsku medicinu su rekli
da je baš kvarc privukao munju. Munja je izravno prodrla u njegovo srce. Odmah je srce prestalo
kucati. Spaljeni su svi njegovi nutarnji organi i tada je jaka struja munje napustila njegovo tijelo
preko njegovih nogu. Pokušaji ponovnog oživljavanja su bili uzaludni. Ali posve izvana nije imao
nikakvih opekotina. Što se mene tiče, munja je ušla preko moje ruke i spalila je čitavo moje tijelo,
iznutra i izvana, na strašan način. Ovo moje obnovljeno tijelo, koje vi sada i ovdje vidite, ja mogu
zahvaliti jedino Božjem milosrđu ono je očitovanje milosrđa ovog našeg dobrog BOGA koji
nadasve ljubi. Moje čitavo meso je bilo po tom snažnom udaru munje pougljenjeno, moje grudi su
nestale, nadasve na lijevoj strani, gdje je ranije bila moja sisa, imala sam jednu veliku rupu. Na
meni više nije bilo nikakvog mesa, također moja rebra, moj trbuh, moj donji dio tijela kao i moje
noge i moja jetra posve su se pretvorili u ugljen. Munja je napustila moje tijelo preko moje desne
noge. Moji bubrezi su pretrpjeli teške opekotine, isto tako pluća i jedan moj jajnik.
Ja sam upotrebljavala spiralu kao sredstvo protiv začeća, ona je bila od bakra, a bakar je dobar
električni ! vodič. Stoga su također i moji jajnici tako teško opaljeni. Bili su tako maleni kao dva
zrna grožđa. Pretrpjela sam prestanak kucanja srca i praktično sam bila bez života. Moje tijelo je
drhtalo i treslo se zbog električnog šoka, što ga je munja proizvela. Čak i mokro tlo je još bilo pod 4
električnim naponom. Zbog toga mi u prvi čas nitko nije mogao pomoći jer kroz duže vrijeme nije
bilo moguće mene dotaknuti.
Čudesa koja je Gospodin na meni izveo
I upravo te teške ozljede i opekotine, kao i prestanak rada srca, što sam pretrpjela, i zbog njihova
trajanja, - u prvim časovima zbog električnog naboja mojega tijela i zbog vlažnog tla oko mene
nitko me nije mogao dodirnuti, - to je bilo veoma pogibeljno za život koji je bio položen na
izvanredan način u veliku dobrotu, beskrajno milosrđe našega GOSPODINA I BOGA, koji je sve
nas unio u SVOJE Srce i svakoga od nas uvijek iznova poziva da MU se vratimo.
Po trima pojedinačnim činjenicama, za koje svjedoči moje tijelo, želim vam pokazati ta BOŽJA
čudesa. Tu je prestanak rada srca, što nehotično vodi k nedostatnom hranjenju mozga s važnim
kisikom i što ima za posljedicu trajno oštećenje mozga.
(Liječnički komentari uz prestanak rada srca)
"Samo ako se odmah poduzmu mjere oživljavanja može se spasiti život koji već nakon tri minute
prestanka rada srca i stoga pomanjkanja kisika nanosi nepopravljive štete mozgu ... " ili "Jer
pacijenti s akutnim prestankom rada srca imaju veoma male šanse da prežive i da ostanu bez većih
duhovnih oštećenja ... ").
Ipak, makar da sam mogla biti priključena na aparat za srce-pluća nakon predugog trajanja
prestanka rada srca, poslije dugog ostanka u komi nisam dobila nikakvih oštećenja na mozgu, kako
vi sami, koji me pred sobom vidite, možete ustanoviti.
Mnogi liječnici u Bogoti su govorili mojoj sestri koja je također bila liječnica, kako je beznadno i
besmisleno držati me priključenu na aparat za srce-pluća i time su je htjeli nagovoriti da treba
prekinuti s tim mjerama spašavanja života. Ali usprkos svim tim dobronamjernim savjetima moja
sestra je svojom upornošću i svojim utjecajem u toj bolnici uspjela da moje tijelo i dalje ostane
povezano s aparatom. Dakle, kakvo divno čudo, koje nema nikakvog medicinskog tumačenja.
Na isti način se dogodilo čudo kako su moji bubrezi i pluća ponovno počeli raditi. Liječnici nisu
primijenili dijalizu na meni, jer su držali da moji bubrezi ne mogu raditi. Om su mislili da za mene
nije više važno ulogu bubrega umjetno zamijeniti, jer nisam imala nikakve šanse da preživim. Ali
usprkos njihovom medicinskom mišljenju moji pougljenili bubrezi ponovno su počeli raditi.
Jednako tako treba procijeniti kao veliko čudo ponovni rast moje kože. Moje čitavo tijelo je bilo,
nakon što su s mene skinuli i ostrugali spaljenu kožu, jedna jedina otvorena rana. Živo meso se
moglo vidjeti. Bolovi su bili neopisivi. Gorjelo je kao kada se u vatri prži. Gorjelo je izvana, gorjelo
je iznutra, pri svakom disaju.
Sve me je boljelo, jedino od nogu prema gore nisam imala nikakvog osjećaja. Kada su oni čistili
moje otvorene rane, nisam osjećala na svojim nogama uopće ništa, dok je čišćenje na drugim
dijelovima tijela uzrokovalo neopisive boli. Moje noge su sličile dvama pougljenjenim komadima
drva. One su bile posve crne.
I nakon jednog mjeseca došli su mi liječnici i rekli: "Gle, draga Gloria, čudo koje je BOG na
vama učinio, tako je veliko i nevjerojatno. To je jednostavno predivno da je već gotovo čitava koža
ponovno narasla. Doista ona je još tanka kožica, koja je ovdje i ondje narasla, i još ima mnogo
otvorenih mjesta između. Ali ta mjesta, gdje je narasla tanka kožica, bude nam nadu da će se
ponovno čitavo tijelo prevući zaštitnom kožom. Ali brigu nam zadaju Vaše noge. Mi tu ne možemo
više ništa učiniti. Moramo nažalost otkinuti Vaše noge."
Ja sam se ranije veoma bavila športom (Aerobic-Fan). I kada su mi sada rekli da mi moraju
odrezati noge, ja sam jedino i samo mislila: Ja moram što je moguće prije pobjeći iz ove bolnice. Ja
moram otići odavde, moram to učiniti, da spasim svoje noge. Izišli su dakle liječnici iz sobe i ja sam
se digla iz svojeg bolesničkog kreveta da odatle pobjegnem. Ali već kod prvog koraka moje noge
nisu izdržale i ja sam pala na trbuh kao žaba koja prvi put skače i trbuhom na zemlju pada.
Oni su me dakle morali dignuti s tla i odnijeli su me s 5. kata na 7. kat bolnice. I znate li koga
sam tamo srela? Srela sam jednu ženu kojoj su već odrezali noge ispod koljena. I sada je ona čekala
da njezine noge još više - dakle ispod kuka - odrežu. I kada sam tako vidjela tu ženu, pomislila sam
na to koliko bi novca ovoga svijeta trebalo da se kupi nove noge. 5
Čitavo zlato svijeta ne može nabaviti nove noge. Kakvo čudo su noge. Kada su mi htjeli odrezati
noge, zahvatila me je neopisiva tuga, i prvi put mi je došla na pamet misao da nikada nisam
zahvalila GOSPODINU za čudo svojih nogu. Posve suprotno ja sam svoje noge i čitavo svoje tijelo
mučila da bih se oslobodila svoje debljine i dobivanja na kilogramima.
Gladovala sam kao nepametna, trošila novac punim rukama na dijete i ostale kure, samo da bih
izgledala vitka i da imam vitke noge. To me je koštalo ne samo jedan imutak, nego sam više
imutaka na to potrošila.
I sada najednom vidim svoje noge bez mišića, vrlo tanke, posve crne, na svim stranama posute
rupama. I sada zahvaljujem GOSPODINU BOGU na tim iznakaženim nogama. One su najednom
za mene postale tako vrijedne. Nije mi bio važan njihov izgled, nego njihova uloga. Bilo mi je
važno jedino da ih imam. I na tom sam zahvalila GOSPODINU. I rekla sam dragom BOGU:
"GOSPODINE, zahvaljujem TI za ovu drugu šansu, koju SI mi dao! Hvala, velika hvala na toj
šansi, koju stvarno nisam zaslužila. Ali, dragi BOŽE; molim TE iz dubine srca, za jednu uslugu,
posve malenu uslugu. Ostavi mi barem ove moje iznakažene noge! Ostavi mi ih da se mogu barem
na pol micati, da se mogu barem na pola uspraviti. Pusti mi ih, molim, pusti mi ih barem tako, kako
su sada. Bit ću TI zauvijek zahvalna. "
I najednom počinjem osjećati svoje noge. Bilo je to u petak. I od petka do ponedjeljka ova moja
crna vretena, koja su bila bez života, koja su izgledala kao čaša tamne limunade sa zračnim
mjehurima, polako su postajala crvenkasta i svijetla. Izravno sam osjetila kako sve više krvotok
uzima moje pougljenile noge. Uvijek sve više osjećam svoje vlastite noge.
I kada su u ponedjeljak liječnici došli uz moj bolesnički krevet u vizitu da obave zadnje
ispitivanje i prije moje amputacije, začudili su se kada sam ustala s kreveta i stavila se na svoje
vlastite noge, koje su me također držale. Ja dakle nisam pala natrag. Pregledali su me, uvijek su
ponovno dirali moje noge i nisu mogli vjerovati i nisu imali povjerenja u svoje vlastite oči.
I pokazala sam im pokrete koje sam mogla učiniti nogama. Imala sam doista neopisive boli u
svojim nogama. Ali vjerujem, ja još nisam nikada bila toliko sretna, usprkos tako velikim bolima,
koje sam u nogama osjećala, kao tog časa. Moje noge su se vratile natrag mojem tijelu. I sve to na
način koji se medicinski ne može protumačiti i nad čime su se liječnici jednostavno mogli čuditi.
Šef odjela na 7. katu bolnice reče mi: "Znajte, Gloria, da u 38 godina liječničkog služenja još
nikada nisam vidio ni doživio tako veliko čudo kao Vaših nogu."
I pogledajte sada, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, ovdje su moje ponovno
uspostavljene noge. Ne iz preuzetnosti i taštine, nego jedino da dadem BOGU čast, ponosno se
šećem ovdje pred vama gore-dolje i pokazujem vam svoje noge da vam dokažem veličinu djela
GOSPODNJIH, našega živoga BOGA, NJEGOVE beskrajne LJUBAVI prema nama i NJEGOVE
SVEMOĆI. (Komentar: Gloria na govornici ide amo tamo i slušatelji plješću na pogled tog
BOŽJEG čuda).
Jedno drugo ve,liko čudo koje mi je GOSPODIN učinio je .slijedeće. Ja više nisam imala grudi.
Zamislite samo, ja sam bila ohola, ponosita žena. Moje geslo je bilo:
"Žena mora pokazati i iskoristiti svoju drž, koju je od prirode dobila na dar. "
I rekla sam sebi da je najljepše što imam, moje grudi, moje noge i uopće moj lik, moje žensko
tijelo, i ja ću ih staviti na divljenje. Ja sam pokazivala svoje ženske draži uvijek i vrlo izazovno.
Naglašavala sam obline svojega lika i pokretala sam upadno svojim bokovima. I na taj način bih
pobuđivala uvijek veliku pažnju. Nosila sam uvijek odjeću s velikim dekolteom, da naglasim i
pokažem svoje lijepe grudi. I mnogo sam držala do svojih lijepih nogu.
I pogledajte, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, upravo svi ti ljubimci moje taštine
najviše su izgorjeli. Upravo sve to je pougljenilo i bilo je neizgledno.
Sada, dalje s ovim čudesnim djelom BOŽJIM koje je ON na meni učinio. Išla sam k jednom
liječniku, koji me je redovito pratio u mojim športskim aktivnostima i rezultatima. Predstavite
liječnika koji je uvijek navikao vidjeti samosvjesnu ženu koja mnogo polaže na svoje tijelo, koja je
gladovala zbog svoga tijela poput bezumnice, gutala lijekove i droge radi svog izgleda, - taj moj
liječnik za moju športsku aktivnost vidio je moje tijelo najednom pola spaljeno i iznakaženo. Nije
htio vjerovati svojim očima. Učinio je sve moguće pretrage s CTR i s najmodernijim, nuklearnim 6
medicinskim aparatima.
I na to mi je rekao:

I na to mi je rekao:
"Znajte, gđo Gloria, s tim malim komadićem jetre, koji vam je ostao, moći ćete preživjeti. Ali vaši
jajnici, draga gospođo, jednostavno su posve smežurani, pougljenili i osušeni poput grane osušene
loze. Stoga nećete vi nikada više moći u svojem životu dobiti dijete. "
I ja sam u sebi pomislila: Hvala mojem BOGU da mi je na taj način otklonio svaku brigu oko
planiranja obitelji. Ja sam na prirodan način neplodna.
BOŽE, zahvaljujem TI za to, SLAVA TI, BOŽE za to. Ja sam bila sretna zbog toga, jer sam tako
imala barem jednu brigu manje.
Ali godinu i pol kasnije osjetila sam da tamo, gdje su bile moje grudi i gdje je sada koža samo
pokrivala moja rebra, osjetila sam najednom neko micanje i svrab i koža se natezala i zaobljavala.
Dobila sam bolove. Najednom su se ponovno zapažale moje dojke i narasle su mi grudi. Bilo mi je
posve neobično i ne protumačivo da ponovno imam grudi.
I znajte koji je tome bio uzrok? Ustanovila sam da sam noseća. Noseća usprkos sasušenih jajnika.
Tako mije BOG ponovno darovao moje grudi. I s tim grudima sam bila u stanju dojiti svojim
majčinskim mlijekom divnu, veoma zdravu djevojčicu, koju sam porodila.
Ta moja najmlađa kćerka zove se Maria Jose (Marija Josipa). I kao posljedica toga normalizirala
se također moja menstruacija i svi moji ženski hormoni su došli u ravnotežu. I moji jajnici na
redoviti način su proizvodili jajašca.
I sve su to u cjelini i općenito čudesna djela BOŽJA, koja je ON učinio na meni, na mojem tijelu i
za koja ja svjedočim.



Druga strana događaja

Ali poslušajte sada dobro! To je bio tjelesni, materijalni, fizički dio moje nesreće. Ali drugi dio
ovog događaja bio je daleko ljepši; to je bio nezamisliv, predivan doživljaj. Jer dok je moje tijelo tu
ležalo pougljenilo, (moja duša) se nalazila u divnom bijelom tunelu . Bilo je bijelo svjetlo oko
mene, neopisivo svjetlo , koje je u meni proizvelo jednu takvu milinu,takav mir, takvu sreću.
Osjećaji koji se ljudskim riječima jednostavno ne mogu opisati. Nema- posve jasno rečeno -
nikakve zemaljske riječi, da bi se opisalo veličinu tog časa. Bio je to neshvatljivo golem zanos,
neopisiv vrhunac. - U tom svjetlu ja sam se kretala naprijed, neopisivo sretna i puna radosti, ništa
me nije smetalo u tom tunelu. Kada sam pogledala gore, vidjela sam na kraju tog tunela kao neko
sunce,jedno bijelo svjetlo,kažem "bijelo" samo da spomenem neku boju, jer su boja svjetla i njegov
sjaj bili neopisivi, boja se nije mogla usporediti ni s čim što na svijetu postoji na području boja.
Svjetlo je jednostavno bilo predivno. To svjetlo je za mene bilo kao izvor ove posve velike ljubavi,
ovog mira u meni i oko mene, neopisiva ljubav i mir, koje nisam poznavala iz svijeta...
Dok sam se u tom tunelu gibala naprijed, rekla sam samoj sebi. "Do bijesa! Pa ja sam umrla." I
tog časa pomislila sam na svoju djecu i jadikovala sam: "Oh, moj BOŽE, moja dječica! Što će reći
moja djeca?" Ja sam jedna majka uvijek zaposlena i pod stresom, koja nikada nije imala vremena za
sebe. Ja sam vrlo ran jutrom izlazila iz kuće, da bih svijet osvojila, i vraćala bih se tek kasno
navečer ponovno kući. I pri tome sam bila nesposobna svoju obitelj i svoju djecu pravo dvoriti. I
sada sam vidjela posvemašnju bijedu svojeg vlastitog života u pravoj istini i bez uljepšavanja, i na
mene se spustila velika žalost.
U tom času nutarnje praznine zbog odsutnosti moje djece nisam zapažala niti svoje tijelo niti
dimenzije vremena i prostora. Opet sam otvorila oči i vidjela nešto veoma lijepo. Vidjela sam sve
ljude svojega života u jednom jedinom času, i to žive i mrtve. Zagrlila sam svoje praroditelje, moju
baku i djeda, moje roditelje, koji su već bili umrli, jednostavno sve! Bio je to takav čas punine, bilo
je čudesno. Sada sam shvatila da sam bila prevarena s poviješću reinkarnacije. Ja sam time
praktično dala samoj sebi "vlastiti gol", jer sam "reinkarnaciju" uvijek fanatično i žestoko branila.
Bilo mi je rečeno da se moja prabaka inkarnirala u nekog drugog, ali mi nisu rekli u koga, i budući
da su mi proricatelji istine, da bih to doznala, bili preskupi, odustala sam i nisam dalje istraživala u
koga se je ona inkarnirala. Ja sam sama uvijek ponovno sretala ljude, za koje sam mislila da se moj
pradjed i moja prabaka inkarnirala u njihovim osobama. I sada sam, baš sada, zagrlila svojeg 7
pradjeda i svoju prabaku. Mi smo se zaista i stvarno zagrlili, i ja sam susrela sve u jednom jedinom
času; i to se dogodilo sa svim ljudima koje sam poznavala i iz svih krajeva, gdje sam nekada bila, i
to sa živima i mrtvima - i to sve u jednom času
Samo je moja kćerka reagirala prestrašeno, kada sam je zagrlila. Ona je tada imala upravo devet
(9) godina i moj zagrljaj je u svojem stvarnom životu na ovom svijetu u tom času osjetila. Ona je
dakle osjetila moj zagrljaj tog časa, kada su ona i moja čitava obitelj strahovali za moj život, jer je
moje tijelo još ležalo u bolnici u komi. Redovito mi ne osjećamo takav zagrljaj iz onostranosti. U
tom čudesnom stanju vrijeme je zastalo, tako jednostavno tako divno, bez tereta tijela, bez tijela. I
promatrala sam ljude ne više kao prije. U svojem ranijem životu gledala sam samo na to, da li je
netko debeo, tanak, odvratan, tamne kože, lijepo odjeven ili ne ... Po tome sam svrstavala ljude i
zbog toga sam bila puna predrasuda i cinične kritike. UVijek, kada sam govorila o drugima, ja sam
kritizirala. Sada je to bilo posve drugačije. Sve je bilo bez tjelesnog vida. Sada sam ja vidjela
također nutrinu ljudi i kako je bilo lijepo vidjeti nutrinu ljudi, njihove misli i osjećaje, dok sam ih
gr1ila. I dok sam sve tako uzela u ruku; kretala sam se istovremeno vijek prema gore.
I na taj način uvijek sam išla naprijed, puna mira i sreće. I što sam se više uspinjala sve više sam
ostajala svjesna da mi je darovano divno viđenje - i na kraju tog puta sam vidjela jedno jezero,
divno jezero, opkoljen o predivnim stablima, tako lijepim, tako lijepim, da nema veće ljepote. I
jednako tako bilo je tu cvijeća svih boja, jednog mirisa, koji je toliko godio - sve je bilo toliko
drugačije, sve je bilo nadasve lijepo u tom divnom vrtu, na tom sjajnom mjestu -da nema riječi
kojima to ,opisati, sve je bilo ljubav.
Postojala su dva stabla koja su nešto zatvarala. Izgledalo je da su to ulazna vrata. Sve je posve
drugačije nego li mi to znamo. Pa ni boje nemaju sličnosti s našima. Tamo je sve neizrecivo lijepo.
Tog časa sam vidjela svojega nećaka, koji je bio unesrećen sa mnom, kako je ušao u taj predivni vrt.
I ja sam znala, osjećala sam, da ja tamo ne smijem ući, i također još nisam mogla, - tamo ući ...
Prvi povratak
Tog časa sam čula glas svoga supruga. On je jaukao, plakao slomljena srca i zvao je iz dubine
duše: "Gloria!!! Što se dogodilo! Gloria! Molim te ne ostavljaj me samoga. Gle tvoja djeca te
trebaju. Gloria, povrati se natrag! Ne budi kukavica i ne ostavi nas same!"
Tog časa sam ugledala sve - kao jednim pogledom - imala sam pregled svega - i vidjela sam ne
samo njega, koji je tako bolno plakao. I tog časa GOSPODIN mi je udijelio povratak. Ali ja nisam
htjela natrag. Taj mir, ta radost, ta milina kojima sam tamo (ovdje) bila ovijena, očarali su me. Ali
postepena i sve više počela sam se kretati dolje u smjeru svojega tijela, kojega sam gledala bez
života. Vidjela sam da moje beživotno tijelo leži na jednoj nosiljci na odjelu medicinskog
Sveučilišta u Bogoti. Vidjela sam liječnike, kako su se trudili oko mene, i zadavali su mi s jednim
aparatom elektro-šokove, da bi pokrenuli moje srce koje je mirovala. Prije toga smo moj nećak i ja
više od dva sata ležali na tlu, jer nas nisu mogli ticati zbog električnih udaraca koji su izlazili iz
naših tjelesa ispunjenih strujom po udaru munje. Tek sada su se mogli brinuti za nas i tek sada je
počelo nastojanje za moje ponovno oživljavanje. I pogledajte. Ja (moja duša) dolazi u moje tijelo i
dodirujem s nogama moje duše ovo mjesto moje glave (gđa Gloria pri tome pokazuje mjesto svoje
glave). Duša je slika našeg ljudskog tijela u njegovom obliku. - I tog časa iskočila je jedna iskra
veoma snažno na mene. I tako sam se ja ponovno ugurala u svoje tijelo. Izgledalo mi je da me ono
ponovno usisava u sebe. To ulaženje u tijelo uzrokovalo je beskrajne boli, jer je sa svih strana moje
tijelo izbacivalo (električne) iskre. I osjećala sam se da sam gurana u nešto vrlo malo i usko. Ali to
je bilo moje tijelo. Izgledalo mi je da ću ja u svojoj odrasloj veličini biti ugurana u dječju odjeću,
koja je izgledala od žice. Bila je to strašna bol. I tog časa počela sam također osjećati bolove čitavog
svojeg izgorjelog tijela, to izgorjelo tijelo tako je boljelo, tako neizrecivo, palilo je strašno, sve se
dimilo i isparavalo.
Čula sam liječnike kako kliču: Ona je došla k sebi! Ona je došla k sebi! Oni su bili izvan sebe od
radosti, ali moje boli su bile neopisive. Moje noge su bile sasvim crne i pretvorene u ugljen, moje
čitavo tijelo je bilo jedna otvorena rana, ako je uopće još na njemu bilo mesa.




