www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 13:20

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 07 ožu 2010 10:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Slika

"KRIŽNI PUT - POĐI ZA MNOM" Tomislav Ivančić

KAKO MOLITI OVAJ KRIŽNI PUT?

Molitva je razgovor s Bogom. Ona je više slušanje Boga, a manje govor Bogu. Ovaj nas križni put uvodi u molitveni stav slušanja. Zato je napisan u takvom obliku da Isusa slušamo kako nam govori o svomu križnom putu. Taj križni put najbolje ćemo moliti ako čitajući slušamo i puštamo da nas pogodi riječ koju čitamo, ako pustimo da nas natopi kao kiša žednu zemlju, da u nama nikne novi život. U šutnji ćemo doživjeti da je Isusov križni put naša situacija koja se u njemu preobražava.
Ovaj križni put nije zamišljen samo za korizmu. On je svagdašnji hod. Dobro ga je jedno vrijeme moliti tako da ga svaki dan čitamo, slušamo i prolazimo. Tako će nas ispunjati, uvjeravati i preobražavati.
Da bismo ga mogli lako slijediti, potreban je tih i miran prostor u kojem molimo. Može to biti u crkvi idući od postaje do postaje, može biti u kući, u prirodi, na putu. Važno je da se u nama stvara prostor slušanja. Slušanje nas otvara Bogu koji dolazi.
Prvi korak u molitvi ovoga križnog puta jest odlučiti se za molitvu i odrediti si slobodno vrijeme šutnje i mira. Drugi je korak ući u prisutnost Isusovu, posvijestiti si da je Isus prisutan, osobito tamo gdje ga želiš slušati. Svojim duhom gledati njegovo lice, dopustiti da te ono obasjava poput sunca i da ti njegov govor ulazi u srce. Treći je korak čitanje tekstova križnog puta. Prava je molitva samo ona koja te mijenja. Molitva te preobražava i sjedinjuje s Bogom.
Ovaj križni put možeš moliti na razne načine. Možeš odjednom pročitati sve. Možeš i tako da svaki dan upiješ u sebe po jednu postaju. Možeš nekoliko postaja uzeti odjednom, a druge pustiti za drugi dan. Možeš jednu postaju nekoliko dana meditirati i upijati u svoj život.

Svaka od postaja uvodi te u sve dublju prisutnost Isusa Krista. Svaka postaja vodi k Isusu Kristu. Čim prihvatiš križ koji ti postaja nudi, čim prihvatiš svoju konkretnu situaciju koja je oslikana u postaji, susrećeš se s Isusom. On te čeka tamo gdje je tvoj križ. Isus je ušao u svaki tvoj križ, uzeo ga na sebe i ušao u njega da te oslobodi. Križ je prostor tvoga susreta s Isusom. Tako ti križ postaje blagoslov umjesto besplodne patnje. U tebi se rađa sposobnost da kličeš od radosti u svome križu. Umjesto plača, straha i tjeskobe, križ ti postaje radost, pobjeda i svjetlo. Križ i patnja su osmišljeni jer je u njih ušao Isus Krist. Patnju možeš prihvatiti samo zato jer ćeš u njoj naći Isusa Krista, koji će je razoriti ili ti dati snagu da je strpljivo nosiš. Prihvaćanje križa jest pobjeda nad križem. Prihvaćanje patnje, trpljenja, boli, smrti, bolesti i grijeha jest put oslobađanja od patnje, bolesti i zla. To je pobjedonosni hod. Kao što je Mojsije u pustinji napravio križ i na njega stavio mjedenu zmiju, da svaki koji pogleda u tu zmiju ozdravi od ujeda zmije i bolesti, tako se i mi, gledajući na križ, susrećemo s Kristom, koji nas ozdravlja. Budući da znamo kako nas u svakoj prihvaćenoj patnji čeka Isus Krist, patnja gubi svoju moć da nas tjera u strah, da nas ugrožava i muči. Patnja gubi svoju oštricu zato što je u nju ušao Krist i razorio njezinu snagu. Patnja više nije odlazak u osamu, nije odlazak u besmisao i gubitak, nego dolazak u smisao, radost i život.
U tom kontekstu razumjet ćeš sve postaje križnog puta.

KRIŽNI PUT
Uvod

Postani svjestan da je Isus pred tobom. Moli ga da te uvede u tajnu odricanja. Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života, Pomozi mi da govorim kao ti »Neka mi bude« i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća.
Amen.



I POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt


PRVI KRIŽ
Prihvatiti osudu

Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi. No moji ga sugrađani prisiliše da me osudi.
Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati. To ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog, Ovaj te križ zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prijeći na moju stranu, jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te nitko više neće moći osuditi.

II. POSTAJA
Isus prima na se križ

DRUGI KRIŽ
Prihvatiti svagdašnjicu

Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane. Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio ? No prihvatio sam križ bez mrmljanja. Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu poći u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje ćeš me naći. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

III. POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem

TREĆI KRIŽ
Imati hrabrosti pasti

Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan. Svi su gledali čudesa koja sam činio i divili mi se, a sada me gledaju u padu, prezrenog, poraženog. Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Na zemlji ne možeš biti drukčiji! Tu si zato da umreš. Jer »tko izgubi svoj život, naći će ga«. Zašto se plašiš svojih padova? Zašto se bojiš gledati ljudima u oči kad si poražen, kad su drugi pametniji od tebe? Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu? Ti se boriš da bi ispao dobar. Pogledaj - kad padaš, dolaziš k meni. Ne boj se! Pad nije kraj. Zašto tako tragično gledaš na padove? Čemu sram? Pad je zato da mi postaneš bliži, da te podignem. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

IV. POSTAJA
Isus susreće svoju svetu majku


ČETVRTI KRIŽ
Ražalostiti one koje ljubiš

Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš. Mogao sam izbjeći taj susret s majkom. Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao? Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik. Moja je majka sve to znala. Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči. To je križ - pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ. Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem, tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju. Prijatelja ćeš dobiti kad sve dobro na tebi umre. Tad vide samo tebe. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku.

V. POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

PETI KRIŽ
Dopustiti da ti se pomogne

Svi su me prezreli. Napustili su me oni koje sam ozdravio. I moji najbliži. Krvav i izranjen, potresen od susreta s majkom, kad sam očekivao ljubav, jednog su čovjeka prisilili da mi pomogne. Očekivao sam pomoć iz samilosti i ljubavi, a Šimuna su prisilili da mi ponese križ. To je križ - kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam.
I još nešto. Imaj hrabrosti dopustiti da ti drugi pomognu. I ja sam to dopustio iako sam svemoguć. Dopusti da su drugi jači, da te brane, da trebaš druge, da primaš pomoć. To je križ i od njega ne možeš pobjeći. Shvati, to su vrata k meni. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. »Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi! Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se.

VI. POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac

ŠESTI KRIŽ
Znati primati bez uzvrata

Sve su mi oduzeli. I svi me napustili. Ostao sam sam, bez ičega, na putu u smrt. Tada prilazi Veronika i pruža mi rubac. Znaš li kako je to? Ganut sam, osjećam zahvalnost, a nemam čime uzvratiti. Imao sam samo svoju patnju i muku. I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu.
Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti. Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine dobro iako ih nemaš čime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati darove bez naplaćivanja. Bez trgovačkog duha. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš. Moj Otac daje, a da ne traži plaću. On je kao zdenac koji daje bistru, svježu vodu bez naplate i nikad se ne iscrpi. Kad si takav, tad si dijete mog Oca. Evo ti tvoga šestog križa: da ne možeš Bogu uzvratiti svu njegovu ljubav, nego da budeš kao dijete koje uživa u očevoj i majčinoj dobroti.

VII. POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem

SEDMI KRIŽ
Ponovno pasti

Jednom sam već pao. Svi su očekivali da ću biti jak. A onda sam pao iznova. Znao sam da će to užasnuti majku, izazvati bujicu rugla mojih neprijatelja, zaprepastiti i razočarati prijatelje. Moja je slabost sablaznila sve ljude. Pitali su se: Je li to zaista Bog? Prihvatio sam taj križ. Otac je htio pokazati da je on u meni jači od svake sablazni.
Kad prvi put padneš, još imaš izgovor. Ali kad si i drugi put poražen, onda ti svatko može reći da ništa ne vrijediš. Ti ćeš se opirati križu. Htjet ćeš se opravdati i sve ispraviti. Ali to te udaljava od mene. Jer time ne svjedočiš mene, nego sebe i svoje snage. Znaj da ćeš uvijek padati. Ali ja ću te podizati. Tada će reći: Gle, netko ga je podigao.
Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.


VIII. POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene

OSMI KRIŽ
Tješiti one koji tebe tješe

Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi. Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem. I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga. Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.
To je križ - pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje, to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu. Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga. Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu. To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život. Ne dopusti pad u samosažaljenje. Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći. Otvori i ta vrata ! Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.

IX. POSTAJA
Isus pada treći put pod križem

DEVETI KRIŽ
Potpuno izgubiti

I treći put sam pao! Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kad svi misle da je nemoguće.
Doći će trenutak kad će ti reći: »Ništa više od tebe, gotovo je.« I ti ćeš pomisliti: »Ne mogu više.« Doći će čas tvoje potpune nemoći. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoćeš li tada očajavati? Ne boj se! To su samo vrata da me ponovno nađeš. Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti, više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti. Taj te križ još snažnije vodi k meni i osposobljava da te pošaljem do kraja zemlje. Hoćeš li prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.

X. POSTAJA
Isusa svlače

DESETI KRIŽ
Dopustiti da te razgolite

Dopustio sam da budem gol, da mi ljudi otmu i ono što je na meni najintimnije. Pustio sam da se zloća pakla na meni dokraja iskali. Dopustio sam da mi obeščaste stidljivost i intimu moga tijela.
Uvijek ćeš htjeti imati samo za sebe bar mali komadić života i svijeta, gdje možeš biti sam, nešto što ne želiš da ljudi dodirnu, nešto samo tvoje, čega se čak i ti stidiš. Da imaš nešto što ne smiju vidjeti, jer bi te obeščastili. Čuvat ćeš i skrivati to. Mislit ćeš da imaš pravo na to. Plašit ćeš se grijeha baš tu. Htjet ćeš pošto-poto sačuvati svoju intimu. Borit ćeš se za to. No dođe trenutak kad to više ne možeš sačuvati. I kroz taj križ moraš proći. Ima situacija u kojima sve moraš predati, da više ništa nemaš svoga. I to ti oduzimaju. Daruj Bogu sve. Jedina netaknuta intima bit ćemo ti, Otac i ja. Križ nije samo razgolićenost tijela. Još bolnije je kad ti razgolite dušu. Grijesi su te već davno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi. Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Daj da je obuće u savršenu nevinost. Uzalud se trudiš sačuvati svoju nevinost. Danas priznaj da si tu slab. To je deseti križ - križ stidljivosti, srama, čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. Tad se nećeš bojati. Prihvati samo to da si slab, da nisi drukčiji nego što jesi: čovjek s obeščašćenorn intimom. Tu ćemo se susresti. I nitko te više neće moći obeščastiti.

XI. POSTAJA
Isusa pribijaju na križ

JEDANAESTI KRIŽ
Biti pribijen na svoj križ

Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga. Ali kad te jednom prikuju na njega, više nema odvajanja od križa.
Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško. Ti bi se htio osloboditi križeva, ali si pribijen na njih. To je mjesto na kojem se umire. Ljudi će te na njih pribijati. Hoćeš li se prestrašiti ili pouzdati u mene? Ima križeva koji se nose do kraja. Uzalud se trudiš da ih se oslobodiš. Na tebi je da napustiš tu uzaludnu bitku i dođeš k meni. Tad ćeš umrijeti i početi živjeti. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga. Križevi ostaju do kraja i što prije umreš, to ćeš prije uskrsnuti. Što se prije prestaneš opirati, to ćeš me prije susresti. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.

XII. POSTAJA
Isus umire na križu

DVANAESTI KRIŽ
Umrijeti na križu

Smrt. Odlazim sa zemlje. Ali da živim, a ne da nestanem. Moja je smrt ispunjenje Očeve volje. I zato sam rekao: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« Dovršio sam Očev plan. Ti misliš da je smrt kraj i zato se bojiš. Opireš se, dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka. Kad smrt prihvatiš, tad ćeš je pobijediti. Tad ćeš me naći. Daleko sam dokle god se opireš smrti i moliš me da te od nje oslobodim. Shvati, u smrti ćeš me naći. Jer smrt razara sve što je bilo grešno i smrtno u tebi. A ja razaram smrt. Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. To je ono što daje Otac. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života.

XIII. POSTAJA
Isusa skidaju s križa

TRINAESTI KRIŽ
Ne uživati plodove svoga rada

Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji. Ti si sjeme za neka buduća vremena. A želiš odmah vidjeti plodove svojih ruku. Moji učenici često umiru u beznađu i sramoti, a drugi beru plodove na njihovim grobovima. Drugi beru radost i život. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. Tek tada će te skinuti s križa. Vječnost ćeš živjeti bez križa jer si imao hrabrosti biti na njemu za života. Raditi i ne uživati plodove svojih ruku, to je trinaesti križ. Hrabrost je to - sijati da bi drugi želi. Ali to sam ja koji ti idem ususret. To je uskrs.

XIV. POSTAJA
Isusa polažu u grob

ČETRNAESTI KRIŽ
Ostati bez ljudske nade

Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom. Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema. Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti? Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan, kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti! To je križ - izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti, ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo. Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan? Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći? A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život. To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće. Kako se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav. Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti. Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor! Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe. Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe. Najveličanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i čekam te. Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje. I ti ćeš biti takav. Predaj smrti ono što joj i tako pripada. Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.


SVRŠETAK KRIŽNOG PUTA

Oče, hvala ti za ovaj križni put. Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim Sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu.
Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo. Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju. Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.
Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs.
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ožu 2010 21:41 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 14 pro 2009 13:08
Postovi: 234
Lokacija: cazma
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Doista, nakon duge potrage, konačno. Dugo sam tražila ovo, jednom čula na radio Mariji, ali nisam stigla sve zapisati. Hvala vam dragi moji Bvb. smajlic13


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 ožu 2010 22:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3249
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 14 zahvala
Zahvaljeno je: 32 zahvala
Draga anchi,

hvala ti na ovom postu.Ovo je nešto tako...ma nemam riječi.Do suza me ganulo.Hvala Bogu dragom,i hvala tebi sestrice.

:grlim te: :grlim te: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 ožu 2010 22:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 tra 2007 15:52
Postovi: 961
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Btb i tebe draga, a i sve vas ostale.. drago mi je da vas je dirnulo kao i mene. :) budite mi dobri. volim vas.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 ožu 2010 09:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Zaista je poseban ovaj križni put kada ga moliš kao križeve života...
sada razumijem zašto ga je Fran tako dugo i uporno tražio...prekrasan je...
Anchi...Fran... :grlim te: :grlim te: :grlim te: :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 ožu 2010 15:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Tko jednom čuje ovaj križni put ne zaboravlja ga lako.
Tomislav Ivančić je pun Duha Svetoga. :grlim te: :grlim te: :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 ožu 2010 18:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 tra 2007 15:52
Postovi: 961
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
frende, iznenadio bi se kad biih ti rekla da postoji jedna osoba koja je to vrlo brzo zaboravila... :cry:
znas, cim sam skinula to i nakon sto sam stavila na TT, odmah sam u jednom dahu to procitala i komentar je bio:"heavy shit, al ima pametnih stvari." na kraju je ispalo da sam ja to krivo shvatila, da ta osoba tak uopce nije mislila itd.itd.. al eto...
postoji netko kome to bas nije doprlo do srca... :cry:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 ožu 2010 13:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3249
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 14 zahvala
Zahvaljeno je: 32 zahvala
KRIŽNI PUT
(fra Zvjezdan Linić)

Uvodna misao
Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali, samo je jedan križni put do kraja i savršeno ostvaren. Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše do kraja, do smrti na križu. Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji je naš Put, Istina i Život.

P o m o l i m o s e .
Svi smo kršteni u tvoju smrt, Gospodine Isuse. Ali zaboravljamo što to znači. Ili ne želimo znati da smo time prihvatili križ svoga svakodnevnog života. Ti znaš, Gospodine, kako smo riječju spremni prihvatiti svaki križ, a kako smo djelom i životom nesposobni prihvatiti upravo ovaj konkretan križ koji nam danas, u osobnom svakodnevnom životu, povjeravaš da ga nosimo. Daj da nosimo svoj križ za tobom, a ne da se hvalimo spremnošću da idemo za tobom. I Petar je bio spreman na sve, samo ne na ono što ga je čekalo! Neka i ovaj križni put, ova molitva koju želimo s vjerom obaviti, bude za nas škola života, škola križa. Daj nam snage da na tom putu ne iznemognemo.

1. postaja
Isusa osuđuju na smrt
Isuse, svjetina oko tebe viče: "Raspni ga, raspni!" Pilat popušta zbog straha i ljudskog obzira. Presuđuje: "Ići ćeš na križ!" Nepravedno si osuđen. Ti, jedini pravednik ovoga svijeta, nevini Jaganjac! Slušaš i šutiš. Gospodine, oprosti mi kad se sve u meni buni na neki krivi sud; kad mi se čini da me drugi nepravedno i krivo sude. Ti si jedini mogao punim pravom prosvjedovati na tu najveću nepravdu svijeta, a ipak si šutio. Želiš biti poslušan Ocu i ići do kraja. Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Često netko trpi zbog tvrdoće moga srca ili zbog mojih krivo izgovorenih riječi koje ranjavaju. Rekao si: "Što god ste učinili, rekli, namjestili . . . jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuđen i smaknut. Svjetina viče, Pilat popušta, a mene pitaš: "A ti, što ti kažeš?"

Ponovimo skupa tri puta:
Jaganjče Božji...

Ili možemo litanijski moliti.
Isuse, poniženi,
smiluj nam se!
Isuse, krivo optuženi,
smiluj nam se!
Isuse, nevino osuđeni,
smiluj nam se!

2. postaja
Isus prima na se križ
Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameće. I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan čin predanja u poslušnost Ocu i u ljubavi za ljude. Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bol je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog časa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima. Križamo se tako često i time posvećujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauči nas Isuse prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti sobodno i velikodušno. Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsad svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!

Molimo litanijski:
Po muci svojoj,
oslobodi nas, Isuse
Po križu svojem,
oslobodi nas, Isuse
Po smrti svojoj,
oslobodi nas, Isuse

3. postaja
Isus pada prvi put pod križem
Tek što si krenuo, Gospodine, već posrćeš i padaš pod križem. Križ je težak, pritišće, boli. Vuče k zemlji. Poslušnost Ocu diže te i hrabri, daje ti snagu da ideš naprijed. Hvala ti, Gospodine, za svako oduševljenje kojim prihvaćamo svoje križeve i poteškoće života. Hvala ti za dodire milosti u predanju života i za opredjeljenje za tebe u časovima dubokih iskustava susreta s tobom. Hvala ti za svaki susret s križem u svjetlu tvoje milosti i jakosti. Molilm te, Gospodine, pomozi nam da ne malakšemo kad se dogodi prvi pad nakon najljepših odluka i divnih iskustava novog života poslije krštenja ili sakramenta ispovijedi. Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja. Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti. Jer, ljudski je pasti! Ali, vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!

Molimo litanijski:
Od svakoga grijeha,
osobodi nas, Isuse!
Od napasti i zloće,
oslobodi nas, Isuse!
Od zasjeda vražjih
oslobodi nas, Isuse!

4. postaja
Isus susreće svoju svetu majku
Isuse, jedino je tvoja majka dorasla ovom času i svemu što se događa. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u času navještenja, ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa. Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Mač boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje čisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku. Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika. Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom majkom. Ali, znao si, ona je tu! Daj, Gospodine da nikada ne zaboravimo da je Marija kao Majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.

Molimo skupa: Zdravo kraljice!

5. postaja
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Ti bi, Isuse, došao do Kalvarije i da se nije pojavio Šimun Cirenac. Ali, htio si da se pojavi i taj čovjek, htio si i pomoć čovjeka. To je tajna tvoje ljubavi i tajna one druge, vječne Očeve ljubavi. U djelu spasenja trebao je sudjelovati čovjek: počevši od onog najdivnijeg ljudskog stvora, od Marije pa do svakog Cirenca na tvom životnom putu. Ovaj je bio prisiljen nositi križ s tobom, ali to mu je bilo spasonosno. I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da i danas možeš pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, podizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac jer se kriješ u drugima, u ljudima oko mene. Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.

Ponovimo zazive:
Gospodine pomozi nam da te više ljubimo!
Gospodine pomozi nam da se više ljubimo!

4. postaja
Veronika pruža Isusu rubac
Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i čisto. Svojim si se licem, tj. čitavim svojim bićem okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli čuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom času to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema čara, privlačnosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuđuje, među tolikim svijetom koji pogrđuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj čudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom sačuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku. Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati rane na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!

Ponavljamo riječi:
Ne odbaci me od lica svojega!
Lice tvoje, Gospodine, ja tražim!
Odvrati lice od grijeha mojih!

7. postaja
Isus pada drugi put pod križem
Ti znaš, Isuse, kako smo obeshrabreni nakon ponovnog pada, ponovljenih slabosti. Ti znaš kako nas boli i kako smo poniženi kad i drugi mogu vidjeti da smo slabi, da ne znamo održati svečana obećanja, čvrste odluke, konačna opredjeljenja. Sve je to bolno. Svaki nas pad košta. Sve se teže dižemo. Ne vjerujemo ni samima sebi. Čini nam se da nam ni drugi više ne vjeruju. Isuse, ti koji uvijek daješ svakome novu životnu priliku, ti koji Petru vjeruješ i nakon trostrukog zatajenja, ti koji vjeruješ Zakeju, Magdaleni, ženi zatečenoj u preljubu, ti koji vjeruješ svakom čovjeku i znaš da je milost jača od grijeha, molim te: daj nam snage da se pridignemo nakon ponovljenih padova. Daj da opet vjerujemo da se, ako smo i stariji, možemo preporoditi i da smijemo opet odlučiti i započeti. Daj da osjetimo da nam ti vjeruješ. Jednako te molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikada ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.

Ponavljajmo vapaje:
Isuse, čuj nas!
Isuse, usliši nas!
Isuse, otkupi nas!
Isuse, oslobodi nas!
Isuse, pridigni nas!
Isuse, spasi nas!

8. postaja
Isus tješi jeruzalemske žene
Isuse, u vlastitoj boli tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe. Sav svoj život služio si drugima i sada svoju pažnju daruješ drugima, misliš na tuđe suze i boli. Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoćeš živjeti do kraja za druge. Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze videći teški prizor tvoje muke. One plaču nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu. One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu, a ti želiš da i u tom času njihovo srce i njihov život usmjeriš prema spasenju. "Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav. Pogledajte sebe, svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje." Gospodine Isuse, daj da i u meni pogled na tvoj križ izmami odluku obraćenja i suze pokore. Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kćeri koje su u domovinskom ratu izgubile svoje najbliže; utješi žene koje su ranjavane grubostima i sebičnostima svojih najbližih. Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.

Sjetimo se Isusovih riječi i ponovimo ih:
Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!
Blago progonjenima zbog pravednosti njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago milosrdnima, oni će se sinovima Božjim zvati!

9. postaja
Isus pada treći put pod križem
Gospodine, ovo je tvoj treći pad na križnom putu. On je najbolniji, najteži. Nalaziš se nadohvat cilja, Kalvarije. Moraš naprijed, do kraja. Zato se dižeš i nastavljaš svoj hod. Molim te, Isuse, za sebe i za sve kojima je križ težak, pretežak. Molim te za sve one koji padaju pod teretom križa, slabosti, očaja, beznađa. Molim te za one koji misle da više nema smisla, da nije vrijedno ponovno ustati, da je sve propalo. Molim te za one koji nemaju snage da se dalje bore te leže pod teretom vlastitih slabosti i zarobljenosti. Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takoga života i nalaze se u napasti samouojstva.

Molimo litanijski:
Od svakoga zla,
oslobodi nas, Isuse!
Od očaja i beznađa,
oslobodi nas, Isuse!
Od osjećaja potpune bespomoćnosti,
oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas nema i da nestanemo,
oslobodi nas, Isuse!
Od duha samoubojstva,
oslobodi nas, Isuse!
Od nepovjerenja u snagu tvoje ljubavi,
oslobodi nas, Isuse!

10. postaja
Isusa svlače
Podnosiš poniženje i bol svlačenja. Skidaju s tebe odijelo ili ono što je još od dostojanstva na tebi ostalo. Stojiš prepušten ljudskoj bezosjećajnosti i pogledima. Tvoje tijelo postaje znakom. Isuse, darovao si nam tijelo. Ono je tvoj dar, ono je lijepo, stvoreno na tvoju sliku. Darovao si nam tijelo kojim možemo jedni drugima biti blizu, vidjeti osmjeh na licu, pružati si ruke prijateljstva i mira. Darovao si nam tijelo u kojem možemo tebe slaviti i u kojem možemo prepoznavati divno djelo tvoje ljubavi. Oprosti, Isuse, kad vlastitostima svoga tijela ranjavamo jedni druge, umjesto da se usrećujemo! Oprosti, Isuse, kad u svome ili u tuđem tijelu i njegovim oblicima ne otkrivamo tvoje djelo i kada ti prigovaramo za ovo ili ovakvo tijelo kakvo imamo! Oprosti, Isuse, kad spolnost koju si stvorio da bude u službi života i ljubavi, pretvorimo u sebično traženje užitka, čime ponizujemo sebe i ranjavamo druge! Oprosti, Isuse, što te ne proslavljujemo svojim tijelom!
Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzanih zabava i neodgovornih igara...
Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.
Gospodine, usliši nas!

Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam povjerio u času kad smo postali djeca Božja!

11. postaja
Isusa pribijaju na križ
Gospodine, Isuse, tvoje tijelo pribijaju na križ. Potresan prizor. Više nećeš moći micati svojim rukama niti dodirivati one koji žele osjetiti tvoju blizinu, a ipak sada najviše činiš za sve nas i blagoslivljaš nas svojim raširenim i prikovanim rukama. Više nećeš moći napraviti svojim tijelom i svojim nogama ni jedan korak, jer noge su ti pribijene na križ, a ipak odsada ćeš biti najbliže svim potrebnima na čitavom svijetu. Tvoje razapinjanje blagoslov je svijetu. Hvala ti, Isuse, za ovaj čas i molim te: za sve one koji pate na bolesničkim posteljama i koje ljudi smatraju teretom drugima; za sve koji u svojoj nemoći i prikovanosti uz postelju misle da više nikomu nisu od koristi; za sve koji u sebičnim ekonomskim računicama ne vide vrijednost i blagoslov patnje, trpljenja. Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.

Molimo da nas Isus sakrije među svoje rane:

Dušo Kristova,
posveti me

12. postaja
Isus umire na križu
Iz tvojih dubina izvirale su s križa riječi koje i danas potresaju svijet. Neka te riječi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prepoznajem da si prisutan u svakom čovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošću na križu učinio si da više nikada nitko ne bude napušten. Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoće s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Htio bih Isuse zaroniti u tvoju sućut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okrećeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Želim Isuse da mi dadeš milost da u svakom času svoga života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti one tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

Još jednom ponavljajmo sućutno i s vjerom svih sedam Isusovih riječi s križa:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

13. postaja
Isusa skidaju s križa
Marijo, Majko Otkupiteljeva, obraćam se tebi. U ovom času ti si žalosna Gospa, dok na svom tijelu držiš mrtvo tijelo svoga sina. To je ono tijelo koje si u svom krilu začela, koje si rodila, koje si dojila i njegovala, koje si pratila na putovima života i dopratila do Kalvarije. Tijelo tvoga Sina. Nijedna majka nije tako ljubila svoje dijete, kao što si ti njega ljubila; nijedna majka nije imala tako čisto srce, osjetljivo na bol i patnju kao što ga imaš ti! Zato si žalosna Gospa, zato si dostojanstvena majka! Isuse s križa si mi poručio: "Evo ti majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu.

Molimo skupa:
Pod obranu se tvoju utječemo...
(ili: Zdravo Marijo...)

14. postaja
Isusa polažu u grob
Vjerujem, Isuse, u tajnu koju skriva tvoj grob. Vjerujem u smisao patnje, križa, umiranja. Vjerujem u tvoju smrt i uskrsnuće. Vjerujem da si za nas umro, da si za nas uskrsnuo! Vjerujem u život nakon groba, u vječnost nakon vremena, u radost nakon patnje i žalosti. Vjerujem u prekogrobni život, vjerujem u uskrsnuće tijela. Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina čovječjega, živjet će zauvjek, neće umrijeti nikada!"

To je tajna vjere kojoj kličemo:
Tvoju smrt, Gospodine...
Tvoje uskrsnuće...
Tvoj slavni dolazak...

Zaključna molitva
Gospodine Isuse!
Tvoj sluga sveti Franjo molio te je često za dvije osobne milosti: da osjeti onu ljubav koju si ti osjećao kad si htio do kraja ljubiti, kad si htio do kraja trpjeti i milost da na svome tijelu i duši osjeti barem malo od one boli koju si ti osjećao na svome putu križa i u svome umiranju. Ne usuđujem se za to moliti. Osjećam da je to neizrecivo, veliko i teško. Svetom si Franji udijelio tu milost i njegovo je srce bilo zapaljeno serafskom ljubavlju, a njegovo tijelo obilježeno tvojim svetim ranama. Ipak, molim te ražari nam srce svojom ljubavlju! Obilježi nam tijelo svojim ranama! Neka se na nama vidi da smo otkupljeni da smo tvoji! I daj da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriženo ovo moje tijelo i cijelo moje biće znakom svetoga križa:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 ožu 2010 14:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 07 lip 2009 12:54
Postovi: 404
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Križni put: Primi me, Isuse

Molitva:
Primi me ovoga puta, Gospode, primi.
Ne odbaci me molim Te.
Dokradi se u moje srce i ostani.
Ne želim ponoviti one dane praznine bez Tebe,
neka se završe u prašini.
Neka se život moj sada otvori svjetlu,
zauvijek budan i oprezan.
Ne znam što me to zatvara i koja me obećanja
primame da se smucam uokolo, tamo amo,
putovima, preko livada.
Prinesi sada svoje lice sasvim blizu mome srcu
i predaj mi poruku svoju.
Mnogi grijesi, mnoge izdaje još potajice
vrebaju u mome srcu.
Ali ne odbaci me zbog toga nikad više.
Gospode očisti ih svojom vatrom.

(Rabindranath Tagore)


1. Osuda

Isuse, osuđen si apsolutno nevin. Kad osudim ili sam na pragu vrata da
pristupim dvorani gdje se formira povorka gorljivih sudaca za pravdu po
mjeri vlastite uskoće, nezadovoljstva i povrijeđenosti, daj mi vidjeti
u liku stvorenja Tvoje nevino lice, a osjetiti u srcu vlastitu
nedoraslost i grešnost. Prvi put sada postajem i uvijek iznova tvoj mi
stav ovdje govori - kako je veliko ostati miran, očima opraštati, srcem
u tome prihvaćati, rukama ne doticati, a nogama čvrsto stajati i
slušati osudu koja govori o svemu što nisam. Jesi li se ovdje ipak
nadao da će se nešto preko noći promijeniti? Poslanje ti je bilo jasno,
ljubio si do kraja, a s ljudske strane što si mogao očekivati: oči pune
mržnje i dvoličnost?! Daj mi učiti od tvoje ostavljenosti, da se nije
oslanjati na ljude. I još nešto, kad se budemo gledali ne daj da me
vlastito nepraštanje i svetost Tvoga pogleda zaslijepi. Zapostavljanje
svih Tvojih moći nek mi dokaže da moja snaga ovisi samo o Tebi i da će
doći dani kada ću biti bespomoćna, ali od tebe nikad napuštena.

2. Križ

Kad horizonta nema, a vrat je sagnut k zemlji, ostaje samo vertikala
duha dok tjeskoba viče iznutra i širi ruke da zagrle patnju - tu ponudu
za preobrazbu života. Budući da je horizontala tu još bi htjela u te
svoje smucave korake ugraditi dodir što ga nudiš odozgor. I dok pada to
blago vertikale, što mi preostaje nego hvatati ga da bar nešto ne
propadne. Premda ne znam put toga križa sastavljenog od moje
zemaljštine i Tvoje svevidnosti, u grču pristajem, jer još ne upoznah
radosno razapinjanje. I još onaj strah u pitanju: "Hoće li mi
pristajati križ?" samo je prolazan, jer već samo ugledan križ ne
dopušta ništa drugo, nego udomljenje, pa makar ono moralo biti u
pokretima otpornih ruku i usiljena lica. A vjerodostojnost prihvata - o
njoj znamo samo ti i ja! Ja koja dvoumim nad podrijetlom križa i gledam
mu večma izvorište u bijesu glinenih posuda koje premda ostarjele od
sumornosti podruma zadržaše još jednu sposobnost: širiti uokolo svijest
o isključivom postojanju horizontalnih greda koje nisu odljepljive od
smračenog uma čovjeka bez vjere - da je križ nosivi teret, doduše
trajno prisutan na leđima i u srcu. Sve ono što me dijeli od Tebe, a
žudi za otkupljenjem, dopusti mi prihvatiti kao križ kojeg valja nositi
iako je potpuno nerazumljiv. Molim Te, neka samo ruke budu dovoljno
raširene, a srce spremno na samo jednu mogućnost - sve izgubiti.

3. Neophodan je prvi pad

Jedino s onim što postaje dio osobnosti pada se zajedno. Pa zašto si na
početku pao Isuse? Za umornost još nije vrijeme, težina je odmjerena
voljom Očevom, slobodan si i pun ljubavi u kojoj si i prihvatio to drvo
naše nevjere. Ovaj put kojeg gazim s tobom želi mi otvoriti oči za
bitnosti srca, stoga mi ovo stajanje, dok se dižeš, poručuje da hoditi
tvojim putem znaci odmjeravati autentičnost u padu i to odmah nakon
preuzetnosti sa željom u mislima da sam spremna nositi križ do kraja
vlastitim silama. Ta oholost i samodostatnost ljudskog u meni bila je
dovoljna da te sruši na koljena. Oslobodi me gluhoće i tuposti onih
trenutaka koji kao posljedice opterećuju dušu nakon svojeglavog hoda
bez svijesti u tvoju nazočnost. Po ovom padu oslobodi me od
preuzetnosti, spremi moje srce za Tvoje naume, jer cesto padam zbog
uskoče moga životnog programa, skučenosti, straha pred ljudima, a i
Tobom, da ćeš previše tražiti u tom prvom padu. Po njemu me pozivaš da
ti se približim bivajući sve svjesnija Tvoje nazočnosti. Da pod lupom
vječnosti promatram događaje svoga života i života mojih bližnjih,
kojih je jedini put podizanja ljubav i da nikad ne budem uzrokom
nevjere u Providnost, Tebe, tako dalekog Boga koji si mi po ljubavi
Sina bliz, molim.

4. Susret

Što ti je Isuse obuzimalo misli kada si na putu umiranja sreo oči pune
ljubavi? Ona koja Te je prihvatila mišlju i životom, sada stoji pred
tobom i u šutnji prepoznaje "Tvoj čas". Nakon prvog pada i poništenja,
Bog šalje ususret najintimnije biće da i ono sudjeluje na Putu. Poslije
onog prvotnog neraspoloženja zbog neuspjeha, evo prilike za još jedno
čišćenje - priuštiti voljenom biću gledanje vlastitog životnog
promašaja. Ovaj me susret uči gledati u oči najmilijem biću onda kada
je anulirana svaka vrijednost moga života, posla i postojanja ili kad
su drugi uspjeli u meni probuditi pristajanje uz ljudski sud
nevrijednosti. Uči me Gospodine vjerovati u ljubav bližnjega premda sa
svog dlana nemam što dati doli suzu od krivih nadanja, neodmjerenih
očekivanja i straha u nepostojanost ljubavi bez uzvrata. Dok križ
pronalazi sve udobnije mjesto na ramenu, nek me ovo stajanje uči
podizati oči i prepoznavati razumijevanje bez rijeci. Marijo uči me
prihvaćati ljude koji iznenade zaboravom i krutošću.

5. Nesustegnuta ruka

Taj Šimun je sasvim iznenada i na silu upao u procesiju do Lubanje,
uhvaćen k tome po povratku s uobičajenog posla, zato ne stojimo
veličajući njega. Težina križa koju je dobio na leda milosno je ozračje
Isusove blizine i ne može Šimun biti izgubljen, ta hodi za Isusom (Lk
23,26). Šimune nisi postavljao pitanja, premda je pomoć tek posljedica
neugodnog približavanja posrnulom Nositelju. Pomozi mi Isuse
obuhvatnije promatrati život u svagdanu, blagoslivljati one koji
naočigled guraju druge živote bliže križu, ta nisu ni svjesni kako po
patnjama drugih uprisutnjuju Tebe. A u nekom drugom položaju, pod
križem, uči me prihvaćati pomoć i od neznanca koji nesustegnute ruke ne
pita - "Dokle ovako?".

6. Doticaj

Tvoje Lice najautentičnije oslikava patnja. Na tom Licu smiješano je
sve, naše pljuvanje na Tvoju volju, odguravanje ljubavi, odbrojavanje
sekundi u predanju, učinci naše pravednosti, osude zbog položaja, strah
od odbačenosti, egoizam u povrijeđenosti, obeščašćenje svetoga; što se
slijeva u paletu kojom teče život jači od svega toga - krv Pravednika,
bespridržajno predanje, raspoloživost za sve da bi se toj zemljanoj
paleti pridružila svetost. I uvijek ćeš iznova slikati svoj lik na
platnu onoga tko je spreman doticati te milosrđem u bratu i vjerovati
da je u toj boli, krvi i iznakaženosti Bog na djelu. Pa kad me bude
opet svladavala patnja, tvoje Lice nek me pouči ne zaboravljati kroz
život ostavljati samo uspomenu na Tebe. Neka moja bol upotrijebi samo
one boje koje su nužne da bi drugi u stvorenju prepoznali Tebe, bez
primjesa. A ova žena, koja je u euforiji gomile imala platno poručuje
samo jedno - uvijek je pogodan trenutak za uprisutnjenje Krista patnika.

7. Iznenađujući pad

U misli da je križ baš dobro "sjeo" na leda, eto iznenađenja koje pod
nogu podloži kamen. Dno je tu. To je ono padanje kojem je uzrok
neobuzdanost, laksizam, nerazboritost, učestalost prilika, opetovanost
dužnosti i predanje bez ljubavi. Nakon pružene pomoći i donekle
vjerodostojne Tvoje slike u patnji opet se pada kada ovo potonje dobije
kruti okvir, nesklon korekturi. To je nedoraslost iznenađenju i ponovno
potonuće zbog uhodanosti i uvježbanosti, te nespremnosti za svakodnevno
uobličavanje križa. Ovo stajanje u kojem odjekuje: "Zar opet ja?" a od
ljudi:"Znali smo mi to!" praktični je ateizam na djelu, dok se drugi
put ne padne i ne sruši boga "iskrojena" našim metrom.

8. Sažaljenje

A što drugo očekivati nakon što drugi put razočaraš okolinu u vlastitom
neuspjehu. Sažaljenje nije pomoć, nego pogled uperen u patnju bez
oslonca na vjeru, prašak smrti za radost, sputanost za daljnji hod, a
ne pomaže ni najmanje onom koji pati, još ga više okreće kaljuži,
podrezuje mu polet srca i onesposobljava ga za let vjere. Ipak ova
postaja ima u sebi neki polog iskustva koje oslobađa srce za mogućnost
skrivene patnje. Sada taj križ sve više pronalazi mjesto iznutra, a zar
se i može drugima učiniti razumljivim pojedinac koji za ludost križa
nema drugog razloga doli ljubav. Ta nitko ne može znati kakav je križ
bližnjega, ponekad ga je i moguće probati nositi no svakoga boli
njegovo rame. Ovdje je preokret, Patnik postaje Tješitelj.

9. Pad u očaju

Drugi su učinili svoje i ne mogu više pomoći, samo smo Bogu do kraja
razotkriti. Sada još preostaje ovo padanje u očaju i potpunoj
napuštenosti. Neosnovano je upirati pogled u ljude, jer ih treći put
razočaravaš, još je nerazboritije tražiti krivca vani, jer se tada
vraćaš na prvu postaju, nelogično je prigovarati Bogu, jer je Ljubav i
znači da nisi krenuo na drugu postaju; ne možemo sve znati i objasniti
kada u napadu nevjere padne život pod križem. Razlozi su iznutra samo
kao dokaz da je za podizanje tu jedna sasvim snažna Ruka kojoj je
jedini smisao postojanja privlaćenje sebi. Onda kad je sve rečeno i ne
nalazi odjeka vrijeme je radosti, jer sve je odstranjeno, ostaje samo
slabost, pala pod pritiskom očaja i Tvoja ruka.

10. Nemoć

Ustajanje nakon trećeg pada dobar je povod ljudima da te prozovu
čudakom, a kao takav postaješ osoba trajnog razotkrivanja. I sve što
držimo svojim polako odmiče iz naših ruku. Mogla je ta haljina biti
tkana i cijeli život kad se u jednom trenutku postaje gol. Materijali
tih haljina toliko su jedinstveni da na koncu u teškoći prepoznaješ
razotkrivenog vlasnika. Sve što skriva bijedu, nezrelost, nedoraslost,
jednostavno surogati, koje stavljamo na mjesta umišljenih manjaka za
potpuno priljubljenje uz križ, su ometala. A ljudima je užitak gledati
razotkrivanje jer ga malo tko podnosi s Bogom u suglasju.

11. Rane

Možda nas na vlastitom putu još uvijek zavarava misao da će ova agonija
stati, zato i hodimo s rezervom. Svako stajalište je samo korak bliže
Bogu i ne može se križ nositi do beskraja, dolazi trenutak kada je
nužno postati jedno s križem da on pristane uz svaki dio tijela. Da
bude otisak onog što su ruke doticale i sebično zadržavale opirući se
pozdravu raširenih ruku i sjena putova kojima su noge gazile skrivajući
tragove. Rane pritom zadobivene, pozivi su na jačanje volje, misli i
osjećaja. Moje stranputice već su utopljene u ranama koje si nevin
zadobio i u ljubavi ih izdržao, jer po njima križ te je na ovoj postaji
ponio. Smiluj mi se onda kada se opirem sjedinjenju s križem u razumu,
srcu i djelovanju.

12. Umirati

Prepustiti se križu ove postaje znaci danomice umirati, ali u
Gospodnjoj blizini, da spasonosna snaga križa izazove u meni odgovor
predanja, u ljubavi, ma kakav bio Božji plan do dovršenja, osloboditi
se straha i prihvatiti nužnost tjelesne smrti. U samoprijegoru si
otkupio sve, izvršio Volju, proroštva i Pisma, te prignute glave predao
duh koji preobražava naš put k Tebi. Gospodine, predanim duhom na
kalvarijskoj žrtvi osnažuj me do dovršenja hodočašća i tada progovori
posljednju riječ nad mojim životom.

13. Tišina

Onog dana kad se svako biće odvoji od križa s kojim je sjedinjeno do
smrti, započinje beskrajna ljepota života za one koji su na njemu
nosili Tebe. I kada posljednji put dotaknem tijelo koje je premda manje
od križa nosilo život i ljubav u vidljivost, daj mi vjerovati da
dotičem novi početak. Ne moći izmijeniti riječ, doticati hladnoću, a
ipak iza sklopljenih očiju gledati i osluškivati predanje; ovdje smo
najmanji, predani u ruke bližnjih, apsolutno prepušteni, bez moći
prigovora i opovrgavanja, nekad tako u snazi, a sad potpuno onemoći i
bez zahtijeva. Još jednom Marijo zagrli tijelo Sina, a po njemu obamrla
tijela izgubljenih sinova predanih beznađu. Na ovoj postaji Djevice,
uči me grliti Boga koji šuti, vidljivog Boga samo u bližnjima, grliti
ali ne zadržavati, voljeti slobodno beskrajnu tišinu i tako
osluškivanjem u srcu govoriti:"Vjerujem Ti Bože ljubavi koji si Sina
predao u naše grešne ruke!" Ovdje je nužno pustiti tijelo kojem je grob
uvijek spreman, makar ono potražilo posljednje prebivalište iznenada,
ta nama je uvijek iznenada!

14. Odložiti

Tu se odlaže teret kojeg nevjera potencira, a tek ono što može biti
zakopano može biti i preobraženo. Po Tvojoj milosti ono što umire
dobiva snagu punine života, a ja nisam uvijek spremna odložiti. Molim
te za snagu u čekanju kada je sve učinjeno i pokopano, ta ovo je još
jedno počivanje na posljednjem stajalištu do Tebe.
Tu me čekaš Ti da pružiš ruku kao poziv na hod bez stajanja.

Molitva:

Trajno ćemo hoditi s Tobom ako ostanemo mirni kada svi izgube glavu,
sačuvamo povjerenje kad svi sumnjaju, a pritom se ne umorimo čekajući,
ako znamo prihvatiti pobjedu i poraz, sakupiti sva svoja dobra i
staviti ih na kocku, izgubiti i početi ponovno ispočetka, ako mirno
pokupimo ostatke razbijenog cilja i ustrajemo kada sve zastane.

Hvala Gospodine što ne prestaješ čekati!

s. Marijana Mohorić, SCJ


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ožu 2010 08:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Oprosti, Isuse, što te ne ljubim dovoljno!


Hvala ti, Isuse, što si umro za mene.
Hvala ti za sve ljude svijeta jer si za sve dao svoj život.
Hvala ti što si ustrajao u žrtvi svoga križa.
Hvala ti, Isuse, što me sa svoga križa želiš privući k sebi.
Ne dopusti, Isuse, da se opirem tvojoj spasiteljskoj ljubavi.
Daj mi, Isuse, milost da osjetim neizrecivu snagu križa kojom odgoniš od mene, i od svih nas, zle sile svijeta i đavla, te nam svima daješ novu snagu za život.
Tvoj križ, Isuse, govori o ljubavi. U izvještaju o muci vidimo oko tebe toliko mržnje, toliko gorčine.
U tebi, Isuse, toliko ljubavi i mira.
Ispuni me, Isuse, svojom ljubavlju i mirom.Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 7 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr