Služba čitanja XXIII tjedan kroz godinu
Prvo čitanje Početak Knjige Tužaljki
1,1-12, 18-20
drugo čitanje
Iz govora svetog Bernarda , opata
Stupnjevi kontemplacije
Zauzmimo položaj u zaklonu oslanjajući se svim silama na najtvrđu stijenu Krista, kako je pisano: Noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. Tako postavljeni i učvršćeni počnimo razmišljati, da vidimo što će nam Gospodin reći i što ćemo mu odgovoriti kad nas ukori.
Prvi je, naime, stupanj kontemplacije da neprestano ispitujemo što Gospodin hoće, što mu se sviđa i što mu je drago. I budući da uistinu svi često griješimo i da se naša samovolja sudara s njegovom pravednom voljom, pa se s njome ne možemo ni vezati ni složiti, ponizimo se pred moćnom rukom Svevišnjega Boga. Neka nam bude prva briga da pred njegove milosne oči prikažemo svoju bijedu govoreći: Iscijeli me, Gospodine, i bit ću zdrav , spasi me i bit ću spašen, kao i ono : Gospodine smiluj mi se , iscijeli mi dušu, jer tebi sagriješih. I nakon što su se u takvu razmišljanju očistile oči naše duše, više ne živimo s gorčinom u svojoj duši, nego radije izvanredno uživamo u božanskom duhu. I više ne razmišljamo što je volja Božja u nama, nego što je ona u samoj sebi.
Život je po njegovoj volji. Stoga ne sumnjajmo da nam je sve ono korisnije i zato ugodnije što se slaže s njegovom voljom. I stoga, s kolikom brigom želimo sačuvati život svoje duše, s tolikom brigom - koliko možemo- ne smijemo od nje bježati.
Zatim kada smo u duhovnom vježbanju malko napredovali slijedeći Svetoga Duha koji ispituje Božje dubine i visine razmišljamo kako je sladak Gospodin i kako je u sebi dobar i molimo s prorokom da upoznamo volju Gospodnju i da ne pohodimo svoje srce nego njegov hram uz to govoreći : Tuguje duša u meni, stoga se tebi spominjem.
U ovim se dvjema stvarima sastoji čitav duhovni život, da se naime u razmišljanju ganemo i spasonosno ražalostimo, da čeznemo za božanskim stvarima, da se utješimo radošću Duha Svetoga , pa da u sebi začnemo bogobojaznost, poniznost, nadu i ljubav.
|