www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 06:10

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 72 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8
Autor Poruka
PostPostano: 12 vel 2018 20:16 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Danas ti je istekla kazna Billy. Oprosti što ti tek sad odgovaram, ali ignoriraj lista je ignoriraj lista.


Billy napisao:
Što drugo napisati do činjenice koju svi znaju:
Fran26 je običan bedak i uobražena bena.

Konačno da se jednom slažemo Billy. Ne razmem kaj to znači "bena"? Ovo obični bedak razmem.

Billy napisao:
Stavi me za vijeke vjekova na ignore. Zaboli me.

Nemerem. Najveća moguća kazna iznosi 50 godina. A takva kazna je izrečena samo jednom u povijesti.

Billy napisao:
Đabe ti sve kad opću kulturu nemaš kaj bi pod nokat stalo.

Ima nas svakakvih. Ne treba to previše uzimat srcu.

Billy napisao:
Ispravak:. Od tebe se nema što učiti.

Sačuvaj Bože da se od mene učiš. :l30: Ali, pustimo to! Vidim da si u međuvremenu optužio ovog tipa (Toma.Didimos) da je Toma Blizanac, citiram;

Billy napisao:
Ne kaki.
Ime ti je Toma Blizanac.
Pišeš na ovom forumu o istome šta pišeš i na blogu.

Ne znam tko je ovaj tip koji piše pod nickom Toma.Didimos, ali zato jako dobro znam tko je Toma Blizanac. I vjeruj mi! Ovaj tip koji piše pod nickom Toma.Didimos defitivno nije Toma Blizanac.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 ruj 2022 15:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 14 vel 2013 09:36
Postovi: 120
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 9 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Fran26 napisao:
...

Nitko ne želi uistinu griješiti protiv Boga, iako svi griješimo bez prisile. Sv. Ivan Klimaks (cit. prema: Francis W. Johnston "Let duše")


Ako je to tak lako, zake je onda ova rečenica tako istinita?! Evo zake;


Ef 6,12 Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.


Pa Sotona nas smota kad se sjeti. Dovoljno je da mu Bog malčice oslobodi "ruke", dovoljna je najmanja napast i eto problema. Nemoj zaboravit na ove redove;


Ps 62,10 Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.


Jr 17,9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?



To je istina o tebi i meni, o svakom čovjeku. Ne samo o nekom zločestom stričeku ili Hitleru, nego o svima nama. Lako je uputiti lijepu riječ kako kažeš, pomoći bakici preko ceste ili dati sirotinji pet kuna. A di je ostalo?! Bog od nas traži više od toga.




Čitam neke stare postove na ovom forumu (nemam pametnijeg posla, ustvari imam, ali mi se neda to raditi :( ) i moram reći kako si ovo dobro napisao. Zbilja je to istina o svakom čovjeku, što mogu i vlastitim iskustvom potvrditi.
Također i ovdje si dobro primjetio kako funkcionira duhovnost početnika:
Fran26 napisao:
Jasno se sjećam kad mi je jedan tip na forumu napisao da sam "nedonošće duhovno". Točno tak mi je napisao. To mi je trebala biti kao uvreda. Možda još danas ne kuži koliko je bio u pravu kad mi je to napisao. Prošlo je devet i pol godina od početka mog obraćenja i zato si dajem za pravo da više nisam "nedonošće duhovno". Sada bi se svrstao u "duhovni vrtić", ako smo već krenuli tom terminologijom. Zake ti to pišem?! Ti mi sada tak izgledaš, ko "duhovno nedonošće". Ili, kak je ovaj tip meni napisao: "nedonošće duhovno". Ne sad da to temeljim na tome jer si do "jučer" branila koncerte Severine, ples po disko klubovima, čitala 50 nijansi ili nisi znala za onu prispodobu iz evanđelja o slijepcu koji vodi slijepca (usp. Mt 15,14; Lk 6,39). Nego zato što djeluješ ko i svaki tipični novoobraćenik.

