www.tebe-trazim.com

Uh danas sam osjtila slabost,naljutili su me svi..i u firmi i kuci...
neki kazu puni mjesec,ma kakav mjesec...ja stalno na mojem putu imam onih koji mi kvare igru,i smetaju mi da sljedim savrseno i ponizno ,mog Gospodara...Bas kada pomislim,uh..dovela sam pod kontrolu...
strpljenje,poniznost,ljubav...svaki dan sam bolja, a onda "bum"
pad,umijesana medju ljude,pratis me na mome krznom putu,nepravde me potresaju,osjecam se nesposobnom da to izvedem na dobro,nesposobna da spasavam te ljudude,koji su na krivom putu,
pa ne mogiu ni sebe spasiti,a kako cu onda njih..Isuse,podigni me.!
Gospodine Isuse Kriste,pokazi mi molim te svoju Majku Mariju,koja je u ocima ljudi beskorisna i bezuspjesna,ali u Bozjim ocima suotkupiteljica.
Pomazi mi da izmijenim ljudima njihove zelje,da upoznam njihove muke..i da im budem na korist i pomoc.i da ih Duh Sveti prosvijetli,da ne budu tako oholi..
Gospodaru moj ,ne daj da ikada okrenem oci,da ikada zatvorim srce,pa dok tako spoznajem muke,ovoga svijeta,daj da budem u svakom trenutku,na korist svakom bratu i sestri,da u sakom vidim Svog Bliznjeg..
Da taj moj bliznji,vidi i osjeti Ljubav Bozju,koju neizmjerno dajes...
Daj pomozi i mojem bliznjem,da nosi svoj kriz,i da ne posusta..!

Potpisujem.Koliko puta pomislim da sam stvari doveo u red a onda se sve sroza.U nastojanju da promijenim sebe i druge doživim pljusku.
Ljuti me nepravda.Ljuti me kad netko sumnja u Boga.Kad netko misli da sam doista lud jer vjerujem.
Ponekad se ponesem doista bezobrazno (kao neki dan).
To je kriz koji netko mora ponijet da bi netko progledao.
A taj netko i dalje sumnja,sumnja toliko da se okreće nekim stvarima koji nisu od Boga.
Nadam se da znate na što mislim.

Dragi Zlatko,

i ja se često naljutim kad vidim nepravdu
ili nešto što po mojim mjerilima nije u skladu s Bogom,
no i ja se trudim ne predati se toj ljutnji
i u takvim situacija ponavljam u sebi:

"Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome..."

"Izvedu ga da ga razapnu.I natjerase nekog prilaznika,Simuna Sirenca,koji se vracao iz polja,da mu ponese kriz"(Mk 15,20-21)
"Nosite barem jedan drugoga,te cete tako ispuniti zakon Kristov"(Gal 6.2)
Isao je pored puta,bas im je dobro dosao taj neznanac..
A moj kriz,je moj kriz ,ja ne ocekujem nikakvog neznanca,jer ni Isus nije trazio..Gospodine Ti primas pomoc,ali u svojoj iscrpljenosti i ponizenju nis trazi dokaz ljubavi nekog velikodusnog prijatelja.
Primas pomoc uplasenog covjeka,koga su na to prisilili.
Svemoguci Gospodine,tebi pomaze slabi covjek.
Gospodine htio si da Ti covjek bude potreban..
I meni su Gospodine drugi potrebni,covjekov put,i put grijesnika je vemo tezak,a da bi ga sam mogao prevaliti..nestaje snage,vjere,i nade..
A ja otklanjam svaku ruku koja mi se pruza.
Sama bi htjela raditi,sama bi htjela boriti,sama bi htjela uspjeti , postici..
Premda uz mene idu svi,muz..roditelji,djeca,prijatelji,radni drugovi..
Gospodine Ti si ih postavio na to mjesto,a ja ih poneki put i ne vidim..
A ipak cemo zajednicki spasiti svijet..
Gospodine,podaj mi da odkrijem svakog Simuna Sirenca na svojem zivotnom putu i da ga radosno primim,samo ako pripada onima koji su meni poslani..Otvori mi oci da vidim,daj mi sluh da cujem...i da prepoznam Volju Tvoju Gospodine..
Daj mi da budem na korist i svakom bratu i svakoj sestri na TT,
daj da se siri vjera i ljubav,i da budemo u svako doba spremi da pomognemo,u nevolji,da pomognemo ako su klonuli,ili pali..
Daj da se ne oglusimo tamo gdje nas zovu i gdje nas traze,jedna jedina rijec...jedna ljepa i topla rijec ,moze promjeniti svijet...

meni je danas jako zao sto sam isto gundala na kriz;
bilo mi je tesko na nepravdu, sto sam ja mislila da je nepravda prema meni...a tocno sam cula u glavi glas koji mi govori, ma budi sretna, smijesi se, pogledaj Isusa kako je njemo visio na krizu, i samo rasirio svoje ruke i zagrlio svijet, a ti vec radis takvu facu radi kompjutera (kolegica na poslu mi je uzela kompjutor)..zamisli nepravde ... mene je to jucer tako pogodilo..onda sam 2 sata bila sretna, jer znam sada Isus moju sebicnost pobjeduje, i onda- bum- kad se jos zbog toga pravila vazna, onda sam samo pokunjeno gledala, i cim je izasla iz ureda, zalila sam se koligi na nju da je sebicna... a to bi bila takva lijepa prilika da sam samo sutjela..ovako sam sigurno unazadila kraljevstvo Bozje, jer sam za 2 sata molila i za nju, i da se siri slava Isusa...navecer sam bila tuzna, jer sam vidla koliko je Isus racunao na mene, i kolika je to ljubav bila od Njega da mi je jos i posla da mi se smije...ali sljedeci put, ako Bog da onda cu mozda i jedan dan bez gundanja to provest;

Zlatko dijelim mišljenje s tobom i kao da sam ja pisala tvoje postove jer se pronalazim u onom što pišeš. Pročitala sam tvoj post iz počivanja u Duhu Svetom i slučajno nabasala na ovu temu. Kao da mi je Duh Sveti rekao da otvorim ovu temu i puno mi je lakše. Tako mi je teško kad vidim da sam usamljena, da jednostavno ljudi oko mene ne dijele moje mišljenje i kad pomislim da napreduju opet ista stvar. Pet minuta se priča o Bogu i nastavi dalje o svojim svakodnevnim stvarima, shoppingu i kako je teško danas preživjeti i kako je sve drugo bitnije od Boga. A nije ni čudo kad sam i sama bila takva a sad to jednostavno ne mogu slušati pa budem baš tužna i usamljena. Da bar mogu negdje otići i popričati s nekim o Isusu kako je velik i veličanstven, kako je Njegova ljubav neizmjerna a to ljudi ne razumiju. Jednostavno se povuku u svoje čahurice i ja onda padnem do dna. I još kad vidim da me nitko ne shvaća zašto idem na duhovne obnove i da želim i preko tjedna na Sv. Misu a ne mogu jer nisu baš presretni kad mi trebaju pričuvati dijete, a malo je i ne mogu ga vući sa sobom. I tako ostanem u kući okružena istim tim ljudima i osjećam da me to guši.
HVALA TI ISUSE! HVALA TI MAJČICE!

Antonija draga,
a zašto misliš da je tvoje dijete malo da bi bilo s tobom na euharistiji!?
Prvu radost dijeli upravo s malenima,a ostali će pomalo i sami progledati u svoje vrijeme.
I znaj da nemogu svi uvijek dijeliti tvoje mišljenje o svemu pa tako i o Isusu,teba vremena...
Bitna stvar koju uvijek kažem,je ta da se uvijek poslije seminara treba vratiti"doma",što znači živjeti na zemlji.
Čovjek lako poleti i to zanese ali treba sa svime umjereno....
Živi najprije tvoju obitelj,tamo te Isus najviše treba,pokazao ti je put i sad hodaj...
Nitko ti neće garantirati da će biti lako ...
ni Njemu nije bilo...i On je padao...
Uključi se u neku molitvenu zajednicu ,tamo ćeš sigurno naći nekoga s kime ćeš moći otvoreno razgovarati ...
Ali ponavljam ,živi obitelj i zajedništvo jer tu počinje vjera..
BTB:)
----------------------------------------------------------------------------------
SRCE MI JE ISPUNJENO SREĆOM, O JAHVE
LJUBAV JE TVOJA PREOBILNA.....................................................

Upravo to sto je napisala maranatha.
Na seminarima nam je super,svi smo u zanosu,ali kada se dođe doma treba živjet zivot na zemlji.
Namoj biti tužna jer te drugi ne razumiju.
Znaj da je svima nama katkada teško i da smo ljuti sami na sebe što padamo i gazimo preko svega onoga što smo odlučili promijeniti.
U tome ti leži smisao trpljenja ,padanja i uzdizanja.
To sve nije uzalud ,jer nas Gospodinu uči preko padova da ispravimo svoje greške i da se što više približimo njemu.
Nitko od nas nije savršen,mi smo samo mali obični ljudi, njegovi apostoli koji dajemo sebe drugima i na taj način trpimo ogovaranja,podsmijavanja i sve ono što drugi misle o nama.
Tebi i meni se to mozda čini nedostojno Gospodina,ali znaj da je to trpljenje Gospodinu drago i bit ćemo za to nagrađeni.
Ne ideš ti niti ja na duhovne seminare zbog drugih ili da bi netko uvidio kako si ti dobra osoba,već ideš zbog sebe.

Pokusaj to svatiti kao žrtvu koju trpiš zbog Boga.
I On je sam rekao da svi oni koji zele Njega slijedit moraju trpit i biti kušani od đavla.Kada ti je teško,predaj sav taj teret njemu..reci Mu da sve to trpiš upravo zbog Njega.I vjeruj bit će ti puno lakše nosit sav taj teret.
BTB sestro

Razumijem sve što pišeš i upravo mi je najteže kad se sa duhovnog susreta moram spustiti na zemlju, i normalno je da ne možemo stalno živjeti "u oblacima" da se treba nositi sa svakodnevnim problemima. Sve ja to shvaćam ali nekad me baš "stisne". Danas je već bolje. Uvijek sve predam Isusu i osjećam se bolje. Jučer sam mu baš vapila da me izbavi iz tog stanja. Nekad sam ljuta sama na sebe što zapadnem u stanje samosažaljenja, moram se moliti Isusu da me oslobodi toga.
BTB

"Mi uvjek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove,
da se na nasem tijelu ocituje i zivot Isusov."(2 Kor 4,10)

Gospodine .ona te dugo promatrala.Trpjela je s tvojim mukama.
A kad vise nije mogla izdrzati,progurala se izmedju vojnika i nekim lagenim rupcem obrisala tvoje lice.
Jesu li ostali krvavi tragovi na njezinom platnu?
Mozda-U njezinom srcu sigurno...
Gospodine ,Veronika je pruzila rubac,ja bi to trebala dugo promatrati,
tako jednostavno i priprosto,kao sto se mali brat,i mala sestra ,
dive ljubavi starijih..brace i sestara...
Zelim ti biti slicna i zbog toga zelim promatrati..promatram ja dugo ,dugo..
ali od promatranja samog ne mogu dalje..
Ako ti je po volji.htjela bi samo malo,malo biti kao ti,
jer prijatelj koji voli svog prijatelja,postaje s njim jedna dusa..
A tako sam cesto,Gospodine,bezobzirno kraj tebe prolazila,dok sam te gledala..zato i pruzam drugima tvoju izoblicenu sliku..
Oprosti Gospodine mojem zamucenom pogledu,
nisu u njemu mogli vidjeti svijetlo.
Oprosti Gospodine mojem razmazenom tijelu,
nisu u njemu mogli odkriti tvoju prisutnost.
Oprosti Gospodine mojem pokvarenom srcu,
nisu u njemu mogli sresti tvoju ljubav.
ISUSE GOSPODINE,UNATOC SVEMU DODJI K MENI
MOJA SU VRATA OTVORENA..