AGATON
-Kakav god način života čovjek odabere, bude li ustrajan, pronaći će počinka. No, moliti se znači boriti se do posljednjega daha.
BESARION
-Kada postigneš mir i nemaš borbe, tada se ponizi kako te radost ne bi zavela na stranputicu jer kada se hvalimo, bivamo predani u borbu. Često Bog zbog naših slabosti ne dopušta da padnemo u borbu kako ne bismo bili pobijeđeni.
EPIFANIJE
-Potrebno je da oni koji mogu, nabavljaju kršćanske knjige. Jer i sam pogled na takve knjige čini nas manje raspoloženima za grijeh, a pobuđuju nas da više mislimo na pravednost.
-Veliko utočište od grijeha jest čitanje Pisma.
-Bog otpušta dug grješnicima koji se obrate, kao što je učinio s bludnicom i carinikom. No, od pravednih zahtijeva čak i kamatu. To se odnosi na ono što je rekao apostolima: „Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mt 5,20)
EVAGRIJE PONTSKI
-Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.
IZAIJA SKITSKI
-Ako se Bog želi smilovati duši, a ona bježi i ništa ne podnosi, nego čini ono što hoće, tada on DOPUŠTA da duša trpi ono što ne želi ne bi li ga ponovno počela tražiti.
TEODOR FERMEŠKI
-Abba Teodor Fermeški jednom je dobio tri dobre knjige te je pošao k abba Makariju i upitao ga: „Imam tri dobre knjige, a i braća se njima služe i koriste im. Reci mi, dakle, što mi je činiti? Da ih zadržim sebi i braći na korist ili da ih prodam i novac podijelim siromasima?“ Starac mu odgovori: „Dobro činiš i ovako i onako, ali je bolje biti bez ičega.“ Kada je to čuo, ode, proda knjige i podijeli siromasima.
MAJKA TEODORA
-Upita majka Teodora oca Teofila o riječima Apostola: „Što to znači iskupljujte vrijeme (Kol 4,5)?“ On joj odgovori: „Ta nam riječ pokazuje kako da se okoristimo. Na primjer, što ako ti dođe čas uvrede? Otkupi čas uvrede poniznošću i strpljivošću i imat ćeš koristi od njega. Ili čas sramote? Otkupi i taj čas prihvaćanjem i okoristit ćeš se. Tako sve protivštine, ako želimo, možemo učiniti sebi korisnima.“
-Baš kao što stabla, ako ne budu na zimi i kiši, ne mogu donijeti roda, tako je i s nama. Ovo je vrijeme zime i nećemo postati baštinici kraljevstva nebeskoga osim kroz nevolje i kušnje.
-Dobro je živjeti povučeno. Razborit čovjek vodi miran život. Velika je stvar za djevice ili monahe živjeti povučeno, a još veća za one koji su mlađi. Ali znaj, čim započneš živjeti u miru, odmah dolazi zli i opterećuje dušu nemarom, malodušjem, mislima. Opterećuje i tijelo bolestima, mlitavošću, slabošću koljena i svih udova te tako slama snagu duše i tijela, tako da si bolestan i ne možeš doći na zajedničku molitvu. No, ako ustrajemo u bdjenju, sve to prođe. Bijaše tako neki monah koji je, krenuvši na zajedničku molitvu, dobio groznicu, a uhvatili ga i trnci i glavobolja. Reče samome sebi: „Eto, bolestan sam, gotovo na samrti. Ustat ću, dakle, prije nego što umrem i poći na zajedničku molitvu.“ Razmišljajući na taj način prisilio je sama sebe i došao na zajedničku molitvu. Kada je molitva bila gotova, nestade i ognjice. Tako razmišljajući brat se odupro, došao na molitvu i pobijedio svoje misli.
-Ni isposništvo, ni bdijenje, ni sve trpljenje ne spašava, već samo istinska poniznost.
-Još je pričala majka Teodora o nekomu monahu koji je zbog mnogih kušnja rekao: „Idem odavde!“ Dok je obuvao sandale, ugleda drugoga čovjeka kako i on obuva svoje sandale. Taj mu reče: „Zar odlaziš zbog mene? Pa ja idem pred tobom kamo god ti pošao.“
|