www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 13:32

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 58 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 08 vel 2020 23:14 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
https://pouke.org/forum/index.php?/topi ... 54-godine/

Veliki sukob Istoka i Zapada

Sukob je izbio u IX veku na sporu carigradskih patrijaraha Ignjatija i Fotija.
1. U Carigradu je u polovini IX veka bio patrijarh Ignjatije, sin jednog svrgnutog cara. Još kao dečak postao je monah i živeo je preko trideset godina strogim životom, pa je stekao veliko poštovanje kod Carigrađana. Zbog takvog života i borbe sa ikonoborcima postao je patrijarh. No Ignjatije nije bio staložen čovek, postupao je prenagljeno i mnogima se zamerio. Među tima bio je i Varda, ujak i tutor maloletnog cara Mihaila III. Varda mu je bio neprijatelj jer ga je Ignjatije jednom javno odbio od pričesti i zato što mu Ignjatije nije hteo da posluži u njegovoj politici. Varda je hteo da na silu pokalućeri caricu mater, svoju sestru, da bi je sklonio sa državne uprave i da bi sam vladao. Zahtevao je od Ignjatija da caricu zakaluđeri, ali Ignjatije nije na to pristao. Varda ga uvuče u jednu veliku zaveru, svrgne ga i zatoči na jedno ostrvo. Na patrijarašku stolicu je postavljen dotadašnji senator Fotije. Bio je neobično učen i čistog karaktera. Zato je i izabran on, da mu s te strane ne mogu zameriti ni oni koji su žalili za Ignjatijem. Fotije se primio svoga mesta tek onda kada je njegov izbor odobrio jedan sabor. Tada je rukopoložen, tj. kao bivši svetovnjak prešao je za šest dana sve svešteničke stepene.
2. Ignjatije se nije pomirio sa svojom sudbinom. Počeo je da se bori protiv novoga patrijarha. Državna vlast je pokušala da silom ućutka Ignjatija i njegovu stranku. No zbog toga mu je kod mnogih ugled još porastao. U carigradskoj Crkvi je izbio raskol: jedni su priznavali za zakonitog patrijarha Ignjatija, a drugi Fotija.
Raskol, shizma, šizma = odmetanje od opšteg reda u crkvi i od zakonite crkvene vlasti. Vizantija = Carigrad.
3. Raskolu koji je izbio u Carigradu nije bio razlog samo pitanje patrijarha. Doba u kome je živeo Fotije bilo je doba preporoda nauka u Vizantiji. Tada je bio počeo slobodoumniji duh prosvećenosti da ulazi u državnu upravu, književnost, pa i u crkveni život. Predstavnici toga pravca zvali su se ekonomisti i među njima je bio i Fotije. Prema njima su stajali konzervativci –ziloti, koji su želeli da sav javni život teče po starom. Članovi te stranke su bili među monasima i u širim narodnim krugovima, a bio je u njoj i Ignjatije. Te dve političke i kulturne struje sukobile su se oko ličnosti Ignjatija i Fotija.