Taština

Najveća, nepodnošljiva bol bila je moja taština. To je bila druga vrsta boli u meni, to je bila bol
jedne svjetske žene, emancipirane svjetske žene, neovisne, samosvjesne egzekutivne stručnjakinje,
profesionistice, akademičarke, intelektualke, jedne znanstvenice, jedne žene privrednice, jednog
stvorenja koje je htjelo u društvu igrati jednu ulogu. Istovremeno sam također bila ropkinja svojega
tijela, ropkinja ljepote, mode. Dnevno sam provodila četiri sata s aerobikom, s masažama, dijetama
i injekcijama, i svime što u tom smjeru možete zamisliti. Najvažnije, moj idol je bila ljepota mojega
tijela i za to sam se mnogo žrtvovala. To je bio moj život, samo jedno služenje idolu moje vanjske
ljepote.
Trudila sam se govoriti da su lijepe grudi tu da ih se pokaže. Zašto bih ih trebala skrivati? Isto
sam govorila o svojim nogama, jer sam znala da imam veoma lijepe noge i sve u svemu jedan lijepi
izgled. I u jednom času vidjela sam sa zaprepaštenjem i shvatila, kako sam se čitav svoj život uvijek
samo za svoje tijelo briula. To je bilo središte mojeg života i svega mojeg zanimanja: ljubav prema
svojem tijelu. I sada nisam više imala nikakvog tijela. Tamo gdje su bile moje grudi, bile su
izazovne rupe, posebno je na lijevoj strani sve nestalo. Moje noge su izgledale užasno, sada samo
gole kosti, pretvorene u ugljen, posve crne kao ispečeni kotlet. Da, sve su strane mojega tijela,
kojima sam najviše poklanjala pažnju i gajila ih, postale ugljen i uništene.
U bolnici
Naknadno su me odnijeli u bolnicu socijalnog osiguranja. Tamo su me započeli brzo operirati i
izgorjela mjesta kože strugati. Za vrijeme narkoze napustila sam po drugi put svoje tijelo i
promatrala sam što liječnici sa mnom rade i bila sam veoma zabrinuta za svoj život; posebno sam
bila u tjeskobi za svoje noge. Kad se nenadano - grozno i strašno- nešto užasno dogodilo ...
Jer sam ja, moram vam to priznati, moje drage sestre i braćo, također i na religioznom području
bila - kao inače u čitavom svojem životu - "na dijeti". Dakle,ja sam u odnosu prema GOSPODINU
BOGU bila također "katolkinja u vjeri na dijeti". Važno je da budete toga svjesni: Ja sam bila slaba
katolkinja.
Moj čitav odnos prema BOGU je bio u tom da sam posjećivala nedjeljnu misu, koja je trajala
samo 25 minuta. Uvijek sam tražila svete mise, na kojima je svećenik što manje govorio, jer su mi
njegovi govori dosađivali. Kakvo mučenje su za mene bili svećenici koji su dugo propovijedali! To
je bio moj odnos prema BOGU - on je bio veoma oskudan i stoga su nada mnom sve svjetske struje
i modne revije imale takvu prevlast. Ja sam bila prava zastava na vjetru. Što je upravo vrijedilo kao
najnovije, najmodernije u racionalizmu ili slobodarstvu, k tome sam letjela s vijorećom zastavom.
Nedostajala mi je zaštita molitve, nedostajala mi je vjera. Nedostajala mi je također vjera u moć
milosti, u moć svete misne žrtve. I baš kada sam se dalje izgrađivala i specijalizirala za svoje
zvanje, moja prevrtljivost je donijela najgore plodove. U to vrijeme sam jednog dana čula na
Sveučilištu jednog svećenika koji je govorio da "nema đavla a također ni pakla". To je bilo upravo
ono što sam htjela čuti! Odmah. u sebi mislila: ako nema đavla ni pakla,· tada ćemo svi doći u nebo.
Tko tada treba biti zabrinut?;'
Zbog čega sam još sada veoma žalosna, što vam s velikim stidom mogu priznati jest, da je to,
naime vjera u pakao, bila posljednja veza koja me je još držala u Crkvi. Bila je jednostavno ta
egzistencijalna tjeskoba pred đavlom, koja je učinila da sam još ostala povezana sa zajednicom
Crkve. Kada mi se dakle reklo da đavla ni pakla uopće nema, rekla sam dakle odmah sebi:
"Zašto bih se morala još truditi i boriti se za život po pravilima "stare Crkve"? Pa dobro, i onako
ćemo svi doći u nebo, te je stoga svejedno što smo mi i što radimo."
Upravo to je bilo konačni razlog, zbog kojega sam potpuno udaljila od GOSPODINA. Udaljila
sam od Crkve i počela sam joj prigovarati i nazivala sam je glupom i zastarjelom itd. Više nisam
imala nikakva.straha pred grijehom i počela sam kidati svoj odnos s BOGOM. Grijeh nije ostajao
samo u meni unutra, nego se taj grijeh počeo preko mene širiti na vani i druge trovati, Ja sam bila
aktivna u negativnom smislu. Da, ja sam sada započela svima pričati da đavao ne postoji, da je to
iznašašće svećenika - i čela sam također svojim kolegama na Sveučilištu govoriti da niti BOG ne
postoji i da smo mi proizvod evolucije itd. itd. I tako sam utjecala na mnoge ljude. To je unaprijed 9
rečeno da bolje možete razumjeti ono što slijedi.

Đavo stvarno postoji

Sada poslušajte što se dogodilo: Dok sam se nalazila u tom strašnom stanju, kakav užasan strah!
Je sam najednom vidjela da stvarno đavli postoje; i oni su sada došli da me uzmu. Vidjela sam te
đavle u njihovom užasu pred sobom. I nijedno prikazivanje koje sam do sada na zemlji vidjela, ne
može ni najmanje dočarati kako užasno ti đavli izgledaju u stvarnosti. I tako vidim, kako se
najednom na zidovima operacione dvorane, pojavljuju mnogi tamni likovi. Oni izgledaju kao posve
normalni i obični ljudi, a svi oni imaju taj strašan, grozan pogled. Mržnja izlazi izravno iz njihovih
očiju. I najednom spoznah da im nešto dugujem. Oni su došli da me uzmu jer sa m prihvatila
njihovu ponudu na grijeh, i sada sam morala za to platiti cijenu, i ta cijena sam bila ja sama. Moji su
naime grijesi imali posljedice. Grijesi pripadaju sotoni; to nisu njegove besplatne ponude; njih treba
platiti. Cijena smo mi sami, Ako dakle mi, tako reći, kupujemo u njegovom dućanu, mi ćemo morati
platiti robu. Toga moramo biti svjesni. Mi moramo platiti svaki grijeh, mi plaćamo mirom svoje
savjesti, plaćamo svojim nutarnjim mirom, plaćamo svojim zdravljem... I ako smo mi veoma vjerni
posjetitelji sotonske veletrgovine i uvijek samo kod njega kupujemo, on će na kraju nas same
inkasirati.
I najveće zavaravanje i glavna laž, veliki trik đavla jest, što on širi priču da njega (đavla) uopće
nema. I ti strašni, tamni likovi me okružuju i jasno je da dolaze samo sjednim ciljem, da me uzmu.
Vi vjerojatno ne možete zamisliti kako je to strašno, kakva je to bila užasna tjeskoba, da mi moj
čitav razum, moja visoka intelektualnost, moja znanstvenost, moji akademski naslovi i moja
profesionalna izgradnja u toj situaciji uopće nisu pomogli. Oni su bili posve bez vrijednosti. Ti
grijesi nas vuku u dubinu, prema dolje, prema "OCU LAŽI". Ali ako mi svoje žalosne prijestupe i
grijehe (koje moramo platiti) predamo BOGU u sakramentu pokore, tada BOG plaća cijenu. ON ju
je platio svojom krvi i životom na Križu. I ON plaća ponovno svaki put kada sagriješimo. ON je za
nas pretrpio paklene muke, koje smo mi zaslužili i kojima smo se zadužili kod posjednika grijeha
(Sotone). Mi smo otkupljeni po ISUSU KRISTU. Mi sada imamo pravo na NJEGOVO Kraljevstvo,
na NJEGOV život, jer nas je ON učinio "djecom BOŽJOM".
I sada su došli ti tamni likovi da inkasiraju svoje vlasništvo - MENE ...
Sada sam ih vidjela kako izlaze iz zida i ulaze u operacionu dvoranu. Bilo je njih veoma mnogo
koji su najednom stajali naokolo. Naizvan su izgledali normalno ali pogled svakog od njih je bio
pun mržnje, pun đavolske mržnje. I oni su bili tako bez duše, kao da su iznutra izgorjeli. Moja duša
se naježila i tresla, i odmah sam razumjela, da su to đavli. Razumjela sam da oni ovdje zbog mene,
jer sam im nešto dugovala, jer grijeh nije zabadava. To je najveća đavlova podlost i laž da čini te
ljudi vjeruju da njega uopće nema. To je njegova strategija, po kojoj može sve raditi s nama, što god
hoće, taj lažac. I sada sam s užasom vidjela: O da ,oni postoje i već su me počeli opkoljavati, htjeli
su me uzeti. Možete li zamisliti moj užas? Moju tjeskobu, taj teror?! Sva moja znanost, moja pamet
i društveni položaj ništa mi nisu koristili. Počela sam se na tlu valjati, bacati se na svoje tijelo, jer
sam htjela pobjeći u svojem tijelu, ali moje tijelo nije me više primalo; i to je bila užasna tjeskoba.
Počela sam trčati i letjeti. Ne znam kako, ali sam probila zid operacione dvorane. Htjela sam da
iziđem, ali kada sam prošla kroz zid – zack - učinila sam skok u ništa. Ušla sam u nutrinu jednog od
tih tunela, koji su najednom bili tu i koji su vodili prema dolje. Na početku je bilo nešto svjetla i
bila su svjetla kao pčelinje saće. I tu je zujalo kao u pčelinjaku, tako je mnogo ljudi bilo tu. Odrasli,
stari, muškarci, žene i s jakim krikovima, čekinjasti i s divljom grivom škripali su zubima. I bila
sam vučena uvijek sve dublje u zemlju i neprestano sam se kretala prema dolje, makar sam uvijek
nastojala da odatle iziđem. Svjetla je uvijek bivalo sve manje, bilo je sve tamnije, i tjerana sam
uvijek dalje u tom tunelu dok nije postalo posve tamno. Bespomoćno sam upala u tu tamu, za koju
nema nikakve usporedbe. Crna tama ove zemlje je nasuprot tome svijetlo podne. Ali tamo ta tama
uzrokuje strašne boli, užas i stid, - i strašno zaudara. To je jedna živa tama; tamo nije ništa mrtvo ili
nepokretno. Nakon što sam se bespomoćno i bez obrane klizala kroz taj tunel, došla sam nenadano
na jedan ravan prostor. Ovdje sam bila posve očajna, ali opsjednuta jednom željeznom voljom da
odatle izađem. Bila je to ista volja kao ranije, da nešto u životu postignem, što mi sada i ovdje 10
uopće ništa ne koristi -jer sam ja sada bila ovdje i nisam se mogla osloboditi. Od velikih ranijih
zamišljanja i snova ništa nije preostalo. Ja sam najednom postala samo posve malena, posve
sićušna.
I tada sam najednom vidjela kako se otvara tlo. Izgledalo je kao velika usta, kao strašno velika
usta, ždrijelo. Tlo je bilo živo, treslo se!!! Osjećala sam se užasno prazna i ispod mene taj tjeskoban,
strašan ponor, koji jednostavno ljudskim riječima ne mogu uopće opisati. I najstrašnije je bilo da
nisam apsolutno ništa više osjećala od BOŽJE prisutnosti i ljubavi; ovdje nije bilo ništa više, ni kapi
nade. Ta rupa je imala nešto na sebi, da me je neodoljivo vukla prema dolje. Kriknula sam kao
luđak. Prestrašila sam se smrti, kada sam zapazila, da taj pad nisam mogla spriječiti, nego da sam
nezaustavljivo vučena prema dolje. Znala sam kada jednom dolje padnem. da se više ne vraćam
natrag. I ja ću uvijek sve dublje i dublje padati. To je bila smrt moje duše, duhovna smrt moje duše;
ja ću biti zauvijek izgubljena.
Ali za vrijeme tog užasnog straha, na rubu tog ponora, osjetila sam nenadano kako me za noge
drži sveti Mihovil arhanđeo. Moje tijelo je palo u tu rupu, ali ja sam zadržana, uhvaćena za noge.
Bio je to čas strašne boli i strašne tjeskobe. Ali dok sam tako visjela nad ponorom, đavle je iritiralo
malo svjetla, koje se još nalazilo u mojoj duši, i tada su se sve te nakaze bacile na mene. Ti strašni
likovi su bili kao maske, kao pijavice, da bi u meni ugasili konačno to svjetlo. Zamislite moje
gađenje i užasavanje, kada sam vidjela da sam pokrivena tim odvratnim stvorenjima. Kričala sam,
kričala sam kao luda. Te stvari su palile. O moje sestre i braćo, radi se o jednoj tami koja je živa, i to
je mržnja, koja tako pali, koja nas proždire, koja nas iskorištava i isisava. Nema riječi da se opiše tu
strahotu.



