www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 03:26

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 
Autor Poruka
PostPostano: 15 sij 2019 17:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 10 kol 2017 10:12
Postovi: 658
Podijelio: 27 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
Već dugo želim ispričati moje svjedočanstvo.Stavila sam novi naslov,jer nema mi smisla nastavljati na temu,pošto je determinirana(prepiska dvoje ljudi,off topic).
Pokušat ću biti što kraća.Dakle,u djetinjstvu bila na vjeronauku,dosadno.Bila sam dosta naprednija od vršnjaka i "parile"mi bajke za malu djecu.Sa 12-tak god.,bez ijednog sakramenta.Nona vjernik,majka ateista...prepuštena samoj sebi.Tad dolazi novi svećenik,koji me,uz pomoć none,odlučio "uzeti pod svoje".Bio je uporan i uspio me krstiti,pričestiti,krizmati(od rijetkih sam što je prije krizmana nego pričešćena).On mi je posvećivao puno pažnje,vratio vjeru u Boga.Nažalost,oko,moje 15-16 god.je premješten.Ja otišla na školovanje u veći grad.Mladost sam provela većinom ispovjedivši se jednom godišnje,bila u Međugorju,zapijala se s ekipom na brdu,misleć da ću vidjeti Gospu.U crkvu u mom mjestu prestala odlaziti,najviše zbog ljudi,koji su me svojim ponašanjem,klevetama,lažima,jako povrijedili.Godinama je trajalo moje rijetko odlaženje u crkvu,nekad nijednom godišnje.Ipak,duhovni me život uvijek privlačio,puno sam čitala na tu temu,o svim religijama,pa i self-help knjige.Pored svega,mislila sam da sam katolik.Udala se za ateista.Njega sam mučila odlascima u crkvu,ali nikad u našem mjestu,za većih blagdana.Jednom mi je pod ruke naletljela knjižica božanskog milosrđa i odlučila sam to prakticirati.Pisalo je da se moli svakodnevno i ispovjedi u nedjelju nakon Uskrsa i svakakve beneficije ćeš dobiti.Molila skoro godinu svakodnevno.Kad je došao taj dan,sva sretna odoh u veći grad,ispovijediti se prije mise.Počnem od nećeg još iz srednje škole,što sam u nekadašnjim ispovjedima zaboravila.Jako teško bilo mi to reći.Međutim,kad sam došla do braka,da nije crkveni,iako zadnjih godina,nakon njegove operacije,živimo kao brat i sestra,svećenik(fratar),nije me htio odriješiti.Da mu treba dozvola biskupa i što znam što još.Nisam mogla vjerovati,nešto sam rekla,tako samo odbijate ovce da vam dođu,izletjela vani u suzama.Ispred crkve nisam mogla prestati plakati....Eto,tako je završio pokušaj.Prošla koja godina...Pred Božić,u mjestu gdje radim,mene nešto privuklo u crkvu.Mladi svećenik,ispovijeda prije Božića.Stala i ja u red.Ispričah taj događaj,pokušaj ispovjedi.(moram reći da sam u međuvremenu pričala sa pobožnom prijateljicom,koja mi je rekla,da fratar nije bio u pravu,pa mi i to dalo kuraže).I svećenik me odriješi,sva sretna izađoh.Onda je opet počelo mučenje muža,da me vozi u razna mjesta na misu blagdanima.I svaki put ispovjedam što ne idem svaku nedjelju,jer u mom mjestu ne mogu.Došao Uskrs prije 2 godine.Mi opet u drugom mjestu.Muž samnom u crkvi,iako to ne voli.Ja se osjećam neobično,poletno,ushićeno.On kaže,vidi se na tebi da vjeruješ.Došla opet nedjelja,ja se ustanem,našminkam,uredim i pravac na misu u mom mjestu(većer prije ta mi se odluka nametnula sama od sebe).To mi je bila jedna od težih stvari u životu,pregorit se i ući među te ljude.Preživila,došla doma.Sjela,upalila radio,a tamo kažu,počinje prijenos mise u čast božanskog milosrđa.Kao da me grom pogodio.Odavno sam zaboravila bila na krunicu božanskog milosrđa i koji se dan slavi.Pa shvatih,ipak nije bilo uzalud.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 1 post ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr