why napisao:
Budući da je religiozno učenje iracionalno, ne mari za dokaze iz kojih bi proizlazio zaključak nego ima zaključak za koji traže dokaze – takav iracionalni pristup stvara potrebu cijeloga zasebnog jezičnog stila da bi se kroz takav specifičan, iščašen jezik, lakše prikrivala nelogičnost i neznanstvenost ideja koje se brane. Jezik koji koristi KC je toliko iščašen da se traži biti književni teoretičar ili lingvist da bi se otkrile i razotkrile svekolike zamke i zablude takvog jezika. Stručan termin za opisani jezični izraz koji se kreira u svrhu zamagljivanja biti problema naziva se metajezik. Dugo bi bilo, i to mi nije namjera, ovdje izvoditi dužu analizu religijskog metajezika, ali svatko će, ako je praktični vjernik lako se i sam dosjetiti jezičnih bravura, lobotomija, zakučastih fraza i izraza koje nigdje drugdje, ni u školi, ni u društvu, ni u javnim medijima neće čuti. Samo u Crkvi. Npr. da navedem samo nešto: „u Krista ste se obukli“. Pazi, čovjek s može obući u odijelo, u košulju, u vreću, u haljine, ali u čovjeka ili u Boga kako se obući? Možeš eventualno primiti ideje, saživiti se, povezati se, možeš obući nečiju tuđu odjeću, staviti nečiju masku, ali obući se u neko drugo živo biće? Ili: „suobličiti slavnome tijelu svome“. Iako na prvu izgleda da je jednostavno formirano, ali toliko je izraz rijedak u konstrukciji da postaje jako stilski obilježen. Jeste i ikad igdje drugdje u životu, osim u crkvi koristili izraz „suobličiti se“. Evo uguglajte „suobličiti se“ ništa vam drugo osim religioznog pojma neće izići. To se zove metajezik. Jezik katoličke religije, jezik koji su smislili za potrebe vjere.
Jedan od ključnih kršćanskih pojmova, koji na prvu čak i ne izgleda da spada u metajezik, čak bi se reklo da je jasan i razumljiv, ali vidjet ćemo kasnije da ga se stalno i NAMJERNO drže nerazumljivim (da mu se ne vidi sadržaj) jest ključni pojam cijeloga kršćanstva: Otkupljenje. Pazite, riječ otkupljenje, ili sinonim te riječi iskupljenje, spada čak u tehnički sadržajnu riječ iz ekonomije i prava i kao takav pojam ima svoje čisto i objašnjivo značenje. Kasnije ću ga detaljno razložiti. No možda upravo zato što riječ Otkupljenje (kršćanski pojam pisan zato velikim slovom) vuče na standardni pravno-ekonomski razumljiv pojam otkupljenje, iskupljenje, možda upravo zato nikada u Crkvi neće naći da se o jezičnom pojmu Otkupljenje razmatra i da se jezična konotacija Otkupljenja problematizira. E, to ćemo ovdje učiniti.
Odbacujem unaprijed (to radi zlonamjernih komentara koji bi se javili) svaku ideju da se nečim izrugujem kršćanskim pojmovima. To niti mi je namjera niti to izvodim. Kao i sve ostalo pišem ovo u slobodnom duhu, slobodan od bilo koje prisile. Dakle štoviše, tražit ću ovdje da gospodin Billy, sudjeluje u kršćanskom objašnjenju pojma jer on vjeruje da to kršćansko tumačenje dobro zna pa neka nam ovdje to i pokaže.
Pojmovi otkupiti, iskupiti imaju jasno značenje u društvenom životu i to u pravu i ekonomiji. Pojam iskupiti osim širega društvenoga konteksta koristi se u pravu i ekonomiji kao npr. iskup mjenice. Ili pojam otkup duga. Sadržaj pojma otkup ili iskup koji ću pisati u pravu sadrži četiri obvezatna elementa:
a) predmet iskupa
b) cijena iskupa
c) subjekt od kojega se pravo iskupljuje
d) subjekt koji to pravo iskupljuje
Navedena četiri faktora su nužna u sadržaju pojam otkup/iskup. Idemo ih malo analizirati.
Svatko onaj tko je kada uzeo kakav bankovni kredit zna dobro da mu je banka tražila osiguranje povrata kredita i za to često tražila mjenice kao osiguranje i/ili neku čvrstu imovinu, primjerice stan za osiguranje povrata kredita. Banka je pri zaduženju kredita tražila da se upiše kao hipotekarni ili fiducijarni vlasnik te kuće/stana koji će uzeti za osiguranje. Banka je tim upisom postala potencijalni vlasnik koji će se lako pretvoriti u stvarnog vlasnika, ako dužnik na vrijeme ne bude vraćao kredit. Da bi dužnik s kuće/stana skinuo hipoteku, to je mogao učiniti tek nakon što vrati cijeli kredit s kamatama. Jasno, jer subjekt od kojega se traži otkup ima prava kojima određuje ponašanje dužnika.
Predmet zaloga a onda i predmeti iskupa su u današnjem a i davnom pravu raznoliki. Osim nekretnina ili npr. vozila, u zalagaonice su se davale razne osobne i vrijedne stvari, satovi, nakit, vrijedna odjeća i slično, da bi se dobio neki zajam. U svakom od tih slučajeva stvar dana u zalog mogla se je iskupiti tek punim vraćanjem zajma i troškova. Onaj tko je odlučivao o pravu iskupa imaju je pravnu vlast nad tim dobrom a time i nad ponašanjem dužnika.
Predmet iskupa je poznat i on je fizički određen na početku ugovara. To su, kao što smo rekli razni oblici materijalnih stvari koje su utržive. Nažalost, u crnoj povijesti ljudskog roda, koja seže i poklapa s biblijskim vremenima pa sve do kraja Starog vijeka u Europi, a u Americi i do 19. stoljeća – predmeti zalaganja i iskupa bili su i ljudi kao robovi. I njih se u određenim slučajevima za određenu cijenu moglo iskupljivati od onoga tko je držao pravo da primi iskupnu cijenu.
Cijena iskupa je zadana ugovorom i sadrži povrat duga od dužnika vjerovniku, dakle duga u obliku glavnice, kamata i pripadajućih troškova. Ukoliko zanemarimo sada moguće malverzacije oko lihvarenja ili prevara, navodimo da je cijena iskupa zadana i poznata.
I na kraju subjekt koji je ovlašten tražiti iskup – je osoba koja ima interesa ponovo povratiti stvar koju iskupljuje.
E, sada ovo možda izgleda kao nepotrebno pravno širenje teme, ali upravo kroz ovaj pravni opis u hrvatskom jeziku, onakvim jezikom kojim se služimo u školu i u društvu općenito, kroz pravni opis i kroz razumljive riječi, postaje nam jasan i razumljiv pojam otkup.
Isti način analitičkog razmišljanja treba biti primjenljiv na istovjetne pojmove koje pretendira koristiti religija. Pogledat ćemo i vidjet ćemo da nije slučajno što se religijski izraz Otkupljenje koristi sa pretpostavkom istih sadržajnih komponenti kao što je uobičajena hrvatska riječ otkup. Dakle Otkupljenje kao religiozni sadržaj obuhvaća:
a) određenje što ili koga se Otkupljuje
b) što treba dati (moralno ili vrijednosno) kao naknadu za Otkupljenje
c) Subjekt od koga se Otkupljuje
d) Subjekt koji Otkupljuje
Opet da se netko laički ne zgraža nad usporedbom Otkupljenja s prozaičnim pojmovima prava i ekonomije, navodim da KKC poznaje pojam ekonomije i to kroz mnoge točke gdje se objašnjava Plan spasenja inzistira na pojmu ekonomije (Paragrafi, 66, 122, 236, 259, 260 itd KKC) tako da sekularni pojam ekonomija nije i u kakvoj isključivosti u odnosu na religijsku formu pojmova). Stoga ga i u ovoj pravno-ekonomskoj analizi slobodno prezentiramo.
Sad bih zamolio gosp. Billy-ja da se uključi i da kaže što to tumači KC u odnosu na sljedeće (svi mi to znamo odgovoriti, ali neka odgovori gospodin koji vjeruje da jako dobro razumije učenje KC):
1. tko su oni koje po učenju KC obuhvaća čin Otkupljenja?
2. tko je Otkupitelj?
3. od koga se traži Otkupljenje?
4. što se od Otkupitelja traži za Otkupljenje?
.............
ps. Budite toliko obzirni pa u odgovorima nemojte citirati cijeli post jer tako samo zagušujete sadržaj diskusije
Vrati se Whu! Dođi na forum da ti odgovorim na ovo. Dođi da se malo hakamo.