Sakrament ženidbe

Ovdje se želim osvrnuti posebno na sakrament ženidbe. Htjela bih vam ujedno pripovijedati o
velikoj milosti sakramenta ženidbe. Kada čovjek prima u Crkvi sakrament ženidbe i izreče svoju
privolu i time se obvezuje na vjernost, da će ostati vjeran u dobrim i u zlim danima, tada to on
obećava samome BOGU OCU. ON je jedini svjedok kada dajemo svoje obećanje. Kada umremo
naći ćemo ovaj čas napisan u Knjizi svojega života. Ja sam vidjela da je bračni par tog časa ovijen
neizrecivo lijepim zlatnim svjetlucanjem. BOG OTAC piše te riječi zlatnim slovima u našu Knjigu
života.
Kada mi potom primimo TIJELO i KRV GOSPODNJU sklapamo savez s BOGOM i s osobom,
koju smo izabrali kao bračnog druga, s kojom hoćemo dijeliti čitav život. Dok svojom voljom to
obznanjujemo,vrijede te riječi ne samo za bračnog druga nego također i za Presv. Trojstvo .
GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenčanja, kada smo_moj suprug i ja primili
Presvetu Euharistiju, nismo više bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. Jer u času kada se
pričešćujemo, sjedinjuje nas GOSPODIN tako, da smo mi još samo jedno. ON nas uzima u Svoje
Srce i u Njegovu Srcu postajemo nas dvoje Jedan. Zajedno s ISUSOM tvorimo mi zajedno jedno
Sveto Trojstvo. Čovjek stoga ne smije rastavljati, što je BOG, sjedinio. I sada ja pitam: tko smije to
rastavljati? Nitko! Nitko, braćo i sestre u GOSPODINU, ne smije rastavljati taj savez. Stvarno
nitko, pošto je BOG blagoslovio taj savez. I ako oboje ide djevičanski u brak, kakav li blagoslov
tada počiva nad takvim parom.
Vidjela sam također ženidbu svojih roditelja:
Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i svećenik ih je proglasio kao muža i ženu,
predao je GOSPODIN mojem ocu pastirski štap, on je izgledao kao gore svinut štap od svjetla, što
označuje milost, koju GOSPODIN daje mužu.
To je dar (donum) auktoriteta od BOGA OCA, da taj čovjek može upravljati malo stado svoje
obitelji, to su njegova djeca koja će mu po braku biti darovana kao i da može braniti brak, da može
štititi djecu od mnogih zala i opasnosti, kojima su obitelji izložene.
Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako nešto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To
označuje ljubav DUHA Svetoga: Vidjela sam da je moja majka bila veoma čista žena. BOG je bio
pun radosti.
Ne možete zamisliti koliko je nečistih duhova tog časa pokušalo napasti mojega oca. Ti duhovi su 11
izgledali kao ličinke (maske), kao pijavice.
Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti nečisti duhovi objese na njega,
oni se gdje lijepe, počinju s predjelima spolnih organa, zagospodare tijelom,hormonima, uvlače se u
mozak, zauzimaju hipofizu, štitnjaču i sva neuralgična mjesta čovječjeg organizma i počinju
proizvoditi mnoštvo hormona, koji bude niže instinkte.
Oni pretvaraju dijete BOŽJE u roba svojeg uživanja,svojih instinkta, svoje seksualne pohote. Oni
čine od njega čovjeka o kojemu se običava reći: On uživa život.
I mi kažemo tako lakomisleno: jedanput znači nijedanput - i taj "samo jedanput" ima' tako gorke
posljedice ...
Kada je bračni par djevičanski, BOG se posebno proslavljuje. BOG sklapa s njima sveti savez i
blagoslivlja njihovu seksualnost. (Ovaj blagoslov dobiva također i par koji nije čist ušao u ženidbu)
Jer seksualnost nije grijeh. BOG je nju dao kao blagoslov. Gdje se brak pred BOGOM izvršuje,
BOG je prisutan, također i u bračnom krevetu.
U sakramentalno sklopljenom braku supruzi darivaju jedno drugome kod njihovog intimnog
susreta milosti od BOGA, kod jednog ne blagoslovljenog braka kaljaju jedno drugo svojim
grijehom.
BOG se raduje kada ih ON smije pratiti u njihovom novom životu. BOG i taj bračni par tvore
jedinstvenu cjelinu. Šteta da mnogi bračni parovi to ne znaju i na tone misle. Kada se samo iz
tradicije vjenča u crkvi, a ne iz vjere u sakrament, nedostaje blagoslov.
Mnogi za vrijeme svečanosti misle, kada će to već završiti, da konačno možemo slaviti, jesti, piti,
zabavljati se. Oni zaboravljaju na, GOSPODINA. Tako kao što sam ja nekada radila i
GOSPODINA ostavljala na cesti.
Nije mi ni padalo na pamet pozvati GOSPODINA u svoj novi dom, u svoj novi život. ON se
raduje da GA pozovemo da bude s nama u svim životnim okolnostima. ON hoće da osjećamo
njegovu prisutnost. On je doista GOSPODIN (Gospodar) i već zbog sakramenta ženidbe nazočan,
ali ON se raduje kada GA izričito i iz slobodne volje za to molimo i pozovemo.
Također i ja GA nakon svoje ženidbe nisam pozvala da dođe sa mnom u naš dom. Ja sam GA
ostavila u crkvi, i tada sam svoj medeni tjedan lijepo provela, gotovo nisam na NJEGA ni mislila,
dok se nisam vratila svojoj kući, i ON je ostao vani, ostao je žalostan na ulici, i ja GA gotovo nisam
ni zapazila i niti pozvala k sebi.
Ali kako bi lijepo bilo za bračne drugove, kada i bili svjesni NJEGOVE prisutnosti i ne bi
napravili istu pogrješku kao ja nekada. Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepše još to,
da je BOG vratio sve milosti koje je on bio izgubio po životu. BOG je to učinio iz ljubavi prema
mojoj majci, njegovoj ženi, koja je kao djevica ušla u brak. Bog je stoga ozdravio zaprljanu
seksualnost i sav hormonalni nered također. Ali budući da je on bio vrlo "muškarački" - pravi tzv.
Muškarčina („Macho“) - i njegovi prijatelji su ga počeli ponovno trovati i zavađati, kada bi mu rekli
da se ne smije dati svezati od svoje žene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da ponovno nastavi s
ranijim životom . Tako je on već 14 dana nakon ženidbe postao nevjeran svojoj ženi, mojoj majci, i
dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuću, samo da dokaže svojim prijateljima,daje on još onaj
stari, da se ne daje pod noge svojoj ženi. I znate li što je postalo od pastirskog štapa koji je on
primio od GOSPODINA? Đavao ga je odnio. I svi zli nečisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili
na njega. Moj otac je od pastira svoje obitelji postao vuk , koji nije više štitio svoje obitelji, nego je
đavlima široko otvorio kućna vrata i tako postao strahota za čitavu kuću.
Moj otac je tamo gore rekao u suzama: „Zahvaljujući svojoj divnoj ženi, tvojoj majci, koja je 38
godina molila za mene i moje obraćenje i vodila život kao požrtvovna majka, ja sam spašen od
pakla.“
Moja majka je 38 godina molila za ovoga mojeg oca koji je također po krivnji mojega djeda, koji
ga je već s 12 godina odveo u jednu kuću prijatelja, da ga i "muškarčinom", i koji je tako našao put
k tom pokvarenom načinu života i kršenju braka .
I znate li kako je moja majka uvijek molila pred Presvetim? Ona bi govorila: "GOSPODINE,
MOJ BOŽE, ja znam i pouzdajem se da TI nećeš dopustiti da TVOJA službenica umre a da ne
doživi obraćenje svoga muža. Ja molim ne samo za svoga muža, nego također vapijem TEBI, da 12
budeš također uz te jadne žene, koje se nalaze u istom zlom stanju. I posebice TE molim za sve one
žene koje posižu za moći po gataocima, čarobnjacima, čitačima iz lana i sličnim magijskim
sredstvima i demonskom utjecaju. Sve koji na taj način svoje duše i duše svoje djece prodaju đavlu,
umjesto da pred Presvetim - kod Tebe- budu i ovdje mole, da TI se klanjaju. Ja se molim također za
njih. Budi uz sve njih i oslobodi ih od veriga Zloga!"
Tako je moja majka molila. I znate li zašto sam ja uvijek svojega oca ljubila i na njega gledala?
Jer je moja majka bila veoma dobra žena koja nas nikada - uopće nikada - niti u najmanjem nije
navela, da koga mrzimo, i pogotovo ne svoga oca, makar joj je on dao svaki razlog za to.
I katkada bi mi rekla moja majka u svojoj predionici, da je imala objavu i da zna, da se nakon
svakog teškog grijeha otvori zemlja da bi progutala tu dušu. Ja sam se često rugala tom izričaju
svoje majke i nazivala je naivnom i glupom. Tako bih još često rekla:,Da, znaj da mi je BOG
pokazao da se je zemlja otvorila i da je progutala mojega oca." Ja bih to rekla nadovezujući na
njezine izjave o teškom grijehu.
Ali na drugom svijetu sam postala svjesna da je moja majka imala jednu mističnu viziju. Ona bi
mi odgovorila na slijedeći način: "Da, kćeri moja,ja sam vidje tvojega oca. On je bio svezan od
đavla, koji ga je htio odvući u ponor. Ali ti moraš znati, da sam ga ja odmah obuhvatila svojom
krunicom i odvukla sve do Presvetoga u našoj crkvi. Bila je to teška borba. Sotona ga_je htio
svojim verigama povući dolje ali ja sam ga opet vukla prema gore svojom krunicom. I kada sam ga
konačno dovela u crkvu, tada sam rekla GOSPODINU: 'Ovdje ga TEBI donosim i uzdam se u
TEBE, da ćeš ga TI spasiti.'" .
Osam (8) godina prije svoje smrti, on se je obratio. U dubokom kajanju molio je GOSPODINA
za oproštenje. I milosrdni BOG mu je oprostio. Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za
svoje grijehe. On se doista pokajao, ispovjedio i dobio odrješenje. Ali više nije dobio priliku, da
izvrši zadovoljštinu. Zbog toga je bio u čistilištu sve do grla u tom smrdljivom blatu, koje sam već
opisala.
Mi lako zaboravljamo dati zadovoljštinu za učinjen grijehe i ispraviti nepravdu. Mi naime vrlo
malo mislimo na to. I također je tako da mi sami vrlo možemo ponovno ispraviti nepravdu.
Ali ISUS u Presvetom Sakramentu može nam dati milost da možemo zadovoljiti, da smijemo
zadovoljiti. Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se, često o dobivamo taj milosni dar
zadovoljštine, ispravljanja posljedica svojih grijeha.
Upravo na drugom svijetu pokazuje nam BOG kakve posljedice naši grijesi imaju za druge. I ON
trpi zbog tih posljedica koje su prouzročili naši grijesi drugima često više nego li zbog samoga
grijeha. Jer su te posljedice često izravni napad protiv LJUBAVI. A BOG je baš LJUBAV i u sebi.
Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je jedini put koji nas izravno vodi u
Nebo. Zapamtite to! To je veoma, veoma važno za sve nas!
Kada netko bude nevjeran svojem bračnom drugu, on postaje nevjeran GOSPODINU BOGU. On
kida obećanje koje je na dan vjenčanja dao BOGU i svojem bračnom drugu. Ako netko unaprijed
odluči ne biti vjeran svojem obećanju, radije se ne bi smio vjenčati. Gospodin nam kaže: "Ako si
nevjeran, osuđuješ sam sebe. Ako ne prihvaćaš vjernost, nemoj se ženiti." GOSPODIN kaže:
"Djeco moja, molite Me, da možete biti vjerni svojem bračnom drugu, da možete biti vjerni svojem
BOGU."
Koliko štete i boli dolazi na jedan brak, jedino zbog nevjere! Ako npr. muž ide u javnu kuću ili
ima odnose sa svojom tajnicom, tada dobiva usprkos prezervativa virus. Tome ne koristi ništa
kupanje. Taj virus ne umire i kasnije, kada dođe k svojoj ženi, prenosi on virus i on se ugnijezdi u
vagini ili u maternici i kasnije se iz toga razvija rak. Da, rak!
Tko hoće još smatrati da gaženje braka ne ubija? I koliko li žena koje izvrše preljub, tada zbog
tjeskobe da se ne otkrije njihovo preljubničko ponašanje, izvrše pobačaj djeteta!? - One ubijaju
nevino dijete, koje ne može govoriti i ne može se braniti. To su neki primjeri o nepreglednim
posljedicama grijeha, jednog kratkog časa uživanja.
Preljub ubija na više načina. I tada još imamo bestidnost da se svađamo s BOGOM, da strijelu
okrećemo prema NJEMU, da svojem dobrom BOGU podmećemo krivnju zbog nevolja, kada stvari
ne idu kako bismo htjeli, kada imamo probleme, kada nas te bolesti. 13
Mi smo koji uzrokujemo zlo i privlačimo ga po svojim grijesima. Iza grijeha uvijek stoji
Protivnik (Sotona). Mi Protivniku otvaramo vrata, kada teško griješimo. I kada nas tada snađe zlo
(bolest ili što drugo), tada BOGU prigovaramo za to.
Jao onome koji nastoji uništiti jedan brak. Kada netko razori jedan brak, on udara protiv jedne
hridi i ta hrid je ISUS. BOG brani brak, nikada u to ne sumnjajte!
Htjela bih vam još reći da morate dobro paziti na onu vrstu svekrva (punica) koje se miješaju u
brak svoje djece, da bi njihov brak unesrećile, da bi odnos među bračnim drugovima bio
poremećen, kada siju nepovjerenje ili se inače prave važnima.
Također ako vi svoju nevjestu ili svoga zeta ne volite, da li s pravom ili ne, ne miješajte se molim
vas u njihov međusobni život. Radije molite za taj brak. Oboje su već vjenčani i nema tu više što
činiti.
Jedino što vi za njih možete učiniti jest moliti se za njih. Molite za taj brak i šutite. I tu šutnju, koja
vam možda teško pada, prikazujte GOSPODINU. Mnoge žene su same sebe osudile, jer su se
miješale u brak svoje djece. To je težak grijeh. Kada zapazite da nešto nije u redu, da jedno od njih
dvoje griješi protiv svojeg bračnog obećanja, šutite i molite.
Molite BOGA za njih, molite BOGA za pomoć. Možete s obojicom razgovarati i moliti ih da
spase svoj brak, da trebaju gledati na svoju djecu, da je brak zato tu da se ljubi, da se dariva i da
trajno jedno drugome oprašta. Mora se boriti za njihov brak. Ali nikada ne na neki način se miješati u
njega i još manje braniti jednu stranu među njima.


Prijavi post

Podmuklost đavla

Tko je vidio film o Kristovoj muci, "PASIJU"" sjetit će se da je Sotona prikazan kod bičevanja
GOSPODNJEG kao dijete, koje je pogledalo prema ISUSU i nasmijalo MU se.
Znajte da danas Sotona nije dijete, on je nakaza, producent i uzrok svakog zla, perverzan gad
koji mnoge ljude čini robovima po tjelesnom uživanju, po čarobnjaštvu i krivim učenjima, npr. to,
da se misli da đavao ne postoji.
Zamislite kako je podao da hoće da bude zanijekan. On nam se predstavlja kao da ga nema, da u
miru s nama može činiti što hoće.
Pa i vjernike zavarava na sve moguće načine. On zbunjuje narod na tisuću načina i iskorištava
kod svakog pojedinog njegove slabe strane. Tako ima mnogo "praktičnih" katolika, koji idu na
svetu misu ali ujedno i gataocima. Jer Zli čini da vjeruju da to nije važno i da ćemo doći u Nebo,jer
time ne činimo nikome ništa zla. Đavao zavađa, iskorištava i upravlja sve to s jednom izmišljenom
prijevarom, s podlošću.
Ali vam kažem, ako idete vračarici, svejedno je što tamo radite ili ne radite. Zvijer će vam u
svakom slučaju udariti pečat, ako se bavite vračanjem, ili tražite da vam gataju na karte, ako oni
zaklinju duhove, bave se pomicanjem stola, spiritizmom ili astrologijom - kod svih tih „hobija " ,
koji su danas u velikoj modi, Sotona vam utiskuje svoj pečat.
Bila sam prvi put na jednom takvom mjestu s prijateljicom, koja me je, uzela sa sobom, za jednu
konzultaciju, da bi doznala o budućnosti. I tamo sam bila opečaćena od Zvijeri. Da, Zli mi je tako
udario pečat. I od tog časa počelo je sa mnom zlo, nutarnji nemiri, zbunjenost, noćna mora,
tjeskobe, mučenja, strahovi, jeza.
I napadala me je duboka želja da se ubijem. Ja nisam nikako mogla shvatiti "razlog" te želje. Ja
sam plakala, osjećala sam se nesretnom i nikada više nisam našla mira. Ja sam se doduše molila, ali
sam osjećala da je GOSPODIN tako daleko od mene, nikada više nisam osjećala BOŽJU blizinu,
koju sam kao dijete osjetila. Uvijek mi je bilo teško moliti. Jasno, ja sam otvorila vrata Zlome, i on
je svom snagom ušao u moj život.


Duše čistilišta

Ipak vratimo se natrag na strašno mjesto, na kojem sam se nalazila, na rubu tog strašnog ponora.
Morate znati da sam ja bila bezbožnica, praktično ateistkinja. Ja više nisam vjerovala u postojanje
đavla, i time također niti u postojanje BOGA. Ali ovdje – u tim okolostima - počela sam kričati:
„Siromašne· duše čistilišta, molim vas, izvucite me odavde, pomozite mi da iziđem. Molim, 14
pomozite mi!“
Kada sam tako zavapila, ispunila me je bol koja grize. Zapazila sam kako milijuni i milijuni ljudi
plaču i uzdišu. Najednom sam vidjela kako je ovdje bezbrojno mnoštvo ljudi, mladih, ponajviše
mladića, s i u neizrecivim bolovima. Shvatila sam dakle da oni na ovom strašnom mjestu,u toj
močvari i glibu, škripaju puni mržnje i boli, i da iz njih izlazi jedno zavijanje i zapomaganje, koje je
učinilo da zadrhćem i koje neću nikada zaboraviti. Shvaćate li? To je udaljenost od Boga , to je
grijeh, to su posljedice grijeha. Shvaćate li, što je grijeh? Posvemašnje suprotstavljanje BOGU koji
je beskrajna Ljubav. Takvo nešto strašno je grijeh, da ima tako nezamislive posljedice. I mi se s
njim šalimo. Šale izričemo o grijehu, o paklu i o đavlima. Pri tome na žalost ne znamo što činimo.
Prošle su već godine, otkako sam to doživjela, ali uvijek, kada na to mislim, moram plakati nad
bolima tih mnogih, mnogih ljudi. Bili su to samoubojice, koji su se ubili u času očaja, i sada su bili
u tim bolima, u toj potrebi, u tom mučenju; zaokupljeni tim strašnim sjećanjima kad su ih opsjedali
i mučili đavoli. Ali najstrašnije u čitavom mučenju je osjećaj odsutnosti BOGA, potpuna odsutnost
BOGA, jer se tamo ne osjeća BOG.
I shvatila sam da oni, koji si oduzimlju život, tamo moraju ostati tako dugo, toliko godina koliko
su još trebali živjeti na zemlji. Inače su u čistilištu "siromašne duše" pošteđene od svakog zlog
utjecaja; one su već sveci BOŽJI i nemaju ništa više zajedničko s đavlima. Moj BOŽE, tako mnogo
jadnih ljudi, većinom mladih, tako mnogo, tako mnogo, koji plaču, koji trpe, neizrecivo trpe. Da su
oni znali što ih nakon samoubojstva čeka, sigurno bi na sebe bili preuzeli kaznu zatvora i dr. nego
takvo što.
Znate li koju drugu patnju oni trpe uz sve ostalo? Oni moraju gledati kako njihovi roditelji ili
bliži rođaci, koji još žive, zbog njih trpe, trpe sramotu, imaju osjećaje krivnje: da sam ga samo
strože odgajao/la, da sam ga kaznio/la, ili: da ga nisam kaznio/la ... da sam mu rekao/kla ... da sam
učinio/la ovo ili ono ... Ovi prigovori savjesti su veoma veliki i teški; oni su pakao na zemlji. Morati
promatrati tu patnju svojih rođaka, nanosi im veliku patnju. To je najveća patnja za njih i đavli se
vesele i pokazuju im sve te scene: gledaj kako tvoja majka plače Gledaj, kako trpi tvoj otac, kako su
očajni, puni tjeskobe, kako se okrivljuju, kako raspravljaju i jedan drugoga okrivljuju. Pogledaj
patnju koju si im nanio. Gledaj kako se oni sada bune protiv BOGA. Gledaj na svoju obitelj - sve je
tvoja krivnja!
Te siromašne duše trebaju prije svega da preostali na životu započnu s boljim životom, da oni
promjene svoj život, da vrše djela ljubavi, da posjećuju bolesne. I da daju čitati svete mise za
pokojne i da tim misama i sami prisustvuju. Te duše time bi dobile vrlo mnogo dobra i utjehe. Duše,
koje su u čistilištu, ne mogu više ništa za sebe učiniti. Ništa, gotovo ništa. Ali BOG" može nešto
učiniti po beskrajnim milostima svete misne žrtve. Mi im trebamo na taj način pomoći.
I ja sam također, puna tjeskobe, sada shvatila da te duše koje su u tom dubokom čistilištu ni meni
ne mogu pomoći. I u toj tjeskobi i strašnoj panici počela sam ponovno vikati: "Tko seje ovdje
zabunio? Mora biti zabuna! Pogledajte naime, ja sam jedna sveta osoba, jer su me svi u mojem
životu nazivali sveticom. Nikada nisam krala i nikada nisam ubila. Nikome nisam nanijela bol. Prije
nego sam financijski propala, badava sam liječila zube i često nisam tražila nikakav novac, kada
netko nije mogao platiti. Kupovala sam stvari za siromahe ... Što ja sada ovdje činim?
Pozivala sam se na svoje "pravo"! Ja, koja sam bila tako dobra, koja bih trebala posve ravno doći
u nebo. Što ja ovdje činim? Išla sam svake nedjelje na svetu misu, makar sam se očitovala kao
bezbožac i nisam pazi la ni na što, što je župnik propovijedao. Nikada nisam propustila svetu misu.
Ako sam u čitavom svojem životu propustila 5 puta svetu misu, tada je to mnogo. Što ja dakle ovdje
činim? Oslobodite me odavde! Izvedite me odavde!" (Duše čistilišta, po iskazima svetaca, tek kad
pređu u više jaze - po ognju ljubavi - mogu misliti i na druge i pomoći im - op. prevodioca).
Nastavila Sam kričati i vikati, pokrivena tim gadljivim stvorenjima koja su se prilijepila na mene.
"Ja sam rimokatolkinja, ja sam praktična katolkinja, molim vas oslobodite me odavde!"

Vidjela sam svojega oca i svoju majku

Dok je moje tijelo ležalo u dubokoj komi, dok sam ja tako vikala da sam katolkinja, vidjela sam
jedno malo svjetlo - i znajte da je samo jedno malo svjetlo u toj nepropusnoj tami nešto najveće, 15
kada doživite tu neopisivu tamu. To je najbolje što vam se može dogoditi u tim okolnostima, to je
najveći dar o kojemu se može samo snivati a ne usuđuje se nadati da će se također i dobiti. Vidim
nad tom strašnom, tamnom rupom nekoliko stepenica i pogledam prema gore i tamo iznad tog
strašnog ponora, vidim kako stoji moj otac. On je umro pred 5 godina. Stajao je gotovo na rubu te
rupe. On je imao nešto više svjetla nego li ja dolje, i četiri stepenice više vidjela sam svoju majku s
mnogo, mnogo više svjetla. Ona je bila uronjena u molitvu. Kada sam vidjela njih dvoje, ispunila
me tako velika radost, da sam posve izvan sebe počela zvati: "Oče ! Majko! Kakve li velike radosti
što vas vidim. Molim, izvadite me odavde! Molim vas iz čitavog srca uzmite me odavde! Uzmite
me odavde!"
I kada su oni tada svoj pogled upravili dolje na mene i moj me otac vidio u mojoj bijednoj
situaciji, tre ali ste vidjeti, tu preveliku bol, koja se mogla očitati s njihovih lica. I gore se to
automatski vidi, jer se svakoga prepoznaje sve do u najnutarnjije dijelove. I tako sam ja na njih
pogledala i odmah osjetila tu beskrajnu žalost i bol, koju su pretrpjeli moji roditelji, kada su me
takvu vidjeli. Moj otac je počeo gorko plakati, držao je ruke pred licem i plakao je dršćućim
glasom: ,,O moja kćeri! O ti moja kćeri!" A moja majka je molila dalje i tako sam shvatila da me
moji roditelji ne mogu odatle izvući. Pri tome je za mene bila još jedna velika bol da sam ja po
svojem stanju samo još doprinijela da su oni također tamo,gdje su se nalazili, dodatno trebali nositi
moju žalost i moju bol.