Osim onih koji su oduvijek živjeli pobožno u izrazito religijski obilježenim okolnostima, većina ljudi prolazi buđenje, tj. jedan ili niz upečatljivih iskustava stvarnosti nedohvatljivoga. To iskustvo može biti utješno, prijeteće ili oboje. Nerijetko se događa u okolnostima koje djeluju posve uobičajeno: u susretu s neznancem, na vjenčanju, pogrebu, pri posjetu crkvi ili bolnici, ili pak za ljetnoga odmora na moru. Vidovi stvarnosti koje dotad nismo opažali sada dolaze u prvi plan. Posrijedi može biti vrlo snažna svijest o osobnoj prisutnosti Oca, Sina ili Duha Svetoga, ali i iznenadno i zastrašujuće suočavanje sa samim sobom. Stvarnost toga iskustva osobi je posve jasna, dok je ona ujedno i svjesna kako posrijedi nije niti autosugestija niti pjesničko nadanuće. Buđenju mogu trebati godine kako bi se "primilo" te ono može biti često ponavljano. Kada napokon bude prihvaćeno, pojedinac mora dovesti svoj život u određeni odnos s tim pozivom. Unatoč pojedinačnim okolnostima, jedno je sigurno: kada se buđenje dogodi u osobi koja posjeduje istinsku dubinu i širinu te ono bude prihvaćeno ili odbačeno, ona više nikada ne će biti ista. Benedict J. Groeschel "Psihologija duhovnoga razvoja"


Mnogi su ovo prošli. Ništa tu nema nepoznatog. Spašavali smo svijet, hranili gladne diljem Afrike, pomagali bakicama preko ceste, izmolili smo tisuće copy/paste krunica i borili se za prava nerođenih putem fejsbuk peticija. Ali kako godine prolaze, prolazi i ta prvotna opijenost sa spašavanjem svijeta. Kako dobro moj internet-učitelj Jobica (zvani Timotej) opisuje njegovo iskustvo nakon toga;


"... ima više od 10 godina da sam iskusio prve znakove one početne i uobičajene noći osjeta, predvorja duboke i teške noći duha. Dogodilo se to u vrijeme kad mi je najjasnije sjalo sunce vjere, u vrijeme kad sam najviše uživao u pobožnostima svih vrsta i nisam imao gotovo nikakvih tjelesnih i inih napasti. Odjednom je sve to nestalo, gotovo u trenutku, i posve nevezano za neki moj konkretni i spoznati grijeh ili pad. I tad je započelo mučno razdoblje koje i danas traje, uz rijetke i kratkotrajne pauze, kad mi Bog priušti kakvu duhovnu utjehu. Znam što bih trebao činiti sa svoje strane - prvenstveno redovito i ustrajno moliti. No, tko misli da je lako moliti u stanju trajne duhovne suhoće, taj posve sigurno ne shvaća prirodu tog stanja." Jobica (zvani Timotej) "Pravovjerje" 1.2.2012.


I dodaje;


Iskusnog vjernika je malo teže prepoznati, ali je zato vrlo lako prepoznati one koji to nisu, jer se "na putu Božjem ponašaju na vrlo nizak način, koji pogoduje njihovom ukusu i sebeljublju". Tvrdoglavi su, nepoučljivi, uvredljivi, podrugljivi, skloni raznim maštarijama, itd. I uopće nema dvojbe, tko nema iskustvo pustinje/noći taj je i više nego početnik, jer kaže sv. Ivan od Križa da se "početnici uvode u tamnu noć većinom ne mnogo poslije negoli što su se predali Gospodinu." Doduše, kaže i da se to prije dogodi "sabranim i povučenim osobama", kakvi većina ipak nisu. Znam ih par takvih, koji lebde u oblacima, žude za duhovnim mlijekom, a na tvrdu hranu frkću nosom, pa sveudilj ostaju početnici i "djeca pameću". Jobica (zvani Timotej) "Pravovjerje" 31.1.2012.



Imao sam poprilične sreće kaj sam naletio na tako trijeznog i razboritog učitelja. Kaj ne piše lijepo? A opet, lako za to kaj je lijepo pisano, glavno da je točno u skladu sa naukom Crkve. Pustimo sad to. Ono šta želim napisati jest: očito da svi to moramo proći.


Heb 5,12 Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.