4. Sukob zbog dvojice patrijarha, ma kako da se o njemu sudi, spadao je u delokrug samo carigradske crkve i nije bio ničiji više. No papa Nikola I, veliki borac za papski primat, upotrebio ga je da se umeša u poslove carigradske crkve. Kada je primio od cara i Fotija pismo kojim mu se, kao i ostalim patrijarsima, javlja kakva se promena dogodila na carigradskoj katedri, on je izjavio da tu promenu ne odobrava. Pre svega ne odobrava je zato što se to pitanje rešavalo bez njegova znanja, a drugo, što je Fotije postao patrijarh neposredno iz svetovnog staleža, a to se, tobože, ne slaže ni sa zakonima ni sa običajima crkvenim.
5. U Carigradu su odmah osetili da preti opasnost celoj Istočnoj crkvi. U njenu slobodu je zadro jedan vrlo jak čovek, koji se mogao osloniti na celu jednu stranku u samom Carigradu. Popusti li Carigrad, tri ostala oslabljena patrijarhata i ne dolaze u pitanje. Svi bolji i svesniji sveštenici i mislioci još su se tešnje svrstali uz Fotija, uzdajući se u njegovo znanje i karakter. Ipak je papi učinjeno po volji i sazvan je jedan sabor da izvidi pitanje smenjivanja patrijarha. Sabor je odobrio sve što se zbilo, jer se zbilo zato što tako zahtevaju više potrebe crkve. Na saboru su učestvovali i papski zastupnici koji su potpisali zapisnike i prihvatili zaključke sabora. Sa saborskim rešenjima poneli su legati i Fotijevo pismo kojim je lično odgovorio na papine zamerke. Fotije je branio zakonitost svog episkopstva ukazujući na primer Amvrosija Milanskog, iz čijeg se primera vidi da je na Zapadu bilo slučajeva da se još nekršten čovek bira za episkopa. U isto vreme je tvrdio da je njegova crkva samostalna i isticao je vrhovnu vlast vaseljenskih sabora i nad sobom i nad svojim rimskim drugom. Pored svega toga mogao se papa Nikola I nadati uspehu, jer je Ignjatijeva stranka poslala njemu žalbu, a žalbe se šalju višoj vlasti protiv presuda nižih vlasti. Kako je, dakle, Ignjatije sa svojom strankom priznao papu za višu vlast, papa je uložio svu snagu da ga opet digne na patrijaršijsku stolicu. Pobeda Ignjatijeva bila bi i njegova pobeda. Pozivajući se na Hristove reči Petru, dokazivao je pravo vlasti nad celom, pa i carigradskom crkvom. Na osnovu toga prava nije hteo ni dalje da prizna Fotija, nego je smatrao Ignjatija za zakonitog patrijarha. Ni u taj mah nije uspeo, mada je proglasio Fotija svrgnutim.
6. Rim nije hteo da popusti jer se u isto vreme radilo i o tzv. bugarskom pitanju, koje ga se jako ticalo. Bugare je krstio Carigrad, on im je dao i prvu jerarhiju. No knez Boris se ipak obratio papi da mu on rastumači neka verska pitanja i da pošalje episkope koji će ponovo organizovati Bugarsku crkvu. To je bio isti slučaj kao sa slovenskim knezom Rastislavom. Samo što je ovde Boris hteo da se spase od političkog uticaja Grka, koji su mu bili suviše blizu. Naravno, Rim se požurio da prenese svoju vlast u neposrednu blizinu Carigrada. No Fotije je imao snage da se tome odupre i da na jednom saboru osudi novotarije, koje je Rim počeo da širi po Bugarskoj („i od sina“).
7. Usred te neobične istorijske borbe bude ubijen Varda, zaštitnik Fotijev. Uskoro posle toga ubije i Mihaila III njegov cezar i bivši konjušar Vasilije Makedonac i sedne sam na presto. Vasilije, koji je na takav način došao do prestola, hteo je da zadobije za sebe prosti narod; trebao mu je i papa da preko njega dođe u vezu sa zapadnim vladarima. On zato odmah svrgne Fotija i namesti za patrijarha Ignjatija. I car i Ignjatije jave papi novu promenu i priznaju mu vrhovnu vlast. No papi, sada je to bio Hardijan II, trebala je pobeda u potpuno zakonitoj formi. Ne lična pokornost dvojice ljudi, nego pokornost cele crkve. Na njegov zahtev, sastao se 869. godine u Carigradu sabor koji je osudio Fotija i sve njegove pristalice. Ujedno je priznao papsku vlast nad celom, dakle i Istočnom crkvom. Taj sabor smatra Rimska crkva Osmim vaseljenskim saborom. Istočna ga ne priznaje ni za običan sabor, jer na njemu nije bila zastupljena cela crkva, pa ni cela Carigradska patrijaršija. No što se tiče bugarskog pitanja, mada je papa zahtevao da ovaj sabor reši i to pitanje po njegovoj volji, sabor to nije učinio. Svrgnuti veliki patrijarh Fotije pao je u teške prilike. Oduzeli su mu sve, pa i knjige.
8. Umro je i Hadrijan, nasledio ga je Jovan VIII. On je naredio Ignjatiju da u kratkom roku pozove iz Bugarske sve svoje episkope i sveštenike, inače će ga svrgnuti. Ignjatije nije doživeo nijednu ni drugu sramotu. Uskoro je umro. Zbog promenjenih političkih prilika postao je opet Fotije patrijarh. S time se pomirio i papa Jovan, jer Saraceni behu upali u Italiju i papa je tražio po svaku cenu pomoć od Istoka. Jedno je ipak zahtevao: Bugarsku crkvu. Naravno, bez uspeha. Njegov legat Marin, koji je bio došao u Carigrad da o tome pregovara, ponašao se tako da su ga morali zatvoriti. Jovana je to tako uvredilo da je bacio kletvu na Fotija i njegove pristalice.
Fotije nije do kraja života ostao na svome mestu. Umro je u manastiru 891. godine.

