Sveti Ivan od Križa (Misli)
1. Bog se više otkriva duši koja više napreduje u ljubavi ili koja je svoju volju više uskladila s voljom Stvoriteljevom,tako da ona duša koja je u tome potpuno slična božanskoj volji,samim time je potpuno sjedinjena i preobražena u Njega na nadnaravan način.
2. Potrebno je da duša ima stalnu želju nasljedovati Krista u svakom djelu,poistovječujući se s Njegovim primjerima,koje razmatra da bi ih znala slijediti i ponašati se u svakom trenutku onako kako bi se On ponašao.
3. Kao što dobro djelo u duši rađa ljupkost,mir,utjehu,svjetlo,čistoću i snagu,tako neuredna požuda donosi patnju,muku,sljepoću i slabosti.
4. Nije bitno dali je naka ptica vezana tankom ili debelom niti,jer će u oba slučajeva ostati zarobljena sve dok je ne prekine.Istina je da se tanka nit lakše prekida,no ipak se mora prekinuti,jer se ptica inače nebi mogla osloboditi.Jednako tako ne mogu dosegnuti slobodu božanskog zajedništva one duše koje su privržene nekom stvorenju,ako i posjeduju mnogo drugih kreposti.
5. Kao što je potrebno obrađivati zemlju da bi urodila plodom,a ne korovom,jednako je tako potrebno umrtviti svoje požude da bi duša napredovala.
6. Ako duša ima hrabrosti izaći,iznutra i izvana,iznad granica svoje naravi ,ući će u područje nadnaravnog,koje nema posebnih načina i oblika jer ih sve sadržava.
7. Želio bih uvjeriti sve produhovljene ljude da se put k savršenstvu ne sastoji od količine meditacija i drugih pobožnih vježbi.premda je to sve na neki način potrebno početnicima,nego je sadržan u stvari koja je jedina potrebna:znati se odreći sebe samih iznutra i izvana,grleći trpljenja i svladavajući se u svemu.
8. Nisu stvari ovog svjeta te koje gospodare dušom i uništavaju je,jer one u nju ne ulaze,nego želja i čežnja za njima koje u njoj prebivaju.
9. Božansku mudrost posjeduju samo oni koji puput neuke djece zanemare svoje znanje i s ljubavlju služe Bogu.
10. Duša treba uvijek težiti:
ne onome što je lakše,
nego onome što je teže,
ne onome što je ukusno,
nego onome što nema okusa,
ne onome što je ugodno,
nego onome što je manje ugodno,
ne odmoru,nego umoru,
ne višemu,nego nižemu,
ne utjesi,nego onome što utjeha nije,
ne skupljemu i dragocjenjemu,
nego priprostijemu i neuglednijemu,
ne da želi nešto,
nego da ne traži ništa,
ne da traži bolju stranu onoga što postoji, nego goru,
i da čezne za siromaštvom
i lišenošću od svega što postoji na svijetu
radi ljubavi Isusa Krista!
11. Samo jedna neuredna požuda,iako nije teški grijeh,dostatna je da zarobi dušu i učini je ružnom,tako da se ta duša sve dok se požuda ne odstrani ne može sjediniti s Bogom.
12. Kad bi duša htjela gledati i istraživati božanske stvari,ostala bi zablještena više negoli onaj koji izravno promatra prejak sjaj sunca.
13. Duša se jako udaljava od puta koji vodi do visokog stupnja sjedinjenja s Bogom kada osjećajno prione uz vlastito poimanje,osjećanje,maštanje,ili je privržena vlastitom načinu razmišljanja i vlastitoj volji,ili hrani želju za vlastitim načinom djelovanja ili za bilo koju drugu stvar,ne uspjevajući se odreći svega toga.
14. Duhovno sjedinjenje duše i Boga,ne sastoji se u duhovnim radostima i osjećajima,nego u osjetnoj i duhovnoj,nutarnjoj i vanjskoj smrti na križu.
15. Bog se sjedinjuje s dušom na uzvišenom i božanskom spoznajom koja je ljubavna i skrivena,jer takva spoznaja,koja nije drugo nego vjera,na neki način služi u ovom životu za sjedinjenje s Bogom,kao što svjetlo slave u drugom životu služi kao sredstvo za jasno gledanje Boga.
16. Kad bi se duša oslobodila svake zavjese ili zapreke,ostajući u svojoj čistoj lišenosti i siromaštvu duhom,odmah bi se,onako jednostavna i čista,preobrazila u jednostavnu i čistu mudrost,a to je Sin Božji.
17. Stvorenja bilo zemaljska bilo nebeska,i sve krasne predodžbe i slike,naravne i nadnaravne,koje mogu pasti pod gospodstvo moći duše,koliko god bile uzvišene u ovom životu,ne mogu se usporediti s Božjim bićem.
18. Da bi došla do posjedovanje božanske mudrosti,duša radje treba nastojati da nešto ne zna nego da zna.
19. Bog priopćuje duši mnoge stvari,čije čudesne učinke snage,svjetlosti i sigurnosti ne potvrđuje dokle god ona ne progovori o tome s onim koga joj je On postavio kao duhovnog suca.Taj uistinu ima vlast da je veže i razriješi,da odobri ili odbaci ono što se u njoj događa.
20. Bijeda stvorenja je manje prikladna primiti plemenitost Stvoritelja nego što je tama prikladna primiti svjetlo.
21. Duša koja veže svoje srce uz zemaljska dobra,pred Bogom je prepuna zloće.Kao što se zloća ne slaže s dobrotom,tako se ni duša neće moći sjediniti s Bogom,vrhovnim dobrom.
22. Duša koja teži za častima i sličnim stvarima te želi punu slobodu svojim strastima,neće moći stići da istinske slobode duha koja se postiže u božanskom sjedinjenju,jer ropstvo ne može imati nikakva odnosa sa slobodim,koja sa svoje strane,ne može postojati u srcu privrženom ljudskim požudama jer je to srce roba,nego postojati u slobodnom srcu,srcu sina.
23. Treba žaliti neznanje nekih ljudi koji se opterećuju izvanrednim pokorama i mnogim drugim vježbama koje čine po svojoj volji,misleći da će im to i drugo slično tome biti dovoljno da postignu sjedinjenje s božanskom mudrošću,a da pritom ne nastoje marljivo nijekati svoje želje.
24. Koliko se duša nastoji potamniti i poništiti s obzirom na vanjske i nutarnje stvari,toliko joj se više ulijeva vjere,ljubavi i nade,jer ove tri bogoslovne kreposti rastu uzajamno.
25. Dok se duša ne otrgne od svih stvari nema sposobnosti da primi duha Božjega u čistoj preobrazbi.
26. Ima nekih božanskih spoznaja i dodira koji toliko obogaćuju dušu da je samo jedan dostatan ne samo da odjednom očisti od nesavršenosti što ih sama nebi mogla za čitav život ukloniti,nego je ostavljaju ispunjenu krepostima i Božjim dobrima.
27. Koliko je duša čistija i savršenija u vjeri,toliko više ima ulivene ljubavi od Boga,a koliko više ima ljubavi,toliko je više Duh Sveti rasvjetljuje te joj daje svoje darove,jer je ljubav sredstvo i uzrok po kojem joj ih daje.
28. Požude slabe snagu duše kao što nove mladice koje niču troše snagu oko panja te slabe stablo da ne donosi roda.
29. Djela onih duša koje su sjedinjene s Bogom su od Duha Svetoga,pa su stoga božanska.
30. Zadovoljimo se time da znamo istinu i otajstva na jednostavan i siguran način,kako nam ih Crkva predlaže,jer to dostoji da nam se jako rasplamsa volja i da ne dođemo u ponore znatiželja,gdje čemo samo uz čudo izbjeći kakvu opasnost.
|