www.tebe-trazim.com

rebekice draga svaka čast

I meni je Isus kroz ISPOVJED pomogao....

oslobodio me od navezanosti na grijehe koji su zarobljavali moju dusu...

koji su samnom kontrolirali...

bas to- cesta ISOVJED i On ucini sto se meni cilo -nemogucim-


Takodjer i mene kao neke "muci" to strpljenje...biti strpljiv...cekati...zelja za ubrzati neke stvari...

eto sigurno je i to jedna KREPOST- biti strpljiv, zato molimo Gospodina da nam udijeli tu milost...biti strpljiv.

Sad mi je palo napamet, kako je Isus bio STRPLJIV, pa i On je mogao svoj kriz uzeti prije 33-e godine, ali nije...
...iskoristio je to vrijeme za dobra djela... tako i mi moramo biti strpljivi i dotle ciniti dobra djela....ziviti po/u/sa Kristom...


BB!!!

ups...
oprostite!!!

Sve u redu, Eleonora!!

Barem meni neke stvari treba i više od tri puta ponoviti!!

Dobrodošla!!

Evo dva dana me drzi nekakva viroza i danas sam si uzeo i čitao knigu 100 pitanja i odgovora vezanih za film Mela Gipsona "Pasija"
U jednom pitanju je bilo riječi o tome kako je Isus dok je nosio kriz na kriznome putu snazno prigrlio kriz i poljubio ga.
Tako bi i mi trebali zagrliti svak svoj kriz i poljubiti ga i ponosno ga nositi!
Nije li to predivno.U svoj onoj muci i patnji zagrliti kriz i ponijeti ga za nas.
Sada me sram sto sam tako mlak i što stalno kukam kako mi je teško i kako sam jadan.
Prepoznaje li netko u ovom slučaju duha samosazaljenja???znači,sazaljevam se kako mi je teško a u stvari me na to tjera duh.

Bez obzira..tko god bio od nas,ima svoj kriz,i krizic...i svatko ga prihvaca,
u onom momentu u kakvoj se situaciji nalazi..nasa nutrina..
Cesto trebamo dobiti milost Bozju,da nosimo svoj kriz..jer bez nje..
smo slabi,i tugujemo...On nije uvjek tako lako za nositi,kao sto o tome ovdje sada pise..ja sam vise puta,pala pod krizem..za mene teskim krizem,nisam imala snage,a nije mi ni vjera bila dovoljno jaka...
da sam uzvjerovala,i da sam se odmah predala,i prihvatila..
nebi mi nikada toliko dugo trebalo ,da se dignem...i nastavim nositi svoj kriz..i dokle god nosimo kriz,imamo ga sanse odbaciti,ali kad te jednom
prikuju na njega,vise nema odvajanja od kriza..
On je nasa sudbina do smrti,a to je tesko..uvjek strpljivo,i ponizno nositi..
Ima krizeva koji se nose do kraja,uzalud se truditi da se oslobodimo..
Krizevi ostaju do kraja,i sto prije umremo,prije ces uskrsnuti..
Sto se prije prestanes opirati,to ces me prije susresti..kaze Isus..
A tu smo cesto slabi..Isus kaze..UZMI SVOJ KRIZ I NACI CES ME BRZO....
TU TE CEKAM.. Tada se necemo bojati,prihvati da si slab,da nisi drugaciji nego sto jesi..TU CEMO SE SUSRESTI...
Dolaze nam trenutci kada kazemo..."ne mogu vise."dodje cas potpune nemoci,to je nas poraz,znak da ne mozemo vise.(hocemo li tada ocajavati?) Kaze Isus..Ne boj se...to su samo vrata da me ponovno pronadjes...KAD VISE NE MOZES RACUNATI NA SEBE TADA CES ME PRONACI..TADA CES ME ZVATI CIJELIM SRCEM I JA CU TI SE ODAZVATI:
To je kriz:potpuno izgubiti..a kada smo izgubljeni,gubimo orjentaciju,
dokraja biti napusten,vise nitko ne racuna na nas..
To je kriz,pregorijeti svoju muku,nadici je i iznad nje vidjeti oslobodjenje..
Nikakva bol nije tragicna,a bas u toj boli smo toliko slabi,i cesto vidimo sve tragicno,tragedija je sljepoca i tvrdoca srca..
Pobjeda je tamo gdje pocnemo tejesiti druge.kad i sami trebamo utjehu...
Tada sva utjeha tvoja dolazi od Boga..Imajmo hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu,nego traziti Bozju snagu,i Bozju milost..
To je put kriza,ali put u zivot.Ne dopusti pad u samosazaljenje.
Kad budes izranjen i u bolima,DRUGE TJESIO..tada ces me naci..
OTVORI I TI VRATA JER IZA NJIH TE CEKAM JA ,
DA SE NA MENE OSLONIS::

ponekad mi se čini da sam (znam da jesam) žedna Boga ko pustinja vode...i sve bi da sam po cile dane uronjena u Njegovu svetu prisutnost..da li je to moguće?? il, ipak, mora biti i suše...?
i zašto reć "križ svagdanji"?? zar nije Evanđelje Radosna vijest??...

Bez ljubavi je kriz tako tezak,
bez kriza je ljubav tako prazna.

Križ naš svagdašnji je prelagan u odnosu na ono što je On podnio za nas i kakav je križ i patnje imao radi naših opačina......

Isuse, oprosti za sve naše grijehe........Slava Ti i Hvala jer nas ljubiš ...........

Svaki Njegov kriz koji susrecemo u zivotu postaje vrata do Njega..
"Tko ne nosi svoga kriza i ne ide zamnom,ne moze biti moj ucenik."(Lk14,26)
Isusov se ucenik moze biti ukoliko se prihate krizevi zivota i ode za Isusom.....
Pitamo li gdje Isus stanuje,mozemo mirno odgovoriti...
TAMO GDJE COVJEK U NJEGOVO IME PRIHVACA SVOJ KRIZ..
Kriz u zivotu jest sve ono sto kriza nase planove,a donosi Bozje..
Kriz je tamo gdje smo slabi,gdje se trazi odricanje nase volje u i prihvacanje Bozje..
Kriz je izlazenje iz vlastitog zivota i ulazenje u Bozji..
Kriz je patnja,trpljenje u fizickom i psihickom smislu..
Kriz je prihvacanje sebe i zivota onakvog kakav jest..
Kriz je prihvacenje drugih ljudi i kad su nesimpaticni,protiv nasih ocekivanja i kad nisu nasih nazora.
Kriz je kad se treba odreci svojih uvjerenja protivnih uvjerenju Bozjoj rijeci.Kriz je izlazenje iz nase logike i ulazenje u Bozju logiku..
Nasa logika je :"Blago bogatasima:imaju od cega zivjeti i radovati se."
Medjutim,Bozja logika je:"Blago siromasnima duhom:njihovo je kraljestvo nebesko!"(Mt 5,3)
Nasa logika je:"Blago onima koji se smiju i raduju.."
Bozja logika:"Blago ozaloscenima:oni ce se utjesiti!"(Mt5,4)
Kriz dakle ,kriza ,negira nasu logiku i dovodi Bozju logiku u nas zivot..