https://svetosavlje.org/pregled-istorij ... ?pismo=lat


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2020 08:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Ne znam gdje smo pričali o "raskolu" pravoslavaca u Crnoj gori , pa ću ovdje malo nastaviti jer ima veze sa pravoslavnima...jes da nije baš ova tema, ali ni ta tema gdje smo pričali o CG PC I SPC nije imala veze sa tom temom ...ovdje je ipak prikladnije
Evo dio članka koji jasno govori da se ne krade ništa od SPC nego se vraća što je SPC preko jugoslavenskog velikosrpstva uzela od Crne gore!
SPC i nije evanđeoska Crkva, nego politička organizacija. Smisao postojanja Srpske crkve na prostorima Jugoslavije je realizacija Načertanija Ilije Garašanina ,relaizacija velikosrpskih ideja o Velikoj Srbiji ( a Jugoslavija je bila prikrivena velika srbija!), devize Srbi svi i svuda, realizacija velikosrpske ideje da gdje postoji ijedan srpski grob da je to Srbija isl....srbija do beča, srbija do tokija...svima su na poznate te izreke :lol:
------------------------------

Crnogorska vlada u svibnju je usvojila zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji predviđa da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene neovisnosti 1918., a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina i upisani kao kulturno blago. Zakonu se najviše protivi Srpska pravoslavna crkva koja u Crnoj Gori ima blizu 700 vjerskih objekata jer se njime predviđa i oduzimanje njezine imovine.

„Crna Gora je odlučna rješavati veoma delikatno pitanje crkve, pri čemu neće nasjedati na provokacije i uzdržavat će se od daljeg zaoštravanja situacije, ali će beskompromisno braniti svoje interese“, rekao je Đukanović na sastanku s veleposlanicima Europske unije u Podgorici.

Đukanović je ranije najavio obnovu autokefalnosti Crnogorsko pravoslavne crkve, čime je praktično najavio obračun sa Srpskom crkvom u Crnoj Gori. Ta Đukanovićeva izjava u trenutku dok očekuje usvajanje zakona o slobodi vjeroispovjesti naišla je na oštre reakcije srbijanskih dužnosnika. Zadnja u nizu je izjava ministra za inovacije i tehnološki razvoj Nenada Popovića koji je u srijedu rekao da je predsjednik Crne Gore „najveći kriminalac u Evropi“. On je za TV Pink rekao da je najavljeni zakon o slobodi vjeroispovesti u Crnoj Gori, neprijateljski čin, napad na Srpsku pravoslavnu crkvu, na srpski narod i državu Srbiju.

https://narod.hr/svijet/dukanovic-oduzi ... e-interese


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2020 08:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Srpska pravoslavna crkva (SPC) inače smatra kako je zakon o slobodi vjeroispovijesti paravan za otimanje njezinih crkava i manastira u Crnoj Gori. Zakon podržava Crnogorska pravoslavna crkva koja smatra da će njime biti vraćena imovina nezakonito prepisana SPC-u koji u Crnoj Gori ima u vlasništvu 66 uglavnom srednjovjekovnih manastira, desetke crkava i drugih nekretnina.

https://narod.hr/svijet/video-crna-gora ... policajaca


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2020 08:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
evo jedan dobar članak, koji govori o povijesti crnogorske PC, o velikosrpstvu i svetosavlju SPC koji joj je u genima....neke po meni važnije stvario sam ti boldao

https://narod.hr/kultura/mitropolit-crn ... ku-i-bosnu

Koristeći se neredovnim političkim prilikama, koje su vladale u zemlji između 1989. i 2006. godine, u vrijeme srpske okupacije zemlje, Beogradska je patrijaršija, poduprta srpskom vojnopolicijskom silom, u vlasništvo nezakonito upisala oko 12 četvornih kilometara crkvenoga zemljišta, većinu od oko 600 crkava i oko 60 manastira. Do tada je ta imovina bila u vlasništvu države, sela i bratstava. Inače, iz manastira “Ostrog” godišnje prihoduje oko 50 milijuna eura. Da bi ih uvećala, bila je nakanila graditi i turistički kompleks na 30 hektara zemljišta u vlasništvu manastira “Gradište” u Buljarici kod Budve. Novim Zakonom o slobodi vjere, članom 62., utemeljena je zakonska osnova za povrat nezakonito prepisane crkvene imovine s Beogradske patrijaršije na državu. Taj je članak uzrokom nekontroliranoga bijesa koji beogradski kler i političari svakodnevno izlijevaju na državno vodstvo, zemlju i sve Crnogorce.

SPC bavi se politikom

HT: Srpska pravoslavna crkva slavi 800. godišnjicu. Zar nije osnovana 1920., ujedinjenjem pravoslavnih crkava, nakon novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca?

Naravno da je osnovana 1920. godine. Stogodišnjica osnivanja je 22. lipnja sljedeće, 2020. godine. Te godine i toga nadnevka kralj Aleksandar svojim je aktom potvrdio i sankcionirao tzv. ujedinjenje pravoslavnih crkava i eparhija s teritorije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu i jedinstvenu Srpsku pravoslavnu crkvu.

HT: Iako su se od tada raspale dvije Jugoslavije te osnovane nove suverene države, koje je međunarodna zajednica priznala, za Srpsku pravoslavnu crkvu kao da se ništa nije promijenilo?

Razumljivo. Srpska crkva teži biti odlučujućim političkim čimbenikom u zemlji. Smisao njezina postojanja u Crnoj Gori realizacija je Načertanija Ilije Garašanina, odnosno ponovna aneksija Crne Gore Srbiji.

Ako se pravoslavna crkva zove prema državama –Ruska, Grčka, Bugarska, Srpska, Makedonska – zašto se ne može zvati i Crnogorskom? Što smeta srpskoj civilnoj i duhovnoj vlasti? Crnogorska nezavisnost, crnogorska država? !!!

Crna Gora kao pomorska država ima strateški značaj za kontinentalnu Srbiju jer bi multiplicirala njezin vojnopolitički i privredni značaj. U geostrateškom smislu, Srbija protegnuta na Crnu Goru, presjekla bi Balkan po pravcu sjever – jug, između Subotice i Bara, i uspostavila nadzor svih putova koji obalom i kontinentom vode od istoka k zapadu Europe. Nesumnjivo je kako bi time dopustila da se na crnogorskoj obali usidre vojni brodovi zemalja kojima je ujedinjena Europa trn u oku. To bi bila situacija s opasnim posljedicama po Crnu Goru, koju ona ne može sebi dopustiti. Ali bi Srbija, osobito kad su u pitanju Kosovo i Republika Srpska, na čije teritorije pretendira, višestruko osnažila vlastiti utjecaj na politička središta koja o njima odlučuju. A to joj je i cilj. Tako da su njoj Srbi u Crnoj Gori i Srpska crkva instrument za ostvarenje toga cilja – aneksije Crne Gore i usuglašavanja crnogorske nacionalne i državne politike s velikodržavnim interesima Beograda. Takvoj politici stalo se na put obnovom crnogorske državnosti, 2006. godine, ulaskom u NATO, a na redu je i rješavanje krucijalnoga, crnogorskoga crkvenoga pitanja. Ono podrazumijeva da Crnogorska pravoslavna crkva, kao domicilna, nezakonito ukinuta 1918. godine, ponovo preuzme sve kompetencije na cijelom državnom teritoriju.

HT: Hoće li put do autokefalne pravoslavne crkve u Crnoj Gori biti dug?

Crnogorska je pravoslavna crkva bila autokefalna, odnosno samostalna, sve do 1918. godine. S njom su komunicirale sve pravoslavne crkve u vaseljeni, uključujući Srpsku, Rusku i Vaseljensku patrijaršiju. Dokumentacija koja to svjedoči obilna je i nupitna. Obnovljena je kad se ukazala prva prilika, 1993. godine. Danas ima poglavara, trojicu episkopa i dvadeset svećenika i đakona. Parohije ima u Crnoj Gori, Latinskoj Americi, Italiji, Austriji i Belgiji. Ruku pomoći nam je svojevremeno dala i Bugarska crkva, koja nas je hirotonisala za episkopa 1998. godine u Sofiji. No vrlo je važno da ponovo uspostavimo liturgijsko zajedništvo sa svim pravoslavnim crkvama u vaseljeni. To podrazumijeva da zbog novih političkih okolnosti, nastalih raspadom Jugoslavije, Vaseljenska patrijaršija povuče Tomos izdan 1922. godine, kojim je dopušteno ujedinjenje svih pavoslavnih eparhija i crkava u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu pravoslavnu crkvu. Novim treba konstatirati da je Crna Gora obnovila državnost i da slijedi priznanje obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve kao autokefalne i tako bi to pitanje bilo riješeno.

Velika Srbija završena je priča

HT: Nedavno ste u jednomu intervjuu ustvrdili kako je Velika Srbija završena priča. Mislite li da je zaista tako?

I mislim i vjerujem jer je okružena državama Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Kosovom i Makedonijom, članicama NATO-a, spremnima da štite svoj suverenitet i dignitet. Ne vidim kako ih jedna siromašna poluindustrijalizirana zemlja kao što je Srbija, od samo 7 milijuna stanovnika može vojno ugroziti, i protegnuti se na njihove teritorije.
--------------------
HT: Za državu kad stvara Crkvu kaže se da je to fenomen, a kad Crkva stvara državu i još potiče agresivno širenje njezina teritorija to je kao normalno. Može li tako biti?

Unutar pravoslavne vaseljene fenomen je, u stvari, svetosavlje. Jer sadržajno negira svih deset Božjih zapovijedi i javno eksponira brutalno negiranje činjenica. U Crnoj Gori latinske crkve iz dukljanskoga perioda oglašava i tumači srpskima, nasrće na katoličku kulturnu baštinu, ruši katoličke oltare u dvooltarskim crkvama u Baru, negira crnogorsku crkvu, državu i naciju – sve tri činjenice koje materijalno egzistiraju. Ali se ne negira akt kralja Aleksandra iz 1920. godine kojim je potvrdio ujedinjenje eparhija i crkava, među njima i Crnogorske, u jednu Srpsku pravoslavnu crkvu.

Taj stvaralački akt, utemeljen u srpskoj vojno-žandarmerijskoj sili, tumače intervencijom Neba. Inače, navika Srpske crkve da se proteže u dužini srpskoga mača drži ih do danas. Red je da se naviknu na činjenicu da se oni trebaju povući s teritorija kad se taj mač uvuče u korice. Taj ćemo fenomen gledati u Crnoj Gori, zbog čega u beogradskim medijima srpske crkvene i svjetovne vlasti na sve crnogorsko izlijevaju neviđenu količinu mržnje i bijesa.

HT: Sve je snažnija teza kako je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije eksponent velikosrpskih i velikoruskih interesa u Crnoj Gori. Kako gledate na tu kvalifikaciju?

Ne samo da je to prisutno kao teza već Amfilohije svojim konstantnim, upornim i ustrajnim radom dokazuje kao nije samo eksponent već i vodeći zaštitnik i realizator velikosrpskih interesa u Crnoj Gori. Digao je ustanak protiv Crne Gore još 1990. godine, i danas je ustanički vođa, koji je upro sve svoje moći protiv ustavnoga poretka zemlje.

HT: Kakve odnose ima Crnogorska pravoslavna crkva s Makedonskom, Bugarskom i Hrvatskom pravoslavnom crkvom?

Nemamo komunikaciju ni s jednom od pobrojanih crkava jer nas prilike dominantno usmjeravaju na rješavanje domaćih crkvenih poslova.

Svetac SPC-a veličao je Hitlera

HT: Kako gledate na blokadu Srpske pravoslavne crkve kanonizacije bl. Alojzija Stepinca?

Bili smo vrlo nezadovoljni činjenicom da je Srpska pravoslavna crkva jednu od sesija između delegacija Katoličke crkve iz Hrvatske i Beogradske patrijaršije, u svezi s kanonizacijom kardinala Stepinca, organizirala u Podgorici. Ali nismo ju mogli spriječiti u tomu. To će opterećivati odnose Srbije i Hrvatske dok je svijeta i vijeka. I kada jednoga dana uspostavite normalne odnose, Srpska crkva je tu, da to pitanje u jednom trenutku iznese na javnu scenu i napravi pomutnju. Morate se s time pomiriti.

HT: Kako objasniti proglašenje svetcima, od strane Srpske pravoslavne crkve, nekih bizarnih osoba, primjerice Nikolaja Velimirovića?

Na to pitanje, pred sam Drugi svjetski rat, odgovorio je upravo njihov svetitelj, vladika Nikolaj Velimirović, javno uzdižući Hitlera na pijedestal njemačkoga nacionalnoga heroja riječima: “Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem vođi Adolfu Hitleru koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvidio da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. veku on je došao na ideju svetoga Save i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju… A nama je taj posao svršio sveti Sava. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi.” Što očekivati ako im je vladika koji je ovo izjavio veliki svetitelj, osim da im i neki drugi imaju bizarne biografije, a pojedini čak i krvave ruke do lakata.

HT: Katolički biskup u miru Mile Bogović u jednoj svojoj knjizi ustvrdio je za Srpsku pravoslavnu crkvu da to nije crkva, nego politička organizacija. Kako gledate na tu ocjenu?

Izražavam svoju punu suglasnost s ocjenom uvaženoga biskupa. Mislim isto kao i biskup, gospodin Bogović. Uostalom, i ovaj intervju potvrđuje zajedničke ocjene i podudarnost naših stavova.

HT: Hoće li po prijedlogu novoga Ustava, Srpska pravoslavna crkva -Pećka patrijaršija – postati još više nacionalno-politička, umjesto religijska institucija?

Ne vidim da može biti još više nacional-politička jer je već odavno i odviše izašla iz okvira svoga poslanja. Očekujem jedino da još preciznije, nemuštim “svetosavsko-bogoslovskim rječnikom”, razjasni nacionalno-političku platformu s koje djeluje.

HT: Što o Srpskoj pravoslavnoj crkvi govori agresija na Hrvatsku i BiH? Kako gledate na snažno naoružavanje Vojske Srbije, je li to baš u obrambenoj funkciji ili ima u tomu znakova prijetnje, čak i potencijalne agresije?

Srpska je crkva izvršila pripremu agresije na Hrvatsku i Bosnu tako što je, udružena sa SANU-om, srpski korpus ujedinila u mržnji prema islamu i katoličkom vjerskome iskazu, posljedično prema Hrvatima i Bošnjacima.

Mržnju je raspirivala i s oltara i s katedre. Bila je zaslužila optuženičku klupu u Hagu, na žalost nije ju dobila. A što se Srbije tiče, njezini imperijalni interesi koji podrazumijevaju izlazak na Jadransko i Egejsko more vječni su, a saveznici su od prilike do prilike. Poslije Prvoga svjetskoga rata to su bile Francuska i Britanija, a danas su to neke druge sile. Nije se ustručavala da i od Hitlera traži i, pristupnim ugovorom Trojnome paktu, dobije jamstva kako će njezini interesi u Solunu, na Egejskom moru, biti zaštićeni. Tako da takva ambicija Srbije podrazumijeva dobro i ozbiljno naoružanu vojsku, ali njezinu moć ne treba precjenjivati. Premda, za svaki slučaj, prema toj konstanti okolne zemlje trebaju se uvijek ravnati.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2020 10:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Kopitaru,

da li iz ovih članaka uviđaš kakvo "evanđelje" propovjeda SPC
vidiš li barem trunku njihovog nacionalizma, želje za hegemonijom , šovinizma??

Ništa ne komentiraš?
Tko je onda povijesno gledajući komu oteo nekretnine i tko je ugrožen?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2020 10:23 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Ukoliko, zaista, pored Ukrajine, Carigradska patrijaršija interveniše i u makedonsko crkveno pitanje, to će biti faktičko, a potom i de iure, manjim ili većim dijelom, opozivanje sadržaja tomosa koji je 19. februara 1922. izdala tada ustrojenoj, novoformiranoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Tim tomosom, koji je vlada u Beogradu platila milionskim iznosom u zlatnim švajcarskim francima – a uz izvjesne ograde carigradskoga crkvenoga prijestola, jer je primjenjena „ikonomija” (oportunost u crkvenim poslovima kada to zahtijevaju „viši interesi”) – priznata je i „amputacija” eparhija Carigradske patrijaršije u korist Srpske crkve, koje su se do okončanja balkanskih ratova, do 1913. godine, nalazile pod Turskom carevinom u Makedoniji i na Kosovu: Skopske, Raško-prizrenske, Veleško-debarske, Pelagonijske, Prespansko-ohridske, dijelova Vodenske i Polijanske.

https://www.antenam.net/stav/88386-cari ... 922-godine
------------------

Primjetite ovu važnu činjenicu:
Vlada velikosrpske Jugoslavije ( Kraljevine Jugoslavije pod srpskim kraljem i hegemonijom) je platila čak milijun zlatnih franaka da dobije tomos!
Za pretpostaviti je da je to bio mito da se nagovori Carigradsku patrijaršiju da im prizna ststus koji u biti nisu trebali dobiti!!

šta nam veliki proučavač pravoslavlja Kopitar ima na to reći?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2020 10:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
http://www.cpc.org.me/latinica/istorija_crkva.php?id=3


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2020 10:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
https://portalanalitika.me/clanak/34813 ... iju-srbima

argumenti da SPC nema autokefalnost 800 godina kako iz spc i velikosrbi prijetvorno lažu, nego puno kraće , samo nekih 98 godina, ili ako se gleda patrijaršija koja ima veze sa srbijom onda samo nekih 140 godina!!
tko ne veruje, neka se uveri sopstvenim očima


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2020 11:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1412
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 36 zahvala
Zahvaljeno je: 26 zahvala
Danas naletjeh jer je spomendan...
da srbi (velikosrbi) vole lagati u svemu što se tiče politike i njihovog "prava" da sve susjede oko sebe stoljećima gaze , iskorištavaju i dominiraju je i njihova teza da je isusovac j.r bošković srbin!!??
šta reći...da li citirati dobricu ćosića u vezi "potrebe" srba da stalno lažu


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2020 16:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 12 lip 2018 18:40
Postovi: 571
Podijelio: 88 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Justin Waters 11450Justin Waters

Написано пре 29 минута
пре 51 минута, The Godfather рече
@Justin Waters brate situacija je fluidna, strane se menjaju kao i vremenske prilike, cak se moze reci da su vremenske prilike stabilnije.

Vise se nikome ne moze verovati, po mom misljenju cak ni Rusima, jer ce oni istrgovati ako im u datom momentu bude tako odgovaralo, mi ne smemo vise da se izlecemo ( odnosno da guraju nas da dizemo dreku ), nego pametno - svoja posla gledati - imamo i previse svojih problema, da bi se petljali u njihove igre moci.

Прочитај више
Nije fluidna situacija...izgleda da je fluidan duh kod mnogih.

Situacija je poprilično jasna...raskol sa Ukrajinom može jedino da se riješi u dva slučaja....Priznanjem PCU od strane Rusa, ako to bude sabornost se može okačiti mačku o rep i taj pojam u potpnosti može da se obesmisli za vijek vijekova. Ako Rusi priznaju PCU kroz neku ljigavu trgovinu, svaka pomesna Crkva može da se proglasi samobitnom i da budu kao Jermeni...Sola Eclessia jer u tom slučaju politikanstvo je iznad svega pa iznad hrišćanskog jedinstva. Ili ukoliko Carigrad nema namjeru da preispita svoj potez prema Ukrajini, što bi značilo u neko vrijeme sastajanje onih pravoslavnih Crkava koje ne priznaju ovaj raskol i anatema na Carigrad i sve koji su prizanli ovaj potez, za vijek vijekova....dok se stvari ne vrate na početak.

Možda će neko navoditi primjere neke iz prošlosti...ali ne može se dovijeka arčiti...onda treba rasofrmirati Crkve i proglasiti ih poličtičkim organizacijama...sve ostalo je besmisleno i jadno nikakve veze nema sa hrišćanstvom.

S ove tačke gledišta organizacija u RKC se čini kao svjetao primjer, a i stav orijetnalnih Crkava koje su same za sebe i ne hajacaju šta dešava u Vaseljeni također su jedan dobar primjer kako da te glava ne boli od raskola i politikanstva.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 58 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 12 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr