STARI ZAVJET
Stvaranje i patrijarsi
STVARANJE
Svjetlost
U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se
prostirala nad bezdanima,
i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: „Neka bude svjetlost“! I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra;
i rastavi Bog svjetlost od tame.
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć.
Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
Vode
I reče Bog: "Neka bude svod posred voda,
da dijeli vode od voda!" I bi tako. Bog načini svod,
i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
Kopno i bilje
I reče Bog: " Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!" I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I nikne iz zemlje trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjene, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
Svjetlila
I reče Bog: "Neka bude svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima, godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuje zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je Dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
Životinje
I reče Bog: „Nek povrve vodom živi stvorovi, i ptice krilate nek polete nad zemljom, svodom nebeskim!“ I bi tako. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom, i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. I blagoslovi sve govoreći: „Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!“ Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
I reče Bog: „Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!“ I bi tako. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
Čovjek
I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ Jahve Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
I reče Jahve, Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomagačicu kao što je on.“ Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i prevede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
„Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.
A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećaju stida.
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, i muško i žensko stvori ih.
I blagoslovi ih i reče: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je položite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ I doda Bog: „Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam bude za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!“ I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.
Počinak
Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje čini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.
Kad Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju, i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak voda je iz zemlja izvirala i natapala sve lice zemlje.
_________________
|