www.tebe-trazim.com

Krv, znoj i suze, siromaštvo i napuštanje svijeta kao kolijevke grijeha. Ma jok braco.
E ne znam koliko ti je Dante poznat i njegova Božanstvena komedija.. Jesi se kada upitao, kako sam kažeš sve ima interes, zašto je Dante išao pisati takvo što?

Iskreno nisam. Da cujem?

Gle skupio je kak je bar on mislio dosta godina(valjda cca 35god), dosta je nepravdi doživio, gadila su mu se većina licemjernih kršćana vjernika i klera ali je na kraju ipak prijesvega ga je mučilo jedno jedino pitanje. Koji je smisao svega?.Čemu živjeti i zašto živjeti, što ima nakon smrti? A najvažnije je to da je pisao da spasi sebe tj. svoju dušu.
Samo iz tolike patnje koju je Dante dotad proživio(nesretna ljubav, izgon iz firence, svjedočenje katastrofalnog stanja u politici i Crkvi tog vremena) je moglo izaći takvo remek djelo.
E to je pravo kršćanstvo.
Intrigatno zar ne.?

Da i s tim se slazem. Gle, ja ne tvrdim francesco da nema vrlina u krscanstvu i slicne fore. No, treba bit prvo covjek pa.onda sve ostalo.
Ima u nas u splitu zanimljiva izreka "puno ljudi, nigdi covika." Kuzis? U Crkvi je puno ljudi, a rijetko koji covjek. Da ti pricam kakve nebuloze ljudi pricaju o spasenju cudi bi se. A uostalom i sam si svjedocio miljun puta sto sve ovdje ljudi pricaju o spasenju i Bogu. Jednostavno slusaju price kojenim pasu i farbaju si realnost u glavi. To su ljudi koji te demoniziraju cim ih suocis s cinjenicama. Vidio si to miljun puta digitalno. A od toga im nema nista, dok ne postanes "čovik", nema niikome spasenja nittti ovde niti gore.

moj Duje nije neka mudrost, da ako duhovni život ne uzrokuje obraćenje prema nutrini,da je to onda nekakvo maskiranje vlastitih psiholoških problema i onda služi za pravdanje istih.
I sam često puta citiraš svetog Augustina:
“Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe"..
I sv Tereza Avilska u Zamku duše smatra da je u samom središtu zamka Bog,kao i sv.Ivan od Križa.
Ne znam zašto te toliko sablažnjavaju drugi,kada imaš dovoljno problema sa sobom

Čovjek je sklon da idealizira i zamisli put kojim bi trebao kročiti,te poslije nekog vremena,napora i rada oko svog duhovnog puta,nakon što splasne početno oduševljenje,i kada malo po malo prestranu sjetilne i umne slasti i ugode u prakticiranju vjere, skuži da nije ono što bi on htio biti,te da od svog duhovnog života ne crpi ono što po svojim kriterijima zaslužuje.
Tada se pojavljuje veliki rizik da se sebično okrene sam sebi(ne traženju Boga),padne u mlakost ili da potpuno napusti duhovni život.

Upravo je to i moja poanta.



Upravo je to i moj problem


Congrat francesco, skuzio si sto pisem!

A što to konkretno znači 'obraćenje prema nutrini'? (mislim, nije baš tako samorazumljivo)

To nije ono kad prebireš 5-6 raznobojnih krunica odjednom na Brdu ukazanja, ni kada šarafiš žarulje u Šurkovcu, niti kada pričaš na klingonskom sa Sudcem ili kada pročitaš m. V. pa propovijedaš drugima.
Obraćanje prema nutrini kada tvoja molitva postaje molitvom carinika u Hramu, kada postaješ stroži prema sebi, a tolerantniji prema drugima, kada kako sam Duji već pripomenuo to počinje biti bitkom jedan na jedan, tvoje duše i Boga. Sve ostalo postaje nevažno, ma koliko god u trulom i pokvarenom vremenu(društvu) živiš, svetaca je bilo i bit će u svakom vremenu i svakom području. Nije danas niri lakše ni teže postat svetim nego prije. Pravila su uvijek ista.

Nemora to bit bitka jedan na jedan. Cudi me kako ne steknes neku sirinu razmisljanja dok citas knjige. U svijetu si. Tvoj odnos s Bogom se artikulira u odnosu sa svijetom.
S tvojim rijecima, djelima, itd...dakle ako izgovaras lazi nekome, onda ocito nemas dobar odnos s Bogom. Ako demoniziras ljude kao Boni, onda ocito nemas dobar.odnos s Bogom, itd... dakle to 1na1 je, ustvari, 1na 1000000, tj dakle, valjalo bi imati na umu da isprazni govori i prazno blebetanje nisu, tj nikad nece bit manifestirani u necem dobrom, iskrenom i istinitom, konkretnom ostvarenju samog sebe. Stoga, bi se, dakle, covjek, trebao zapitati, tj uvijek se propitkivati (usp. Samokorticnost) koliko je on sam spreman (usp. Zreo) biti istinit (usp. Istina ce vas osloboditi) prema bliznjima tj dakle prema (komu,cemu) samom sebi.
Valjalo bi se sad i uhavtit(ne u prostorno dimenzionalnom smislu) Billya pa mu spomenit, da gubljenje vremena na forumu dok ima obitelj, vise(ne u kolicinskom smislu) predstavlja grijeh nego duhovan napretak.

Naravno da nisam tako mislio. Usporedno s tim imaš knjigu od Thomasa Mertona Nitko nije otok gdje se opisuje kako duhovni život pojedinca utječe na čitavu zajednicu u kojoj živi.
Ovo "jedan na jedan" šta ti stalno spominjem je bitka koja se dešava u tvojoj nutrini. To fantastično predočava slika farizeja i carinika u Hramu. Farizej je sav svoj duhovni život okrenuo prema vani(usp. jako kvalitetan duhovni život) a carinik sve prema bijednoj nutrini. Zna se ko odlazi kući opravdan. Ta je slika toliko snažna da istočni monasi je koriste kao prvu i posljednju vlastitu molitvu(,Isuse, sine Davidov, smiluj se meni grešniku). Znaju da u cijelom svom životu neće se nikada otarasiti tog malog farizeja koji čuči u njima, i jedno u šta se mogu ufati je Božje milosrđe.
Još i velim, tu bitku u nutrini možeš postići bilo gdje, u zabitom kutku sobe ili zadnjem redu crkve, ne trebaju ti ni hodočašća ni karizmatici, ni ove i one devetnice, ni spisi ovog ili onog sveca.
Problem je kada se tvoja duša tako ogoljena suočava sa Bogom, često to ispadne jako dramatično i ljudi će učiniti sve da do tog susreta ne dodje.