Eutanazija i pomoć pri umiranju

Iznova sam započela dakle svom snagom vikati: "lzvucite me odavde! Sve to mora biti zabuna.
Tko je odgovoran za tu zabunu? Izvucite me odavde!" Tog časa, dok sam tako kričala, moje je tijelo
bilo na zemlji u dubokoj komi. Bila sam priključena na mnoge aparate. Bila sam u agoniji. Ja sam
umirala. Nikakav zrak nije ulazio u moja pluća, moji bubrezi nisu više radili, ja sam još "živjela"
jedino jer sam bila priključena na aparate i jer je moja sestra, koja je također liječnik, inzistirala da
me ostave priključenu na aparate. Ona je rekla liječnicima i bolničkim sestrama koji su se brinuli za
mene: "Vi niste BOG!"
Jer liječnici su mislili da se više neće isplatiti nastaviti s intenzivnom terapijom. Oni su već
razgovarali s mojom rodbinom i pripremali se na to da ću ja umrijeti i da me trebaju pustiti da u
miru umrem, jer sam ležala u dubokoj agoniji. Ali moja sestra nije popuštala. Uočavate li ovdje
suprotnost? Ja sam u svojem životu uvijek branila eutanaziju, takozvano pravo "da se
dostojanstveno umre".
Moja sestra je jedino stoga mogla ostati uz mene, jer je bila liječnica. Ona je čitavo vrijeme
stajala uz mene. I zamislite. U času, kada je moja duša bila na drugoj obali i ja sam vidjela svoje
roditelje i svim snagama sam ih dozivala, čula je moja sestra na ovom svijetu, u svojoj stvarnosti
tadašnjeg časa, posve jasno, kako sam ja dozivala svoje - naše - roditelje, puna radosti da su me
došli izbaviti. .. Ali moja sestra je krivo protumačila to dozivanje. Ona je od straha gotovo umrla,
kada je osjetila moje zapomaganje, jer je ona to stvarno jasno čula uz moj krevet . Jer ona je
protumačila taj krik da ću ja konačno umrijeti i da to želim. I tako je ona uzviknula: "Moja sestra je
sada umrla! Ona je izgubila bitku."


Ispit

I ja sam ponovno počela vikati: ,,Zar ne razumijete! Izbavite me odavde, jer sam katolkinja! Sve
to mora bi nesporazum, zabuna! Tko se je zabunio? Molim, izbavite me odavde!" I kada sam ja
ponovno tako očajno zazivala, čula sam najednom jedan (nebeski) glas, tako sladak i ljubazan glas,
jedan nebeski glas. I kada sam ga čula zgrozila se moja duša u radosnom uzbuđenju. Moja duša se
ispunila dubokim mirom i nezamislivim osjećajem ljubavi. I svi ti tamni likovi i sva ta gamad, što
su bili oko mene, nestali su naglo i zaprepašteno, jer se nisu mogli suprotstaviti toj ljubavi. Oni
također ne mogu podnijeti tu ljubav. Oko mene se dakle vraća taj neopisivi mir i zapažam kako taj
dražestan glas meni govori: "No, dobro, ako si ti stvarno katolkinja, možeš li mi reći kako glasi
Deset zapovijedi BOŽJIH?"
Kakav težak izazov za mene. Ja sam se morala osramotiti. Ja sam si sama postavila stupicu s 16
mojim krikom i svojom ispovijesti da sam katolkinja. Čitav svijet može čuti sada moje
vjerolomstvo, moju krivu vjeroispovijest. Strašna predstava za mene. Možete li si to predstaviti? Ja
sam još tek znala da ima deset zapovijedi. Ali to je bilo sve. Poslije toga "tabula rasa" (prazna
ploča). Do bijesa, kako ću se izvući? Što trebam sada učiniti? Samo se ne smijem predati, nekako će
već ići!

Ljubi BOGA svoga iznad svega…

Moja majka uvijek mi je govorila o prvoj zapovijedi, o BOŽJOJ LJUBAVI. Konačno imaju
njezine riječi također praktičnu vrijednost. Vrijednost za mene. Njezine neprestane opomene i
pouke nisu dakle bile uzaludne. Sada je došao čas da se pokažem kao dobra, poslušna kćerkica.
Moja majka će se tome veseliti. Pogledajte hoću li se s tim minimalnim znanjem provući a da ne
dođe na vidjelo moje ostalo neznanje. Mislila sam sve staviti pod jedan šešir, kako sam uvijek to
običavala u svojem dosadašnjem životu. Uvijek sam imala najbolje izgovore (opravdanja) i svugdje
sam se mogla ,,izvući". Uvijek sam se tako opravdavala i branila da jednostavno nitko ne bi zapazio
što ja sve ne znam i ne mogu. I tako sam i sad pomislila i počela sam jednostavno govoriti: "Prva
zapovijed glasi: "Ljubi BOGA svoga nadasve, a svoga bližnjega kao samoga sebe ... !" I već sam
čula odgovor "Vrlo dobro!" Ali odmah na to kaže taj lijepi glas: " A TI? Jesi li ljubila svoga
bližnjega?" Ja sam odmah na to odgovorila: "Da, da, ja sam ih ljubila; da, stvarno sam ih ljubila; da,
da, ja sam ih ljubila!" I s druge strane čujem: "NE!" Kratak, kristalno jasan: NE! I poslušajte me,
molim, dobro sada! Kada sam čuli taj NE, to me je pogodilo poput udarca munje, jer sam udarac
munje stvarno doživjela. Bio je to šok, bila sam kao uzeta. Strah je popustio.
I (nebeski) glas je dalje govorio: "Ne, ti nisi ljubila GOSPOD INA BOGA iznad svega! I mnogo
manje si ljubila svoga bližnjega nego samu sebe! Ti si sama sebi izrezala svoga GOSPODINA
BOGA, ti si sebi prilagodila svojega BOGA,koji ti je upravo odgovarao. Ti si u svojem životu dala
GOSPODINU BOGU jedno mjesto jedino u časovima, kada si bila u velikoj nevolji On je bio, tako
reći, tvoja SIGURNOSNA PRIBADAČA (POMOĆ U NEVOLJI)! Ti si se pred NJIM bacala na tlo,
dok si bila siromašna, dok je tvoja obitelj živjela u posve običnim uvjetima, i kada si željela imati
bezuvjetno dobar profesionalni odgoj i položaj u društvu. Da, tada si ti svaki dan molila i tome si
posvetila mnogo vremena. Mnogo sati si vapila GOSPODINU, NJEGA molila i pred NJIM si na
koljenima klečala .. Ti si neprestano za to molila i upravljala molitve k nebu da bi te ON izbavio iz
tvoje nevolje, da bi ti ON omogućio častan profesionalni odgoj i da te ON učini osobom priznatom
u društvu. Kada si bila u potrebama, jednostavno si željela dobiti novac! - Tako i tome slično su bile
mnoge tvoje molitve! I to je bio odnos s BOGOM što si ga imala! Tako si se obraćala
GOSPODINU BOGU i po svojim predstavljanjima si MU davala jedno mjesto u svojem životu
koje si ti htjela!"
I stvarno je bilo tako. Ja sam tako u svojem životu postupala s GOSPODINOM BOGOM. To je
žalosna istina, koju ja ne mogu uljepšati niti nijekati. Mogu na to samo reći, da je za mene BOG bio
jedna vrsta "BANKOMATA". Ja bih ubacila "jednu krunicu" i tada je morao izaći vani iznos novca,
novčanica. To je bio moj odnos prema GOSPODINU BOGU.
I to mi je pokazano, i postalo mi je također veoma jasno. Čim je GOSPODIN dopustio da sam
stekla dobro profesionalno obrazovanje; čim je ON dopustio da sam "u društvu stekla jedno IME" ,
da sam ja bila "NETKO", čim je ON dopustio da sam došla do NOVCA i da sam si mnogo toga
mogla priuštiti, GOSPODIN BOG je za mene postao nevažan - ON je postao SPOREDNA STVAR
u mojem životu.
Ja sam si počela mnogo o sebi umišljati UMIŠLJANJE je veoma opasan dio na putu života! Moj
EGO-JA razvijao se u giganta! Nisam bila sposobna ni za najmanji čin ljubavi, pa ni zahvalnosti
prema OSPODINU! Biti zahvalna! Nikada i nikad više! Zašto bih to bila! Ja sam sve sama
ostvarila! Ja sam učinila da budem,,NETKO" . JA sama sam postigla sve o čemu sam sanjala. Bila
sam posve slijepa; nisam se više mogla sjetiti svojih vapaja (molitava)! Meni nije bilo moguće reći:
"GOSPODINE, zahvaljujem za ovaj novi dan, koji mi TI daruješ! Zahvaljujem TI za svoje zdravlje!
Zahvaljujem TI za život i zdravlje svoje djece, zahvaljujem TI da imamo krov nad glavom; pomozi
također siromašnim ljudima koji su bez krova i nemaju što jesti; ne ostavi ih same; budi uz njih!"- -17
NIŠTA od svega toga nisam mogla reći. Nisam bila sposobna za to. Nisam na to ni mislila. Posve
sam bila okrenuta prema samoj SEBI. I JA sam bila dostatna samoj SEBI. I tako sam bila
najnezahvalnije biće koje se može zamisliti. I još uz to što nisam bila sposobna za zahvalnost,
obescjenjivala sam GOSPODINA BOG i izvrgavala sam GA ruglu.



Ezoterija - reinkarnacija

Više nego li u NJEGA vjerovala sam u Merkura, Veneru i druge zvijezde. Nositelji sreće su mi
bili važniji od GOSPODINA. Bila sam zaslijepljena astrologijom i tumačenjem zvijezda i svugdje
naokolo sam pričala kako su zvijezde utjecale na moj život i pozitivno ga usmjerile. Astrologija je
jedna od tih malih pukotina u našem duševnom životu, čemu ne pridajemo nikakvu važnost. I kada
zapazimo kako smo uhvaćeni u te trikove, koje imaju svoj izvor također u demonskom, tada je
većinom prekasno da se toga oslobodimo. Tada sam započela slijediti svaku modnu struju vremena.
Sva naučavanja - makar proizašla iz bolesnih glava - bila su mi zanimljivija negoli Radosna vijest
GOSPODINOVA. Sve je bilo "VAŽNIJE" nego li Sveto pismo i stoljećima stari katolički nauk
Crkve. Počela sam stoga vjerovati u to d se jednostavno umre i tada iznova započne s jednim
drugim životom. Ponovno rođenje, reinkarnacija je za mene bila dobrodošla nauka da bi ispunila
svoj život bez vjere i bez duše. Zahvalnost prema svojem STVORITELJU bila mi je tuđa. Uopće
nisam na to mislila. MILOST je bila nešto što sam izbrisala iz svojeg rječnika - ona je postala
TUĐA RIJEČ za mene, čije značenje sam posve zaboravila i koju nisam više trebala za moje
životno usmjerenje. Uopće nisam bila svjesna da je GOSPODIN za mene platio veliku cijenu, da
sam također i ja otkupljena za cijenu NJEGOVE dragocjene Krvi. Toga svega sam postala svjesna
kod tog ispita O DESET ZAPOVIJEDI po riječima i pitanjima tog nebeskog glasa. Sada sam sve to
posve jasno vidjela. Sljepoća je kao izbrisana. Pitali su me (ti nebeski glasovi) i željeli znati što
znam o DESET ZAPOVIJEDI. I predbacivali su mi da sam priznala da sam si umišljala da častim
BOGA; da ljubim BOGA. Udarali su me mojim vlastitim riječima. I što bi to trebalo značiti ... da li
sam trebala jednostavno biti poslana đavlu, u pakao?
Kada je jednom jedna dobra žena došla k meni u ordinaciju da bi moje prostore pokadila s
mješavinom trava, poškropila svojim tekućinama sreće i da bi održala ceremoniju za izgonjenje
nesreće, rekla sam joj:“Ja ne vjerujem u takvo zavaravanje. Ali samo vi to obavite; nikada se ne
može znati… Ako ne škodi, može samo nečemu koristiti!“ I tako je ona ispunila oblacima dima
prostore, mrmljala svoje riječi čaranja i poškropila je svim vodicama, da bi time pomogla sreći i
dobrom raspoloženju u mojim prostorima. Tako se pokazalo,da je ovo primitivno čaranje i
praznovjerje koje se protivi mojoj znanstvenosti imalo veće značenje i utjecaj u mojem životu nego
li GOSPODIN i NJEGOVO EVANĐELJE.
Imala sam u svojim prostorima ordinacije, - u jednom uglu, kamo nitko nije mogao pogledati, ni
pacijenti također to nisu mogli zapaziti - skriven jedan mesnat list biljke "Aloe Vera" (na
španjolskom: "Penca se saliba"), za koji mi se reklo, da će istjerati zle energije iz prostorije.
Prosudite na kojim stranputicama i krivim putovima sam se nalazila! Ako ste sve to zapazili, vidite
kakva je PRAZNINA ispunjala moj život umjesto pravog NAUKA. To je sramota i danas se toga
stidim. Ali nažalost takav je stvarno bio moj t
...

Ali nažalost takav je stvarno bio moj tadašnji život!
I nastavljali su (ti glasovi) tako analizirati moj život na temelju DESET BOŽJIH zapovijedi. Pri
tome su pokazali također posve točno kako sam se ponašala prema svojim bližnjima. Kako često
sam ipak očitovala GOSPODINU da GA ljubim i rado imam, prije nego li sam se od NJEGA,
svojeg GOSPODINA BOGA okrenula. Prije nego li sam počela lutati po stranputicama ateizma i
slijediti kriva učenja, često sam rekla GOSPODINU: "Moj GOSPODINE i moj BOŽE, ja TE
ljubim!"


Ja i moji bližnji

Ali istim jezikom, kojim sam GOSPODINA tako hvalila i slavila, istim tim jezikom i istim
ustima prigovarala sam svim ljudima i osuđivala ih. Sve i svakoga samo sam kritizirala. Ništa mi
nije odgovaralo. Svojim sam prstom pokazivala na čitav svijet i okrivljavala ga, jedino na sebe
nisam pokazivala; ja sam bila izuzeta iz svojih prigovaranja! Ja sam bila "sveta Gloria", "dobra", 18
"ljubav" i "lijepa".
I ako bih se još pri tome nadula, kad bih rekla, da BOGA slavim; a pri tome sam bila zavidna,
nepodnošljiva i nisam nikako bila zahvalna!
Svojim roditeljima i svojoj obitelji ni u kojem času nisam odala priznanje ili zahvalnost za sva
nastojanja, žrtve ljubav, što su mi ih svi iskazivali da bih mogla dobi dobru izobrazbu, da bih
napredovala u društvu, da se zalažem. A k tome dolazi još da, odmah nakon sto sam izvršila svoju
izobrazbu, odmah nakon što sam započela svoju karijeru, tada za mene nisu bili važni roditelji i
moja obitelj. Čak oni, koji su me svi sredstvima podupirali, za mene su postali neka bezvrijedna
sporedna stvar. Ja sam došla tako daleko da sam se stidjela svoje majke. Stidjela sam se zbog nje jer
je ona bila iz jednostavnog ambijenta i živjela je u tako bijednim okolnostima.


Ja i moja obitelj

I po tim rezultatima o mojem sebičnom stilu života pokazali su mi (ti nebeski glasovi) još po tom
ispitu prema DESET BOŽJIH zapovijedi, kako sam ja zakazala i kao supruga i posve sam se
ponašala mimo toga. Daleko udaljena od očekivanja koje BOG povjerava kršćanskim supruzima.
Kakva m ja bila SUPRUGA? Što je bilo sa mnom? Čitav dan sam trajno samo mrmljala, već od
časa kad bih ustala iz kreveta. Moj dragi suprug pozdravio bi me prijateljski riječima: "Dobro
jutro!" A ja bih znala reći: "Kakvo bi to bilo dobro jutro? Pogledaj vani kroz prozor! Ponovno opet
kiši!" Jednostavno sam uvijek nešto prigovarala i kritizirala; bila sam slabe volje. Nitko mi nije
mogao udovoljiti. Svugdje sa nalazila neku neispravnost i odmah bih se nad time uzrujala. Ne samo
prema svome suprugu, nego također i prema djeci sam se ponašala na taj nepodnošljiv i izazovan
način.
Na tom tamošnjem ispitu glasovi su mi također pokazali, da ja nikada nisam imala pravi osjećaj
LJUBAVI ili iskrenog suosjećanja prema svojim bližnjima, prema svojoj braći i sestrama, izuzev
(svoju) obitelj. I GOSPODIN mi je rekao: "Ti jednostavno nisi mislila na njih!" I vidjela sam
bezbrojne bolesnike i osamljene i počela sam jadikovati.
"O GOSPODINE, kako li su siromašni, kako napušteni, ti bolesni ljudi. Nitko se za njih ne brine!
Udijeli mi milost da idem k njima i da ih posjetim, da ih tješim i otjeram njihovu osamljenost, dok
kod njih ostajem. Također i ova mnoga djeca koja više nemaju majke, često tako malene sirote, o
GOSPODINE, koliko patnje su oni morali podnijeti već u posve mladim godinama.“
I što sam jasnije sam više gledala i nastavljala taj ispit, tim jasnije sam vidjela u sebi svoje
"kameno srce". Bilo je za mene kao nakaza, koju sam ja sada najednom morala potvrdi u svojem
prijašnjem načinu življenja (prema reinkarnaciji). I sve je bilo tako jasno i jednoznačno da se ni na
koji način - kako sam inače bila navikla - nisam mogla izvući iz slučaja. Svedeno na jednu točku,
kratko i zbito rečeno i sažeto: Na tom ispitu prema DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI ja sam propala s
bombama i granatama. Na temelju svojeg prošlog života nisam imala nikakvog izgleda da ga
položim.
To je jednostavno neizrecivo strašno! U svojem prošlom životu sam živjela u golemom neredu.
Nije bilo više nikakvog reda, kakav je dan stvorenju. Što mi je koristilo nisam nikoga ubila? Ispričat
ću vam još jedan primjer:
Ja sam vrlo često mnogim potrebnim osobama darivala predmete, životne namirnice, odjeću i
mnogo drugoga. Ali ja to nisam nikada učinila iz čiste ljubavi, nego većinom da steknem priznanje,
da pokažem kako sam dobra, da izazovem utisak i da u našem površinskom društvu pokažem lijepu
sliku o sebi. Budući da sam bila veoma bogata, htjela sam ljudima pokazati kako sam dobra i
velikodušna. Oni su trebali zbog moje velikodušnosti pregristi usne i mene također zbog toga
blagoslivljati i diviti mi se. I budući da sam bila tako bogata, htjela sam svojim darovima i svojom
velikodušnošću, iskoristiti potrebu i siromaštvo ljudi i još time sebi koristiti. Tako bih na primjer
rekla: " Gledaj, dajem ti ovo i ono (što bi mi došlo pod ruke ili mi je jednostavno pretjecalo), ali ja
te za to molim, da budeš tako dobra i idi mjesto mene na večernji susret roditelja u školu moje djece
i tamo me zastupaj, jer ja nažalost nemam vremena da idem na te sastanke u školu, gdje se uvijek
kontrolira da li su roditelji prisutni." I na taj način dijelila bih u čitavoj okolici bezbroj stvari, ali
svaki dar je bio s moje strane povezan s nekim uvjetom ili zahtjevom. Ja sa tako imala ljude na 19
uzici. Ja sam njima manipulirala i oni su bili ovisni o meni. A uz to mi se sviđalo izvanredno, kada
bih zapazila, da mnoštvo ljudi trči za mnom i da iza mojih leđa dalje pričaju kako sam velikodušna,
dobra i sveta. Tako sam u društvu gradila dojmljivu sliku o sebi. Nitko nije znao da je to lažna slika,
da ona ne odgovara stvarnosti. I sada je to postalo javno. Kod tog mog ispita sve je došlo na vidjelo.
Oni (nebeski glasovi) su mi rekli: "Jedi BOG kojega si ti častila, bio je novac. Kroz tog idola novca
ti si sebe osudila!! Zbog toga tvoga BOG novca i zlata ti si pala u ponor. I tako si se sama uvijek sve
dalje udaljivala od GOSPODINA BOGA.“
To je odgovaralo stvarnosti. Jedno vrijeme imali vrlo mnogo novca, ali poslije smo bankrotirali.
Dugovi su rasli preko naše glave, imali smo nevjerojatno mnogo dugova. I posve smo ostali bez
novaca; više nismo imali ništa ...
I kada su mi iznijeli sve to o novcu, jednostavno sam kriknula: „Ali o kakvom novcu govorite;
tamo na zemlji sam ostavila čitav dugi niz problema i dugova“ više ništa nisam mogla reći.



