Od 1979. godine do 1984. godine Ivan pavao II. iznosi 129 kateheza Teologije tijela usmeno svake srijede po desetak minuta, pošto nije bilo u običaju da papa izdaje knjigu, koju je netom napisao prije nego će postati papa. Komentare i objašnjenja pisali su mnogi teolozi pa je tako 2005. jednom američkom teologu bilo dopušteno pretražiti čitavu pisanu ostavštinu Ivana Pavla II i on je otkrio da 10 govora nikada nije bilo iznešeno pred javnost.Zašto? Ivan Pavao II kao mlad svećenik, studentski kapelan susretao se s mnogim pitanjima ljudskih osjećaja povezanih s tjelesnošću , s ljubavlju, s erosom... Uporište svojim razmatranjima, razmišljanjima i odgovorima na mnoga pitanja, kako svojih studenata tako i mnogih drugih kao ispovjednik, pronašao je u Bibliji, koja je zapravo svojevrsni put Boga prema ljudima. Kroz slike i običaje ondašnjih ljudi koji su živjeli u vremenu Staroga Zavjeta i Novoga Zavjeta s Isusom on pokušava nama dati odgovor na pitanja svrhe i načina života, posebice se osvrćući na pitanje tjelesnosti i muško-ženskih odnosa. S početka Biblije razlaže odnose Adama i Eve, sa sredine Biblije Pjesme nad pjesmama (najviše komentara i osvrta od strane biblijskih otaca i mistika upravo jest na Pjesmu nad pjesmama, ona jest biblijska erotika),i na kraju mističnog vjenčanja Krista i njegove Crkve kao njegove zaručnice. U Bibliji, naime, postoje mnoge slike odnosa Boga i ljudi. Tako se spominje vinogradar - Bog i najamnici, radnici u Njegovu vinogradu – ljudi, pastir i stado, vojskovođa i vojska Njegova, a najzastupljenija slika jest Boga kao ljubavnika. Zbog toga je Crkva sakamentizirala brak kao svetu "instituciju", brak kao odnos i suživot muškarca i žene, kao znak i kao predokus Neba. Međutim, zašto postoje čežnja, osjećaji strasti, ljubomore... i svi znani nam svima osjećaji koji nas prožimaju?! Zašto nam taj eros zadaje toliko muke kad nas je Bog stvrio i kaže sam "Bijaše veoma dobro!" Ne samo dobro nego veoma dobro! Upravo ponajviše Pjesma nad pjesmama nam otkriva bit Božje ljubavi prema nama.
Salomonova Pjesma nad pjesmama
Zaručnica
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje.
Zbor djevojaka
Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube.
PJESMA PRVA: PRVI SUSRET
Zaručnica
Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.
Zbor djevojaka
Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.
Zaručnik
Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.
Dijalog zaručnice i zaručnika
Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. – Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. – Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. – Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi.
(Pj 1,1-17)
...itd...
Također znamo kako pjesma ima jači učinak od govora samog. Ljude jest obično stid pjevati pred drugima....Pjesma nas otkriva u našoj nutrini. Očito jest da je sve te osjećaje - čitavu našu tjelesnost Bog osmislio da bude tako i to je dio Njegovog plana I «VEOMA JE DOBRO» "Postati svet upravo se postiže pomoću a ne usprkos našoj tjelesnosti !!!", kaže Ivan Pavao II. 1. Prvo što se uspostavlja u odnosu muškarca i žene jest fizički pogled – tjelesna privlačnost koju vidimo fizičkim očima, time kao Božji dar prepoznajemo jedni druge kao potencijalni odnos u sebedarju...
2. Oboje daju naznake zainteresiranosti jedno za drugoga i tada žena čeka a muškarac dolazi i kuca. Obraća joj se "Sestro moja..." - to je također jako važno. Zašto ju oslovljava kao sestru? Zato jer po prirodi svaki brat bi zaštitio svoju sestru, ljubi svoju sestru , ne bi joj učinio nikakva zla, dao bi jos sve... Dakle muškarac vidi ženu, vidi njeno tijelo, ali i ne samo to, vidi nju kao cjelovito biće, kao osobu! Naša tijela su ogledalo i prozor duše. 3. Zatim kaže : "...ti si kao vrt zatvoren i zdenac zapečaćen...", dakle ne može k njoj bez njezine privole. (A ne što se događa danas – otimanje i manipulacija). Bit je u slobodnom darivanju.
4. Zatim vrt postaje njegov i on postaje njegov gospodar, ustvari oboje gospodare jedno nad drugim.
5. Dakle : NUĐENJE – PRIHVAĆANJE – SEBEDARJE Bračni čin u komparaciji sa Sv. Misom 1. Bračni čin - seks kao predokus Neba – Celibat kao predokus Neba, kao svjedočanstvo na Zemlji o onome kao će biti na Nebu. (Gore nema braka) 2. Uzimanje i konzumiranje Tijela Kristova pod prilikama kruha i vina – bračni čin kao konzumiranje, ulaženje tijela muževlja u tijelo ženino. 3. Prije svega prethodi priprema za gore navedeno – priprema darova u sv. misi i priprema, tj. predigra bračnog čina. Sv. Misa – slušanje riječi , privola – vjerovanje, pokajnički čin – kao oprost, pružanje mira – pomirba, posvećenje... i na kraju uzimanje, jedenje tijela Kristova. Bračni čin – predigra: gledanje, držanje za ruke... sve to vodi ka finalnosti čina, koji jest odraz Kristove ljubavi prema nama,koja je slobodna, potpuna, vjerna, plodonosna (zato je kontracepcija nedopuštena jer pravi umjetnu branu plodonosti, stvaranju, novome životu. Naravno svaki čin ne završava stvaranjem u konačnici ali treba biti otvoren ka stvaranju, jer zapravo muškarac i žena su zajedno s Bogom stvaratelji. Njihova ljubav je odraz, imitacija Sv. Trojstva koji se profesionalno bavi ljubljenjem i stvaranjem.) Stoga cilj braka je slavljenje Boga – oponašanje Presvetog Trojstva, i svaki bračni čin – seks – jest zapravo obnova privole muškarca i žene i zato se preporuča obnavljati to svaki dan po mogućnosti, kao što i svećenik svaki dan služi Sv. Misu – unosi Krista u svijet i preko njega Krist se daje ostalim ljudima.
Zbog toga bračni čin jest kao i Sv. Misa i ima LITURGIJSKO ZNAČENJE.
|