www.tebe-trazim.com

`
Draga rebeka, ja razumijem sta ti hoces reci. Alkoholizam je bolest, proizasla iz rana koje je alkolicar u svojoj obitelji nakupio. Rezultat je nesigurnost i nesposobnost da se brine o obitelji. Negdje se taj lanac dusevni rana mora prekinuti. treba djecu i zenu odstraniti iz takve sredine za pocetak. Pa ako se uspije njega izljeciti usije ako ne, NE. I to je to. To su preduboke rane, ne moze se to rjesiti casicom razgovora. To moraju biti duboki zahvati Duha Svetoga u sam bitak covjeka. Duh Sveti jedini moze uci u one situacije i trenutke zivota tog covjeka gdje nije primio ljubav i postovanje, gdje nije uspio da se izgradi, gdje nije uspio da postane covjek da izgradi sigurnost u svoje postupke.

Zeni i djeci treba pruziti maksimalnu podrsku kroz drzavne institucije, kroz crkvenu zajednicu, mi kao pojedinci molitvom a i osobnom pomoci.

Djeca zaista zasluzuju dobar i kvalitetan start u zivotu.

Ja sam zato da ni jedna zena ne trpi, ni obitelj ( imamo mi i velika zlostavljanja u obitelji i bez alkoholicara)i svakako ako je moguce treba ih maknuti od zlostavljaca, nasilnika..Koliko samo muskaraca tuku zene, trijezi..Cinjenica je pokazala , kod ljudi koji se ljece od ovisnosti , da im nesto fali, nisu sposobni "sami da vide" taj svoj problem..Cesto kod muskaraca pijanca ,dijalog i dobri razgovori ( bez kritike) daju mali pomak, da se on barem zamisli gdje je sada i u sto se je uvalio...Susjedi ,rodbina mogu pokusati ( samo slab je odazov) pa da vide...Cesto kada pustis pijancu , da isprica svoj zivot od djetinjsta ,i probleme u obitelje koje su ga unistile ( nema tu pametovanja ,i kamenovanja) dovoljno je nekada samo ga i saslusati...a tko je to sposoban, jer prvo svi osudjuju... Mala djeca ,cesto prirede pijacu tracak radosti ,jer su iskreni i bez predrasuda,njihov smjesak ih razveseli...

Mala djeca se ismijavaju s takvima. Jedan dobar čovjek koji je pio zbog ptsp uvijek je imao kordon djece koja su ga ismijavala

Nije uvijek sve onako kako izgleda na prvu.
Nije svaki beskućnik alkoholičar i ne živi svaki "savršen" par iz medija u idili.
Netko je odustao jer mu je nedostajalo snage, a ne zato što se nije želio boriti.
Ljudi se razilaze iz različitih razloga, a i iz različitih su razloga zajedno.
Nije tako da svi koji nemaju djecu ne žele imati djecu. Neki bi htjeli, ali ne mogu.
Netko koga nazivate debelim ili mršavim može biti teško bolestan, a ne lijen ili zapušten.
Netko tko ima osmijeh od uha do uha, ustvari u sebi može biti duboko nesretan.
Onaj koji na prvi pogled ima sve, često nema ništa.
Često sudimo po onome očima vidljivom, a zaboravljamo da neke stvari možemo vidjeti samo srcem.
Čovjek može savršeno prikriti rane, sakriti bol, bolest, slomljeno srce...
(Nepoznat autor)

Ima i toga,da ali ja sam vidjela i drugacije..Neka djeca vole da se rugaju..

Otac mi je bio alkoholičar. Zlostavljao je sve oko sebe, bez razlike.
Umro je sa 85, a prva žrtva majka sa 70 godina. Bog je spasio. Što joj je cijeli život činio vi neki možete samo sanjati. Sestra invalid 100%, druga žrtva(problem u komunikaciji..teško je razumjela što joj se govori i drugi su je teže razumjeli-ona i ja smo savršeno funkcionirale u sporazumijevanju) je živjela s ocem 2 godine poslije smrti majke. Morala sam je dati u dom, jer ju je rođeni otac tukao i maltretirao. Tukao je jedno nevino biće koje je danas u pola Raja sa Isusom. Svaki čovjek je grešan, ali ona je bila svetica na zemlji. Išla sam u taj dom toliko često da sam upoznala sve korisnike i osoblje. Nisam je mogla sebi pored muža (ajmo reći također zlostavljača, a pio nije ..vrlo interesantno). Preminula je sa 68 godina. I nju je Bog spasio.
Treća sestra živi u Australiji. Cijeli život "boluje" zbog zlostavljanja. Mrzi njega i mrtvog. Sa mnom ne komunicira jer sam brinula o ocu zlostavljaču kad je majka umrla. Ne može mu oprostiti.
Tako dragi moji..evo.
To su ti križevi - "katedrale".
Danas:
Ja danas više nisam tako mlada. Promjeni se ponešto. I zlostavljači onemoćaju, ali to je tako neznatno i malo. Ipak, u srcu im ostaje ona zloća koje se ne žele riješiti i ne žele biti dobri ljudi. Guraju ono svoje, a valjda do kraja života. Svaki dan nervoza i tako na x-tu. Nema radosti, razgovora, ničega, nimalo..samo komentari o politici i psovke i prostačenja, pa ti to ignoriraj. Naučila sam se tako.
Svi su krivi za sve, oni nisu ništa. I još su oni razočarani u životu. Koliko god se trudila i pokušala ugoditi, voljeti..pa neće i neće. Što je to osim predanja drugoj strani, crnoj strani.
Stradala su i djeca. To su sad svoji i odrasli ljudi, ali još uvijek su posljedice žive, itekako.
Nije bilo mogućnosti otići nikuda. Gdje god bi me našao, pa bi me ubio. Nije bilo sile koja bi me razdvojila od moje djece.
Možda sve ovo pišem da netko spozna da mu život i nije baš tako grozan i da se nema zbog čega puno sažaljevati.
Svako svoj križ nosi, ali moj je Bože malo teži. (Kako ovo sve čovjek može izdržati-neznam)
Nisam danas u nikakvim posebnim depresijama, ali da imam tužnih i teških trenutaka zbog svega..ima (bila sam i svjedočila o tome ovdje).
Borim se i živim dan po dan i sat po sat do Božje Volje. Jednom će ovo sve prestati i jedva čekam da prođe.
Ponekad molim Njega da mene primi, ali očito su Mu drugi planovi (i to sam pokušala više puta..otići Gore..svojom voljom i nisam uspjela i hvala Mu na tome)
Imala sam u tom braku strah, suze i bol. Kako ja, tako i moja djeca.
Danas svaka žena zna da li smije otići ili ne. Otići i platiti glavom ili trpiti.
Teško je to. Svaki slučaj je poseban.
Treba pomoći, a kako .. ima načina, ali ne živimo u takvom društvu da ćeš pravu pomoć dobiti od bilo koga.
Sreća pa imam posao i nisam kući 24 sata.
Uz redovnu Sv. Misu i Sv. Pričest živim evo.

Ne znaš nikad kakve križeve imaju drugi. Koji je to zaključak, "ali moj je malo teži"

Ne umanjujem probleme drugih, niti tražim sažaljenje. Pisala sam to zbog toga da se možda netko pomogne, pa bilo to za mrvicu jednu.
Zaključak je moj, a ti možeš o tome misliti što god hoćeš.
Svakom je njegov križ najteži. (oduvijek tako kažu)
Neznam što je tu problem tebi.
Btb

Mozda sam nespretno to napisala.
Meni je moj najtezi.
Cini mi se da trazis dlaku u jajetu.
Eto pa onda pisi po forumu.
Jos mi samo fali i ovako izvlacenje iz konteksta.
Obratila sam se Bogu.
Mogu Mu se valjda pozalit.

Svi mi imamo krizeve, i svakom je njegov najtezi...Mi ne treba da usporedjujemo jedan s drugim..jer ne znamo sta prolaze...uvjek je dobro posvjedociti , mozda se netko pronadje u tome..