Da! Baš tak. Mlijeka nam još uvijek treba a ne tvrde hrane. No! Nemoj se žalostiti poslije ovih riječi. Nakon 1-2 godine koliko je prošlo od početka tvog obraćenja, nemereš ni drugačije gledati na vjeru i na sve što ide uz to na duhovnom putu. Trebaju se žalostiti oni koji su nakon 2-3 godine stigli u "vrtić" i to je sve šta su postigli u duhovnom odrastanju (sedam-osam punih godina). Kao da nema dalje od toga. Nikakva uvjeravanja tebe sad nemereju uvjerit u ovo šta sam sada napisao, baš kao što mene niti bilo kojeg novoobraćenika nisu mogle uvjerit. Tvoji padovi bit će tvoji učitelji. Svaki tvoj pad, ponovo i ponovo bit će ti najbolja duhovna škola. Već sam ti stavio ovo, nije na odmet ponovit gradivo;


Bez mene ne možete ništa učiniti. Da bismo shvatili za kršćanski život bitnu važnost napora da se postigne i u najvećoj mogućoj mjeri sačuva unutarnji mir, prva činjenica u koju moramo biti uvjereni jest da sve dobro koje možemo učiniti dolazi od Boga i od njega jedinoga. „Bez mene ne možete ništa učiniti", rekao je Isus (Iv 15,5). Nije rekao: ne možete učiniti ništa posebno, nego „ne možete ništa učiniti". Za nas je od bitne važnosti da budemo duboko uvjereni u tu istinu. Trebat će nam mnogi, Bogom dopušteni, neuspjesi, kušnje i poniženja da bi nam se ta istina nametnula, i to ne samo na intelektualnom planu, nego u obliku iskustva koje prožima cjelokupno biće. Kad bi mogao, Bog bi nam prištedio sve te kušnje, no one su potrebne da bi nas uvjerile u našu potpunu nesposobnost činiti dobro vlastitim snagama. Po svjedočenju svih svetaca, neophodno je potrebno doći do tog saznanja. Ono je nužno potreban uvod za sve velike stvari koje će Gospodin u nama učiniti snagom svoje milosti. Zato je Mala Terezija govorila da je najveća stvar koju je Gospodin učinio u njezinoj duši to što joj je „pokazao njezinu malenkost, njezinu nemoć". Ako ozbiljno uzmemo riječ evanđelja koju prenosi sveti Ivan, shvatit ćemo da osnovni problem našeg duhovnog života postaje pitanje: kako dopustiti Isusu da u meni djeluje? Kako dozvoliti Božjoj milosti da slobodno djeluje u mojem životu? Ne valja nam, dakle, težiti za tim da sebi namećemo brojne aktivnosti, ma kako one bile dobre, slijedeći vlastitu pamet, vlastite planove, vlastite sposobnosti. Valja nam, naprotiv, pokušati otkriti kakvo duševno stanje, kakav stav u dubini srca, koji duhovni uvjeti dozvoljavaju Bogu da u nama djeluje. Samo na taj način moći ćemo donositi roda, „roda koji ostaje" (Iv 15,16). Na pitanje: "Što nam je činiti da bismo dozvolili milosti Božjoj da slobodno djeluje u našem životu?" nema jednoznačnog odgovora niti recepta koji uvijek uspijeva. Da bi se na njega u potpunosti odgovorilo, trebalo bi napisati cijeli traktat o kršćanskom životu... Jacques Philippe "Traži mir i idi za njim"

I ja sam u fazi duhovnog vrtića iako je već prošlo skoro 10 godina od "buđenja" i bojim se da neću nikada dogurati do "osnovne škole".
Problem je što je teško naći duhovno zrele vjernike koji bi mogli pomoći u duhovnom rastu pa se onda oslanjam na vlastite snage, čitanje knjiga, brojne pobožnosti, molitve i sl. a na kraju rezultat svega toga je frustracija zato jer mi se čini da stojim u mjestu. Vjerujem da je jedini način da se ovo stanje prevlada - dobar duhovnik - a njega treba izmoliti, što opet može potrajati. Ili jednostavno prihvatiti vlastitu duhovnu limitiranost i zadovoljiti se tu gdje jesam.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 72 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr