www.tebe-trazim.com

Predragi,

prije pola sata sam prekinula s dečkom. Ipak nije mogao prihvatiti moju netoleranciju istočnih religija. Bili smo zajedno 6 godina. Još nisam svjesna situacije...

Molim vas, pomolite se za mene - ja se bojim da je taj prekid djelo Sotone...

Jako mi je teško, a još nisam ni do kraja svjesna situacije...

HVALA VAM!!!

Bože, budi i sad i uz mene i uz mog Mladena... čuvaj nas...

Po cemu si dosla do zakljucka da je to "djelo sotone."??

Draga Ela...tesko je kad srce voli ,a razum kaze drugo...
Ti si toliko dugo bila s njim,imali si sanse dobro upoznati,tko je on...
dali je to covjek ,s kojim bi mogla zivjeti cijeli zivot....
jer u braku nije dovoljno samo srce slusati,tu cesto puta mora razum
odluciti kontra srca...a to boli,pogotovo ako nekoga ljubis,svim srcem svoji..Da je bilo dovoljno ljubavi,onda bi vas dvoje pronasli zajednicki
cilj...i sa strpljenjem odlucili..sta zelite od vaseg zivota i braka..
Vjera je itekako vazna...ali ako je ljubav dovoljno jaka,bracni drug
moze da obrati drugog..
U tvojoj situaciji,mozes jedino da cekas,da molis i za sebe i za njega..
To boli,a svaka bol je opomena,da nesto nije kako treba...
Mozda je bolje i sada da je to odlucilo,nego poslje..
A prvo trazi sebe, od pocetka..dali si bila tako jasna odmah u pocetku..
On te pozna i onako drugaciju,pa je to za njega tesko,da te shvati i da prihvati ,to je za njega previse...jer on je zivio zivot bez vjere...
A brak gdje su obadvoje u RKC,takodjer donosi razlicita misljenja,
i gledanje na vjeru,i vjeru zivjeti...uvjek je tesko ..kad se razlicite
sile i snage,ali ljubav UZ BOGA moze sve ...
Pa razmisli dobro,sta si izgubila...a sta si dobila...onda ce srcu biti lakse..!

HVALA VAM!!

Da, on me zavolio kad sam bila na krivom putu, nisam se držala vjere. Tek zadnje dvije godine sam poćela praktično i iskreno živjeti našu prekrasnu vjeru.

Trudio se i on, ali nije me mogao prihvatiti. Najviše mu je smetalo moje nerazumijevanje njega, nisam ga mogla mirno slušati kad mi je počinjao iskreno govoriti da on ne može nikako biti siguran da je Isus Bog.. Odmah sam ga ružno napadala, nazivala ga izgubljenim...

I nisam dovoljno molila ni za njega ni za nas. Zašto mislim da je to možda ipak djelo Sotone? Zato jer sam se uvijek u vrijeme naših razgovora o vjeri i zajedničkom budućem životu (i o odgoju djece) osjećala loše, budilo se u meni nešto zlo, bez imalo ljubavi sam mu uvijek sasula u lice da ne postoji nijedan druga opcija za našu djecu -
jedino ta da idu na katolički vjeronauk, nedjeljom na misu...
Poludjela sam kad je on spomenuo da on nema ništa protiv toga, ali da ne mogu od nejga očekivati da on njima ne prenosi svoje mišljenje. A to je mišljenje da svatko može u sebi pronaći Boga, da ima više puteva do Boga, da je svaki jednako vrijedan... Nešto otprilike takvo. Ja to nisam mogla saslušati pa se nakon toga pomoliti za njega, ja sam bjesnila, ja sam postajala utučena i jadna, bijesna... I sigurna sam da takvo moje stanje nije imalo veze s Bogom.

Sigurna sam da mu nisam bila dobar primjer. Bila sam mu primjer katolika koji se drži svih zapovijedi koliko god može, ali primjer katolika koji ipak nema dovoljno ljubavi prema bližnjemu...

Mi se nikad nismo svađali, najgore je postalo zadnjih 8 mjeseci, nije bilo NIJEDNOG našeg razogovora koji se nije doticao vjere... Idemo u kino, ja o vjeri... Idemo van, ja o vjeri... Na moru smo s prijateljima, ja opet potičem rasprave o vjeri... Gdje god bili, nisam ga puštala na miru...
Tražila sam trn u njegovim očima, brvna u svom nisam vidjela...
Zaista sam se smatrala pametnijom i razumnijom, a njega izgubljenim...
On je iznimno kvalitetna osoba puna tolerancije i ljubavi, ali kaže da sam ga ja izmorila, da više ne može...

I vjerujem da jesam. Ugasila sam u njemu svaku želju, svaku strast, svaku volju da nastavi... Predala sam se jučer i ja. Prihvatila prekid...svjesna da ja više nemam pravilnog "oružja" kako dalje...kako vezu učiniti kvalitetnijom, kako ga približiti Bogu...

Eto, zbog toga nekako mislim - što ako to nije bila Božja volja? Taj prekid...

Jer ja sam bila grozna u zadnje vrijeme, puna optužbi i nerazumijevanja. A to nisam ja. Ja sam osoba puna strpljenja, blagosti i osoba koja jaaako voli ljude. Prema njemu sam potkraj bila sve samo ne to...

Uh, ne znam... vjerujem da ću uskoro znati što treba... iako, tako mi nedostaje mudrosti... Tako žeđam za tim darom.. Znam da moram pojačati svoju molitvu, znam da ne molim dovoljno... Ali od sad hoću...

Ne znam kako da vam zahvalim... Presretna sam što sam vas našla...

HVALA VAM!

Ti si mlada i puna zivota,tako je i on...ali zivot u braku,ili zajednici
najcesce se razlikuje,u zeljama,ukusu i onim s cim smo sretni..
Nikoga nikada ne mozemo mijenjati,on je onakav kakav je..
"Jedan covjek ne moze promjeniti svijt,ali moze sebe.."
Pa ako sebe mijenjamo..onda se mjenja i ono oko nas,onaj koga zelimo promjeniti..To sto on nema vjere..trebalo ti je samo "strpljenje"
zato teziti za mudrosti,a ne imati strpljenja..jer nista se preko noci ne mijenja,jer preko noci nije ni nastalo..tu bas mozemo pokazati,
koliko nam je vjera jaka,tad kad covjek ima dovoljno strpljenja..
Jer Bog sve daje u pravo vrijeme, i ti si postala od prije dvije godine drugacija,sada si trebala dati i njemu sansu..da i on postane drugaciji.
Ono sto je za mene dobro,ne mora da znaci da je i za tebe dobro..
Zato nije cudo sto si mu postala,preteska s vjerom,i ja mojem muzu..
poneki put isto pretjeram s vjerom,ali nisam nista zato bolja nego on,
on ima svoj stav..Tek kad prihvatimo osobu onakva kakva jeste,
onda je ljubav prava..jer ta ljubav tek tad moze promjeniti misljenje..
A nekomu stalno govoriti,i prisiljavati na nesto sto nije njegovo..
Jer on jos nije dozivio obracenje,nije upoznao Boga,nije dozivio taj susret
s Bogom...i s kojim pravom da teretimo nekoga ,a sami nismo dali sansu
da taj..upozna ljubav Bozju..Zato draga Eli..ispitaj prvo sebe,i ako si sigurna da s tim covjekom ne mozes naci kompromis..onda ti ne treba biti zao..i ja licno ne mislim da je "sotona umjesao svoje prste"
Svi grijesi su od sotone,i sve nas on panjka...ali nas grijeh je najveca sotona,"nas grijeh,moj grijeh"..

Napadima nitko nikada nije ucinio dobro u situacijama slicnim tvojima Ela.
Blago i ponizno srce...,
Bog te blagoslovio!

Dragi moji,

hvala vam svima na podršci i molitvi - osjećam se super i ne patim. Vjerujem da je to rezultat molitve. Vaše, moje i tko zna sve čije...

Hvala vam!!!

Hvala vam - Isuse, Marijo, sv. Mihaele i sv. Leopolde!!!
(to su moji omiljeni kojima se uvijek obraćam za pomoć)