www.tebe-trazim.com

Da, točno. Ali vjerujem da palom čovjeku nije isto kao da nikad nije niti pao. Npr. ako je netko opsjednut duhom straha njemu nije lako vjerovati Bogu iako zna da Bog tako i tako za nešto kaže kao onome koji je slobodan od toga duha. On se boji jer je pod tom silom, a znamo da je strah suprotno od vjere. Dakle, tom čovjeku prvo treba oslobođenje da bi imao jednaku startnu poziciju kao običan čovjek da bi se mogao odlučiti vjerovati, a s tim duhom već je u minusu. Postoje neka ograničenja tjelesna, duhovna, duševna koja ograničavaju tu ljudsku slobodnu volju. Zato kažem i vjerujem da je ljudska slobodna volja korumpirana i da je treba ponekad i osloboditi.
Npr. kad je Lazar umro Isus ga jest oživio kao što i nas oživljava duhovno, ali ipak naredio im je da ga razvežu. Lazar je bio živ, ali je bio svezan, nije mogao normalno slobodno hodati, ponašati se, gledati, pričati itd kao drugi isto živi ljudi. Danas su isto tako mnogi kršćani vezani nečime. Ali postoji radosna vijest da će biti svezan onaj koji nas je svezao! Nama je Bog uistinu dao potpunu slobodu, ali je problem da mnogi ne hodaju u njoj. Ne zbog toga što Bog nije dao, već zbog toga što čovjek nije primio, što je čovjek propustio nešto što je trebao učiniti. A nekad ne možemo niti pojednostavniti stvar i reći da je osoba svojom slobodnom voljom trebala učiniti sve da bude slobodna. Lazar sam sebe nije mogao odvezati, trebala mu je pomoć drugih. A nije niti bio kriv što su ga drugi svezali!

slobodna volja je dar jer samo u slobodnoj volji možemo ljubiti,

evo ovo je po meni točan odgovor..
jer jedina prava univerzalna stvarnost je Duh=Bog=Ljubav..
a stvorenje..je pozvano biti dio stvarnosti..u protivnom ne opstaje..već ima za posljedicu otpad=izgubljenost=patnja
..
tako anđeli kao duhovna stvorenja..moraju biti ili ne biti..
koji su odabrali stvarnost Bog je učvrstio u svojoj ljubavi,..koji su otpali,pate..
životinje i biljke su po sebi automatski dio stvarnosti jer vrše Božju Volju..
po zakonima stvorenosti..
jedino čovjek spada u ono stvorenje koje je u materiji a Božije je dijete=
duhovno biće..
čovjek da bi bio dio stvarnosti mora biti dio Ljubavi..
za Ljubav je nužna sloboda..
ja bi rekao..
da je sloboda dana kao potreban uvjet za ljubav..
a čovjek sam stvara nagradu ili kaznu..ovisno korištenjem slobode..
a općenito to što smo stvoreni da budemo Božja djeca..jest dar o kojem se raspravlja ovdje u temi

Posljednja knjiga Novoga zavjeta, Knjiga Otkrivenja, govori: "Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,20). Kako često i kako dugo mora Bog kucati na naša vrata?
Kuca na vrata ljudskoga srca svaki put kada te zove da primijetiš ljude oko sebe, da ih shvatiš kao Božji dar, da im pružiš ruku pomirenja. Kuca na tvoja vrata kada te iznutra upozorava da je vrijeme za neko djelo ljubavi prema bližnjemu. Na tvojim je vratima kada ti ne dopušta da tobom ovladaju negativni osjećaji i želi da osjetiš da još uvijek ima nade za život. Kuca na tvoja vrata dok te poziva da se ne bojiš svoj život dijeliti s drugom osobom, prihvatiti odgovornost braka i obitelji, prihvatiti tajnu novoga života koji se počeo buditi pod ljudskim srcem, u majčinu krilu. Kuca na tvoja vrata svaki put kada te zove da se trgneš iz svoje osrednjosti, da se oslobodiš svojih ovisnosti, da se odrekneš svojih zarobljenosti, svojih grijeha.
Sve je to zov. Isus bi želio pohoditi svakoga od nas. Međutim, Isus ne želi ući na silu. Želi da mu iznutra otvoriš vrata. Koliko će dugo još morati čekati?
Čini se da u nama postoji dvostruki zakon. Iz svojih dubina želimo otvoriti vrata. Čitavo nam biće govori kako je to najbolje za nas, da ćemo tako osjetiti radost života. Bila bi to gozba ljubavi. Sve je ispunjeno radošću, životom. Isus bi bio domaćin koji pripravlja večeru. Čeznemo za takvim susretom jer vjerujemo da je to divno. Čeznemo za pravim životom Krista uskrsnuloga. Međutim, u sebi nosimo i otpore. Kao da se bojimo. Mislimo da nismo sposobni za hrabre odluke. Čini nam se da nemamo snage za novi život, oduprijeti se zlu i grijehu. Katkada ne vjerujemo da je moguće početi novi život. Sumnjamo da nam i Bog može oprostiti. Sve nas to ispunja strahom, nemirom. Ne usuđujemo se vjerovati da su neke iskre dobre volje zapravo Isusovo kucanje na naša vrata. Jer mislimo da nismo dostojni takvog poziva, da ne zavrjeđujemo njegov pohod.
Isus ima rješenje i za to. Dok s jedne strane uporno stoji na vratima i kuca te čeka da mu otvorimo vrata, evanđeoska nam izvješća o Isusovu uskrsnuću govore kako je Isus dolazio svojim učenicima i u trenucima kada su oni, od straha pred Židovima, zatvorili vrata, zakračunali ulaz u dvoranu gdje su bili. Isus ipak dolazi. Dolazi na čudesan način, kroz zatvorena vrata. Ne razvaljuje vrata kao provalnik, jer to Isus nikada nije bio. Ali ipak dolazi kroz ta zatvorena vrata, jer mu je poznata unutarnja čežnja učenika za novom nadom, za suncem, za snagom. Isus im želi poći ususret. Oni nisu sposobni otvoriti vrata, a ipak ništa na svijetu ne žele toliko koliko Isusa. Misle da su im nade pokopane, ali ljubav je ostala.
Isus dolazi kroz zatvorena vrata. To je poruka i za nas. Ima nade. I onda kada želimo sebi oduzeti tu nadu, kada mislimo da nema izlaza, kada se zatvaramo u svoju muku, kada mislimo da smo i Bogu dosadili svojom nevoljom: ima nade. Isus zna za našu najdublju čežnju. To je čežnja za istinskim životom. To je čežnja za onim i onakvim životom koji nas nikada neće razočarati. Upravo to nam nudi Isus. Upravo to nam daje njegovo uskrsnuće. Smijemo i mi zamoliti Isusa da, i onda kada nemamo snage otvoriti mu vrata, ipak dođe i uđe u naše tajne kroz zatvorena vrata. Tada će sve biti dobro.

Zvjezdan Linić

Dragi brate, mislim da je ovo pitanje koje sve nas muči iako je sam papa (vidiš, nisam to znao dok nisam pročitao to ovdje) zabranio raspravu o tome kako si ipak ne postavljati pitanja na tu temu. Pokušat ću ti (odnosno svima) samo približiti moje stanje uma prije i nakon mog obraćenja.

Prije:
Dok sam razmišljao na ovaj način u potpunosti sam se odaljio od Boga i moja vjera bila je slomljena, krenuo sam u razmišljanja i filozofiranje, čak nisam niti tražio neke opipljive dokaze stvari kao što velik broj ljudi radi kad traži dokaz od nekog vjernika. Dakle moje misli su otišle u smjeru gdje sam si govorio - gdje je slobodna volja - ako smo mi već u startu označeni grijehom Adama i Eve - zašto ja u početku već moram biti opran radi grijeha nekoga tko je živio tisućama godina prije mene??? Nisu li moji grijesi ono za što trebam odgovarati? Zašto je Bog dao onda da se moram krstiti radi nekoga što je netko drugi učinio? Zašto je BDM rođena bez istočnog grijeha - ako je tako, što bi bilo da je Anđelu Gabrijelu rekla - ne??? Bi li Bog čekao novih 15-17 godina da stvori novu ženu bez grijeha začetu i pokuša ponovno??? A ako je predodređeno da Marija bude rođena bez istočnog grijeha - onda ona nije imala slobodnu volju Bogu reći ne, dakle - predodređeni smo i nemamo slobodnu volju, a samim time - zašto bismo odgovarali za svoje grijehe - pa sam Bog je predodredio da ćemo biti baš takvi kakvi jesmo...
I ja sam išao sve dalje od Boga i odlutavao u svojoj glavi u takvim raspravama sa samim sobom sve dalje i dalje...
Bilo je još puno sličnih pitanja - ako je Bogu poznato sve i zna sve - prošlost, sadašnjost i budućnost - onda on zna i kako ću završiti - dakle sve što radim je već zapisano i ako ne idem u crkvu, i ako pijem, ako pušim - pa sve Bog to već zna - čemu onda išta raditi kad Bog zna da će to biti baš tako...

I onda su mi se otvorile oči i sav moj svijet se preokrenuo, sve u mojoj glavi okrenulo se za 180°, a moje misli i način razmišljanja poprimili su sasvim drugi oblik i tijek:

Je li sloboda nagrada ili kazna??? Pa ona jednostavno jest - dana je i anđelima i svim živim bićima - o nama ovisi što ćemo od nje napraviti i na što ćemo ju okrenuti. Lucifer ju je okrenuo na svoju propast, Sv Mihael na svoju slavu. Ako pogledamo zemaljski život - Hitler je imao slobodu biti nešto drugo - i postao je najveći ubojica čovječanstva i okrenuo slobodu na svoju propast; Majka Tereza imala je slobodu biti što želi i uzela ju na pomoć čovječanstvu i slavu Boga Našega.
Dakle - samo je do nas i naše odluke hoće li nam dobivena sloboda biti kazna ili nagrada.

Kako uskladiti Božju slobodu i slobodu čovjeka?
Pa opet je sve na nama. Pojam "slobode čovjeka" doživljavam kao naše "standardno" ovosvjetovno razmišljanje - naš mentalni sklop gdje slobodu definiramo uzevši kao da je rođenje početak, a smrt kraj - onda postoji pojam - "ljudske slobode" - ona gleda samo na stvari ovdje i misli na život na Zemlji, u svojim mislima zarobljena je ovim svijetom.
Ako pogledamo na Božju slobodu - onda i ovo pitanje i sva koja su sljedila nakon toga postaju suvišna - razmišljam o slobodi od trenutka svog rođenja i to je neka ishodišna točka - ali Božja sloboda nije dužina koja je omeđena dvama točkama - druga točka ne postoji jer ta linija se nastavlja u vječnost i smrt je samo vrata u nju. Tada je moja sloboda na ovome svijetu poput štednje u banci - svaki mjesec odvajam po malo na stranu da bih imao kasnije - tako na ovome svijetu slobodu koristim da bih živio u Bogu i sve što dolazi prihvaćam kao nešto od Njega i po njemu - da bi mi dobro bilo kasnije - svako veselje je po Njemu da me podsjeti da ću ići Njemu, svaka patnja je po Njemu da bih napunio svoj "račun" za Nebo, a isto tako pomogao i onima koji nisu dobili taj blagoslov da vide to na ovome svijetu i završili su u Čistilištu - svaka patnja prikazana je i za njih jer oni više ne mogu sami popunjavati svoj "nebeski račun".
A samim time dolazimo do treće stavke ograničenosti - pa zato i stoji u Bibliji dio gdje Isus misli da Ga je Otac ostavio, a sljedeći tren pristaje na sve. Bog nas podsjeća da svojom čovječnošću ipak jesmo ograničeni, ali uvijek kad padnemo, ako ga već sljedeći tren zazovemo - On je tu i primit će nas. U svima nama dio je Boga - stvorio nas je i udahnuo nam Svoj dah(prah zemaljski od kojeg nas je stvorio vuče nas Zemlji, dah koji nam je udahnuo zove nas Nebu), Isus nam je brat, Marija majka - u svima nama dio je Boga koji nas i gura prema njemu i daje nam taj dio "neograničenosti" približavajući nas Bogu - a samim tim nismo konačno biće - konačan je samo naš život na Zemlji, a ako smo odabrali slobodu na ispravan način - imamo beskonačan život u Bogu i uz Njega.

naša sloboda je prije svega nužna da bi mogli ljubiti(Boga)..i ona je dar..jer otkud nam pravo da imamo mogućnost sudjelovati u Božjoj ljepoti..tj.ljubiti Ga??..mi na to nemamo pravo sami od sebe.Zato je sloboda dar

Valjda Božju Volju ?!?!? uskladiti slično kao što se usklađuje žica na gitari..
mora se prepustit ugađanju da dođe do savršenog tona..ako se opire-puca

kako pomiriti Boga i Čovjeka?
kao komadić rude što se od prljavštine tali u užarenoj peći..
prljavština izgara a zlato ostaje
ili kap vode koja je negdje u nekoj močvari..zaprljana..a teži da se stopi s morem:treba ju pripustit tečenju kroz razne brane da se očisti i pristigne u more

Da nemamo slobodu izbora/slobodnu volju, da radimo sve automatski - pod pretpostavkom samo dobro - u čemu bi nam onda bila zasluga?
Za ljude dobre volje slobodna volja je NAGRADA.
Za one druge - i njihovo poimanje svijeta općenito - "Božja kazna".

No, zar ne treba naša volja biti u skladu s Božjom voljom?
Mogu se ja grčevito za nešto boriti, tražiti, željeti i svojom voljom djelovati pa onda opet ništa od toga.
Gdje je granica kad je vrijeme "odustati", a gdje je ono "ne odustaj" i bori se/trudi se/ne puštaj prave stvari?
Kako znati što je već "zapisano", a na što mi djelujemo?

Naletjeh na ovu zanimljivu temu, pa iako je dosta prošlo ( ne znam da li treba nešto posebno uraditi kada se aktiviraju takve teme??) ja bih dao moje mišljenje:

1.
Naša sloboda je nagrada...na prvu, može izgledati da je i jedno i drugo, ili kako kome...ali, mišljenja sam ipak da je ona svima na nagradu ( druga je stvar što nekoga ta sloboda može dovesti da bude u konačnici ne u raju tj. recimo kažnjen)
PRIRODNE ZNANOSTI I TEHNOLOGIJA NEMAJU VEZE S TIM...TO JE JEDNA VELIKA UTOPIJA RACIONALISTA i znanstvenika da će tehnologija riješiti stvari...neće ih riješiti jer bit odnosa među ljudima su sami ljudi...tehnologija ne može nikada izbaciti ljudske odnose...a ti odnosi se odvijaju uvijek slobodno ( više-manje) između ljudi a ne stvari ( robota)

2.
Kako uskladiti Božju i ljudsku slobodu bijaše pitanje
Vjerujem da se odnosi upit na odnos božje i ljudske slobodne volje
Kad sam bio mlađi volio sam slušati jednu azrinu stvar...onako, bila mi je pomalo intrigantna, nedokučiva, vodila na razmišljanje:

sloboda nije božje sjeme pa da ti ga neko da
sloboda nije zahvalnica pročitana abecednim redom
sloboda nije krilatica reklamnog panoa
konstruktivna kritika postojećeg stanja
sloboda je žena
uzmi je

sloboda nije podmetanje ideološki zakržljale forme
sloboda nije pometanje ideološki bilo kakve norme
sloboda nije jednostavni domaći zadatak
ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi
sloboda te čeka
uzmi je

datumi
sjećanje
kontrola lupa vratima
regularna predstava
ko ne pamti iznova proživljava
iznova

sloboda nije mizantropski odbačeno kukavičje jaje
sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
sloboda nije referada staničnih šetača
ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi

Naravno azra i jonny nam ne daje odgovor na to...presvjetovan je i preanarhičan je on da bi davao odgovore na to...ali , nagoni na razmišlajnje

Pitanje je: Uskladiti te dvije volje...kako?
Dok smo jako grešni, nikako... kad smo manje grešni, nekako
Meni je možda vrhunsko pitanje kako uvijek znati što je Božja volja, pa da u skladu s njom tako djelujem?

Možemo možda načelno reći da je Božja volja sve što nije grijeh, da je božja volja djelovanje po zlatnom pravilu ljubavi, djelovanje u skladu s Božjim zapovjedima isl.
Ali opet , nije lako u svakoj društvenoj situaciju, u svakom problemu na koji naiđemo kada imamo mogućnost izbora uvijek znati šta je božja volja....ima nekada situacija koda imamo 2 mogućnosti izbora a da su obje moralno istovjetne, da su obe etične ili u skladu sa zakonom ljubavi ili božjim zapovjedima
Kako onda djelovati, kako znati koja od njih je ipak božja volja?

3. Pomirenje Božje svemogućnosti i naše ograničenosti

nema se tu po meni šta pomirivati...to što je Bog svemoguć a mi ograničeni su razlike po difoltu...zašto bi se to moralo pomirivati?
Kada bi mi bili neograničeni tada bi bili kao Bog...zmija/sotona je odpočetka navukla evu i prvi par da pokušaju biti kao Bog ( prvi, iskonski-istočni pragrijeh eve i adama) kada im je rekla da jedu sa stabla s kojega im je Bog zabranio jesti...tada im je sotona rekao: Bog zna da ako budete jeli sa toga stabla bit ćete bogovi kao što je On...
Na nama je da se trudimo , da pokušamo ljubiti oko sebe i da molimo boga za obilje Božje milosti da nam udijeli...bez Božje milosti teško da ćemo ostati neokaljani i bez teškog grijeha...bez milosti nećemo moći ni moliti, ni postiti, ni ići na euharsitiju, ni čitati Bibliju, ni činiti djela milosrđa...bez milosti biti ćemo egoisti , samo gledati strogo na svoje probitke isl...otpasti ćemo od vjere u Krista u konačnici

sloboda je temelj, uvjet bez kojega se ne može, po kojemu će Bog suditi ljude...da nemamo slobode , bili bismo unaprijed isprogramirani roboti....naš završetak bi time bio unaprijed predodređen...ovako , kad imamo slobodu , gdje će nam duša završiti ( pa poslije i tijelo) ovisi o nama...ništa nije predodređeno!

- beskonačno i konačno biće?

Po meni i mi smo u neku ruku beskonačna bića...od začeća barem...od tada i mi smo beskonačni...smrt tijela ne dokida život duše...duša je besmrtna i beskonačna....ona nadživljuje naš tjelesni život do beskonačnosti...samo je upitno gdje će duša zvršiti: u raju ili paklu?...može biti i međufaza - čistilište,ali to je u konačnici opte raj