Ne vrijeđaj Ime Božje

Kada su mi iznosili predbacivanja glede druge zapovijedi, vidjela sam sasvim jasno, kako sam još
kao dijete na žalostan način naučila da je laž izvrsno sredstvo da izbjegnem kaznama svoje majke,
koje su nekad mogle biti veoma stroge i tvrde. I tako sam ja započela hodati svojim putem u društvu
s ocem laži, Sotonom. Tako je on postao moj suputnik. Postala sam velika lažljivica. I napredovala
sam u tom "umijeću laži".Postajala sam sve savršenija. I u mjeri, kako su moji grijesi postajali
uvijek veći i teži, rasle su i moje laži i postajale su uvijek veće i bestidnije.
Htjela sam izgleda dokazati do kojeg majstorstva mogu narasti toj disciplini laži. Laži su uvijek
postajale teže i narasle su preko moje glave - na isti način kao i svi grijesi.
Vrhunac grijeha laži sam dosegnula također kada se radilo o Presvetom i o samom
GOSPODINU. Zapazila sam da je moja majka imala veliko strahopoštovanje pred GOSPODINOM
BOGOM. Za nju je Ime GOSPODNJE bilo nešto vrijedno poštovanja i veoma sveto. Tada mi je
prošlo kroz glavu i promislila sam da je to najbolje oružje za mene. Tako imam nju (svoju majku)
uvijek u svojoj ruci. I počela sam da bih dokazala svaku sitnicu i svaku svoju laž kleti se Bogom.
Uzimala sam Ime BOŽJE lakomisleno i bez razloga u usta. Rekla bi na primjer svojoj majci:
„Majko, kunem ti se našim dragim KRISTOM…“ili "Majko, kunem ti se Imenom BOGA OCA,
tvrdim ti to itd. itd ... " i tako bih po lažima tako učinjenim uvjerljivima izbjegla pravo zasluženu
kaznu svoje majke.
Možete li si zamisliti da sam zbog svojih laži, za svoje male svinjarije, za tu gomilu blata, u čemu
sam se tako često osjećala dobro kao svinja, zloupotrebljavala Presveto IME BOŽJE i NJEGA
također time bacala u blato, jer sam i sama ležala do grla u tom blatu grijeha i u tom ljudskom
talogu.
I pogledajte sada, moje drage sestre i braćo, ja sam po svojoj nesreći i po iskustvu smrti, o čemu
ja ovdje upravo sada govorim, također naučila i iskusila na vlastitom tijelu da riječi i rečenice, koje
izlaze iz naših usta, i koje mi često lakomisleno i nepromišljeno izgovaramo, ne budu jednostavno
od vjetra raznese i da tako reći nestale. Ne, one često ostaju stvarnost koja nas mnogo kasnije
zahvati, kao što "BUMERANG" najednom opet dolazi k nama, ili možda još boljE rečeno, na nas
natrag pada.
Možda će s proći hladni srsi kada vam ispričam - slijedeće. Ne samo jednom, nego vrlo često,
kada je moja majka bi čvrsta i nije htjela vjerovati, rekla sam joj veoma kratko: "Majko, neka me
udari munja (ili grom), ako ti lažem. Govori ti samo čistu istinu!"
I te riječi koje sam često opetovala pale su u zaborav i nitko nije više mislio na njih. Ali sada
pogledajte, ja stojim pred vama jedino iz BOŽJEG milosrđa, jer me stvarno udarila munja; ona je
praktično prošla kroz mene, praktično me je rascijepila u dva dijela i potpuno me spalila.
Tako su mi dakle pokazali u onostranosti, kako ja, koja sam se tako svečano prikazivala kao
katolkinja, nikada nisam držala riječ, kako sam uvijek kršila riječ i kako sam u uvijek
zloupotrebljavala Presveto Ime našega GOSPODINA i BOGA svojim nepoštenim ponašanjem.
Bila sam dirnuta time kako je GOSPODIN podnosio sve te strašne i užasne slučajeve i kako se
istovremeno sva stvorenja pred NJIM u znak izrazitog klanjanja i štovanja bacaju na zemlju. Vidjela 20
sam Presvetu Djevicu Mariju, Majku Božju, pred nogama GOSPODINA u velikom štovanju i
klanjanju. Ona je molila za mene i zaklinjala GA. A ja, velika i zlobna grješnica, bila sam iz svojeg
močvarnog blata s NJIM na Ti i ti. Ja, koja sam navodno bila tako dobra i uživala sam tako dobar
glas, što sam ga kupila svojim manipulacijama. I tako sam vidjela sebe kako sam se često
usprotivila BOGU, kako sam na NJEGA bila ljuta, rugala MU se i također GA proklinjala. Za mene
to nije bilo samo posramljujuće, nego nepodnošljivo i bolno, postati svjesna te svoje prošlosti i
imati jasan pogled na to.


Svetkuj dan Gospodnji

Kada je - na mojem ispitu prema Deset Zapovijedi - na red došla zapovijed štovanja DANA
GOSPODNJEGA i blagdana, bio je to strašan čas. Obuzela me je jedva podnošljiva bol. (Nebeski)
Glas je rekao sasvim jasno i kratko, da sam ja dnevno četiri i do pet sati bila zabavljena svojim
tijelom, svojom vanjštinom, svojom navodnom ljepotom, a pri tome dnevno nisam ni 10 (deset)
minuta upotrijebila dokažem GOSPODINU svoju duboku odanost i svoju zahvalnost, ili da MU
upravim jednu molitvu.
Da, često je bilo tako, da ja, kad bih MU obećala jednu krunicu, većinom sam je izbrbljala na
brzinu i u napetosti. Pri tome bi se također dogodilo da bih rekla:“To sada ide opet dobro. Ja mogu
zacijelo dobro izmoliti krunicu u propagandnoj pauzi na svojoj najdražooj seriji."
I tak su mi pokazali (glasovi) u onostranosti kako sa uvijek bila nezahvalna prema svojem
GOSPOD INU BOGU; nikada mi nije došlo na pamet d se zahvalim NJEMU, svojem Stvoritelju i
OTKUPITELJU. I jasno su mi stavili pred oči, kakve sam sve izgovore iznašala kada se radilo o
tome kada , iz čiste lijenosti nisam htjela ići na svetu misu.
"Ali majko, ako je BOG svugdje i posvudašnji zašto je moram onda bezuvjetno ići u crkvu da Ga
sretnem?“
Jasno, za mene je bilo vrlo jednostavno i lagodno takve izričaje iznijeti i tako govoriti. A Glas je
opetovano iznova prigovarao da sam svaki dan puštala GOSPODINA BOGA da čeka na mene i
kroz čitavo vrijeme ne bih se sjetila NJEGA. Nisam se molila NJEMU i ne bih otišla nedjeljom k
NJEMU, da MU zahvalim, da MU barem u Dan GOSPODNJI očitujem svoju zahvalnost i svoju
ljubav prema NJEMU. To je jednostavno bilo previše za mene. Bila sam odviše ohola i umišljena.
Ali najgore u tom mojem slučaju je bilo da je taj posjet crkvi bio kao "restoran za moju dušu".
Bez posjeta crkvi propadala je, bolje rečeno izgladnjela je moja duša, jer nije primala nikakvu
hranu. Ja sam se posvetila jedino svojem tijelu, i da ovo prolazno tijelo gajim i štitim imala sam sve
vrijeme svijeta. Postala sam ropkinja svojega tijela. I pri tome sam previdjela posve jedan maleni,
ali bitni detalj.
Ja sam također imala dušu za koju se jednostavno nisam brinula. Ona je bila "prava sirota".
Nikada je nisam hranila BOŽJOM RIJEČI. Jer i za to sam imala klimavu ispriku u svojem rječniku,
kada bih glasno iznosila da onaj koji redovito čita Bibliju, kroz kraće ili duže vrijeme poludi.
I sa sakramentima nisam ništa imala. Kako bih mogla jednom takvom "starom, okamenjenom
momku" (tj. svećeniku - op. prev.) koji je bio gori i grješniji od mene, priznati svoje grijehe? Jer mi
je veoma dobro došlo da zbog svojih svinjarija ne idem na ispovijed. Veliki lažac i smutljivac (to je
doslovno značenje riječi "diabolos"), naime đavao, držao me je daleko od ispovijedi i sakramenata.
I tako je Sotona uspio da spriječi moje ozdravljenje i čišćenje moje duše. Naime, događalo se, da bi
đavao svaki put kad bih sagriješila, na bijelu haljinu moje duše udario pečat, crni znak svojeg
kraljevstva tame.
Moji grijesi nisu dakle bili bez posljedica. Oni nisu bili bez cijene i zabadava, nego su imali teške
posljedice za zdravlje moje duše. Nikada - osim pri svojoj prvoj pričesti - nisam načinila dobru
ispovijed. I od tada nisam više išla na ispovijed. I nerijetko sam susretala također svećenike
prilagođene vremenu, koji su odobravali moj stav prema (očitovanju grijeha u) ispovijedi, - i
govorili su da taj sakrament više ne odgovara našem modernom vremenu i čovjeku. I tako je
također došlo da sam svaki put kada sam išla na svetu pričest nedostojno primala GOSPODINA
ISUSA KRISTA u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
I moja psovka (vrijeđanje Boga) je išla tako daleko da sam ponosno i svjesno svugdje govorila: 21
"Što bi to bilo Presveto? Kako bi to bilo moguće da je Svemogući, Živi BOG prisutan u jednom
komadiću kruha, u Hostiji ? Ti svećenici bi trebali radije Hostiji dodati nešto slatkog da bude
barem ukusna a ne tako neukusna."
Tako daleko je izvan kontrole stigao moj život i toliko sam napustila red stvorenoga, da sam
postala sposobna izricati takve uvrede na Boga. I tako sam dostigla najdublju točku, razgradnju i
uništenje svojeg odnosa s BOGOM, svojim Stvoriteljem.
Nikada nisam pružila svojoj duši nešto što je istinski izgrađuje, što je hrani. I danas ima svaka
majka i svaki otac istu odgovornost ako on ili ona ili oboje svoje dijete ne dadu krstiti. Sakrament
krštenja je "majčinsko mlijeko za dušu". Često se dandanas kaže:
"Da, dijete mora samo odlučiti, kada odraste, hoće li se krstiti ili ne. "
Ne krstiti dijete je isto, kao da mu se ne bi pružilo nikakvu hranu za tijelo s obrazloženjem: "Da,
ono treba kasnije samo odlučiti što će jesti i piti!"
Naša je odgovornost pred GOSPODINOM BOGOM dati duši djeteta pravu hranu. A bez
sakramenata mi smo bez hrane za svoju dušu. I tada jednostavno duša izgladni.


Sakramenat svetoga reda

I da bih svemu tome stavila krunu, nisam išta drugo radila nego sam kritizirala svećenike i crnji
vala ih. Trebali biste doživjeti kako mi je teško pala na glavu ta točka na mojem ispitu u
onostranosti. Ovaj grijeh mi je GOSPODIN vrlo teško uračunao. U mojoj je obitelji uvijek bio
običaj zlo govoriti o svećenicima. Otkako se mogu sjećati, dakle otkako m bila posve malena, kod
nas u kući se zlo govorilo svećenicima.
Počevši od mojega oca svi su govorili da su ti tipovi ženskari, da idu za svakom suknjom i da svi
skupa i ju više novca i bogatstva nego mi obični ljudi. I sva ta klevetanja ponavljali smo mi djeca
od djetinjstva. I na to mi je rekao GOSPODIN žalosnim ali strogim glasom: "Što si mislila, tko si ti,
da tako radiš, ka da si GOSPODIN BOG, i izričeš sud nad mojim pomazanicima, i pri tome ih
klevećeš i izruguješ ?“
I ON je nastavio: "Oni su ljudi od tijela i krvi. I što se tiče svetosti jednog svećenika, ona je
podržavana prije svega također po zajednici vjernika, po vjernicima župe. Zajednica nosi BOGU
POSVECENE o svojim molitvama, po vrednovanju i poštovanju, koje im daje, po podržavanju koje
im ljudi pružaju.
I ako svećenik sagriješi, tada ga ne trebate pitati za razlog i okrivljivati, nego radije krivnju tražiti
u zajednici, koja im je zanijekala štovanje, vrednovanje, podršku i molitvu ili im nije u dovoljnoj
mjeri pomagala.“
I GOSPODIN mi je tada pokazao kako bi svaki put, kada bi kritizirala i vrijeđala nekog
svećenika, đavli na mene skočili i meni se priljubili. I po tome sam vidjela kako sam veliki grijeh
učinila kada bih nekog BOGU POSVEĆENOG pokazala kao homoseksualca i ožigosa, i ta novost
bi kao brza paljba prošla kroz svu zajednicu vjernika. Ne možete zamisliti kako sam velike,
beskrajne štete time nanijela.



Poštuj oca i majku

Došli smo do četvrte zapovijedi: Poštuj oca i majku!
I GOSPODIN mi je pokazao također i na ovom području kako sam za vrijeme svojega života bila
nezahvalna prema svojim roditeljima. Kako često i kako grubo sam ih vrijeđala i proklinjala.
Predbacivala sam im što mi nisu mogli ponuditi sve ono što su moje prijateljice dobivale. I jasno mi
je postalo kakva sam bila kćerka koja ništa nije znala cijeniti i kako je sve što su mi moji roditelji s
mnogo žrtve i uz velike napore nudili, jednostavno bilo bez ikakve vrijednosti.
Dapače ja sam u svojoj srdžbi prema roditeljima došla dotle da sam jednostavno držala da ta žena
ne može biti moja majka, jer mi je jednostavno izgledala odviše primitivna i premalena, da bi bila
moja majka.
Tako mi je bilo užasno vidjeti pred sobom taj rezultat. Naime, jednu ženu bez BOGA i kako je ta
žena bez BOGA sve rušila i negativno utjecala na sve što je došlo u njezinu blizinu; ali najgroznije
od svega je bilo da sam si pri tome umišljala da sam nešto posebno, nadasve da sam dobra i sveta. 22
GOSPODIN BOG mi je također razjasnio kako sam ja mogla umišljati da se u toj četvrtoj
zapovijedi sigurno ništa ne trebam bojati. Ja sam naime samo zato bila si ma da ću taj teret lako
nositi lijevom rokom, jer sam ja posljednjih godina njihova života financirala liječnike i lijekove
koje su moji roditelji trebali, kad su bili bolesni. Samo zbog te posve jednostavne vijesti umislila
sam si da sam tu četvrtu (4.) zapovijed izvršila više nego li je dostatno. To je odgovaralo mojoj
životnoj filozofiji po kojoj sam sva svoja djela mjerila i sređivala samo po principu novca. Tako je
to bilo također i s mojim roditeljima. Pomoću svojeg novca učinila sam da se prilagode meni i s
njima sam manipulirala.
Moje bogatstvo mene je pred njima, - mojom majkom i mojim ocem iz jednostavnih životnih
uvjeta, - uzdiglo među neku vrst božanstva, koje su oni zaslijepljeni mojim novcem doista štovali. I
to mi je dopustilo, po društvenoj situaciji prožetoj mamonom, da gazim po svojim roditeljima
svojom grobom samovoljom. Ne možete si zamisliti kako su me mučile i do kostiju boljele te jasne
spoznaje o svojem ranijem životu, koje sam smjela dobiti po BOŽJOJ milosti. Morala sam gledati
kako moj otac ispunjen velikom žalošću i plače i jauče nada mnom i mojim ponašanjem, jer je on
usprkos svojih slabosti bio dobar otac. On me je naučio da budem radišna i marljiva i da vodim
častan život. Jer jedino onaj koji dobro radi i dokaže se svoji zanimanjem, također će napredovati i
nešto ostvariti. Ali mu je nažalost uza sve njegovo nastojanje da me odgoji, promakao "maleni
detalj", koji je ipak nešto posve bitno, naime, da ja također imam i dušu, koja je gladovala, i da je
on trebao kao uzor koji je imao poslanje za svoju kćerku, preda mnom živjeti Radosnu vijest i vjeru.
I u tom pogledu on je posve zatajio i uopće nije vidio kako čitav moj život na temelju pomanjkanja
p.
tog "malog detalja", ide niz vodu, i kako ja uvijek sve dublje tonem u blato.
Boljelo me je kada sam vidjela kakav ženskar je bio moj otac. On se osjećao sretnim i vrlo dobro
kada je mogao pričati mojoj majci i svim ljudima i time se hvaliti, kakav je "muškarčina" ("macho")
bio ("Macha" je južnoamerički izraz za muškarčinu, kućnog tiranina i tome slično - op. prev.) jer je
u isto vrijeme imao mnoge žene i mogao ih je držati u redu i zadovoljiti. Osim toga moj otac je
prekomjerno pio i pušio. Na sve te slabosti i krive navike moj otac je još bio ponosan i time se
dičio; on je naime bio krivog mišljenja da to nisu nikakve mane, nego naprotiv kreposti, koje su ga
činile nečim posebnim.
Tako sam ja još u mladim godinama doživjela kako moja majka često kući sjedi i gorko plače,
dok se moj otac ponovno dičio drugim ženama i pustolovinama koje je s njima imao. I što sam
češće to doživljavala, tim veća je bila moja ljutnja, bijes i resentiment, koji bi me uhvatili. I sada
vidim tijek svojeg ranijeg života i najednom shvaćam kako me ti nenadvladani osjećaji i
resentimenti polako guraju u "duhovnu smrt“, a moju dušu vode u izumiranje. Uhvatila me je
strašna srdžba, kada sam morala vidjeti, kako moj otac najprostačkije ponizuje moju majku na oči
svega svijeta. I počinjem se braniti protiv toga, tome prigovaram i nagovaram svoju majku i
pokušavam na nju utjecati. Ja joj govorim na primjer ovako: "Nikad neću biti kao ti, neću nikada
dopustiti da tako prema meni postupa jedan muškarac. Mi žene nemamo nikakvu vrijednost u
našem društvu i zato smo tako ponižavane, jer ima žena koje su kao ti i dopuštaju da im se svašta
čini. Ima žena, koje se bezvoljno podlažu samovolji "machos-a“ (muškarčine) koje više nemaju
nikakvo dostojanstvo niti kakav ponos, nego su samo poništene osobe. Žene koje dopuštaju
umišljenim muškarcima da po njima gaze i s njima postupaju kao s posljednjim blatom."
A svoje ocu sam rekla, kada sam bila nešto starija: "Nikada, vjeruj mi i zapamti dobro, moj oče,
nikada neću dopustiti, da tako postupa sa mnom i ponizuje me jedan muškarac, kako ti uvijek
iznova postupaš s mojom majkom. Ako dođe tako daleko da je muž meni nevjeran i mene vara, ja
ću mu se osvetiti i u jarku na njega gaziti. Sa mnom ne, moj dragi oče!"
Na to me je moj otac izlemao na mrtvo i vičući mi rekao: "Što si ti umišljaš? Što misliš, tko si ti,
da sa mnom tako govoriš?" Vi uopće ne možete zamisliti kako je ljutit "macho" bio moj otac. A ja
nisam mogla šutjeti i odgovorila sam: "Makar me ti tukao pa čak i ubio, kunem ti se, da takvo što
neću dopustiti. Ako netko tako daleko dođe, da, se s njim i vjenčam i tada saznam da je moj muž
meni nevjeran, tada ću mu se na strašan način osvetiti, da vi muškarci shvatite, što čini jedna žena
kada muž s njom postupa kao s posljednjim blatom, nju ponizuje i nju gazi kao mokru krpu.“
Na taj način izjedali su me svi ti resentimenti, ljutnja i bijes čitavo vrijeme i zalijevali su moje isli 23
i moj mozak. Ja sama sam zatrovala svoj duh i svoj karakter. Kada sam bila samostalna i odrasla, - i
naravno kada sam imala dovoljno novca, - počela sam uvijek ponovno utjecati na svoju majku, i
rekla bih joj: "Znaš li što, majko? Odijeli se od oca, rastavi od njega!" Ja sam se tako ponašala,
makar sam svoga oca veoma štovala i voljela. Usprkos tome ja sam uvijek iznova nagovarala majku
i rekla joj: "Ne može biti da ti možeš podnijeti jednog tipa kao što je moj otac! Budi svjesna svojeg
dostojanstva žene! Osvoji ponovno svoju čast i pokaži ju, da si ti nešto vrijedno, posebno, a ne
komad krpe, kojom si on može očistiti (cipele)!"
Ove i slične fraze uvijek sam ponavljala pred mojom majkom. Možete li to zamisliti? Ja se
trudim da rastavim svoje roditelje jedno od drugoga, da ih krenem na rastavu braka. Ali većinom bi
moja majka meni na to rekla:
"Ne, moja draga kćeri, ja se neću nikada rastaviti. Ti ne smiješ vjerovati, da je to ponašanje
tvojega oca mene tako ponižavajuće i bolno. Ja mnogo trpim zbog toga - kako si sigurno možeš
predstaviti. Ali ja prinosim tu žrtvu i izdržavam, jer ste tu vi - moje sedmero djece. Vas ima sedmero
(7) djece, a ja sam jedina. Onda je bolje da samo jedan pod time trpi, a ne da sedmero osoba mora
tu bol podnositi. I na koncu tvoj otac je ipak dobar otac i ne mogu prihvatiti srcem da jednostavno
pobjegnem i da dopustim da uzrastete bez oca. Uz to te pitam: Ako se odijelim od oca, tko će još
moliti da se on obrati i da se tako spasi njegova duša. Bol i poniženje koje mi tvoj otac nanosi, ja
sjedinjujem s neizrecivim bolima našega GOSPODINA ISUSA KRISTA na Križu. Svaki dan kažem
našem GOSPODINU BOGU:“To što trpim i podnosim, nije gotovo ništa u poredbi s bolima koje si
Ti na križu za nas podnio. Da bi moje patnje dobile vrijednost, molim Te dopuštenje, da se povežem
i sjedinim s tvojim patnjama, da tako i moje malene patnje dobiju moć da od Tebe dobiju milost i da
se moj muž i moja djeca obrate i tako budu spašeni od vječne osude!“
Meni to sve nije bilo shvatljivo i ja sam nad tolikom ludošću samo tresla glavom. To je
jednostavno bilo previsoko za mene. Te misli su bile posve tuđe meni i mojem načinu življenja i
mišljenja; bile su posve oprečne i stoga nisam imala nikakva pristupa. tim izričajima svoje majke. A
znajte također i to, ne samo da nisam imala nikakvo razumijevanje za te izričaje svoje majke, nego
su me još više izazivali i poticali na srdžbu. To je vodilo tome da se moj život posve promijenio, jer
sam ja postala upravo buntovna. Taj bunt se najprije pokazao u tome da sam se zalagala za prava
žena i žensku emancipaciju - i to ne samo kao redovita članica - ne,ja sam se borila na prvim
linijama u borbi za ženska prava. Počela sam braniti pobačaj, pravo žene da sama raspolaže svojim
trbuhom; neovisnost žene i pravo da živi pojedinačno ili u slobodnom partnerstvu - s takozvanim
partnerima-na određeno vrijeme; propagirati rastavu kao dobrodošlo rješenje bračnih problema.
Posebno sam branila također "Zakon taliona" (Ley de Talion = [latinski: lex talionis] pravni
aksiom "vratiti jednako s jednakim" - "oko za oko, zub za zub"). To znači: Davala sam ženama
uvijek "dobar" savjet, jednostavno vratiti jednako s jednakim, i tako onom mužu koji je bio
nevjeran, također se osvetiti s jednom nevjerom - po mogućnosti s njegovim najboljim prijateljem.
Makar nisam osobno nikad bila tjelesno nevjerna svome mužu, tako sam nanijela svojim zlim
savjetima velike štete velikom broju ljudi. Nažalost!


