*Patientia* napisao:
Zašto su neki pomalo skeptični prema kariz.seminarima? Evo jednog pomalo ironičnog objašnjenja. Koliko god bili ZA karizmat.susrete, moramo priznati da ima nečeg istinitom i u napisanom:
TULUM U DUHU (Palma, 8.8.2001.)
Čuo sam da bi se globus zatresao kad bi svi Kinezi istovremeno u pravilnim razmacima stali poskakivati. Zbog brojnosti bi to vjerojatno i Indijci mogli proizvesti. I odmah sam pokopčao. Velečasni iz Indije, James Manjackal ovog ljeta po našim stadionima isprobava tajno oružje. Okupljenim tisućama odbrojava: "Jedan, dva, tri", a oni poskoče i kliknu: "Slava Isusu!" Što on vjerojatno džepnim seizmografom sve bilježi. Ma šalim se, velečasni tek ima dobre štoseve. Zna zapaliti masu. Napraviti štimung dobrog tuluma. Ruke gore, idemo… ludnica. Svaka mu čast. Nakon njegove gaže, ima da te prođe svaka zlovolja, minu sve glavobolje. A i rakovi, multipleks skleroze, artirtisi, na tren odu. A kako i ne bi kad se onakvom glasinom izadere na Duha Svetoga. Ima da ti se od straha Božjega ošamuti u glavi kad on u transu obznani kako vidi otvoreno nebo iz kojeg kao snijeg pada milost na sve okupljene. Pa onda stane nabrajati kolike stotine Svevišnji upravo sad ozdravlja, i još ih poimence počne prozivati. Fenomenalna stvar. Nešto kao kad se Goran Ivanišević nakon Wibeldona pojavio na splitskoj rivi. Reci pravo, tko se tog dana nije zdravije osjećao!? Zato otiđi na seminar ako već nisi – zapleši, skači, plješći, otkači se. Ljeto je, vrijeme za relaksaciju i laganije teme.
A Duh Sveti u svemu tome? Pa nije baš da ga nema. Jer okrenu se ljudi Bogu, navale na ispovjedaonice. Ali sve nekako s "James sindromom". Mislim ono kad je sadržaj vjere ispravan, ali ne i način na koji se vjeruje. Kad se vjeruje iz oduševljenja a ne iz uvjerenja. Ne iz slobode, veći iz zavedenosti. Ne kao katolik, već kao sektaš. Kad se svijetli, ali samo dok smo pod dojmom. Onako kao flourescentna kazaljka sata koja još neko vrijeme žmiga nakon što je obasjana. Seminar atakira mutne slojeve iracionalnog u nama. Ohrabruje da popustimo nagnuću regresije i podložimo se autoritetu koji bi nas lišio tjeskobe slobodna odlučivanja i napora da vjeru usklađujemo s razumom. Mozak na pašu i vjeruj, to je to.
Ali vjera je to izrasla na plitku tlu. Sunce ograne i ona sahne. Budući je izrasla na emocijama – pa kao što ju je jedna emocija pokrenula, tako je drugi može zaokrenuti. Prije Jamesa Hrvatskom je krstario jedan njemu sličan, koji nas je uvjerio da ne smijemo dopustiti da na nas nepoznata osoba polaže ruke. A sada nas James u istoj proročkoj maniri uvjerio da to činimo. A da takva povodljivost može imati i svoje drastičnije oblike primjer su oni iz evanđelja koji su najprije Isusu klicali: "Hosana!", a po tom: "Raspni ga!"
Seminar ostavlja dojam iščašenog katolicizma. Na primjer, još se nekako može razumjeti da neka jadna žena iziđe za mikrofon i pred nekoliko tisuća okupljenih posvjedoči kako ju je Gospodin na seminaru oslobodio grijeha samozadovoljavanja. Ali perverzno je kad to propovjednik poslije ističe kao primjer Božjeg čudotvorstva.
Motreći sve to iz svog zrenika izvaljen na tribinama, moram priznati svoju zlobnu žalost što nas James nakon što smo pljeskali Isusu, plesali, skakali – još nije pozvao da lajemo na mjesec za Isusa. Misliš da ne bi lajali? Bi, bi… Ako ne zbog Isusa, onda zbog Jamesa.
e , ovaj sa tuluma, čini mi se...onako ležerno izvaljen na tribinama- prilično huli na Duha Svetoga. Nadam se da će mu se desiti ono što se desilo talijanskom novinaru Corrriere della Sera ( to je sinoć pričao pater Smiljan na molitvi za obiteljsko stablo), kad je iznerviran događanjima u Međugorju, smatrajući ih izmišljotinama i lažima; prije polaska u Međugorje obećao svojim čitateljima da će on raskrinkati obmane u Međugorju i dokazati da su to sve laži; a vratio se pokajan, obraćen i sa suzama u očima izvijestio Talijane da je u Međugorju susreo Gospu!
E da Bog da se i ovom sa tuluma to desilo...DA NA NEKOM tulumu u Duhu... susretne Isusa!
Login
FAQ
Chat
Traži
...Molim još koju pjesmicu...