Ne ubij - pobačaj

Kada smo u mojoj "Knjizi života" došli do PETE zapovijedi BOŽJE - "Ne ubij" -, mislila sam:
Konačno, tu nemam što sebi predbaciti, jer nisam nikoga ubila i nikoga smaknula. I na svoje veliko
zaprepaštenje GOSPODIN BOG mi je otkrio posve drugo. ON mi je pokazao sasvim jasno da sam
ja bila grozna ubojica. I ubojstva u koja sam bila zapletena pripadala su osim toga takvim
ubojstvima, koja su u očima GOSPODINA među najgorima, naime pobačaji „nerođene djece" .
Pripazite sada dobro! Moć i utjecaj koje sam svojim NOVCEM stekla, zaveli su me na to i doveli
da financiram ne samo jedno, nego više - da ne kažem mnoge - pobačaje. Moj novac je učinio
mogućim te pobačaje. Jer sam ja uvijek govorila: "Žena ima pravo odlučiti kad će ostati noseća i
kada ne. Njezin trbuh pripada njoj samoj!"
I pogledajte sada! U mojoj "Knjizi života" stajalo je crno na bijelom, - i to je bila teška bol za
mene, ovdje to vidjeti i konačno to shvatiti, u kakav gnusan zločin sam po svom novcu bila
upletena. Ali to je neizbrisivo stajalo u mojoj "Knjizi života". Jednu djevojku koja je imala tek 14 24
godina, ja sam nagovorila da izvrši pobačaj. Ja sam bila njezina učiteljica u profesiji. Kada netko
nosi u sebi otrov, tada u njegovoj okolini ne ostaje ništa zdravo. Na sve, koji dolaze u dodir s tim
čovjekom, on negativno utječe; oni dolaze u dodir s otrovom i postaju i sami zatrovani i otrovni.
Daljnje još posve mlade djevojke, tri moje nećakinje i zaručnica jednog mojeg nećaka su izvršile
pobačaj. One su to bez daljnjega k meni došle, jer sam ja s velikim novcem sve rješavala - i bila
sam tako "dobra". Ja sam bila dobra tetka, koja je uvijek sve pozivala, dobra tetka koja im je pričala
o novinama iz svijeta mode i koja im je uvijek također predstavljala najnoviju modu i često također
kupovala. Ja sam bila ona koja sam savjetovala tim mladim bićima kako se učiniti privlačnijima,
kako se mogu uspeti u društvo "Glamoura" i kako mogu svoje mlado tijelo pokazati drugima što je
više moguće sexy i izazovnim.
I zamislite! Moja sestra mi je poslala i povjerila svoju djecu u punom povjerenju. I kako sam ih ja
pokvarila i prostituirala. Da, ja sam ta mlada bića, još napola djeca, dovela do prostitucije. I to je
bio daljnji zločin koji vapije u nebo i strašan grijeh, koji stoji na listi najodvratnijih prijestupa pred
GOSPODINOM, odmah nakon pobačaja. Jer sam tim mladim djevojkama rekla slijedeće: "Moje
drage djevojke, ne budite lude! Makar vam vaše majke tako mnogo govore o vrijednosti
djevičanstva, stidljivosti i čistoće, to treba povezati s onim što su njihovi roditelji živjeli u prošlosti.
A njihov svijet nije sadašnji svijet; one su zarobljene prošlošću; one su propustile živjeti slobodan i
moderni život. Vi morate imati razumijevanja za to. Ali vi same trebate se priključiti modernom
životu, uživati slobodu koju smo mi žene izborile i ostvariti se posve kao žene - dakle poslušajte ih,
imajte razumijevanja za njih, jer one ne mogu drugačije, ali nemojte radi toga pokvariti svoj mladi
život. Vaše majke s vama govore o BIBLIJI, koja je već 2000 godina stara. One nisu više "up-todate" (posuvremenjene).
I župnici su odbacili moderno i ne žele ići s vremenom. Oni propovijedaju samo ono što im Papa
kaže, a Papa nije više prilagođen vremenu; ovaj Papa izvan mode. A svaki moderni čovjek, koji još
njega sluša, glup je i sam je kriv ako svoj život ne može pravo uživati."
Pogledajte otrov koji sam bacila u ta mlada, nevina djevojačka srca. To je jednostavno
nezamislivo MONSTRUOZNO!
I te mlade djevojke sam također naučila kako najbolje mogu uživati u svojem tijelu i u seksu. Pri
tome sam ih upozorila na to kako je važno čuvati se (začeća). Iznijela sam im sve meni poznate
metode. Ja sam ih pod naslovom "Savršena, samostalna žena" informirala o svim rizicima i o
čuvanju od začeća kod spolnog odnosa. I jednog dana dolazi jedna od tih djevojaka, naime
ljubavnica mojeg nećaka, - koja je imala tek 14 godina - meni u ordinaciju (i ono što vam ovdje
iznosim vidjela sam osobno uneseno u "Knjigu mojeg života"), - došla je dakle k meni u ordinaciju
i ispričala mi je u gorkim suzama: ,.Gloria, ja sam ipak tako mlada, praktično sam i sama dijete, pa
ipak sam već noseća." Na to sam odgovorila: "Ali ti, glupačo! Nisam li vam iznijela kako se čuva!
~!" Ona je na to rekla uvijek i dalje plačući: "Da, ali to nije pravo funkcioniralo." I po uvidu u moju
"Knjigu života" vidjela sam da mi je GOSPODIN poslao to mlado stvorenje, da je sačuvam od
jedne gluposti. On je htio da je sačuvam da ne padne u ponor, da je od toga odvratim da pobaci
svoje djetešce. Jer pobačaj veže težak lanac oko našeg vrata, koji nas pritišće do zemlje i koji mi
tada jedva možemo za sobom vući. On uzrokuje bol, koja nikad ne prestaje u našem životu .. To je
besmislena svijest da smo ubili, dakle da smo ubojice. I pri tome je najgore da nismo ubili bilo koga
nego svoje vlastito meso i krv, svoje vlastito dijete.
I najgore u slučaju ove djevojke je bilo da sam joj, umjesto da sam je odgovorila od toga i
govorila joj o GOSPODlNU BOGU, ja sam joj dala novčanik u ruke da može izvršiti pobačaj. I da
bih smirila svoju savjest (- ne znam može li se to još nazvati savjest, što sam tada učinila - ), dala
sam joj toliko novca, da može ići u najpoznatiju kliniku za pobačaj, da ne bi poslije toga imala bilo
kakvih smetnji. I kao u ovoj zgodi financirala sam još neke - da ne kažem mnoge -pobačaje.
To je tako strašno kada na to sada mislim. Svaki put kada se tako prolijeva krv jednog djeteta, za
Sotonu je kao velika žrtva paljenica, to je svečana gozba za đavla. On trlja ruke i pleše od veselja. A
našeg GOSPODINA ISUSA KRISTA boli kao kod NJEGOVE smrti na Križu i pod tim bolovima
drhti on i trpi veoma mnogo svaki put kada nerođeno, nevino dijete biva na smrt ubijeno.
U "Knjizi života" mogla sam naime također vidjeti kako nastaje život. Vidjela sam kako se naša 25
duša tog časa stvara, u času kada sjemena stanica susretne jajnu stanicu. Tada bljesne predivna
iskra, koja isijava svjetlo, koja ima izvor u svjetlosnom suncu BOGA OCA. I trbuh žene koja
postaje majkom bude obasjan zrakama te nove duše u času, kada njezina jajna stanica bude
oplođena. A kada dođe do pobačaj , tada kriči i jauče ta duša od velike boli, makar još nisu
oblikovane ni oči niti ostali udovi. I čitava zajednica svetih, čitav onostrani svijet čuje te krikove i
to jaukanje, kada jedna nova, s pomoću BOŽJOM stvorena duša, bude ubijena. Čitav nebeski svod
trese se pod tim krikom i čuje ga se od jednog kraja do drugoga, glasno i jasno kao jeka u brdima. U
paklu se također čuju glasni krikovi, ali tamo su to krikovi radosti, koje svi đavli izbacuju za
slavljenje tog dana i pri tome izvode ples veselja.
I neposredno poslije toga otvaraju se u paklu neki pečati i izlaze vani grozne nakaze, koje bivaju
puštene na zemlju da bi iznova napastovali čitavo ljudstvo i zavodili na stanputice. I posljedica je
toga da su ljudi uvijek sve više zarobljeni od Sotone, uvijek sve više padaju u grješna uživanja,
uvijek nadolaze nove ovisnosti, i događaju se sva ta teška i grozna zlodjela o kojima dnevno u
vijestima slušamo i gledamo ih, i za koje mi svaki put mislimo da ne može doći nešto gore, da
bismo slijedećeg dana po novim zlodjelima vidjeli da je ipak moguć veći rast (u zlodjelima).
Imate li uopće predodžbu koliko beba bude dnevno ubijeno na čitavom svijetu? Nije nam više
moguće predstaviti veličinu tog strašnog zločina. Mi gazimo u krvi te nevine djece i to gotovo ni ne
zapažamo. To je za nas normalno i spada već u svakidašnjicu. Ako se netko diže protiv pobačaja
obilježava se kao fanatik i konzervativac, staromodan i donekle lud. I to je jedna od veli ih pobjeda
paklenog kneza, Sotone. Što će biti s našim svijetom, ako je cijena nevine krvi svakog pojedinog
nerođenog djeteta tolika da jedan novi đavao bude pušten slobodno na zemlju. Uskoro će na našem
svijetu postati tama od brojnih đavola koji budu pušteni.
I tada sam vidjela kako sam uronjena u tu krv nevine djece i s njom oblivena. I posve suprotno
procesu pranja na naše svijetu , moja bijela duša je postala po tom pranju u krvi sve tamnija i
neuglednija, dok nije postala posve crna. I nakon te povijesti s pobačajima uopće nisam više
apsolutno imala osjećaj za grijeh. Za mene jednostavno više nije postojao grijeh. Sve je bilo
dopušteno i moje ponašanje mi je pri tome dobro došlo. Ja sam pomagala ljudima. Nisam jedino
bila svjesna da sam tim ljudima pomagala na sigurnom putu u pakao.
I na površinu je došlo još nešto drugo, što nikako nisam zapazila niti mi je došlo na pamet, jer
sam ja sama bila na platnom popisu đavla. Pokazane su mi sve bebe koje sam ja sama ubila, koje
sam ja sama pobacila. I upravo tako, kao što vi sada, - nisam u prvi čas znala, kako, kada i gdje! I
pokazano mi je odmah i to sam tada imala posve jasno pred očima. Rekla sam vam još na početku
da sam ja sama kao metodu zaštite za planiranje obitelji (protiv začeća) izabrala spiralu i dala je u
mene postaviti. I uz bolno čuđenje morala sam sada vidjeti u "Knjizi života" koliko je mojih jajnih
stanica bilo oplođeno i bile su u stanju da narastu u male bebe. Vidjela sam mnoge svjetlosne iskre
koje bi se zapalile kod stvaranja njihovih duša. A čula sam krikove tih duša kako su bile istrgnute iz
ruke BOGA OCA.
I najednom sam shvatila razlog zašto sam uvijek bila tako slabe volje, ogorčena i neraspoložena.
Bila sam slabe volje, često sam bila nedostupna, neobuzdana i mrzovoljasta prema svojim
bližnjima, prema svojoj obitelji. Čitav dan sam bila frustrirana, ništa me nije moglo zadovoljiti.
Često bi me napale strašne depresije. I kao da su mi tada pale ljuske s očiju: "Jednostavno i posve
jasno - ja sam se pretvorila stroj za ubijanje beba!"
I sve to je učinilo da uvijek dublje tonem u blato grijeha. Kako sam se mogla na početku tog
cjelovitog pregleda svojega života umisliti i ponosno izjaviti da nisam nikoga ubila? I kako sam
mogla nekog drugog, koji je meni izgledao predebeo ili mi bio nesimpatičan, odbaciti na stranu,
prezirati, dapače grubo s njim postupati i jednostavno odbaciti? Kako sam se mogla tako oholo
ponašati, a bila sam posve obična ubojica?
Također mi je bilo pokazano da se ljude može ubiti ne samo pucnjem iz pištolja. Ne, često je
dostatno, kada ga se bez razloga mrzi, kada mu se zlo želi ili čini, da nekoga izjeda zavist protiv te
osobe. I već time se može nekoga ubiti. Ubojstvo u obitelji ili u nekom selu počinja se vrlo često po
tim radnjama koje mi često smatramo samo neopasnima, makar zlima.



Ne sagriješi bludno

Sada, kod ŠESTE ZAPOVIJEDI - "Ne sagriješi bludno - rekla sam samoj sebi: "Evo, konačno
barem u ovoj zapovijedi ne možete mi predbaciti ikakve prekršaje. Ne možete mi predbaciti
ikakvog ljubavnika, jer sam čitav život samo sa svojim mužem intimno živjela - i to je bio moj prvi
i posljednji, naime moj suprug."
Najednom mi je pokazano da sam svaki put kada sam svoje razgolićene grudi pokazivala i moje
tijelo sa seks bikinijem izlagala pogledu, te strane ljude na to navodila, da me požele, da pri tome
imaju zle slike i da time sagriješe. I na taj posve jednostavan način sam - tako usput-pala u preljub.
Ali također sa svojim načinom što sam uvijek druge žene savjetovala da trebaju biti nevjerne
svojim muževima, kada bih im rekla: . "Ne budite glupe, tajno im naplatite, ne praštajte im, nego se
rastavite i čim prije se rastavite!" - Jedino tim riječima i tim zlim savjetima sudjelovala sam u
gnjusnom preljubu.
I tako sam ja pri tome pregledu svojega života također jasno spoznala da su takozvani grijesi
"tjelesnog uživanja" gnjusni. Oni izravno vode u prokletstvo i treba ih posve odbaciti, pa makar ih
mnogi ljudi dandanas smatraju normalnim i kažu da se to smije činiti i da je to u redu; da ovo i ono
iskustvo trebamo sami iskusiti; da se mora iskušati da bi se vidjelo da li se pri tome osjeća uživanje
ili se dolazi do posebnog uspona. Mnogi se čak ne sustežu to usporediti sa životinjama kao dokaz za
svoje ponašanje i kažu: "Ponašajmo se tako neobuzdano kao divlje životinje!" Također se često
donosi i argument za homoseksualnost da je ona posve naravna i da je Bog odobrava, jer je već
dokazano da kod životinja ima homoseksualnih parenja. Da, ne zapažamo li da pri tome sebi za
uzor uzimamo životinje? A to je isto kao i dušu odbaciti. Ono što nas obilježava kao BOŽJU sliku -
naime od NJEGA u svakom čovjeku stvorenu neumrlu dušu - bacamo time pred pse.
Nažalost, ja sam se u svojem životu otrgnula od BOŽJE ruke. Morala sam sa žalošću utvrditi da
grijeh nije samo izvršen čin, nego također da mogu teško griješiti i u najskrivenijim mislima i u
svojoj duši. (Kaže se također u priznanju grijeha" "u mislima, riječima i djelima").
Za mene je također bilo bolno morati spoznati d svi ti učinjeni grijesi imaju posljedice i još kroz
dugo vrijeme dalje djeluju. Grijeh preljuba - bolje rečeno grijesi preljuba - mojega oca njegovoj je
djeci nanio mnogo štete i gušio njihove duše. Ja sam time postala prezirateljicom svih muškaraca, i
moja braća su postala pravi otisci, prave kopije svojega oca, koji svugdje na veliko govore da su
pravi "machos" (muškarčine), pravi ženskari i veliki pijandure. I time s oni još ponose. Govore o
tom ponosno pred svim svijetom. Oni nisu nimalo svjesni kako teško škode također svojoj vlastitoj
djeci.
Zbog toga sam vidjela svojega oca kako na drugom svijetu tako gorko plače. On je tek tamo
shvatio i uvidio kako su teško njegovi sinovi i također njegove kćeri naslijedili njegove grijehe. I
uočio je kakvu je time štetu nanio u Božjem redu i u stvorenju BOGA OCA.


Ne ukradi

U sedmoj zapovijedi, - Ne ukradi - bila sam ponovno posve sigurna u svojoj stvari da ću biti
uvrštena među vrlo časne i ništa si nisam imala prebaciti! Ali mi je GOSPODIN BOG pokazao na
drastičan način da su u mojoj kući mnoge veoma hranjive životne namirnice počele propadati i
gnjiliti, jer smo mi jednostavno na veliko kupovali i sve nismo mogli pojesti; dakle, dok sam
puštala da propadaju životne namirnice, na čitavom svijetu (pa i oko mene) je bilo toliko gladi i dok
mi je ON to stavljao pred oči, samo je k tome rekao: "JA sam bio gladan i pogledaj što si učinila s
tim što sam ti dao, - ti si to malo cijenila i dopustila da se pokvari; MENI je bilo hladno, a pogledaj
kako si se dala zarobiti modnom strujom i vanjskim izgledom. Koliko novca si izdala za injekcije
da bi postala mršavijom. Ti si također postala ropkinjom svojega vlastitog tijela. Svoje tijelo si
učinila božanstvom, idolom."
I naš GOSPODIN mi je stavio pred oči i otkrio da sam suodgovorna za veliko siromaštvo u našoj
zemlji i da sam također i u ovoj BOŽJOJ zapovijedi na sebe navalila krivnju.
Također me je ON upozorio da sam svaki put kada sam govorila zlo o nekome, njemu ukrala
njegovu čast. I da se to popravi, da se to vrati natrag, gotovo je nemoguće. Bilo bi mnogo
jednostavnije da sam nekome ukrala novčanicu, jer bih tada mogla jednostavno vratiti natrag
novčani iznos, da svoj prijestup ispravim. Stoga je također oduzimanje "dobrog glasa" jednom
čovjeku mnogo teža krađa nego li krađa neke stvari ili novca.
I svoju djecu sam okradala kada sam im uskraćivala da budem dobra domaćica i majka za njih,
nježna majka, koja se brine za djecu, koja je uvijek kraj njih i praktičan im je primjer za nesebičnu i
posve predanu ljubav.
A ne ma a koja samo ide naokolo ulicama a djecu ostavlja samu kući pod zaštitom TV-aparata
kao zamjenskog oca i kompjutora kao zamjenske majke i u krugu mnogih video igrački kao
zamjensku braću i sestre.
I da bih smirila svoju savjest kupovala sam im za skupi novac uvijek samo odjeću najboljih marki
da barem u školi kod prijatelja mogu pobuditi dojam i izazvati zavist Još više sam bila zastrašena
kada sam vidjela svoju majku kako si prigovara i pita se da li je bila dobra majka. I to, makar je
moja majka bila vrlo pobožna i dobra žena, kućanica i majka obitelji, koja nas je uvijek iznova
opominjala, koja nas je ljubila i pokazivala nam kako je zabrinuta za nas i za naše dobro.
Jednako ta je također i moj otac uvijek iznova na svoj način pokazivao, kako nas rado ima, i da
smo mi najvažnije njegovu životu. I dok sam bila uronjena u te misli, rekla sam samoj sebi: "Što će
pak sa mnom biti koja nijedanput nisam gotovo ništa dala svojoj djeci; vi možda ne zapažate da ja
sada više tu neću biti; vjerojatno neću otići od vas!"
Kod tih riječi hladna jeza je prošla mojim leđima, popraćena boli, koja je kao mač prošla
sredinom mojega srca.
Stidjela sam se zbog svojeg zatajenja na svim područjima. Morate znati da se u "Knjizi života"
sve m ože tako vidjeti; kao na filmu. Tako sam ja vidjela također tamo i kako se moja djeca jednom
zgodom među sobom zabavljaju i rekoše slijedeće: "Nadam se da moja majka treba nešto duže dok
dođe kući, nadam se da je u prometnoj gužvi, jer je moja majka vrlo dosadna i čitavo vrijeme može
samo zanovijetati i kritizirati."
Kakav li je udarac to bio od trogodišnjeg djeteta i nešto starije kćerke čuti, kako oni govore o
svojoj okrutnoj majci.
I ponovno sam postala svjesna da sam im ukrala pravu majku. Nisam im ponudila ugodan dom.
Spriječila sam im da u dječjim godinama - po mojem uzoru - mogu upoznati BOGA. I nisam im
kazala kako se ljubi bližnjega. Jer je to jednostavno to: Ako ne ljubim svoje bližnje, neću ni
s našim GOSPODINOM BOGOM nikako drugovati; i ako ja sama nemam nikakvo suosjećanje i
nikakvo milosrđe i ne primjenjujem ih u praksi, tada ne mogu također ni biti s BOGOM; i tako ne
mogu također BOGU nikoga bliže dovesti ili mu predati vjeru. Jer B OG je LJUBAV ...
Svaka laž je jedna LAŽ. A đavao je otac svih laži, lažac od početka. Laži koje sam ja učinila
svojim jezikom bile su tako strašne,jednostavno grozne. Ja sam mogla vidjeti da sam time dobila
najveći broj bodova.
U svakoj prigodi kao na primjer pri ogovaranju, što bih iznijela u svijet, kada sam druge
ismijavala ili kada sam lakomisleno izmislila za nekog čovjeka neki nadimak, i tada ga svima
pričala i pri tome se svaki put na grubi način veselila, kako sam teško i kolike time ranila, mučila,
izložila smijehu i oklevetala. I sve sam to nanijela svojim bližnjima.
Ne možete si zamisliti kako jedan takav nadimak može nekoga raniti. On time može dobiti
osjećaje manje vrijednosti, koji ga prate čitav život i uvijek iznova uzrokuju bolove. Na primjer
jedna prijateljica koja je bila nešto više debeljuškasta, ja sam jednostavno nazvala "debela" ili
"masna kugla". Ona s nije mogla osloboditi tog nadimka i uvijek je ostala " masna kugla". To ju je
progonilo, što je naravno utjecalo i na njezin obim tijela. Ona stoga često nije uzeta u društvo ili ne
bi bila pozvana.
I tako vidite kako riječi također mogu za sobom vući određene čine - i na kraju dolazi iz toga
čitav niz zločina. Sve samo otrovni plod jedne lakomislene javno izrečene riječi.
Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga
Kada su stavili na ispit taj dio mojega života na temelju DESET BOŽJIH zapovijedi,jasno sam
uočila da svi moji neredi, grijesi i zloće imaju svoj izvor u lakomosti. Ta želja, ta strast htjeli sve
imati i nad svim odlučivati. JA MORAM IMATI, umjesto JA MORAM BITI. Uvijek sam mislila da
ću biti sretna, ako budem posjedovala sav novac svijeta i ako budem bogata, i ta želja, da imam
novca, postala je u meni OPSJEDNUTOST. Žalosno je to bilo i za mene velika tragedija. Kada sam
naime posjedovala mnogo, mnogo novca, i sve sam si mogla priuštiti, proživjela sam najgore i
najnesretnije razdoblje svojega života. Moja duša je došla do najniže točke, da sam si čak željela
uzeti život. S toliko novca i bogatstva, a usprkos tome osamljena i u nutrini prazna, osamljena i
napuštena. Doživjela sam sama što znači:
Ne može se kupiti novcem LJUBAV, PRIJATELJSTVO, PRIKLANJANJE,
Također kod svega novca svijeta dobiva se pri da se kupi LJUBAV, većinom samo prividnu
svetost, krivotvorenost,laskanje i igranu podložnost. Ja sam dakle bila duboko razočarana, ogorčena
u slijepoj ulici svojega života koju sam sama izabrala.
Dostigla sam vrhunac frustracije i tamo je puhao kao led i ladan vjetar, koji mi je donio u pamet
jedino frazu, zašto si se uopće ovamo gore uspela. Lakomost, kao svaka druga strast, - dakle ta
strast za novcem i bogatstvom; ta zavist na ono što drugi već ima, taj "i-ja moram-to-imati", -
objesila se uz mene, uhvatila me za ruku i odvela me na krive putove. Ta lakomost vodila me je
ravno u smjeru pakla, daleko od mojeg Stvoritelja BOGA, iz čije ruke sam se po tom htjeti-otkinula.



„Knjiga života“

Nakon ove analize svojega života prema odredbama DESET BOŽJIH zapovijedi, omogućen mi
je pogled u moju "Knjigu života". Bio je to predivan čas. Nedostaju mi jednostavno riječi da tu
"KNJIGU ŽIVOTA" prikladno opišem.
Ona počinje s mojim začećem; Netom su se stanice mojih roditelja spojile, nastao je -
"BLJESAK!" jedne iskre Jedna mala, predivna eksplozija svjetla i pri tom je nastala iz toga jedna
duša, moja vlastita duša, posve zaštićena u rukama BOGA OCA - i vidjela sam tako ljubaznog i
nježnog oca u BOGU OCU.
24 sata na dan bio je On sa mnom, vodio me SVOJOM rukom, štitio me, bio je uvijek zabrinut za
mene i išao za mnom. ON me nije puštao od SVOJIH očiju i nikada samu. I sve što mi se činilo u
prvi čas kao kazna ili kao velika nesreća, bilo je ništa drugo do izražaj NJEGOVE LJUBAVI i
njegove brige za mene. Jer me je ON gledao, ne izvana, i nije gledao na moje dobro oblikovano
tijelo, NE, ON je gledao na moju najdublju nutrinu, ON je istraživao moju dušu i vidio pri tome,
kako sam ja lagano ali sigurno skretala s NJEGOVA PUTA i kako sam isključila NJEGOVO
spasenje i otkupljenje.
Tako sam doživjela mnoge situacije svojeg proteklog života gledajući u "KNJIGU ŽIVOTA" u
njihovoj povezanosti i vidjela sam odgovarajuće posljedice svojeg djelovanja i odluka svoje
slobodne volje. Za bolje razumijevanje navest ću vam jedan primjer , koji pokazuje, kako je
tsp..r edivna "KNJIGA ŽIVOTA“.
U svojem životu bila sam vrlo neiskrena i licemjerna. Tako bih često rekla svojim poznanicima –
ili pak prijateljicama - s laskavim glasom: „Hej! Gle kako divno danas izgledaš. Ta tvoja haljina je
jednostavno sjajna i lijepo ti pristaje! Kako lijepo u njoj izgledaš!“
Ali '"Knjizi života" vidi se također što se pri tome misli i što se odvija u nutrini srca. I tada sam
spoznala da sam tada u svojem srcu sebi rekla: . "Pfuj! Kako grubi izgled, i pri tome ona još misli
da je kraljica ljepote!"
Vidite, takve su bile moje misli u mojoj skrivenoj nutrini. U ovoj "Knjizi života" vidi se i čuje
kao u jednom filmu ta događanja, i tako sam ja vidjela i čula sve točno tako, kako je to nekad u
mojem životu bilo rečeno i moglo se čuti, s jednim izuzetkom, da sam mogla također vidjeti i
zapaziti i svoje misli.
Bio je to kao film-s dva-kanala-tona na raznim jezicima ili kao film s potpisanim tekstom
(titlovan film). Jedan tonski kanal donosio je točno ono, što je preda mnom bilo rečeno mojim
jezikom i što se moglo vidjeti, a drugi tonski kanal pokazivao mi je moje misli, koje sam
istovremeno imala, koje sam mogla čuti i čitati, i mogla sam pri tome vidjeti stanje svoje duše,
svoje nutrine. Vi biste mislili na jednu tehničku čudesnu stvar, kada biste doživjeli nešto takva o
vašim izričajima ili o situacijama vašeg vlastitog života. To je jednostavno predivno!
I tako sam vidjela nutarnju stvarnost svojega života. Sve moje laži su stajale posve otvoreno tu,
one su ključale kao u jednom loncu bez poklopca, bile su gole i bez uljepšavanja, uočljive za
svakoga. Sav svijet ih je mogao vidjeti. One su bile žive i pokretne i otkrile su svoje sramotne čine.
Moja majka, koju sam često prevarila, jer mi nije dopustila da iziđem i da se susretnem sa svojim
"zlim" prijateljima. Ali s primjedbom:" Majko, ja imam sada rad u grupi u školskoj biblioteci!“ ja
sam već bila vani. A moja majka bi "žabu" progutala i meni oduzela moju laž.
Kako često s m s takvim lažima sebi oduzimala vrijeme, vukla se po kućama, gledala
pornografske filmove, ili bi otišla u neki bar, da sa svojim "prijateljicama" pijem pivo.
I sada sam j vidjela također svoju majku u svojoj za sve otvorenoj "Knjizi života". Njoj nije ništa
izbjeglo.
Još jedan daljnji primjer za to što sam vidjela u toj "Knjizi života". Moji roditelji su mi uvijek
davali banane da uzmem za ručak u svojoj školi. U ono vrijeme mi smo živjeli u vrlo siromašnim
prilikama, tako da je moj paket za ručak većinom bio samo od banana, a povremeno također s
kruhom i mlijekom. Ja bih često pojela svoje banane na putu prema školi i bacila bih koru d banane
jednostavno svugdje, kuda sam upravo prolazila, a da dalje o tome ne mislim. Nikada mi nije došlo
na pamet, niti sam razbijala glavu, što se sve može dogoditi s tom glatkom s nepažnjom bačenom
korom banane, kakvu sve štetu može to prouzročiti nekom čovjeku. I tako su ležale preda mnom
bačene kore od banane jednostavno naokolo.
Iznenađujuće i veoma potresno je bilo kada mi je GOSPODIN BOG pokazao, što su neke -
naravno ne sve - prouzročile te naokolo bačene kore. Vidjela sam osobe koje su po toj kori od
banana pale, a u nekim slučajevima ti padovi po jakom prometu mogu završiti smrtonosno, i ja bih
time još bila kriva da sam uzrokovala nečiju smrt. Sve samo zbog nepažnje, iz pomanjkanja
osjećaja odgovornosti i pomanjkanja milosrđa prema svojim bližnjima.
Ta je također bilo i u jednom drugom slučaju, kod kojega je jedna žena na kasi u supertrgovini
samo zbog jedne pogreške vratila 4.500 pesosa. I u tom slučaju sam otišla jednom od rijetkih
slučajeva na ispovijed, kada sam ja stvarno osjetila pravo, duboko kajanje i veliku bol zbog svojeg
griješnog ponašanja.
Moj otac je nas djecu uvijek opominjao da budemo pošteni u svojem životu i usprkos siromaštvu
da čast neke osobe smatramo velikim dobrom, - prije svega također svoju.
Mi nismo smjeli posegnuti za tuđim novcem, pa ni onda, kada se radilo o nekoliko centi. Kada se
dakle dogodio meni ovaj događaj s povratom novca, zapazila sam pogrješku tek u kolima, kada sam
već bila na povratku u svoju ordinaciju. I rekla sam samoj sebi:
"Ha, ta glupa stara krava, to glupo stvorenje, vratila mi je 4.500 više i sada se moram vratiti da joj
vratim novac!"
Već sam bila na putu za supertrgovinu, kada sam upala u golemu prometnu blokadu. Preko
autoradija sam saznala, da je sve naokolo tako.
I ponovno sam glasno pomislila i rekla sam sebi: „To je vrhunac. Sada moram još sate mojeg
dragocjenog vremena izgubiti, jedino zato što je ta glupa krava bila odviše tupa, da pravo računa.
Nitko joj nije naredio da bude tako tupa i da se preračuna! Ja jednostavno kažem: "Odlazim kući i u
tim okolnostima ne ću joj više novac vratiti natrag! Ne, ni u kojem slučaju; ona sama je za to kriva."
Ali usprkos tih mojih izgovora savjest me je prekoravala za taj slučaj s povratom novca. I budući
da je moj otac tako često i tako jasno naglašavao taj temelj poštenja on se učvrstio i u mojem
karakteru, išla sam slijedeće nedjelje na svetu ispovijed i rekla sam svećeniku koji je bio u
ispovjedaonici: "Velečasni oče, ja sam sagriješila,jer sam prisvojila 4.500 pesosa, jer nisam vratila
taj novac ženi kojoj je pripadao." Nisam uopće pazila na to što mi je ispovjednik rekao ili što mi je
preporučio. I kad sam ja vidjela tu scenu u "Knjizi života" GOSPODIN BOG mi je o tome rekao:
„Taj manjak ljubavi prema bližnjemu, koji si ti tog dana počinila, kada nisi popravila svoj grijeh,
nije također u redu. Iznos od 4.500 pesosa za tebe je bio malenkost, - jer si ti takav iznos dnevno
kroz prozor bacala, za besmisleno što si bezuvjetno htjela imati, - ali za tu siromašnu ženu s
najmanjom plaćom, koja uz to radi tek pola dana i svoju djecu je morala kući ostaviti, da bi uopće
mogla preživjeti, - za nju je tih 4.500 pesosa bilo životno uzdržavanje za čitava tri dana, njezin
kapital za hranu i piće čitavoj obitelji za ta tri dana."
I znate li što je bilo najgore i što me je najviše dirnulo bilo je kako mi je GOSPODIN pokazao tu
scenu:ja sam naime mogla svojim očima vidjeti kako je ta žena sa svojom djecom stvarno morala
trpjeti i kako je ta obitelj nekoliko dana trpjela pravu glad. Sve zbog moje krivnje. Posljedica mojeg
grijeha. Ta žena je podnijela sve to sa svojom malenom djecom i morala je uz to biti u tjeskobi da
ne izgubi radno mjesto na kasi u supertrgovini.
Tako ukazuje naš GOSPODIN BOG u "Knjizi života" na naše ponašanje. On nam pokazuje, kada
smo nešto učinili, tko je morao trpjeti zbog tog našeg djela, tko je morao snositi posljedice, na koja
djela je time naveden čovjek koji je time upao u nevolju i kako se je taj poslije toga vladao ili što je
tada učinio.


Završno pitanje

Na kraju me je GOSPODIN BOG zapitao: "Kakvo duhovno blago MI donosiš sobom?"
Ja još mislim: "Što ON misli pod duhovnim blagom?" Ja sa stajala pred NJIM s praznim rukama;
moje ruke su bile bez ičega; one su jednostavno visjele a da nisu nešto držale ili radile, od ramena
na dolje. I tog časa čujem ako mi ON govori:
"Što ti sada koristi da si imala u vlasništvu dva stana, da su tvoje vlasništvo bile neke kuće, da si
ti čak mogla nazvati svojim vlasništvom više ordinacija? Što ti to sada koristi da si smatrana visoko
osposobljenom zubaricom za tu struku, koja je bila veoma uspješna? Jesi li mogla jedan prašak
jedne tvoje cigle iz tvojih zgrada ovamo sobom donijeti? Imaš li možda dobro nabijen novčanik ili
tvoju debelu bilježnicu čekova sobom?"
I kada me je ON tada još zapitao:
"Što si učinila s talentima koje sam ti JA dao?", - pomislila sa : "Što ON misli pod talentima? Što
time ON hoće reći?" I najednom sam to spoznala. Postala sam svjesna, da sam ja dobila zadatak, da
branim i povećam "Kraljevstvo ljubavi" , "Kraljevstvo BOŽJE".
Ja Sam jednostavno posve zaboravila da posjedujem također jednu dušu, i još manje sam se
sjećala da sam dobila i talente. I gotovo nisam ni bila svjesna da je jedan od tih talenata bila
sposobnost da trebam biti sredstvo Božjeg milosrđa, da sam morala djelovati kao NJEGOVA
milosrdna ruka. I tako nisam bila svjesna da je sve dobro koje sam propustila i nisam učinila,
nanijelo GOSPODINU BOGU velike boli i tešku žalost.
Ljubav BOŽJA - spasenje duša

Vi morate znati o čemu me GOSPODIN uvijek i uvijek ponovno pitao! ON je uvijek iznova
govorio o LJUBAVI, o nesebičnoj ljubavi, koja nije vezana ni uz kakve uvjete. I stoga se uvijek
iznova očitovao manjak te LJUBAVI, te "CARITAS", tih dobrih djela, tog širokog spektra
kršćanske ljubavi prema bližnjemu.
Ta odsutnost NJEGOVE božanske Ljubavi, koju je ON svima nama položio u kolijevku kao
zadatak i talent, bila je , kratko rečeno, rezultat cjelovitog pogleda svih mojih događaja dosadašnjeg
života.
I tada mi je ON razjasnio: "Znaj, tvoja duhovna smrt, umiranje tvoje duše, je započelo ... ". I sada
sam vidjela posve jasno: ja sam još bila na životu, ja sam još disala, ali zapravo ja sam već bila
mrtva; moja duša već je bila umrla, ona je bila ugušena.
Da biste vi sami vidjeli, što je "duhovna smrt"; što znači da je duša umrla, da je ugušena; vi biste
morali vidjeti kako izgleda jedna duša koja osjeća samo MRŽNJU; kakav užas i kakva jeza izlazi iz
takve duše koja je uvijek samo ogorčena, mrzovoljasta i nepodnosiva.
Ona čitavo vrijeme misli samo na to, kako bi čitavom svijetu nanijela nova 'zlodjela. Tako izgleda
jedna duša kada je posve ispunjena teškim grijesima. Moj duša je primjer za to.
Naizvan sam ja ugodno mirisala i nosila sam skupe haljine, ali moja duša ovdje unutra užasno je
zaudarala i kretala se samo u dubinama ljudskih i đavolskih zlodjela.
Posve je razumljivo i pravo da sam imala sve te depresije i da me je gorčina obuzela. I ON mi je
razjasnio slijedeće:
" Tvoja duhovna smrt već je tada započela, kada si postala posve neosjetljiva za tvoje bližnje i
njihove patnje . Kako nisi više imala nikakav osjećaj za njih, to je bila jedna opomena od MENE i
to ti je trebao biti znak upozorenja, kada sam ti stavljao pred oči patnje tvojih bližnjih - u tolikim
prigodama i u svim dijelovima svijeta. Ili kada si na televiziji ili preko drugih medija komunikacije
mogla vidjeti kako su ljudi ugrabljeni (odvedeni), ubijeni, raskomadani bombama i prognani. Često
si imala samo površni komentar na svojim usnama, kao: 'Jao! Ti siromašni ljudi Kakvi li se grijesi
na njima počinjaju!' Ali patnje tvojih bližnjih nisu te gotovo ništa dirnule, one nisu ušle u tvoje
kameno srce, njihova se sudbina odbila od tebe. U tvojem srcu ti nisi gotovo ništa osjetila! Tvoje
srce je bilo tvrdo kao kamen, kao ledena stijena. Tvoji grijesi su okamenili tvoje srce, učinili ga
tvrdim i hladnim!"
I kada je sada moja „Knjiga života" bila zatvorena, možete sigurno zamisliti kakav sram i žalost
su me obuzeli.
Ali k tome je još nešto nadošlo, - i ta je bol postala još veća, još nepodnošljivija, - što sam osjetila
preveliko kajanje, zbog toga kako sam se zlo i nezahvalno ponašala u svojem životu prema svojem
Stvoritelju, BOGU OCU.
Jer usprkos svim mojim teškim grijesima, usprkos mojem posve nečistom duhu i uvijek mojoj
velikoj ravnodušnosti, usprkos mojoj mlakosti i svim mojim užasno groznim osjećajima prema
svojim bližnjima, GOSPODIN BOG me je uvijek sve do posljednjeg časa tražio, za mnom išao i
čekao je na znak moje volje za obraćenje i povratak.
Uvijek iznova je slao osobe, koji su se ukrštavali s mojim životnim putem i koji su bili njegova
sredstva da bi me pokrenuli na razmišljanje te da se NJEMU povratim. Na taj način mi je govorio,
privukao je pozornost na SEBE, time me je - često posve glasno - pozivao.
On mi je mnoge stvari također oduzeo, da me potakne na razmišljanje. Poslao mi je iskušenja i
teška vremena. Bacio mi je teška razočaranja kao klip pod noge. Sve to mi je trajno činio samo da
me ponovno dobije natrag, da me dovede na pravi put, u očinsku kuću. ON je do zadnjeg časa
stvarno sve pokušao i čekao na jedan znak s moje strane. ON nije nikada slomio moju slobodnu
volju. Ja sam trebala prepoznati NJEGOV zov i čekanje i tada, posve slobodno, donijeti pravu
odluku.
Znate i tko je i kakav je naš BOG, OTAC sviju? On stoji kao prosjak na rubu našeg životnog
puta. I kao prosjak ON nas uvijek iznova moli, trči za nama, često je i težak; ON plače i nastoji
omekšati naše okamenjeno srce, i tužan je sve do nutrine SVOGA Presveto Srca, kada mora tako
često doživjeti kako MU pokazujemo samo hladna leđa i na NJEGA jednostavno ne pazimo, ili čak
samo tako radimo, kao da GA nismo zapazili. ON se tako često i tako mnogo ponizuje - upravo kao
što se na KRIŽU ponizio samo da postigne da se obratimo i promijenimo svoj život, i povratimo se
NJEMU u očinsku kuću.
I kada sam MU rekla: "Poslušaj, moj GOSPODINE, TI si me prokleo!" - opet sam postala
svjesna, kako sam bila bezobrazna. Naravno to nije bilo tako, jer ON me nije prokleo,jer sam ja
sama sve to prouzročila. Postalo mi je jasno da sam ja po miloj volji - u slobodi ljudskog stvorenja,
koje BOG uvijek poštuje - donijela odluke. Ja sam potražila svojega OCA i svoj klan.
I otac, kojega sam za sebe izabrala, nije bio BOG OTAC, nego sam si uzela SOTONU, ĐAVLA,
za oca i vođu svojega života. Po njegovoj volji i po njegovim laž ma vodila sam svoj život. On i
njegova obmana bili su smisao mojega jadnog života.
I kada se sada zatvorila moja "Knjiga života", uvidjela sam u duhu da ja još uvijek visim glavom
prema dolje na rubu groznog, tamnog ponora. I postala sam sigurna da se ne mogu braniti i da ću
pasti u tu tamnu rupu, tamo gdje pretpostavljam da su jedna vrata, kroz koja ću ući u "vječnu tamu"
da se nikad više nećemo vidjeti.
I tako sam očajna počela vikati svom snagom i zazivati. Vapila sam svim svecima, da me spase. I
ne možete si zamisliti kako sam se sjetila nekih svetaca. Nisam znala da znam tolike svece i njihova
imena. Jer sam bila tako mlaka, još više stvarno slaba katolkinja.
Ali tog časa mi je prošlo glavom da ću biti spašena. I bilo mi je posve svejedno, da li će me
spasiti sveti Josip, radnik, ili sveti Franjo iz Asiza, ili inače neki drugi zazvani svetac. Glavno je bilo
da ću biti spašena. Na kraju krajeva izrekla sam imena svetaca koje sam znala. Više mi nije dolazio
u pamet nijedan, i najednom je sve postalo posve tiho.
I ta tišina je učinila da ponovno osjetim svoje boli. Osjetila sam jednu prazninu, koja je
bezutješna. Osjećala sam se osamljenom i posve napuštenom. I mogla sam misliti samo na to da na
zemlji svi ljudi sigurno na mene misle i pri tome u svojoj glavi imaju samo "moj dobar glas da sam
dobra, lijepa i sveta". Taj dobar glas ja sam stekla doslovno po svojem prividnom svijetu koji sam
sama izgradila.
Svi su žalili za mnom,govorili su o mojoj"svetosti", čekali su na moju smrt, da tada svoju
"sveticu", koju su u stvarnom životu osobno poznavali, zazivaju i mole za ovo ili ono "čudo".
I pogledajte samo u kakvom teškom položaju sam se nalazila. Nitko od tih tugujućih ljudi na
zemlji, koji su očekivali da ću umrijeti, pa ni najgori moji neprijatelji - nisu mogli zamisliti u kakvoj
beznadnoj situaciji se nalazim - naime posve kratko pred vječnim prokletstvom; pred odlazak u
pakao, u čije postojanje većina tih ljudi koji su bili u žalosti, nije više vjerovala.
I kako su mi te misli prolazile glavom i pri tome sam uvijek samo niječući glavu pokretala amo
tamo za znak nesporazuma o tom neslaganju između mojeg stanja i žalobnih misli onih koji su
preostali, tada sam svoje oči podigla prema gore, i vidim oči svoje majke i naši su se pogledi sreli.
Gledale smo se, gledale smo se izravno u oči,
I u teškim bolovima sam zavapila svojoj majci:“Maljko! Kakva sramota. Oni me osuđuju na
prokletstvo. Odonud, kamo ja sada moram poći, ja se nikada više neću vratiti i mi se više nikada
nećemo moći vidjeti."
Tog časa podijeljena je mojoj majci velika predivna milost. Ona je čitavo vrijeme bila posve
nepomična i ukočena. I najednom joj je dopušteno da svoja dva prsta podigne prema gore i time mi
čini jasan znak, da gledam prema gore. I tog časa pale su s mojih očiju dvije velike ljuske, koje su
mi uzrokovale neizrecive boli i koje su bile uzrokom moje duhovne sljepoće. One su dakle pale s
mene i naglo sam ugledala nešto neopisivo lijepo, u sredini, našega GOSPODINA ISUSA KRISTA.
Ujedno mi padne na pamet kako je jedna moja pacijentica jednom meni rekla:
" Gledajte gospođo Doktorice, i utisnite si u uši. Vi ste materijalistički usmjereni, ali jednog dana
vi ćete se sjetiti i misliti na ovo što vam sada govorim. Da, vama će biti gorko potrebno, kada
budete u najvećoj opasnosti, iz koje se nećete moći izvući. Pri tome nije važno kakve vrsti je ta
opasnost. Kada dakle budete u toj opasnosti, tada jednostavno zovite GOSPODINA ISUSA
KRISTA i molite GA, da vas ON pokrije i zaštiti SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi. Na taj
način ON vas neće nikada napustiti ili samu ostaviti. Jer je ON SVOJOM Predragocjenom, Svetom
Krvi platio otkupninu također i za vas i za spas vaše duše!"
I u velikom kajanju i stidu, s teškim bolima u svojem srcu počela sam svim plućima vikati:
"GOSPODINE ISUSE KRISTE, smiluj mi se! Oprosti mi! GO PODINE, pruži mi ipak jednu
drugu prigodu!"'

I tada sam doživjela najljepši čas čitave ove povijesti. Nedostaju mi jednostavno riječi da bih
pravo opisala taj čas. ON, naš GOSPODIN ISUS KRIST silazi dolje i izvlači me iz tog crnog,
groznog blata, iz te strašne rupe koja uzrokuje tjeskobu.
I kad me je ON digao i uzeo za ruku, sve te nakaze, ta odvratna i gadljiva stoka i ta mjesta na
koži koja su me palila i koje sam ranije osjećala, otpali su s mojeg tijela i čitavo tlo poda mnom bilo
je puno tog smeća.
On me je dakle podigao i odnio me na ovo udobno mjesto koje sam već ranije opisala. I s tom
neizrecivom Ljubavi, koja se jednostavno ne može opisati, ON mi govori:
"Ti ćeš se vratiti na zemlju, ti ćeš dobiti drugu šansu ... " - ali pri tome kaže veoma ozbiljno: "Ali
tu milost povratka ne dobivaš ti zbog mnogih molitava tvojih prijatelja i rodbine. Jer treba očekivati
i posve je normalno da tvoja vlastita obitelj i osobe, koje te cijene, za tebe mole i MENI se zbog
tebe utječu. Nego ti se smiješ natrag vratiti zbog molitava tolikih ljudi, koji nisu od tvojeg mesa i
krvi, i koji ne pripadaju tvojoj obitelji. Tako mnogi ljudi, tebi posve strani, gorko su plakali,
slomljena srca i iz dubine duše MENI su se molili i uzdizali su svoja srca s osjećajem najveće
ljubavi i suosjećanja za tebe."
(Usporedi: u Svetoj misi: "Gore srca" - "Imamo kod GOSPODINA")
I tog časa ugledam kako bezbroj svjetlila, kao mali bijeli plamičci, koji su ispunjeni nesebičnom,
čistom ljubavlju, počinju svijetliti. I najednom vidim sve osobe koje su za mene molile.
Bilo je to očitovanje moći prosne molitve. Svi ti plamičci bile su tisuće ljudi, koji su u novinama,
preko radio vijesti i na TV čuli o mojoj nesreći po udaru munje. Oni koji su bili dirnuti tim
vijestima, koji su zbog toga plakali, za mene upravljali GOSPODINU strjelovite molitve i koje su
time došle do pravog suosjećanja. Mnoge od njih su tako mnogo ponudili i žrtvovali za mene i za
moje spasenje. Vi morate znati, da je najveći dar koji nekome možete dati jest prinos svete mise. Jer
Sveta Euharistija nije ljudsko djelo nego je izravan BOŽJI zahvat u svijet.
Ali je jedan plamen bio posebno velik, uzdižući se iznad svih ostalih i sjajeći, koji je davao više
svjetla nego svi ostali. To je bio plamen osobe, koja je unijela u molitvu najviše nesebične, prave
ljubavi prema bližnjemu.
Zanimala sam se stoga da vidim, tko je ta osoba, koja je na nepoznat način tako mnogo ljubavi
poklonila. I tada GOSPODIN reče meni: „Taj čovjek kojega tamo vidiš, je osoba koja je tako nježnu
i duboku naklonost i nježnu ljubav imala prema tebi, makar ste vi međusobno bili posve nepoznati i
strani, kako je to za čovjeka gotovo nemoguće zamisliti."
I GOSPODIN mije pokazao kako se to sve zbilo.
Taj siromašan čovjek indijanskog podrijetla živio je na selu podno "Sierra Nevada de Santa
Marta". Bio je siromašan i vrlo jednostavan seljak. Išao je na svetu misu u selo nizbrdo i na misi je
prisustvovao s takvim žarom kako se posve rijetko vidi. Imao je kod sebe dvije novčanice - jednu
od 10 a drugu od 5 ondašnjih novčanih jedinica. Možete li zamisliti da je pri sakupljanju milostinje
du.a o ne novčanicu od 5, nego onu od 10,usprkos svojem siromaštvu.
I nakon mise kupio si je s ono malo preostalog novca nešto kruha i sira. Te životne namirnice su
mu zamotali - kako je to običajno na selu - u stari novinski papir od pređašnjeg dana (to je bilo
izdanje kolumbijanskog "El Espectador").
Kada je on na povratku kući htio pojesti nešto od toga i kada je odmotao taj kruh, vidio je na
naslovnoj stranici tog izdanja "Espectadors" fotografiju pređašnjeg dana s mojim pougljenjelim
tijelom, kako leži na ulici. Kada je taj jednostavni čovjek vidio tu fotografiju, čiji potpis pod slikom
i tome pripadajući novinski članak nije mogao pročitati i za to nije niti imao vremena, pao je na
koljena na zemlju i počeo je tako gorko plakati da mu se srce kidalo. To je činio s tako velikom,
žarkom, nesebičnom i djetinjskom ljubavlju i suosjećanjem, i pri tome je izmolio plačućim glasom
slijedeću molitvu: "OČE nebeski, moj GOSPODINE i BOŽE, smiluj se mojoj sestrici.
GOSPODINE, spasi je, GOSPODINE, ne daj da propadne, GOSPODINE, milostivo je pogledaj i
zauzmi se za nju. Ako spasiš moju sestricu, obećavam Ti, da ću pješke hodočastiti u svetište Buga
(Marijansko hodočasničko mjesto na jugozapadu Kolumbije), i ja ću to obećanje posve sigurno
izvršiti, ali pomozi mojoj sestrici i spasi je!"
Zamislite samo! Posve jednostavan i siromašan seljak, koji nije vrijeđao BOGA niti psovao, jer je
morao podnositi glad i žeđ. I koji je imao nezamislivu moć za istinsku, nesebičnu, pravu ljubav;
nudi GOSPODINU da će proći (pješke) našu veliku zemlju da bi izvršio obećano hodočašće za
nekoga, kojega on uopće ne poznaje i nikada još u životu nije sreo.
I GOSPODIN mi je razjasnio: "Pogledaj sada! To ja zovem ljubav prema bližnjemu!" ( .. ) i
odmah na to reče mi slijedeće: "Ti ćeš se vratiti na zemlju. Ali ti ćeš taj doživljaj ispričati ne samo
tisuću puta, nego tisuću puta tisuću. I pri tome će biti ljudi, koji se neće promijeniti, makar su čuli
tvoju povijest. Ali takve osobe će s mnogo strožim mjerama biti suđene. Tako će i kod tebe, kod
tvojeg slijedećeg dolaska vrijediti strože mjere za tvoje suđenje.'
Također će i pomazanici, a to su bogu posvećeni svećenici GOSPODNJI, biti suđeni po strožim
pravilima. I svaki od onih koji budu dobili čudesne milosti Gospodnje u ovom svijetu i za njih budu
znali, osjetit će strožu mjeru. Jer nema goreg gluhonijemog od onog koji ne želi čuti. I ne postoji
gore sljepoće od one osobe koja jednostavno ne želi vidjeti.
I sve što sa vam danas ovdje iznijela, moje drage sestre i braćo u GOSPODINU, nije nikakva
prisila ili prijetnja, kao ni prisila, jer naš GOSPODIN BOG ne treba nas siliti ili nam prijetiti.
Ono što ste danas ovdje čuli ili što ste upravo pročitali, jest vaša druga šansa, jest dana vam
prigoda, koju mi svi, vi i ja, trebamo zahvaliti neizmjernoj dobroti našega BOGA.
Iskoristite tu ponudu, možda je to vaša posljednja prigoda da za to. I zahvaljujući tom našem
dobrom BOGU, ja sam preživjela ono što sam doživjela. I tako vam mogu po milosti BOŽJOJ o
tome govoriti.

Jer kad vam bude otvorena "Knjiga života", svakom pojedinom od vas, naime, kada svaki od vas
prijeđe u vječnost, kada umre, svi ćemo doživjeti taj isti proces i mi ćemo sebe vidjeti, kakvi smo
stvarno, bez uljepšavanja, s jedinom razlikom, da ćemo također izmjenično vidjeti i spoznati svoje
najdublje misli i najskrivenije osjećaje u BOŽJOJ prisutnosti.
Sve će biti otkriveno i ništa neće ostati skriveno ili stavljeno pod stol. I najljepše će biti pri tome,
da će svatko od nas izravno stajati pred GOSPODINOM i mi ćemo - doduše svaki pojedinac od
svih nas ovdje - mi ćemo stajati pred NJIM licem u lice.
I uvijek i uvijek iznova ON nas "zaklinjući moli" da se obratimo, da se vratimo u kuću Očevu, da
dođemo NJEMU kući, da nanovo počnemo i s NJIM i po NJEMU postanemo nova stvorenja, jer
nam to bez NJEGOVE POMOĆI nije jednostavno moguće.


Gđa Gloria POLO

Udijelio GOSPODIN, naš BOG, svima vama u obilju SVOJ BLAGOSLOV i ispunio vas
SVOJOM MILOŠĆU SLAVA BOGU OCU, koji nas je stvorio i koji nas ljubi velikom nježnošću,
SLAVA B OGU SINU, našem GOSPODINU ISUSU KRISTU, koji nas je SVOJOM patnjom na Križu
otkupio od svih grijeha i od svakog blata grijeha oprao i otkupio SVOJOM Predragocjenom,
Svetom Krvi, SLAVA DUHU SVETOMU, koji nas posvećuje, koji nas jača po snazi SVOJIH darova"
koji nas tješi, i stoji uz nas, dok TI, GOSPODINE, ponovno dođeš, kako SI nam obećao, DOĐI,
GOSPODINE, daj da se pokaže ČAS, koji sve čini novo i uspostavlja TVOJE KRALJEVSTVO.
Učini sve novo i uspostavi SVOJE KRALJEVSTVO LJUBAVI i MlRA. Amen.





Ovo svjedočanstvo je prevedeno iz španjolskog originala na njemački, a iz njemačkog je
Davno je objavljen događaj, ovaj,
iz zabeležen od korisnika-ce, sa imenom ",Maina"
ali ne mogu da ga nađem među svjedočanstvima....
Korisno je i pročitati a i pogledati video od Marina Retrepo -a..

niti "dopušta" niti "kažnjava" kad bi dopustio..to bi automatski bila kazna...

..jednostavno čovjek je na sliku i priliku svog Stvoritelja Aposolutno Slobodan..

..u i tu se SLOBODU BOG NIKADA NE UPLIĆE..
..no kad mi ZAMOLIMO U MOLITVI "BOŽE POMOZI"..
..Bog se može "Umiješati"..
..jer si mu ti dao .."pravo" da to učini..

..poštovanje slobode od strane Boga je toliko..da jednostavno biće može izabrati i
..vječnu propast...

Zato je MOLITVA..Moćna...